DIREKTNE STRANE INVESTICIJE

Jedna od bitnih karakteristika svjetske privrede u posljednje tri decenije je povećani obim stranih ulaganja.Kapital se kretao u različitim formama,od direktnih stranih ulaganja do klasičnog pozajmljivanja na međunarodnom finansijskom tržištu. Direktne strane investicije predstavljaju glavni oblik plasmana privatnog kapitala razvijenih zemalja u zemljama u razvoju.Pod direktnim stranim investicijama podrazumijevamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine,kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.Preko ovog oblika ulaganja strani ulagač obezbjeđuje svoj aktivan odnos u radu i poslovanju firme u koju su sredstva uložena. Direktne strane investicije nastaju prema statističkim kovencijama MMF-a kada rezidenti jedne zemlje postanu vlasnikom 10 ili više posto nekog preduzeća u drugoj zemlji.
Ugovorom o ulaganju zasnivaju se obligaciono-pravni odnosi između ulagača.Ugovor se zaključuje između subjekata koji pripadaju raznim državama, odnosno na koje se primjenjuje različito zakonodavstvo.Riječ je o obligacionim odnosima sa elementom inostranosti.
Ugovor je pored zakona, osnovni izvor za identificiranje i interpretiranje pravila kojima se razrješavaju sporovi do kojih dođe u periodu realiziranja posla.

1. Istorijski razvoj stranih ulaganja

Počeci stranih ulaganja su u 16. vijeku u Evropi gdje počinju da se stvaraju prave trgovine koje se proširuju po čitavoj Evropi,a njihove predstavništva se otvaraju u svim većim trgovačkim centrima.Što se tiče preduzeća industrijska revolucija je imala izuzetan uticaj na njihov razvoj.Povećavaju se kapaciteti preduzeća,stvara se nova organizacija te se snažnije izlazi na svjetsko tržište.To je omogućilo brže stvaranje multinacionalnih preduzeća koja će u vremenu koje dolazi postati lokomotiva koja će naprijed povući svjetska ulaganja.
U ovoj fazi investira se na stranom tržištu prvenstveno u trgovačka preduzeća sa ciljem povoljnijeg nabavljanja sirovina,kao i plasmana gotovih proizvoda.
U periodu između dva rata investicije su se stalno povećavale.Multinacionalna preduća su snažnije počela da investiraju u naftne izvore posebno u kolonijama. Nakon drugog svjetskog rata za razliku od ranijih ulaganja koja su uglavnom bila motivirana osiguranjem sirovina,počinje se ulagati u razvoj novih tehnologija,menadžment znanja i osvajanje novih tržišta.
Period do 1960.god. karakteriše snažna američka investsticiona dominacija jer je oko ¾ investicija došlo iz USA.Karakteristika 70-tih je jačanje evropskih multinacionalnih kompanija te njihovo snažnije investiranje u svijetu.Početak osamdesetih karakterišu značajna ulaganja TNK u zemlje u razvoju,gdje je osnovni motiv ulagača bio jeftina radna snaga.Karakteristika 90-tih je da osnažene i već dovoljno razvijene neke od zemalja u razvoju se pojavljuju kao značajni svjetski ulagači.
Kroz ovaj kratki prikaz vidi se da su počeci investiranja vezani za početke svjetske trgovine, a da se pravi razvoj stranih ulaganja vezuje za početke moderne industrije.

2. Motivi stranih ulagača

Glavni cilj svih ulaganja je profit. Najvažniji potciljevi,koji u svojoj osnovi opet za cilj imaju ostvarivanje maksimalne oplodnje angažovanog kapitala su:težnja za osvajanjem novih tržišta,niža cijena rada,osiguranje izvora urednog snabdijevanja,itd.
- Težnja sa osvajanjem novih tržišta je jedan od najvažnijih motiva stranih ulagača.Ako je ulazak jedne kompanije na neko za nju interesantno tržište otežan makroekonomskom politikom države ili aktivnostima konkurencije na tom tržištu ona će pokušati ući na to tržište strategijom ulaganja.Kad je u pitanju zemlja u koju se ulaže,onda je interes te zemlje uglavnom što brži razvoj na osnovu stranog kapitala koji se ulaže u tu zemlju.Kod ulagača se radi u principu,o osvajanju novih odnosno proširenju postojećih tržišta,a sve u cilju povećanja profita kao osnovnog cilja svih ulaganja.
- Niža cijena rada kao faktor ulaganja je potaknula multinacionalne korporacije da koristeći jeftinu radnu snagu organizuju proizvodnju po znatno nižim troškovima što je doprinjelo da njihovi proizvodi postanu još konkurentniji na svjetskom tržištu.
- Strani ulagač radi osiguranja urednog snabdijevanja svoje proizvodnje potrebnim sirovinama ulaže u stranu zemlju i u isto vrijeme dolazi do jeftinijih i kvalitetnijih sirovina što u krajnjem slučaju utiče na sniženje ukupnih troškova odnosno pojeftinjenje finalnog proizvoda koji na taj način stiče bolji položaj na tržištu.
U nastojanju da se odgovori na pitanje zašto, kako i gdje će doći do direktne strane investicije može poslužiti OLI teorija.Prema toj teoriji motiv za pokretanje direktne strane investicije nastaje kada su ispunjena tri važna uvjeta:prvo,kad postoje vlasničke prednosti zbog posjedovanja specifične neopipljive imovine(ownership advantages-O),drugo,kad su koristi od vlastite proizvodnje,odnosno od internacionalizacije veće od koristi što ih donosi prodaja licenci(internalization-I ),i treće,kad postoje prednosti lokacije(location-L).

3. Motivi zemlje primatelja

Motivi primatelja sastoji se u upređivanju društvenih koristi i društvenih troškova koje su prouzrokovale direktne strane investicije, te u nastojanju da društvene koristi budu veće.
Društvene koristi ili dobici od direktnih stranih investicija u zemlji primatelju mogu činiti široku paletu: porezi,otvaranje novih radnih mjesta i u vezi s tim i prijenosa znanja, tehnologije i upravljačkih vještina. Ulazak stranih kompanija u proizvodni sektor može prouzročiti jačanje konkurencije što povećava pritisak na efikasnije poslovanje ostatka sektora.
U prilog direktnim stranim investicijama najčešće su se navodila dva osnovna razloga:
Prvo, budući da strana preduzeća posjeduju potrebno znanje, tehnologije i finansijska sredstva, od njih se očekivalo da pridonesu povećanju efikasnosti domaćih preduzeća te da unaprijede upravljanje preduzećem.
Drugi važan razlog privlačenja stranih investitora počiva na vjerovanju da direktne strane investicije generiraju pozitivne indirektne učinke na druga domaća preduzeća što utiče na rast njihove proizvodnosti.
Potencijalne društvene troškove direktne strane investicije može prouzročiti smanjenje zaposlenosti zbog racionalizacije radne snage u preuzetom preduzeću ili na makronivou zbog istiskivanja neuspješnih domaćih preduzeća. Na makronivou može doći do pogoršanja na tekućem računu platnog bilansa sa zemlje domaćina ukoliko preduzeća nastala direktnim stranim investicijama više uvoze nego izvoze od svojih centrala u inostranstvu.
Zemlje primatelji u potražnji za tokovima direktnih stranih investicija uglavnom su motivirane društvenim koristima od direktnih stranih investicija, koje potiču prije svega od transfera tehnologije , znanja i vještine i njihova prelijevanja (spillover) na ostatak privrede te pozitivnim uticajem na spoljnu trgovinu, rast zaposlenosti i investicije u domaću privredu.

4. Podjela stranih ulaganja

Strana ulaganja se dijele na portfolio ulaganja i direktne strane investicije. Pod portfolio ulaganjima podrazumijevaju se ulaganja kod kojih strani ulagač po pravilu ne učestvuje u upravljanju i rukovođenju već je usmjeren na sticanje profita, dividendi i kamata. Pod direktnim stranim investicijama podrazumjevamo takav oblik ulaganja kod koga ulagač obezbjeđuje pravo svojine, kontrole i upravljanja nad firmom u koju su uložena sredstva radi ostvarivanja nekog dugoročnog ekonomskog interesa.
Direktne strane investicije dalje možemo podijeliti:
- Na osnovu međusobne ovisnosti investicija u zemlji primaoca na: substitutivne i aditivne
Substitutivne su one direktne strane investicije koje vode direktno ili indirektno ka potiskivanju domaćih investitora.
Ukoliko se direktne strane investicije vrše dodatno prema volumenu investiranja u zemlji primaocu, tada se radi o aditivnim investicijama.
- Na osnovu uklapanja u poduzetništvo investicije se dijele na : horizontalne,vertikalne i konglomeratne
Pod horizontalnim investicijama podrazumijevamo ulaganje kod kojih se u zemlju primaocu proizvodi isti proizvod kao u zemlji davaocu investicija.
Kad matična kompanija pojedine dijelove proizvodnje i marketinga vezanog za jedan proizvod rasporedi po afilijacijama i različitima zemljama kažemo da se radi o vertikalnim investicijama.
Ukoliko direktne investicije ne stoje ni u kakvoj proizvodno-privrednoj vezi sa zemljom davaocem investicije onda kažemo da se radi o konglomeratnim ili diverzificiranim investicijama.

5. Načini nastanka direktnih stranih investicija

Tri su najčešća načina nastanka direktnih stranih investicija :

- Green field operacije predstavljaju gradnju potpuno novog pogona na stranom tržištu.
- Majority aquisition predstavlja preuzimanje strane firme kroz kupovinu većinskog paketa akcija.
- Merger (fusion) predstavlja spajanje partnera.

6. TNK kao glavni nosioci direktnih stranih investicija

U savremenom svijetu je došlo do ogromne centralizacije i koncentracije kapitala u rukama malog broja gigantskih korporacija,koje raspodjeljujući investicije na veliki broj zemalja uspjevaju da otklone opasnosti velikih rizika.Tnk predstavljaju glavnog nosioca globalizacije svjetske ekonomije što se između ostalog može vidjeti i iz činjeniceda je tokom 1999. godine 63.000 roditeljskih firmi posjedovalo širom svijeta 0ko 690.000 svojih afilijacija.Rastom FDI raste i broj,ali i uloga stranih afilijacija kao dijela moderne globalne ekonomije pri čemu su FDI i TNK neraskidivo vezane.Sve ovo potvrđuje da TNK danas predstavljaju generator globalizacije ali i direktnih stranih investicija.Ono što je posebna karakteristika globalne ekonomije je činjenica da TNK u svom poslovanju više koriste afilijacije nego klasičan izvoz da bi opslužile strana tržišta.U osnovi koncepta TNK jeste suštinska intencija da se inostrane investicije plasiraju,umjesto u vidu zajmovnog kapitala (indirektno investiranje ),u vidu preduzimačkog kapitala (direktno investiranje).

Glavne karakteristike direktnih stranih investicija jesu :
a) mogućnost stranog investitora da osnuje preduzeće (ili kupi već postojeće preduzeće) i da ga kontroliše ,
b) strani investitor ostvaruje dobit direktno u zavisnosti od poslovnog uspjeha preduzeća(a ne u obliku kamate kao u slučaju plasmana zajmovnog kapitala)

Konstantni višak kapitala s ograničenim investicionim mogućnostima u razvijenim
zemljama, traži nove mogućnosti za plasman.Izvoz kapitala je objektina nužnost za razvijene zemlje.
Globalna strategija TNK je da nastoje da najveći dio fondova koji je potreban za njihove operacije obezbijede u samim zemljama u razvoju i da istovremeno lavovski dio dobiti iznesu iz ovih zemalja.
TNK koriste tri glavna izvora finansiranja u zemljam u razvoju:
1. sopstvena sredstva koja ostvaruju njihove afilijacije u zemljama domaćina (reinvestiranje profita i amortizacija),
2. fondove koji se obezbjeđuju na lokalnom tržištu kapitala,
3. sredstva koja potiču iz matične zemlje.

Kada se govori o TNK mora se imati u vidu da one imaju i negativnih i pozitivnih uticaja na privredni rast zemalja u razvoju.
Negativni uticaj se ne ogleda jedino u neposrednoj eksploataciji,to jest izvlačenju viška vrijednosti,posredi je to da su TNK ograničavajući faktor razvoja,da utiču na formiranje odlika zavisne privrede koja nije sposobna da se razvija na samostalnoj osnovi.
Prodor TNK u privrede zemalja u razvoju doprineo je da se učvrsti ekonomska zavisnost zemalja u razvoju prema razvijenim zemljama.TNK su instrument eksploatacije neravijenih zemalja,one dovode do koncentracije kapitala i profita u nekoliko vodećih industrijskih zemalja,prvenstveno u SAD.Naravno ne može se poreći da ima slučajeva da su TNK donele i određene koristi u pojedinim zemljama u razvoju,ali je mnogo više slučajeva u kojima je njihov uticaj bio negativan i gdje je,dugoročno gledano,inostrani kapital postajao prepreka društvene,političke i ekonomske emancipacije zemalja u razvoju.
Što se tiče pozitivnih uticaja TNK možemo navesti sljedeće: donose u zemlju domaćina prijeko potreban kapital, novu tehnologiju,povećavaju zaposlenost, doprinose porastu izvoza kao i otvaranju zemlje prema svijetu.
Kapital je potreban zemljama u razvoju kako bi se aktivirali postojeći resursi,krenulo putem industrijalizacije;u nekim slučajevima se moderna tehnologija može obezbjediti jedino saradnjom sa TNK.Uporedno sa razvojem saradnje sa TNK neophodno je jačati otpor ulaganju kapitala pod eksploatatorskim uslovima koji omogućavaju odliv najvećeg dijela akumulacije iz ZUR.

7. Globalizacija i direktne strane investicije

Fazu globalizacije svjetske ekonomije karakteriše prije svega rast internacionalne trgovine usluga kao i tržišta kapitala čija je internacionalizacija posljedica liberalizacije u svjetskom kretanju roba,usluga i kapitala.Može se reći da su direktne strane investicije glavni pokretač globalizacije svjetskog tržišta.
Što se tiče budućih pravaca ulaganja najveća ulaganja se očekuju u azijskim zemljama(posebno u Kinu), zatim slijede: Zapadna Evropa, Sjeverna Amerika, zemlje centralne i istočne Evrope.
Najmanja ulaganja očekuju se upravo tamo gdje bi bila najpotrebnija,u zemljama afričkog kontinenta.

8. Prednosti direktnih stranih investicija

Iskustva velikog broja zemalja su pokazala da su direktne strane investicije povoljniji kanal priliva neophodne strane akumulacije u odnosu na uzimanje klasičnih kredita na međunarodnom finansijskom tržištu.Kad se analizira stanje
platnih bilansa i stope rasta ostvarene u sedamdesetim godinama,vidjet ćemo da se
ona grupa zemalja koja se više oslanjala na direktne strane investicije brže razvijala.
Gledano sa makroaspekta prednosti direktnih stranih investicija ogledaju se u sljedećem:poboljšava se trgovanski i platni bilans zemlje,dolazi do bržeg i efikasnijeg uklapanja domaće privrede na svjetskom tržištu,poboljšava se snabdjevenost domaćeg tržišta,povećava se broj novih radnih mjesta itd.
Na mikro planu, domaće firme imaju sljedeće koristi:
Brže i jeftinije dolaze do savremenije tehnologije,uvode savremeniju organizaciju rada,stiču savremenija znanja iz oblasti obrade tržišta itd.
Direktne strane investicije treba da predstavljaju dopunske faktore prvrednom razvoju zemalja u razvoju u skladu sa njihovom strategijom razvoja,da doprinesu transferu odgovarajuće tehnologije,posebno razvoju domaćih naučnih i tehnoloških potencijala,da doprinesu većoj zaposlenosti i školovanju kadrova,da povećaju tražnju za domaćim sirovinama i uopšte domaćim proizvodnim činiocima,da doprinesu povećanju izvoza i poboljšanju platnog bilansa dotičnih zemalja,da doprinesu diverzifikaciji nacionalne privredne strukture.

9. Direktne strane investicije u BiH

Putem stranih ulaganja u periodu od 1967 do 1990,u BiH je izgrađen niz značajnih industrijskih kapaciteta.Tu spadaju TAS koji je izgrađen ulaganjima Volkswagena i UNIS-a,zatimTvornica biro mašina u Bugojnu,Tvornica ležajeva u Sarajevu itd.
Opredjeljenje za ulaganje stranog kapitala je od suštinske važnosti za BiH.Putem stranih ulaganja se omogućava brža obnova i izgradnja ratom porušene zemlje.Stranim kapitalom se mora podsticati rekonstruiranje i preorjentiranje onih industrijskih grana sa kojima je BiH uspješno istupala na svjetskom tržištu.
Ulaganjem stranog kapitala trebalo bi da se ubrza proces transformiranja dosadašnjih društvenih u privatne svojinske oblike.To će dodatno imati odraza na brže konstituiranje tržišta novca i kapitala,a naročito tržišta dionica.Stranim ulaganjima bi se mogla ublažiti izuzetno visoka stopa nezaposlenosti i to relativno visokokvalificirane radne snage.
Prema Zakonu o politici direktnih stranih ulaganja u BiH u članu 2. kaže se da pod direktnim stranim ulaganjima podrazumijeva sticanje,stvaranje ili proširenje bilo kojeg poslovnog poduhvata ili bilo koje aktivnosti koja sama ili sa drugom istovremeno ili jedna za drugom ima za ishod omogućavanje jednom ili više stranih ulagača sticanje ili povećanje kontrole nad nekom kompanijom koja pod svojom kontrolom obavlja industrijske,poljoprivredne,komercijalne i finansijske poslove i poslove vezane za nekretnine,usluge ili druge aktivnosti ili da omogući proširenje preduzeća koje je već pod kontrolom stranog ulagača…
“Strana kontrola” znači:svako učešće od preko 10% kapitala i,odnosno ili glasačkih prava čiji su izravni nosioci strani ulagači ili neko domaće pravno lice pod takvom kontrolom.
Brojna birokratska ograničenja negativno utiču na priliv direktnih straih investicija, ali se u zadnje vrijeme i na tom polju počinju dešavati određene promjene(Buldožer komisija).
I BiH kao i većina zemalja nudi poticaje za strana ulaganja.Radi se o tome da su direktna strana ulaganja u prvih deset godina oslobođene plaćanja poreza na dobit.
Osim poreznih olakšica koje ili smanjuju troškove proizvodnje ili od početka povećavaju izglede za dugoročni profit,BiH treba da nastoji da obezbjedi dobru temeljnu infrastrukturu, povezanost privrede sa drugim zemljama (ugovor o slobodnoj trgovini), političku stabilnost i zakonodavstvo zemlje, te stabilnost poreznog sistema.
U narednih nekoliko tabela daćemo statistički prikaz ulaska direktnih stranih investicija u BiH u periodu o 1994 do 2002. godine a prema izvorima iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Direktne strane investicije u BIH (1994-2002):

FDI po entitetima (1994-2002):

Federacija BiH:   1.147.356.000 km
RS:                        566.558.000 km

Lista najvećih zemalja ulagača u BiH (1994-2002):

HRVATSKA KUVAJT SLOVENIJA NJEMAČKA AUSTRIJA SiCG HOLANDIJA ŠVICARSKA

233.000.000 220.000.000 186.000.000 174.000.000 173.000.000 128.000.000 115.000.000 90.000.000

Strana ulaganja u BiH po sektrorima (1994-2002):

Proizvodnja 55,5%
Bankarstvo 16,5%
Usluge          6,8%
Trgovina       6,2%
Transport      0,9%
Turizam        0,7%

Najveća DSU u BiH (1994-2002):

L I T E R A T U R A

1. ’’Transnacionalne korporacije’’, Dr. Milan Vojnović, Beograd, 1977. god.
2. ’’Strana ulaganja u Bosni i Hercegovini i u svijetu’’, Dr. Tufik Burnazović, Sarajevo, 1996. god.
3. ’’Međunarodne finansije u globalnoj ekonomiji’’, Dr. Dragoljub Stojanov, Sarajevo, 2000. god.
4. ’’Zakon o politici direktnih stranih ulaganja’’, Službeni glasnik BiH 4/98
5. www.hnb.hr
6. www.fipa.gov.ba

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

  preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi