PROGRAMIRANA NASTAVA
Korijeni programirane nastave nalaze se u
sokratovskom učenju u antičkoj
Grčkoj. Prvi programer iz oblasti geometrije bio je Sokrat.
Počeci programiranog učenja kakvo znamo danas i primjenjujemo ga, vezani
su za američkog psihologa Sidni Presi ( Sidny L. Pressy, 1924 god.).
Programirano učenje postalo je poznato pojavom američkog psihologa Skinera
( B. F. Skinner) 1954. Skiner je razvio poseban pokret programirane
nastave, a njegovo učenje je prošireno i van granica SAD.
Program u programiranoj nastavi razlikuje se od klasičnog nastavnog
programa.u klasičnom nastavnom programu sadržaji koji se trebaju savlađivati
navode se uopćeno, a nastavnik samostalno odlučuje o obimu i dubini.
U programiranoj nastavi program precizno izlaže sve bitne činjenice
i pojmove koje učenici trebaju usvojiti.građa je podijeljena na logički
povezane za usvajanje lake male dijelove koji se savlađuju jedan za
drugim. Da bih učenici prešli na usvajanje navedenih sadržaja, oni moraju
prethodno usvojiti ranije sadržaje. Sadržaji se ne mogu preskakati.
Uloga nastavnika naročito dolazi do izražaja u izradi programiranih
ili poluprogramiranih materijala. Tokom učeničkog rada na času nastavnik
će pratiti tok izrade zadataka, davati dodatne informacije i objašnjenja
za rad itd.
POJAVA I KARAKTERISTIKE PROGRAMIRANE NASTAVE
Programirana nastava je nastala na temelju bihejviorističke teorije
u kojoj su uključeni sljedeći principi učenja:
a) Nastavni programi se detaljno razrađuju, opšti ciljvi se konkretizuju
i razlažu na niz bližih ciljeva tako da nastavniku prvo bude jasno sta
u toku jednog nastavnog časa treba ostvariti i dugo da se njemu i učeniku
omogući laka i efikasna kontrola realizacije postavljenih ciljeva.
b) U logičko strukturiranim programima zadržavaju se sadržaji bitni
za shvatanje cjeline, a izostavlja sve što je nebitno.
c) Gradivo se dijeli na male logičko raspoređene i povezane dionice
(„korake“, „porcije“) koje učenici samostalno savlađuju jednu po jednu
utvrđenim redom, po unaprijed dobivenom uputstvu u kome je objašnjen
način rješavanja. Ne moze se prelaziti na slijedeć dionicu ako nije
potpuno savladana prethodna.
d) Učenik dobija povratnu informaciju o tačnosti svoga odgovora i uputstvo
koje sadržaje treba da savlada da bih tačno riješio zadatak. Programirano
gradivo mu omogućuje da sam sebe efikasno kontroliše.
Osnovne karakteristike programirane nastave koju navodi Skiner u svojoj
teoriji učenja.
- Zadržavanje u nastavnom gradivu samo onoga što je važno i odbacivanje
svega nebitnog;
- Podjela gradiva na manje dijelove (sekvence) koje se mogu usvajati
samo potpuno, a ne djelimično;
- Savlađivanje dionica po principu od lakšeg ka težem;
- Praktična primjena usvojenih znanja;
- Stalna povratna informacija u toku samog nastavnog procesa i potkrepljenje
kroz tu informaciju.
PEDAGOŠKE I DIDAKTIČKE VRIJEDNOSTI I NEDOSTACI PROGRAMIRANE NASTAVE
Programirana nastava ima znatne prednosti u odnosu na predavačku nastavu.
Doprinijela je da se promjeni uloga učenika i nastavnika u nastavnom
procesu i da se nastavni rad intenzivira. Kao pedagoške i didaktičke
vrijednosti programirane nastave M. Stevanović navodi:
- „ individualizacija rada na savladavanju nastavnih sadržaja;
- učenička samostalna aktivnost;
- motivacija uz pomoć stalne povratne informacije;
- sistematičnost u učenju i napredovanju;
- nova kvaliteta upravljanja nastavnog procesa;
- racionalizacija procesa učenja;
- veći efekti obrazovnog rada;
- ekonomija vremena;
- učenici savladavaju najbitnije činjenice;
- permanentna aktivnost učenika „
Programirana nastava pored navedenih prednosti ima i brojne nedostatke.
Nedostaci programirane nastave ogledaju se u slijedećem:
- izrada programa i programiranog materijala je složen proces i
zahtijeva dugotrajan rad tima stručnjaka različitih profila;
- strojevi za udžbenike su preskupi, a programiranih udžbenika ima jako
malo;
- nastavnici i ostali stručnjaci nisu dovoljno osposobljeni za izradu
prgramiranog materijala;
- štampanje programiranog materijala je vrlo skupo i zbog toga nedostupno
mnogim školama;
- zapostavljena je socijalna strana ličnosti- socijalizacija se ne postiže
radom na programiranom materijalu;
- zapostavlja se razvoj stvaralaštva i kritičkog mišljenja kod učenika
itd.
OSNOVNI POJMOVI U PROGRAMIRANOJ NASTAVI
U programiranoj nastavi susrećemo se sa pojmovima.program ,tema, sekvenca,članak
sekvenca,korak i algoritam.
Program u programiranoj nastavi razlikuje se od klasičnog nastavnog
programa. U klasičnom nastavnom programu sadržaji koji se trebaju savlađivati
navode se uopćeno, a nastavnik samostalno odlučuje o obimu i dubini.
U programiranoj nastavi program precizno izlaže sve bitne činjenice
i pojmove koje učenici trebaju usvojiti. Građa je podijeljena na logički
povezane za usvajanje lake male dijelove koji se savlađuju jedan za
drugim. Da bih učenici prešli na usvajanje navedenih sadržaja, oni moraju
prethodno usvojiti ranije sadržaje. Sadržaji se ne mogu preskakati.
Tema je jedna sadržajna logički struktuirana cjelina nastavnog programa,npr.imenice,pridjevi.
Sekvenca je logički struktuiran dio teme,sadržajne cjeline,npr.vlastite
imenice, gradivni pridjevi.
Članak korak ,porcija,doza je najmanja jedinica u programiranoj nastavi,koju
čini osnovna sadržajno-logička cjelina koju učenik treba savladati u
procesu rješavanja nekog zadatka.predstavlja osnovnu jedinicu gradiva.
Sastoji se iz slijedećih dijelova.
• Informacija za učenike
• Zadatak
• Učenička aktivnost rješavanje zadataka
• Povratna informacija
Primjer jednog članka:
Informacija se ne mora nalaziti u svakom članku, pošto se nalazi u prethodnom.
Informacija polazi od učeničkih iskustava i od potrebe za naučnim obrazovnim
i funkcionalnim zadacima koje učenik treba usvojiti i savladati.
U programiranim materijalima najčešće se primjenjuju zadaci konstrukcije
i zadaci prepoznavanja. Mnogi autori ističu prednost zadataka konstrukcije
nad zadacima prepoznavanja.
Povratna informacija je dio članka kojoj je svrha da pruži tačan odgovor
da učenika uputi u pronalaženje tačnog rješenja.
Algoritam je obrazac ili precizno uputstvo sa utvrđenim redoslijedom
operacija koje treba obaviti da bi se riješio postavljeni zadatak problem.
Zahtjevi koje treba da ispuni algoritam prema talizinoj su:
• određenost tekuća faza procesa određuje narednu,
• masovnost mogućnost primjene algoritma u rješavanju svih zadataka
istog tipa i
• rezultativnost predviđeni zadaci moraju biti tačno riješeni.
Primjena algoritma u nastavi pojednostavljuje obrazovni proces.
VRSTE PROGRAMA U PROGRAMIRANOJ NASTAVI
U programiranoj nastavi koriste se tri vrste programa:
• Linearni
• Razgranati
• Kombinirani modificirani linearni program
Linearni program osmislio je i postavio skiner1954.
Karakteristike linearnog programa su.
- učenik samostalno formuliše i konstruiše odgovore i odmah se informiše
o tačnosti rješenja,
- svi učenici istovremeno , po istom programu, savladavaju cjelokupno
gradivo i
- omogućen je učenicima napredak vlastitim tempom , bolji učenici mogu
preskakati lakša pitanja.
Po linearnom programu učenje se odvija pravolinijski, korak po korak.
Dobra strana linearnih programa je što omogućuje svakom učeniku da radi
svojim tempom.
Nedostatak im je što ne pružaju mogućnost učenicima za traženje dodatnih
informacija koje nisu date u zadatku, a nekim učenicima mogu biti potrebne
da dođu do rješenja. Učenici koji znaju činjenice idu dalje, a oni koji
ne znaju zastaju. Individualni program individualizira samo ritam savlađivanja
, a ne uvažava razlike u sposobnostima.
Razgranati program – tvorac je krauder 1959. ovaj program otklanja
slabosti pravolinijskog programa. Omogućava brže napredovanje sposobnijim
učenicima, u skladu s njihovim mogućnostima. Nakon informacije učenicima
se prezentira više odgovora od kojih je samo jedan ispravan. Nakon izbora
odgovora učenik se upućuje na mjesto u knjizi gdje saznaje da li je
odgovor tačan ili ne.
Ako je odgovor netačan, učenik se upućuje da pogleda ponovo u zadatak,
a ako je opet odgovor netačan, daje mu se instrukcija kojom se upućuje
da potraži odgovarajući članak i nauči odgovor na pitanje. Nakon pravilnog
odogovora na zadatak, učenik prelazi na slijedeći zadatak.
Struktura razgranatog programa sadrži:
- Informaciju
- Pitanje, zadatak
- Izbor bočnog odgovora
Prednost razgranatog programa je što omogućuje učeniku koji zna neke
zadatke- članke da ih „preskoči“, a onog koji ne zna neki zadatak- članak
upućuje da potraži dopunsku informaciju u „bočnom“ članku.
Učenici za više znanja idu pravolinijski, a učenici čija su znanja i
sposobnosti manje idu izlomljenom „cik- cak“ linijom. Razgranati program
omogućuje individualizaciju tempa učenja i diferencijaciju nastavnih
sadržaja i postupaka. Mana mu je u odnosu na linearni program što učenici
ne rješavaju zadatke već biraju rješenje iz više ponuđenih.
Modificirani linearni (kombinirani) program tvorac je poznatih kibernetičar
Londa. Omogučava sposobnijim učenicima napredovanje brže od ostalih,
tako što im je dozvoljeno da preskoće članke, čiji im je sadržaj poznat.
Pored toga dozvoljava slabijim učenicima da se duže zadrže na području
određenih članaka i po potrebi konsultuju dopunske informacije. Ovaj
program predstavlja kombinaciju linearnog i razgranatog programa. Cilj
mu je spojiti prednosti i izbjeći nedostatke prethodna dva programa.
Milan Bakovljev navodi dvije vrste kombiniranih programa:
- Modificirani linearni program
- Linearni program sa potpravcima
U modificiranom linearnom programu se tehnikom preskakanja omogučuje
boljim učenicima da preskoče članke čiji su im sadržaji poznati.
Linearni program sa potpravcima sadrži dodatne sadržaje i zadatke za
učenike čije su mogučnosti i ambicije veće pa žele da nauće više od
obaveznog.
Prgrami namjenjeni za programiranu nastavu moraju ispuniti tri osnovna
zahtjeva: razumljivost, određenost i rezultativnost.
Razumljivost se postiže detaljnim izlaganjem svih bitnih pojmova i činjenica
iz sadržaja predviđenih za nastavni predmet, rasčlanjivanjem cjelokupnog
nastavnog gradiva na logički povezane i lake članke.
Određenost se ostvaruje algoritamskom strukturom programa koja omogučava
da se obavljanjem predviđenih operacija, po određenom redu ostvari cilj
učenja.
Rezultativnost se postiže tačnom procjenom saznajnih mogučnosti svakog
učenika i prilagođavanjem nastavnog procesa svakom učeniku. Svi učenici
moraju postići potpuni uspjeh.
Koji model programa če nastavnik izabrati zavisi od sljedečih faktora:
- Od prirode nastavnog gradiva
- Od dobi učenika
- Od osposobljenosti učenika za samostalan rad
- Od učenićkog iskustva u radu na programiranim materijalima i udžbenicima
- Od kreativnih i stvaralačkih sposobnosti učenika
- Od nivoa aspiracije učenika
- Od opredjeljenja nastavnika i programera.
Linearni program pogodniji je za mlađe učenike i učenike slabijih, nižih
sposobnosti
PRIMJENA PROGRAMIRANE NASTAVE
Za programiranu nastavu mogu se programirati sadržaji svih nastavnih
predmeta. Ona je najpogodnija za građu u kojoj dominiraju saznajni zahtjevi.
Veći efekti u radu sapaženi su kod mlađih nego kod starijih učenika.
Dr.M.Vilotijević (1999) navodi da je programirana nastava pogodna prilikom:
a) Obrade sadržaja u kojima se traži usvajanje na nivou reprodukcije,
a učenici da bi usvojili te sadržaje moraju da rasuđuju , objašnjavaju,
analiziraju, povezuju
b) Usvajanja znanja i navika učenici treba da primejenjuju raspoloživa
znanja u praksi tj.da rješavaju zadatke koji zahtjevaju doslovnu primjenu
znanj koja su ranije stekli ili izvjesnu modifikaciju u primjeni tih
znanja
c) Transformacije znanja- učenici treba da primjenjuju usvojene informacije
za rješavanje praktičnih zadataka u novim situacijama.
ZAKLJUČAK
Programirana nastava je takva vrsta nastave u kojoj su sadržaji svedeni
na bitno, logički su struktuirani na manje djelove, uredjeni su po složenosti
i svaki učenik ih samostalno i postepeno savlađuje svojim tempom a kao
kontrola u napredovanju služi mu stalna povratna informacija. Programirana
nastava predstavlja posebnu vrstu nastave u kojoj učenik obavlja učenje
po utvrđenom algoritmu. Ovaj inovativni model sadrži znanje raspoređeno
po određenim člancima. Svaki članak ima uvodnu informaciju, mjesto za
rad, zadatak, operaciju, povratnu informaciju. Ova nastava ima svoje
prednosti i nedostatke. Prednosti su radionalnost omogucen individualan
pristup, nudi efikasne povratne informacije, ospsosobljava pojedinca
za samostalan rad, mjenja se položaj učenika i nastavnika. Nedostaci
su nastava je šematizovana (ograničena maštovitost, kreativnost, orginalnost),
prihvatljivija je za učenike skromnijih intelektualnih sposobnosti,
ograničena personalna komunikacija, svi nastavni sadržaji nisu podjednako
podesni za programiranje.
I ako nije dovela do velikog preokreta koji se od nje očekivao programirana
nastava je doprinjela poboljšanju procesa učenja, podigla je prosjek
uspješnosti, racionalizovala rad u učionici, pomogla slabijim učenicima
da budu uspješniji i doprinjela da se promjeni uloga nastavnika i učenika.
LITERATURA:
Dr. Tomic R., Dr. Osmic I. (2006.) Didaktika. Tuzla: Denfas
Internet:
www.edu-soft.rs
www.authostream.com
www.sr.wikipedia.org
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|