GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA I RECESIJA

Gotovo da ne postoji privredna grana kojoj teška ekonomska kriza već odavno nije zakucala na vrata, ali se barem zasad, značajnije posljedice krize na tržištu privatne sigurnosti još ne osjećaju u velikoj mjeri. Lančana reakcija izazvana recesijom u zemljama američkog kontinenta ostavit će određene posljedice i u ovoj branši, koje će, sigurno, rezultirati smanjenim obimom prometa usluga i smanjenjem investicija u segment privatne sigurnosti općenito.
Prateći utjecaj ekonomske krize na kompanije iz sektora privatne zaštite u regionu, Zapadnoj Evropi, ali i šire, stekli smo dojam da su, zapravo, domišljatost menadžmenta i oslanjanje na vlastite ljudske i materijalne resurse presudni faktori koji determiniraju s koliko će se, zapravo, uspjeha kompanija nositi s prijetnjom koja nam dolazi sa Zapada.
Globalni financijski sustav se osipa velikom brzinom. To se dešava usred višestruke krize hrane, klimatske i energetske krize, koje uveliko oslabljuju moć SAD-a, Europske Unije, i globalnih institucija kojima oni dominiraju, a posebice Međunarodni imonetarni fond, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija. Nije u pitanju samo legitimitet neolibralne paradigme, nego i sama budućnost kapitalizma kao takvog.
Kaos u globalnom financijskom sistemu je takav da su vlade sjevernih zemalja pristupile mjerama koje su progresivni pokreti zagovarali godinama, kao što je nacionalizacija banaka. Ove su mjere poduzete u svrhu kratkotrajne stabilizacije, i jednom kada oluja prođe, banke će se najvjerojatnije vratiti u privatni sektor, i zato imamo vrlo kratku priliku da se mobiliziramo da se to ne dogodi.

2. Izazov i prilika

Krize danas pogađaju gospodarske subjekte, političke i državne institucije, kao i različite druge organizacije, ali i čovjeka kao osobu. Neke krize uzrokuju velike i nepopravljive štete, a iz nekih se može izići s boljim kredibilitetom (kriza kao pogodnost). Zbog velike važnosti kriza, danas se u suvremenom menadžmentu pridaje velika pozornost kriznom komuniciranju. Krize imaju, ili bi trebale imati, strateško mjesto u životu organizacija. Kriza i krizna komunikacija mogu se razumjeti kroz uporabu strategija kao odgovor na krizu.
Sa ovom dubokom krizom mi ulazimo na nepoznati teritorij – posljedice financijske krize će biti drastične, ljudi su ubačeni u osjećaj duboke krize; bijeda i teškoće će se povećati za mnoge siromašne ljude u svim krajevima. Ne smijemo prepustiti ovaj trenutak fašistima, desnim populistima, ksenofobnim grupama, koje će se sigurno pokušati okoristiti strahom i bijesom ljudi za svoje reakcionarne ciljeve.
Pokreti protiv neoliberalizma su stvarani i jačali tijekom desetljeća, i nastavit ce jačati sa sviješću ljudi koji su bijesni kada vide kako se javnim novcem plaćaju problemi za čije stvaranje oni nisu odgovorni, a koji su već zabrinuti utjecajem na okoliš i rastom cijena, posebno hrane i energije. Ti će pokreti rasti kad se recesija bude počela osjećati i kad ekonomija počne tonuti u krizu.
U ovome trenutku veća je otvorenost prema alternativama, ali da bi osvojile pažnju i podršku, one moraju biti praktične i neposredno primjenjive. Mi imamo uvjerljive alternative koje su već u procesu primjenjivanja, a u prošlosti smo već pokušali primjeniti puno dobrih ideja, ali bezuspješno. Naše alternative stavljaju dobrobit ljudi i planeta u središte, zbog toga je neophodna demokratska kontrola nad financijskim I ekonomskim institucijama. To je ‘crvena linija’ koja povezuje naše prijedloge koje slijede.
Proizvodnja u svijetu mjerena domaćim bruto proizvodom, BDP-om, opada. Stope rasta BDP-a znatno se smanjuju. U najnovijem polugodišnjem izvješću Međunarodnoga monetarnog fonda (MMF) iz listopada 2008. stope rasta BDP-a u svijetu prepolovljene su u odnosu na ionako male stope predviđene u tom izvješću od prije šest mjeseci. Kad se smanjuje BDP, smanjuje se angažiranje proizvodnih faktora, prije svega rada. Zato nezaposlenost raste. Proces smanjenja proizvodnje i porasta nezaposlenosti zovemo recesija. Recesija se u svijetu produbljuje. Tanka je granica između recesije i krize, kao vrlo duboke recesije koju karakterizira visoka nezaposlenost. Cesto je to stvar osobne percepcije (kad moj susjed izgubi posao, to je recesija, a kad ja izgubim posao, to je kriza). Porast nezaposlenosti znači smanjivanje dohotka, a ono pak znači smanjivanje potrošnje, prije svega za običnog čovjeka. Smanjivanje potrošnje rezultira manjim stupnjem zadovoljenja potreba i porastom siromaštva, s mnogim negativnim posljedicama.
Današnja recesija započela je u SAD-u. U globaliziranom svijetu recesija se iz jedne zemlje lako prenosi u drugu. Intenzitet njezina prenošenja ovisi o ekonomskoj snazi zemlje u kojoj je prvobitno nastala. Pošto je SAD još uvijek ekonomski najsnažnija zemlja svijeta, njezin je utjecaj na svjetsku privredu najveći. Kaže se: “Kad SAD kihne, svijet dobije upalu pluća”. Iz SAD-a recesija se proširila na Europu i na Aziju.
Kriza koja je nastala na američkom tržištu osjetila se u cijelom svijetu. Što vrijeme više odmiče, vidnija je prava dimenizja i veličina ove krize . I pored toga što je kriza izbila na tržištima SAD-a za kratko vrijeme je pokazala svoj utjecaj i na tržišta u cijelom svijetu. Ovo stanje pokazuje koliko su tržišta svijeta međusobno povezana. Tako s kriza ne zadržava samo kao lokalni događaj već poprima globalno stanje. Zemlje zahvaćene krizom počele su poduzimati mjere ali se pokazala potreba da sve zemlje svijeta trebaju skupa poduzeti potrebne mjere.

2.1. Stanje prije globalne ekonomske krize

Prije krize na tržištima je vladala optimistička atmosfera. Tržište nekretnina je sve više sticalo vrijednost. Cijene nafte su shodno porastu potražnje bile u stalnom povećanju. U mjesecu julu cijena nafte po barilu dostigla je 147 dolara. Porast cijena nafte odrazio se i na porast cijena prehrambenih proizvoda uslijed suše a to je preraslo u krizu. Kako su cijene stambenih objekata u SAD-u bile u porastu, banke su pružanjem kredita na ovom polju planirale profitirati. Ovim kreditima su se čak mogli koristiti i klijenti koji su posjedovali slabu moć plaćanja. Oni koji su putem kredita postali vlasnici stambenih objekata nakon rasta vrijednosti stambenog objekta, kao garanciju su pokazivali dodatnu vrijednost stambenog objekta i tako uzimali novi kredit. Na primjer ukoliko je kuća u vrijednosti od 10.dolara kupljena u potpunosti od kredita, porast vrijednosti stambenog objekta u iznosu od 51% vrijednost kuće povećava na 15 hiljada dolara, tako da je klijent kao garanciju pokazivao dodatnih pet hiljada dolara na osnovu kojih je mogao da uzme novi kredit. Banke koje su nudile kredite, ne čekajući isplatu kredita, kao obveznice na tržište su pokazivale vrijednost stambenih objekata pod hipotekom i tako izvlačile nove izvore i otvarale nove kredite. Ove kupljene obligacije su također kao fond prodavale vlasnicima štednje.

2.2. Izbijanje globalne ekonomske krize

Kada su počele padati cijene stambenih objekata u SAD-u, oni koji su imali slabu snagu plaćanja mučili su u isplati i banke su uzele stambene objekte čiji krediti nisu bili isplaćeni. Banke kojima je bila potrebna gotovina počele su sa prodajom uzetih stambenih objekata i tako je zbog porasta potražnje došlo do još većeg pada cijena. Pad u cijenama stambenih objekata uslovio je da i obligacije zasnovane na stambenim objektima također izgube vrijednost.
Ovo stanje je dovelo u tešku situaciju finansijske ustanove koje su kupile spomenute obligacije. Pošto nisu izmijenjene odgovornosti o isplati prema osobama ulagačima banke su zato što su izgubile na vrijednosti zapale u krizu po pitanju kapitala. Banke su suočene sa problemom gotovine tako da su isplatu mogle da vrše jedino uzimanjem zajma od drugih finansijskih institucija. Međutim kako je okruženje bilo jako neodređeno i rizično zaduživanje ih je više koštalo.
U ovakvom stanju banke nisu pozitivno gledale na otvaranje novih kredita i zapaža se suženje u finansijskom sistemu. Ovo stanje je stvorilo sredinu nepovjerenja na finansijskom tržištu i odgovorne banke su polako počele da propadaju. Finansijska kriza je počela pokazivati svoj uticaj i na reel sektoru.

2.3. Uzroci globalne ekonomske krize

Kao i do sada u povijesti uzroci recesije su spekulacije na financijskim tržištima. One su posljedica pohlepe za što većim profitom. Da bi se on ostvario, špekulanti kockaju, klade se na financijskim tržištima. Ako očekuju da će neki vrijednosni papir (vrijednosnica — dionica ili obveznica) poskupiti, oni ga kupuju sada, pa ga prodaju kasnije kad poskupi i tako ostvaruju zaradu. Ali ako u međuvremenu vrijednosnica pojeftini, špekulant će imati gubitak.
Da bi se stimuliralo špekuliranje, financijski inženjering u investicijskim bankama (a to su banke koje se bave kupnjom i prodajom vrijednosnica) izmislio je “nove proizvode” — terminske poslove. Terminski poslovi ili ročnice su kupnja neke vrijednosnice sada (ili na spot-tržištu, kako se to kaže) s njezinom isporukom u nekom budućem roku. Zato se takav posao zove i terminski. I kod terminskih poslova uveden je čitav niz “novih proizvoda” kao što su futures, swaps, options i drugi. To je dodatno stimuliralo špekulacije na terminskim tržištima.
Najveći poticaj razvoju terminskih tržišta dalo je kupovanje vrijednosnica na kredit ili uz marginu. Margina je postotak učešća koji kupac mora uplatiti u novcu pri kupovini vrijednosnice. Ako je margina recimo 25%, tada kupnju vrijednosnice od 100 dolara (SAD) plaća samo 25 dolara, a drugih 75 dolara dobiva na kredit od brokera. Da bi osigurao kredit, kupac kod brokera (posrednika) deponira tu vrijednosnicu od 100 dolara. Tako je broker osigurao kredit, a kupac platio svega 25 dolara vrijednosnicu od 100 dolara gotovinom ili kreditom banke. Na taj način kupac sa 100 dolara gotovine može kupiti vrijednosnica za 400 dolara. Gotovinom se može kupiti veći iznos vrijednosnica od vrijednosti uložene gotovine, kao što čovjek polugom može podići teret veći od svoje težine. Zato se omjer kupnje vrijednosnica i uložene gotovine zove financijska poluga. Na taj način špekulanti mogu s određenim iznosom novca kupiti višestruko veći iznos vrijednosnica. Ekspanzivna monetarna politika i niske kamatne stope špekulantu povećavaju mogućnost kupovanja vrijednosnica. Kad cijene vrijednosnica rastu (ide ih karta), oni dobro zarađuju. Dužnosnici investicijskih banaka dobivaju milijunske nagrade u vidu plaća ili bonusa. Zarada na tržištima vrijednosnih papira navodi sve više špekulanata da uđu u posao. Potražnja za vrijednosnicama na terminskom tržištu raste. Njihova vrijednost se povećava kao balon. Ali kad taj balon prsne (mnoštvo je razloga za to), tada cijene vrijednosnicama počnu padati. Kad cijena vrijednosnice od 100 dolara padne na recimo 80, tad broker naziva špekulanta jer vrijednost položenih vrijednosnica (kolateral) nije dovoljna uz postojeću marginu (od 25%). Zato ga poziva da uplati gotovinu kako bi polog bio dostatan za osiguranje kredita. Spekulant nema novca, jer je u želji za maksimalnom zaradom sve uložio u vrijednosnice. Zato on daje nalog brokeru da proda dio vrijednosnica, kako bi povećao polog određen marginom. Tako čine svi špekulanti. Iz tog se razloga povećava ponuda vrijednosnica na tržištu. Njihova cijena još više opada. Proces se ponavlja, jer opadanje cijena vrijednosnica opet smanjuje vrijednost pologa—pa se prodaja vrijednosnica povećava, a njihove cijene dalje opadaju. Balon cijena vrijednosnica je prsnuo.
Budući da i špekulant i broker posluju s kreditom, oni ih ne mogu otplaćivati. Banka koja je dala kredit ne dobiva uredno otplate, pa je ugrožena njezina likvidnost. Ona više ne može davati kredite. Ali ne samo to; neplaćanje kredita čini neke zajmove nenaplativim, pa banke uravnotežuju svoje bilance smanjivanjem kapitala. To umanjuje kapitalnu adekvatnost (omjer kapitala i aktive), pa banke moraju smanjiti davanje kredita. Ako je iznos zajmova koji se ne otplaćuju veći od kapitala, tada banka postaje nesolventna te ide u stečaj. Stečaj bilo koje banke smanjuje povjerenje u banke, a na njemu se temelji čitav posao bankarstva. Stečaj neke velike banke može poljuljati povjerenje u čitav bankarski sustav i dovesti do krize cjelokupnog sustava — do sistemske krize. Da banka ne bi bankrotirala, druga banka ili država je mogu dokapitalizirati, tj. mogu u nju uložiti kapital, spasiti je od stečaja, ali i ostvariti svoje vlasništvo nad njom.
Smanjivanje mogućnosti davanja kredita utječe na smanjivanje mogućnosti privrede za zapošljavanje proizvodnih faktora (prije svega rada). Zato se smanjuje proizvodnja i povećava nezaposlenost. Rezultat je recesija o kojoj smo na početku govorili
Da bi ubrzao izlazak iz velike ekonomske krize, SAD je osnovao agenciju za garantiranje hipotekarnih kredita (Federal National Mortgage Association — FNMA), popularno nazvanu Fannie Moe.
Cilj je bio potaknuti poslovne banke da daju kredite za stambenu izgradnju koje će garantirati FNMA. Naime stanogradnja je radno intenzivna djelatnost, pa se njezinim povećanjem povećava zaposlenost radne snage, njihovi dohoci i potražnja, te to daje impuls povećanju proizvodnje i zaposlenosti i privredu izvlači iz krize. Međutim, da bi garantirala hipotekarni zajam, FNMA je propisala stroge uvjete (npr. da mjesečna otplata ne prelazi 30% primanja zajmoprimca itd.) Takvi su zajmovi bili relativno sigurni. Međutim, kad banka dade hipotekarni zajam, ne može dati drugi (možda još povoljniji) jer nema rezervi.
Da bi popunile rezerve, banke su na sekundarnom tržištu počele prodavati ugovore o hipotekarnim zajmovima — hipoteke uz diskont. Investicijske banke su ih kupovale, pa
čak i uz mali diskont (recimo 1%) ostvarivale velike zarade jer se radilo o velikim vrijednostima. Velika zarada pothranjuje pohlepu. Da bi dobile što više klijenata, banke su davale hipotekarne zajmove uz sve blaže uvjete, ali uz višu cijenu. Tako je rastao rizik ogluhe, ali i profit. Nastao je novi bankarski proizvod — drugorazredna hipoteka (subprime mortgage), koja je vrlo profitabilna, ali i vrlo rizična. Uostalom, rizik i profit uvijek idu rukom pod ruku. Broj drugorazrednih hipoteka je rastao, rasla je i zarada investicijskih banaka (kao i zarada njihovih dužnosnika). No rastao je i rizik. Povećavala se mogućnost da neki zaj moprimci ne otplate zajam. Kad se to dogodi, banke ne dobivaju likvidna sredstva od otplate. Raste njihova nelikvidnost, smanjuje se povjerenje u banke i balon hipotekarnih kredita prsne. Mnoge banke zapadaju u teškoće, pa postaju ne samo nelikvidne nego i nesolventne. Zbog vrlo razvijene mreže međubankarskih zajmova i depozita, problemi koji se pojave u jednoj banci šire se na sve banke — nastaje sistemska kriza.

2.4. Uticaji globalne ekonomske krize

Kako je došlo do suženja na tržištu pad potražnje ili očekivanja pada počeli su zabrinjavati investitore. Kako je obim finansijske krize jako veliki on je duboko uticao na svijetska tržišta. Povećanje cijene zlata na jako visok nivo jedan je od pokazatelja nesigurne sredine. Ova kriza se poredi sa velikom krizom iz 1929. godine koja je počela u SAD-u. U tom periodu SAD su doživjele veliku štetu a nezaposlenost je dosegla vrhunac. U tom periodu SAD je godinama ostao pod uticajem ove krize.
Smanjenjem kredita otvora se put ograničenju u investicionim i potrošačkim odlukama a može doći do porasta nezaposlenost i zastoja. Zbog toga se na ovu temu vrše značajne intervencije. SAD je poznata kao centar liberalne ekonomije i intervencija države na tržištu je na minimalnom nivou. Međutim finansijska kriza je toliko zastrašujuća i došla je u opasno stanje tako da su neke banke konfiskovane. U nekim krugovima ovo stanje se vezuje za socijalistički pristup.

2.5. Cijene nafte

Prije krize cijene nafte su dostigle najveći nivo u historiji. U julu mjesecu cijena jednog barila nafte dostigla je 147 dolara po barilu. I ako su zemlje izvoznice nafte bile zadovoljne zbog povećanja cijena nafte na međunarodnim tržištima, potrošači su se počeli susretati sa velikim cijenama u maloprodaji. Zemlje su planirale svoj budžet prema novim cijenama nafte jer su bile stava da će cijene nafte biti na visokom nivou. Ali nakon nastanka finansijske sa povećanjem očekivanja o smanjenju potražnje na tržištu naglo su pale cijene nafte. Polovinom Oktobra mjeseca cijene nafte su pale za 50 posto i snizile se ispod 70 dolara.
Zemlje koje izvoze naftu su pogođene ovim naglim padom i zatražile su hitan sastanak Organizacije Zemalja Izvoznica Nafte OPEC-a. Zemlje izvoznice nafte su bile u tolikoj panici da su redovni sastanak koji se trebao održati 17. decembra pomjerile na 24. Oktobar. Neke zemlje članice su zatražile da se smanji dnevna proizvodnja kako bi se zaustavio pad cijena nafte. Pošto OPEC obuhvata oko 40 posto proizvođača nafte u svijetu ne može direktno uticati na promjenu cijena i može se nastaviti pad cijena nafte.

2.6. Mjere koje će se poduzeti

Kriza koja je počela u SAD odrazila se na cijeli svijet. Zemlje koje su pogođene krizom poduzeli su razne mjere kako bi na najmanjem nivou zadržale štetu i gubitke koje je izazvala kriza. SAD su preuzele rukovodstvo nad nekim bankama dok je Irska sve ušteđevine stavila pod državnu garanciju. Neke zemlje su objavile pakete podrške i plasirale velike količine novca na tržište kako bi spasile i podržale kapitale banki. U periodu kada se smanjuje finansijski sistem osobe koje posjeduju ušteđevine mogu iz zabrinutosti da će banke bankrotirati povući svoj novac iz banaka. Ukoliko novac pretvore u zlatno i druge vrijednosti koje mogu čuvati kod sebe, onda se može povećati problem i kriza oko likvidnosti novca u bankama i izazvati i bankrotiranje nekih banaka koje danas normalno posluju.
Zbog toga su neke zemlje donijele odluku da uzmu pod garanciju ušteđevine u bankama i da povećaju visinu vrijednosti ušteđevina koje su uzete pod garanciju. Na drugoj strani banke koje su zbog finansijske krize zapale u tešku poziciju i koje se mogu spasiti sa dokapitalizacijom ukoliko bankrotiraju mogu izazvati atmosferu nepovjerenja u ekonomiji i uticati na još veće povećanje krize. Na drugoj strani radnici banaka ukoliko bi ostali bez posla koristeći se osiguranjem o nezaposlenosti mogu naglo uticati na biroe za nezaposlene i socijalnu sigurnost i izazvati smanjenje prihoda a povećanje ishoda. Ovo stanje može uticati na povećanje ekonomske stagnacije. U ovom slučaju je lakše i jeftinije preuzeti kontrolu i rukovodstvo nad nekim bankama ili ostvariti povećanje kapitala ovih banaka. Pošto su finansijske institucije direktno ili indirektno povezane i pošto postoji ustaljeno mišljenje da je uspostavljanje bezbjednosti na tržištu najefikasnija politika od velike je važnosti spriječavanje bankrotiranja banki. Ali pošto se novac koji se prebacuje u finansijski sektor finansira sa porezima treba se pažljivo djelovati. Jer napori za spašavanje banki sa prebacivanjem kapitala koje u normalnim uslovima ne mogu opstati pošto će uticati na povećanje poreza mogu izazvati smanjenje potražnje što može još više povećati krizu. Zbog toga možda neće biti pogrešno da se dopusti bankrotiranje banki koje su u veoma teškoj poziciji i pred bankrotiranjem.
Da bi se zaustavila, ili barem smanjila bankarska kriza koja će se odraziti i na realni sektor (proizvodnju i potrošnju) i uzrokovati recesiju sa svim lošim posljedicama o kojima sam na početku govorio, država intervenira. Ona intervenira na različite načine, ali uvijek novcem poreznih obveznika. Na taj način se gubici špe- kulanata socijaliziraju (profiti su ostali privatni). Troškovi tih intervencija su visoki. Prema pisanju tjednika »The Economist« od 4. listopada 2008, troškovi Američke centralne banke FED bili su samo u rujnu ove godine veći od 1.200 milijardi dolara. Osim toga paket pomoći posrnulim špekulantima koji je prihvatio Američki kongres iznosi 700 milijardi dolara. Početkom listopada i u Velikoj Britaniji donesen je paket pomoći njihovim bankama od 84,4 mlrd. dolara (50 mlrd. funti). Dakle troškovi spašavanja banaka vrlo su visoki. Je li time problem riješen i je li kriza zaustavljena? Nije. Liječene su posljedice, a ne uzroci. Pohlepa špekulanata nije ograničena. U američkom paketu od 700 mlrd. dolara navodi se doduše da će se milijunska primanja najviših dužnosnika saniranih financijskih institucija ograničiti, ali se ne govori o sankcioniranju tih dužnosnika čija je lakomost i bila primarni uzrok krize.
Zanimljivo je napomenuti da su državne intervencije dokapitalizacijom posrnulih banaka dovele do promjene strukture vlasništva. Država na taj način »nacionalizira« privatne banke. Ona to čini s razlogom: da bi ublažila posljedice koje kriza na financijskim tržištima ima na realni sektor, izazivajući recesiju ili čak ekonomsku krizu.

2.7. Uticaj globalne ekonomske krize širom svijeta

Smanjena je panika koje je postojala u vremenu kada je tek nastala kriza, polahko su počele da se uspostavljaju ravnoteže, smanjena su talasanja i padovi na berzama. Dolar je naspram Eura dobio na vrijednosti. Neke banke i ako su objavile gubitke više ne izazivaju paniku na finansijskim tržištima. Neki eksperti navode da će kriza se okončati u roku od dvije godine.
Pretpostavlja se da će neke banke koje su dobile državnu finansijsku podršku nakon okončavanja krize biti u još jačoj poziciji. Objava gubitaka u dohotku nekih velik kompanija još više je negativno se odrazilo na tržišta koja su u teškom stanju. Paketi pomoći i podrške koji su na početku bili namjenjeni samo za banke koje su u teškom stanju sada su počeli da obuhvataju i firme van finansijskog sektora koje zbog određenih nedostataka imaju probleme o uzimanju kredita. Primjera radi Japan je sproveo u život paket podrške za van finansijski sektor.
Pojavila se potreba za novim uređenjima u cijelom svijetu zbog finansijske krize. Sa objavljivanjem paketa mjera predostrožnosti od strane raznih zemalja uticali su na uspostavljanje atmosvere bezbjednosti na finansijskim tržištima. Međunarodne institucije poput IMF-a i Svjetske Banke intervenisale su i pokušale da doprinesu smanjenju proširenje finansijske krize. Centralna banka u SAD gdje je nastala kriza pozitivno je odgovorila na zahtjeve tržišta i smanjila kamatne stope. Zahvaljujući krizi shvaćena je važnost zajedničkog djelovanja sa ciljem rješavanja postojećih problema.

2.8. Globalna finansijska kriza i svjetska privreda

Duboki poremećaji na finansijskom tržištu prerasli su u snažnu globalnu recesiju. Prvi put u proteklih 60 godina opada svjetska privredna aktivnost, dotok finansijskih sredstava ka tržištima u razvoju se smanjuje a obim svjetske trgovine takođe opada. Vlade svjetskih ekonomija suočavaju se sa velikim izazovom da preduprijede ili bar smanje uticaj negativnih tokova u privredi ne umanjujući značaj ekonomskih parametara koji će omogućiti eventualni oporavak. Prema procjenama MMF-a pad društvenog bruto proizvoda najrazvijenijih evropskih privreda u 2009. godini iznosiće 4%. Projekcije za 2010. godinu takođe ukazuju da će stopa privrednog rasta pomenute grupe zemalja biti negativna. Osim SAD-a, koje su žarište krize, i zemlje Evropske Unije i Japan takođe bilježe recesiju. Potrošnja u SAD-u počela je da opada još 2006. godine čemu je doprinjeo i narasli američki deficit u bilansu tekućih transakcija.

Pretpostavka da će svjetska tržišta u razvoju generisati dovoljno visoke stope rasta društvenog proizvoda da globalna stopa privrednog rasta ne sklizne u negativnu zonu pokazuje se kao nerealna. Kineski model kontrolisanog privrednog rasta, koji očigledno daje rezultate u praksi, obezbjediće ovoj zemlji stopu privrednog rasta u 2009. godini od oko 8% što je, ipak, za 4% manje od ostvarenih 12% u 2007. godini. Budući da je Kina izdvojila 587 milijardi dolara kao podršku privredi za izlazak iz krize i da je prema podacima iz februara 2009. godine zabilježen rast prometa u veleprodaji od 15% najvažnija preokupacija Kine ostaće praćenje solventnosti američke privrede radi isplate dospjelih obaveza po kamatama na kratkoročne državne obveznice američke vlade čiji je Kina najveći kupac.

TABELA I Prognoze stopa privrednog rasta u 2009. godini u izabranim zemljama


Izvor: World Economic Outlook, 2009. , procjene IMF-a

Prognoze za zemlje u tranziciji takođe su pesimističke. Poređenja između azijske krize iz 1997/98. godine i one koja je pogodila zemlje Istočne i Centralne Evrope 2008/09. godine ukazuju da je moguće da kriza na duži rok ozbiljnije pogodi pomenute ekonomije.

Predviđa se da će stopa privrednog rasta u zemljama Istočne i Centralne Evrope u 2009. godini iznositi -4,2% dok će u 2010. godini doći do blagog oporavka i rasta od 1,5%.

Procjene o kretanju privredne aktivnosti za veliku grupu zemalja u tranziciji i projekcije do 2013. godine napravljene od strane Statistical Agencies BMI Forecasts ukazuju da bi sve posmatrane tranzicione privrede u zonu solidnog privrednog rasta trebalo da uđu već 2010. godine (osim Letonije, Litvanije i Bugarske).

Porast sistematskog makroekonomskog rizika već je doveo do smanjenja kreditnog rejtinga u skoro svim posmatranim zemljama u tranziciji što zahteva urgentno povećanje stabilnosti u svim pomenutim privredama.

U narednom periodu realno je očekivati prisustvo negativnih faktora poput fiskalnog deficita, jačanja socijalnih nemira, depresijacije valute, pogoršavanja globalnih uslova zaduživanja i povećanog rizika od insolventnosti bankarskog sektora.

TABELA II Stope i prognoze stopa privrednog rasta za izabrane zemlje u tranziciji

Izvor:Business Monitor International Special Report: Emerging Europe: The Crises
and the Recovery, April 2009., pg. 13

Zemlje u tranziciji koje imaju režim plivajućeg deviznog kursa već su se suočile sa smanjenjem vrijednosti svoje valute u odnosu na strane. Pritisak na valute zemalja u tranziciji sa fiksnim deviznim kursom će se, međutim, nastaviti tako da je scenario devalvacije bugarske i valuta baltičkih zemalja vrlo realan (otud i projekcija negativnih stopa rasta za pomenute privrede u 2010. godini).

Porast političkog rizika u privredama u tranziciji takođe je neminovan. Spiralno rastuća nezaposlenost i javno iskazivanje nezadovoljstva zbog smanjenih plata redukovaće kapacitet država i vlada za vođenje ekonomske politike i pojačati već postojeće političke tenzije naročito u baltičkim zemljama, Mađarskoj, Češkoj, Rusiji i Ukrajini. Tržišta u razvoju, a naročito zemlje u tranziciji trenutno su suočena sa dva glavna problema:
1. problemom finansijskih institucija
2. recesionim snagama koje uzimaju maha širom svijeta.

Posljednjih mjeseci promet na tržištima akcija zemalja u razvoju bilježio je značajan pad. Valute ovih privreda takođe su znatno depresirale. Glavna žarišta nestabilnosti predstavljaju deficit bilansa tekućih transakcija i brzi rast kredita. Pri tome su manje ekonomije sa slabije razvijenim finansijskim tržištem doživjele manje promjene svojih deviznih kurseva.
Prema studijama MMF-a objavljenim u World Economic Outlook-u iz oktobra 2008. godine recesija u svjetskoj privredi može biti jača kada joj prethodi finasijska kriza i naduvavanje cijena na tržištu nekretnina. Upravo prisustvo navedenih karakteristika u aktuelnoj globalnoj finansijskoj krizi uslovljava pad svjetske privredne aktivnosti i recesiju u mnogim zemljama.

Pri tome, mnoge svjetske ekonomije već osjećaju posljedice smanjenja izvoza, smanjenja prihoda od turizma i smanjenih doznaka, a MMF predviđa pad svjetske trgovine u 2009. godine od 2,5%. Kako se kriza bude širila siromašnije zemlje biće više pogođene upravo zbog već pomenutih faktora. Najsiromašnije privrede već su u skorije vrijeme bile pogođene krizom hrane i goriva koje su gurnule u ekstremno siromaštvo više od 100 miliona ljudi. Pri tome, po prvi put u ovom vijeku izvor problema je u bogatim ekonomijama.

2.9. Recesija

Europom i SAD-om širi se recesija! No, šta je to? Postoje dva tumačenja:

1. definicija:

Po općeprihvaćenoj definiciji ekonomskih stručnjaka jedno nacionalno gospodarstvo je u recesiji ukoliko u dva susjedna kvartala stagnira (takozvana "nulta stopa rasta") ili bilježi negativan gospodarski rast - znači ukoliko je stopa gospodarskog rasta niža nego godinu dana ranije. Kao referentni važe isti kvartali iz godine ranije. Pri tome se "mjeri" cjelokupni gospodarski performans jedne ekonomije, tj. brutto društveni proizvod.

2. definicija:

Po nekim drugim tumačenjima recesija ima još strožu definiciju. Oni kažu da se ne može govoriti o recesiji u situaciji kada je u dva susjedna kvartala konjunkturna stopa rasta niža nego u istom periodu prošle godine. Po ovoj "strožoj" definiciji gospodarstvo (nacionalna ekonomija) je u recesiji samo onda kada je stopa rasta u dva susjedna kvartala negativna - znači kada je manja od 0%. U toj situaciji oni govore o "stvarnom" padu gospodarske snage jedne zemlje. Sve iznad 0% po njima je rast - pozitivan rast.

Großansicht des Bildes mit der Bildunterschrift: Oko toga što je recesija (na njemačkom: "Rezession") stručnjaci se svađaju. Jedno je jasno: to je znak da stopa rasta opada...

Koja je definicija ispravna? Oko toga se vode žestoke diskusije. Kao primjer koji ide na ruku "definicije 2." ti stručnjaci navode Kinu. Po prvoj definiciji Kina bi sada bila u recesiji i sa stopom gospodarskog rasta od fantastičnih 9% samo zato što je godinu dana ranije stopa rasta iznosila još fantastičnijih 11%.
Signala da je recesija već tu ima još: to su na primjer ankete koje se provode među menadžerima ili potrošačima o tome kako oni procjenjuju svoju trenutnu situaciju, odnosno svoju budućnost. Ukoliko se "raspoloženje" jednih i drugih pokvari u dvije ankete zaredom, u tom se slučaju, smatraju neki analitičari, može govoriti o "recesijskim signalima". Strukovna udruženja njemačke industrije primjerice redovito istražuju stanje u gospodarskim branšama. Kada iz poduzeća počnu stizati odgovori poput "potražnja za našim proizvodima opada" ili "skladišta su puna", ili kad poduzetnici kažu da odgađaju investicije - onda je zli duh već tu: to znači da je stigla recesija!
Recesija je blagi gospodarski poremećaj, a stagnacija je vrijeme mirovanja gospodarskih promjena. Dakle, pojavom blagih gospodarskih poremećaja, ukoliko postanu mnogobrojniji i veći, možemo biti sigurni kako će se na kraju dogoditi inflacija kao najteži oblik gospodarskih poremećaja.
Recesija su povremena usporavanja u privrednoj aktivnosti neke zemlje praćena istodobnim pogoršanjima opće ekonomske klime (pad realnog dohotka, porast nezaposlenosti, nizak stupanj iskorištenosti proizvodnih kapaciteta...).
Recesija je manje duboka i ozbiljna od depresije. Ponavlja se u razdobljima od po nekoliko godina, uobičajeno započinje u jednoj zemlji i treba joj određen broj mjeseci, odnosno godišnjih kvartala da se preseli u druge.

Tri su osnovna obilježja (three D/S) recesije:
1. trajanje (duration) – vremenska dužina,
2. dubina (depth) – koliko duboko zadire,
3. difuzija (diffusion) – koliko se široko rasprostire.

Potrošači na recesiju odgovaraju promjenom ponašanja u potrošnji, tj. troše pažljivije, a za konkurentnu marketinšku akciju poslovnih subjekata u vrijeme recesije neophodna je analiza navedenih obilježja.
Vrijeme je recesije, ali nemojte zato očajavati, iskoristite to vrijeme na najbolji način da zaradite a možda se i obogatite. Kad svi prodaju, treba kupovati, staro je pravilo na kojem su se mnogi obogatili tijekom dosadašnjih gospodarskih kriza u svijetu. Tijekom financijskih kriza važna je mentalna snaga.
Tržište rada postalo je fleksibilno za vješte i motivirane radnike. Ne treba čekati da ostanemo bez posla, bolje je širom otvoriti oči za druge poslove, pa čak i promjenu zanimanja. Razmislite o drugom poslu. Možda ste dobri u fotografiji, šivanju ili pečenju kolača te je vaš hobi "okidač" koji će vam otvoriti nova poslovna vrata. Idealan posao tijekom recesije svaki je koji možete raditi od kuće jer isključuje troškove poput prijevoza i obroka. To može biti kućni catering ili izrada nakita, ako ste talentirani za to. Možete se sami upuštati u aktivnosti kao što je čuvanje djece, obrtničke usluge, plesna škola, i mnoge druge. Na taj način možete ispuniti Vašu želju da duže vrijeme radite nešto drugo, uz priliku da zaradite novac u recesiji.
Stručnjaci savjetuju kako prvi korak koji treba učiniti ako ulažete u vrijeme recesije jeste spremiti novac u neki rezervni fond, osobito ako radite za nekog drugog. Naime, s obziro na rastući gubitak radnih mjesta za vrijeme recesije, važno je da sebi i svojoj obitelji osigurate osnovnu egzistenciju ako ostanete bez posla. Financijski se stručnjaci slažu kako bi u taj fond trebalo pospremiti novca za barem šest mjeseci života i spremiti ga na račun s kojeg ćete novac moći podići istog trena kada vam je potreban, znači štedni račun, neku vrstu depozita koji se može razročiti, novčani fond niskog rizika i sl.
Kriza pogađa sve - Tanji radnički džepovi, ali i dobit poduzetnika, čiji prihodi rastu sporije od rashoda tako da lako dolazi do crnog tržišta gdje trebate izbjegavati lihvarske ponude ako nemate gotovine za početak ulaganja u start nekog novog posla.
Što se tiče ulaganja, savjeti stručnjaka su da je u recesiji najbolje ulagati u dionice. Određenim ulagačima može biti prikladnije ulagati u nekretnine nego na tržište vrijednosnica, dok će netko treći preferirati ulaganje na novčana ili robna tržišta. U svakom slučaju, ulagači koji u ovim trenucima raspolažu s viškom sredstava imaju različite opcije za dugoročno unosne investicije. U ovakvim situacijama poželjno je izbjegavati 'brzoplete' odluke i koristiti pregovaračku moć koju investitorima, koji na raspolaganju imaju sredstva za ulaganje, pruža trenutačni manjak takvih sredstava za ulaganje na tržištu kapitala".
Sve su ovo savjeti koje ste već možda negdje pročitali na internetu, dnevnim novinama ili čuli na TV programima, ali ako sami niste inovantni onda vas neće ni nikakva pozitivna situacija stimulirati ka uspjehu u ovim vremenima. Danas u vrijeme informatizacije sigurno možete lakše doći do određenih informacija koje će u Vama pokrenuti neki poduzetnički duh kako bi što bezbolnije prebrodili vrijeme recesije.

2.10. Globalna ekonomska kriza, recesija i Evropska Unija

Globalna ekonomija trenutno se nalazi u prijelaznom periodu, izazvanim slomom nerealne situacije na tržištu nekretnina u Sjedinjenim Državama. Srednjoročni pravac razvoja globalne ekonomije u 2008. uglavnom će definirati dvije države koje najviše utječu na globalni ekonomski razvitak, Kina i SAD, ističe se u analizi revizorsko-konzultantske tvrtke Deloitte “Pregled globalne ekonomije u 2008.”. Tijekom proteklog desetljeća zabilježen je golem priljev sredstava iz Kine u Sjedinjene Države, budući da je financiranje američkog vanjskog deficita Kini osiguralo jeftin izvoz i milijune novih radnih mjesta.
No, masovni priljev kineskog kapitala imao je i neke nepredviđene učinke, poput činjenice da su se američki investitori orijentirali na kupnju nekretnina kao način postizanja većeg povrata sredstava. Usprkos stalnom porastu cijena, interes za to tržište godinama nije opadao jer su investitori očekivali daljni porast vrijednosti nekretnina. Taj spekulativni “mjehur od sapunice” rasprsnuo se 2007. godine, izazvavši krizu hipotekarnih kredita i pokrenuvši globalne ekonomske procese čije je krajnje rezultate trenutno teško predvidjeti.
Nameće se pitanje kako će previranja na američkom financijskom tržištu utjecati na globalni razvoj? U najmanju ruku, kriza će tijekom 2008. imati negativni učinak na ekonomsku situaciju u Sjedinjenim Državama, gdje će vjerojatno doći do blage recesije koja će se osjetiti i u zemljama koje uvelike ovise o izvozu na tamošnje tržište. Dok bi u Europi bi moglo doći do blagog usporavanja razvoja, azijske zemlje ne bi trebale ozbiljnije osjetiti učinke globalnih previranja.
Ipak, od 2006. godine naovamo, u mnogim je zemljama uočen porast inflacije uzrokovan rastom cijena robe široke potrošnje i nafte, povećanjem potražnje za novcem te padom vrijednosti dolara. Proces integracije novih ekonomskih giganata, Kine i Indije, u globalnu ekonomiju za neko je vrijeme oslabio pritisak na porast plaća i cijena. No povoljni utjecaj globalizacije na sprječavanje inflacije privremeni je fenomen čiji će se učinci prije ili kasnije iscrpiti.
Dobra vijest za Europu leži u činjenici da je njezina ekonomija manje ovisna o poticajima iz SAD-a no ranije. Europske će središnje banke i dalje raspolagati manevarskim prostorom koji će omogućiti smanjivanje kamatnih stopa bez straha od veće inflacije. Ipak, za Europu ima i loših vijesti.
Neke su europske zemlje, a osobito Velika Britanija, Španjolska i Irska, izložene riziku pada cijena nekretnina. Naime, budući da su dosadašnje visoke cijene nekretnina poticale porast potrošnje, njihov bi pad mogao negativno utjecati na daljnji ekonomski rast. Također, europske su banke izložene nepovoljnim utjecajima američkog tržišta hipotekarnih kredita, a porast vrijednosti eura oslabio je konkuretnost europskog izvoza.
No, dugoročno gledajući, na europsko gospodarstvo utjecat će strukturalni faktori poput regulacije tržišta rada, porezne politike, politike subvencija te stupnja trgovinskih restrikcija. Opći je dojam da među političkim vođama danas postoji konsenzus da se na u tim područjima provede liberalizacija.
Evropska komisija je odlučna da stvori takav sistem u kojem bi posrnule, velike, banke mogle propasti, a da pri tome ne povuku sa sobom cijelu ekonomiju, navedeno je u nacrtu dokumenta koji treba da bude objavljen ove sedmice.
Komisija, izvršno tijelo Evropske unije, radi na donošenju propisa - od ograničenja bonusa bankara, do osnivanja super-nadzornog tijela za banke radi spriječavanja ponavljanja globalnih kriza koje su dovele do "presušivanja" kredita.

Nije međutim, preciznije predočeno kako spriječiti zemlje da pokušavaju da na svaki način zaštite dijelove neke propale međunarodne banke ili grupacije koji se nalaze na njihovim teritorijama. "Strategija izolacije lokalne imovine može često spriječiti, a ne pomoći riješavanje problema u nekoj međunarodnoj finansijskog grupaciji", ukazano je u nacrtu dokumenta koji još može biti promjenjen.
U nacrtu je zaključeno da bilo koji sistem mora biti dobro zakonski regulisan kako bi podstakao privatne investitore da učestvuju u spasavanju banaka. Treba takođe da postoji takav sistem finansiranja koji bi omogućio posrnulim bankama da posluju tokom sprovođenja reorganizacije, navodi se u dokumentu. Banke bi, osim toga, trebalo i da više učestvuju u šemama garancija za depozite klijenata, ukazano je u nacrtu dokumenta Evropske komisije.

ZAKLJUČAK

Najnovije analize globalne finansijske i ekonomske krize uključuju i mogućnost da je kriza dodirnula samo dno i da je najgore iza nas. Ovakvo mišljenje dijele i neki od zvaničnika vodećih finansijskih institucija mada ne isključuju činjenicu da bi oporavak i izlazak iz recesije svjetskih privreda mogao da potraje i nekoliko godina.

Budući da se smatra da su banke napravile pogrešnu procjenu rizika ulaganja prilikom plasiranja sredstava (prije svega u privrede u tranziciji) osnovno pitanje jeste kako obnoviti kreditnu sposobnost banaka i oživjeti funkcionisnaje finansijskog tržišta. Pitanje podsticanja protoka kredita kako na nacionalnom tako i na globalnom nivou smatra se ključnim kratkoročnim zadatkom za oporavak svjetske ekonomije. Osnovne mjere za ostvarenje oživljavanja svjetske ekonomije prije svega u finansijskoj sferi mogle bi biti:
1. obezbjedjivanje podrške likvidnosti uključujući državne garancije za obaveze finansijskih institucija
2. zaštita štednje i depozita
3. jačanje bilansa banka
4. ubrizgavanje kapitala u finansijske instiucije.
5. pitanje svih pitanja jeste kako riješiti problem nepovjerenja banaka koje ne žele da pozajmljuju kapital da bi se zaštitile od daljih potencijalnih ekstremnih gubitaka.
6. Odsustvo želje banaka da počnu sa pozajmljivanjem novca preduzećima i domaćinstvima ima pogubne posljedice na veliki broj svjetskih privreda.

Budući da je širenje krize posljedica globalizacije u ekonomskoj i finansijskoj sferi medjunarodna saradnja će biti neophodna i u jačanju povjerenja u finansijsku stabilnost i minimiziranje distorzija na tržištu. U isto vrijeme biće potrebno dati podršku tržištima u razvoju i spriječiti finansijski protekcionizam. Programi koji budu doneseni za otklanjanje posljedica krize moraju biti brzo implementirani i imati ograničeni rok trajanja. Za zemlje u tranziciji postoji šansa za izbjegavanje najgoreg scenarija. Osnovno pitanje o ovim privredama biće kako očuvati postojeći obim datih kredita i povećati eventualni dotok stranog kapitala.

Podaci o zaustavljanju pada proizvodnje i izvoza robe u martu 2009. godine mogu ali i ne moraju značiti da će u narednim mjesecima ekonomska aktivnost krenuti uzlaznom linijom. Jedan od problema ekonomije i u narednom periodu biće veliki spoljni dug čije je povećanje u 2009. godini neminovnost. To što i neke od zemalja u regionu imaju veliko učešće spoljnog duga u društvenom proizvodu (Hrvatska 90%, Bugarska 99,6%. Madjarska 110%) ne utiče na činjenicu da visoko zadužene zemlje nisu atraktivne stranim investitorima naročito ne onima koji kroz ulaganje u vlasničke papire kompanija žele da na duži rok ostanu prisutni na tržištu zemlje u koju ulažu.

LITERATURA

1. Mate Babić; Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2. Stojanov, D. Ekonomska kriza i ekonomska politika : (neoklasičari, Keynes, Friedman, Marx). Zagreb : Informator, 1985.
3. Soros, G. Kriza globalnoga kapitalizma : otvoreno društvo u opasnosti. Split : Feral Tribune, 2000.
4. Stutely, R. Ekonomski pokazatelji : smisao ekonomije i ekonomskih indikatora. Zagreb : Poslovni dnevnik : Masmedia , [2007?].
5. Jakovčević, D. Moguća je nova ekonomska kriza. // Poslovni magazin. - 5 (2007), 11 ; str. 10-11.
6. Zdunić, S. Kako iz ekonomike depresije? // Ekonomski pregled. - 50 (1999), 11 ; str. 1406-1430.
7. Vojnić, D. Ekonomska znanost i ekonomska politika : kako iz duboke privredne i moralne krize. // Ekonomija. - 7 (2000), 1 ; str. 317-337.
8. Malešič, M. Upravljanje u krizi. // Međunarodne studije. -3(2003), 1 ; str. 51-67.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi