Cilj ovog seminarskog rada je da uvede osnovne karakteristike vezane
za temu metodike ogdojnog rada, te da objasni njihov značaj. Metodika
odgojnog rada u današnje vrijeme postaje veoma aktuelno pitanje. Razlozi
za to su mnogobrojni. Brojni su pedagozi, filozofi i drugi naučnici
naglašavali moralne, odgojne i ljudske sastavnice u oblikovanju čovjeka.
Unatoč tome danas se, u velikoj mjeri zanemaruju odgojne, ljudske,
moralne komponente u pedagoskom radu. U odgojnoj praksi sve se češće
ističu obrazovni, a zanemaruju odgojni zadaci nastave. Sve više slabi
moralna funckija škola i porodice, što upozorava na zaključak da je
odgoj u krizi. Kriza savremenog društva prouzrokovala je krizu odgojne
djelatnosti, a kriza toga rada povratno pojačava postojeće i izaziva
nove društvene krize. Društveno-pedagoška nastojanja stalno slabe,
a negativni činitelji pojačano djeluju. Pojavljuju se i pozitivne
reakcije. Neki pojedinci i ustanove upozoravaju na tu pojavu, pokušavaju
mijenjati prilike, poboljšati ih, pojačati odgojna nastojanja, ali
su rezultati tih pokušaja vrlo slabi.
Prijeka potreba razrade metodike odgojnog rada proizilazi i iz složenosti
i cjelovitosti odgojnog procesa. To je vrlo složen ali istodobno i
cjelovit proces koji ima svoje logičke faze i svoje komponente, a
sve one zajedno tvore jedinstvenu cjelinu koju mi označavamo pojmom:
odgoj.
Zanemarnost odgojnog rada je sastavni dio društvene i odgojne krize
koju proživljavamo.
POJAM METODIKE ODGOJNOG RADA
Metodika odgojnog rada bitno se razlikuje od svih metodika nastave
pojedinih nastvnih pitanja. Metodika nastave pojedinih predmeta je
u funkciji ostvarivanja obrazovnih i odgojnih zadataka nastave u tim
predmetima, dok se metodika odgojnog rada odnosi na odgojni rad u
porodici, školi vjeriskim ustanovama, ustanovama za predškolski odgoj,
domovima, u slobodnom vremenu i u funkciji riješavanja odgojnih problema
i ostvarivanja odgojnih zadataka u svim područjima. Metodika odgojnog
rada se odnosi na specifičnu i kompleksnu odgojnu tematiku i ima šire,
svestranije značenje od metodike pojedinih nastavnih predmeta.Metodike
nastave pojedinih predmeta su vrlo konkretne, a metodika odgojnog
rada je na višem stepenu uopćenosti. Povezana je sa teorijom odgoja
uopšte, ali i sa svim naučnim disciplinama u pedagogiji. Metodika
odgojnog rada bavi se općim faktorima, principima, metodama i sretstvima
odgojnog rada. Metodika odgojnog rada nedovoljno je razrađena i u
svijetu i u našoj zemlji. Pedagogija dobija šansu za razvoj upravo
u metodici odgojnog rada. Mnoge znanosti ovo područje zanemaruju i
zaobilaze. Smisao metodike ogojnog rada je da upozori na puteve i
načine realizacije svih etapa i komponenti odgojnog procesa i da obrati
posebnu pozornost na elemente bitne u ostvarivanju spečificno odgojnih
zadataka i odgojne funkcije.
OPĆI PRINCIPI ODGOJNOG RADA
Za metodiku odgojnog rada posebno važno mjesto i značenje imaju odgojni
principi. U odnosu na praksu postavljaju se kao naučno-teorijske smjernice,
putokazi i norme. Njima se postvaljaju opći zahtjevi o kojima ovise
pozitivni rezultati odgajanja. Stoga ih treba uvažavati u svakom mišljenju
i dobro organiziranom odgajanju. Njihova primjena osigurava uspjeh.
Odgojni principi su opći regulativi i pristupi odgajanju, koji izrazavaju
naučno spoznate i općenito prihvaćene zahtjeve u odnosu na organizaciju.
Iz analize ogojnog procesa, njegove društvene i psihofizičke utemeljenosti
proizilazi devet odgojnih načela ili principa:
- Princip svrhovitosti
- Princip aktivnosti
- Princip pozitivne orijentacije
- Princip mnogostranosti
- Princip primjerenosti
- Princip indinidualizacije
- Princip socijalizacije
- Princip jedinsvenosti i
- Princip dosljednosti
1.1. Princip svrhovitosti
Ovaj princip proizilazi neposredno iz pedagoškog zakona intencionalnosti.
Jasnost cilja omogućuje pravilan izbor metodskih postupaka, tj. izbor
takvih metoda i postupaka pomoću kojih se najbolje mogu ostvariti
cilj i zadaci odgoja. Uvijek moraju biti jasni i konkretni i moraju
ih dobro poznavati učitelji i ostali odgajatalji. Odlike ili pretpostavke
principa svrhovitosti su: poznavanje etičkih osnova odgajanja, jasna
perspektiva tog rada i čvrsto uvjerenje u njegov uspjeh.
1.2. Princip aktivnosti
Princip aktivnosti proizilazi iz pedagoškog zakona aktivnog usvajanja
obrazovnih dobara i dogojnih vrijednosti. Znanja, uvjerenja, pogledi,
stavovi, vještine i navike ne mogu se dati, predati, pokloniti nekome.
Uspjeh u odgojnom procesu zavisi od vanjskih utjecaja, njihovoj kvaliteti,
ali i od odnosa odgajanika prema tim utiecajima. Princip aktivnosti
sadrži tri bitna zahtjeva:
1) aktiviranje odgajanika, upotreba aktivnih metoda, oblika i
sredstava odgojnog rada.
2) odgojne postupke treba povezati sa samooodgojem i
3) aktivno učešće odgajanika i kulturnom i javnom životu.
1.3. Princip pozitivne orijentacije
Princip pozitivne orijentacije nalaže odgajateljima da u procesu
odgojne djelatnosti uočavaju i podržavaju pozitivna ponašanja i postupke
odgajanika. Ovaj princip podrzaumijeva vjeru u svakog odgajanika i
uočavanje onog pozitivnog kod njega, te ukazivanje povjerenja odgajaniku
i podsticaj da istraje u pozitivnim postupcima.
1.4. Princip mnogostranosti
Princip mnogostranosti je opći princip odgajanja. Upereno je protiv
svake jednostranosti, ograničenosti, otuđenosti. Ono traži da iskoritsti
sve ljudske mogućnosti, da se maksimalno razviju sposobnosti na svim
područjima. Princip mnogostranosti izražava temeljnu namjeru odgojnih
nastojanja, odražava univerzalnost ljudske naravi i suglasno je sa
širinom i bogatstvom ljudskih aktivnosti. Da bi uspješno djelovao
na svim područjima drušvtenog života od građanina se traži široka
kultura i mnogostranost razvijene sposobnosti.
1.5. Princip primjerenosti
Smisao principa primjerenosti ogleda se u uzimanju u obzir dobrih
osobina i psihofizičkih karakteristika odgajanika u određenoj etapi
razvoja. Ona zahtjeva da svi odgojni postupci i zahtjevi moraju biri
usklađeni s tjelesnim i psihičkim sposobnostima odgajanika, njihovom
intelektualnom i moralnom zrelošću, nivoom njihovog psihofizičkog
i socialno-etičkog razvoja. Princip primjerenosti nalaže da se obrati
pažnja i uvažavanju razlike u odgoju s obzirom na spol.
1.6. Princip indiviualizacije
Princip individualizacije ide dalje te zahtjeva da oni budu primjereni
snagama, mogućnostima i osovinama svakog pojedinog odgojenika. Odgojitelj
mora birati zadatke, oblike sredstava, postupke i metode odgojnih
djelovanja koja će u konkretnom slučaju omogućiti postizanje najvećih
mogućih rezultata. U tome i jest smisao i opravdanost metodike odgojne
djelatnosti.
1.7. Princip socijalizacije
Princip socijalizacije nalaže da se u procesu odgoja dijete upozna
sa pravilima i normama zajedničkog života, da ih prihvati i praktično
primjenjuje. Odgajatelj ima zadatak da zajednicu odgajanika i svakog
njenog člana pridobije za ostvarivanje određenih ciljeva za koje je
potreban napor i energija, a koji bude osjećaj zadovoljstva. Čovjek
vidi smisao života u ostvarenju postvaljenih ciljeva, to podstiče
svakog pojedinca na akciju. Život je nemoguć bez takvih ciljeva, perspektiva,
bez životne radosti, postaje besmilsen i nemoguć.
1.8. Princip jedinstvenosti
Ovaj princip zahtjeva koordinaciju u odgojnom radu, suradnju i jedinstveno
djelovanje, jedinstvo zahtjeva i uticaja, jedinstvo sadržaja i organizacije
oblika. Pretpostavlja smilšljeno, plansko i organizirano odgojno djelovanje
koje se ostvaruje u različitim oblicima i pod utjecajem brojnih činilaca,
a usmjereno je u istom pravcu i teži ostvarivanju jedinstvene odgojne
svrhe
1.9. Princip dosljednosti
Princip dosljednosti za razliku od principa jedinstvensosti traži
skladno i dosljedno djelovanje svakog pojedinog odajatelja. To je
skladnosti sa samim sobom, skladnost vlastitih mjera i postupaka.
Dosljednost je u procesu odgoja neophodna.
Opće metode i sredstva odgojnog rada
Metode daju odgovor na pitanja kako postupati da bi se praktično ostvario
cilj odgoja.“ Metode objedinjuju sve vaspitne postupke kojima
je cilj izgradnja i oblikovanje ljudske ličnosti. To je cjelishodna
i uporedna aktivnost vasiptača i vaspitanika, logički povezana i dinamična.
Ona nikad nije šablon, shema i kalup, već se u okviru nje vaspitač
i vaspitanik stvaralački ponašaju, u skladu sa uslovima vaspitne situacije“.
(N. Trnavac, J. Đorđević)
Metode su tijesno vezane za odgojni proces i logički proizilaze iz
njegovih etape. Metode koje se primjenjuju na ove etape su:
- Metoda poučavanja,
- Metoda uvjeravanja,
- Metoda navikavanja i
- Metoda sprečavanja.
Odgojna sredstva su najuže povezana sa metodama odgajanja. Upotrebljavamo
ih unutar pojedinih metoda. Odgojna sredstva se mogu podijeliti prema
svrsi njihove primjene na:
- Sredstva usmjeravanja
- Sredstva poticanja i
- Sredstva sprečavanja.
Zaključak
Obrazovanje je temeljno ljudsko pravo i univerzalna ljudska vrijednost.
Učenje i obrazovanje su sami po sebi ciljevi kojima teže i pojedinci
i društva, a cijelog ih života trebaju promovisati i ostvarivati svi
pojedinci.
“U tom smislu, obrazovanje je ponajprije putovanje kroz vlastitu
dušu, čije postaje odgovaraju onima trajno dozrijevajuće osobenosti.”
Metode pedagoškog djelovanja su ustaljeni modeli pedagoškog postupanja
i djelovanja, a radi poticanja i usmjeravanja razvoja pojedinca. Sredstva
pedagoškog djelovanja su mediji (nositelji poruke) kojima se opredmećuje
i ostvaruje pedagoško djelovanje, odnosno utjecaj. Metode i sredstva
pedagoškog djelovanja se često isprepliću tako da pojedina sredstva
djelovanja ponekad držimo specifičnim oblicima pojedinih metoda pedagoškog
djelovanja. Pomagala pri pedagoškom djelovanju su materijalna i tehnička
oprema (oruđe) koja služi da opredmećena poruka stigne do subjekta
odgojno-obrazovnog djelovanja.
Savremena pedagogija smatra da na razvoj ličnosti utiču i faktori
naslijeđa, faktori sredine, odgoja i aktivnosti same ličnosti. Savremena
zananost negira urođenost čovjekovih sposobnosti ali ne podstiče negiranje
postojanja naslijeđa. Naslijeđe utiče na razvitak i odgoj čovjeka.
Naslijeđe prirodne dispozicije imaju anatomsko fiziološkeosnove. U
naslijeđu i prirodnim dispozicijama ogleda se i društveno i društveno
historijsko naslijeđe predaka i čovječanstva uopće tako da rad, razvitak
društva i kulture mjenjaju i čovjekovo biće mijenjajući čovjekovu
prirodu kroz generacije. Razvoj se mora sistematski organizirati putem
odgajanikove aktivnosti što je zadatak odgoja.
LITERATURA
• Vukasović, A. (1999). Pedagogija. Hrvatski katolicki zbor „mi“.
Zagreb.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|