GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA I NJEN UTICAJ NA BIH

Od tri glavne karakteristike krize - pad cijena imovine, pad zaposlenosti i proizvodnje, i pad realne vrijednosti javnog duga - za BiH, zbog dosadašnje depresijacije tržišta rada i političke osjetljivosti problema nezaposlenosti, najpogubnije može biti upravo gubljenje radnih mjesta, odnosno opstajanje problema masovne dugoročne nezaposlenosti.

Krizom uslovljeno gubljenje radnih mjesta i dotadašnje postojanje neravnoteže odnosno neusklađenosti ili nespojivosti između tražnje i ponude rada ukazuju, zapravo, na najtežu konsekvencu globalne krize u Bosni i Hercegovini – uporedno djelovanje dva krajnje negativna uzroka nezaposlenosti – strukturalnog i cikličnog.

Gotovo da nije potrebno obrazlagati da dugoročni karakter dosadašnje strukturalne nezaposlenosti u BiH i kratkoročne ciklične nezaposlenosti, podrazumjeva veliki trošak za nezaposlene i značajan gubitak potencijalnog outputa na nivou makroekonomije. Neravnoteža na tržištu rada koja proizilazi iz promjena u poslovnim ciklusima, kakva je na sceni u BiH od zadnjeg kvartala 2008. godine, trebala bi biti privremenog (cikličnog) karaktera, no promjene u veličini nezaposlenih i slobodnih radnih mjesta koje potiču iz trenutnog stanja u okruženju mogu postati postojane. Takva situacija može biti vjerovatnija ukoliko proces prilagođavanja na tržištu rada postane duži.

U situaciji nefleksibilnog prilagođavanja, moguće je da se nezaposlenost ne vrati na svoj početni nivo u vrijeme ekspanzije, već da bude zadržana na nivou iz perioda recesije (fenomen histereze).

2. GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA

Finansijske krize definiraju se kao poremećaji na finansijskom tržištu, koje karakterizira pad cijena imovine, te propast finansijskih i nefinansijskih institucija. Javljaju se kod rasta nepovoljnih odluka i moralnog hazarda na finansijskim tržištima, koja ne mogu usmjeravati kapital učinkovito od štediša prema investitorima, što uzrokuje smanjenje ekonomske aktivnosti.

Naravno, ovakvo ponašanje koje se temelji na očekivanjima, dovodi do ostvarivanja predviđenih događaja. Svi vjeruju da će biti kriza, pa dolazi do smanjenja potrošnje i pojave krize. U slučaju da je kriza već nastupila, ovakav oblik ponašanja samo pojačava negativne ekonomske učinke. Ekspanzivna finansijska politika može ublažiti slom, ali uz kreiranje inflacije.

2.1. Svjetska finansijska kriza

Kapitalistička kriza nije ni kriza oskudice, ni kriza preobilja proizvoda, nego kriza održivog odnosa potražnje i ponude, koji zadovoljava kriterij rentabilnosti, a ima višak ponude proizvoda i nezadovoljenu potražnju za proizvodima. Na strani potražnje pojavljuje se višak neiskorištene novčane štednje, a na strani ponude višak kapaciteta i zaposlenosti, te nedostatak motiva da se dalje investira.

Privredna aktivnost pada te dovodi do zastoja, koji se širi i pretvara u stagnaciju. Ponuda pada do minimuma potražnje, očekujući dalji razvoj poslovnih prilika. Stagnacija može trajati godinama, dok se ne stvore povoljniji uvjeti investiranja i rasta potražnje. Takav ekonomski sistem izaziva društvene štete i socijalnu napetost. Temelji finansijskog sistema postavljeni su sredinom prošlog stoljeća u Bretton Woodsu. Stup je američki dolar, na koji su fiksirane glavne valute, a on je vezan uz zlato, što je funkcioniralo do ukidanja konvertibilnosti dolara, početkom 70-tih godina.

Suspenzijom konvertibilnosti prekinuta je veza između realne i finansijske ekonomije. Slijedi fiat ekonomija, pa finansijski sektor počinje nekontrolirano bujati što se očituje u transformaciji tradicionalnog bankarstva, rađanju novih institucija, kreiranju novih financijskih proizvoda, tzv. finansijskih inovacija.

Finansijski sektor se razvija neovisno i puno brže od realne ekonomije. Poticaj bujanju finansija svakako je i tržišna doktrina da je finansijsko tržište samo regulirajući mehanizam i da ne može otići u ekstreme. Rast finansijskog sektora i njegova globalizacija omogućava deregulacija, tehnologija – informatike i telekomunikacija i brojnih finansijskih inovacija. Rastom finansijskog tržišta razvijaju se i sistemi nadzora i regulacije, ali su pretežno nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni finansijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcioniraju izvan sistema nadzora.

2.2. Identifikacija uzroka krize

Uzroci se mogu identificirati kroz funkciju finansijskog sistema SAD-a, te uloge dolara u svjetskim finansijama. SAD su se tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, od zemlje vjerovnika transformirane u zemlju dužnika. To se dogodilo zbog privredne ekspanzije dalekoistočnih zemalja i Kine. Te zemlje su zbog vanjsko ekonomskih viškova kupovale dolare, trezorirale ih i tako uvećale devizne rezerve.

Te ekonomije su osiguravale tržište, kontrolirale dolar (obveznice) i ostvarivale prihode od kapitala, a na to su bile strukturno prisiljene zbog inflacije. U SAD-u je mehanizam stalnog kumuliranja dugova metodom recikliranja dolara (emisija obveznica) pridonio enormnim viškovima kapitala, budući da je jedan dio kapitala bio lociran u dalekoistočnim zemljama (zbog pada profitne stope u razvijenim zemljama izazvane niskom cijenom rada u Kini i tim zemljama), dok je preostali kapital investiran u potrošnju, poglavito nekretnine.

Strah od viška kapitala u SAD-u koji je s jedne strane nastao kao posljedica visokih američkih profita u daleko istočnim zemljama i Kini, a s druge strane bio uzrokovan brzim obrtom kapitala u zemlji, zbog pretežitih investicija u potrošnju, doveo je do politike niskih kamatnih stopa i eksplozije cijena nekretnina, odnosno gomilanja silnih ekstraprofita na tržištu nekretnina.

SAD su se zaduživale kako bi finansirale platno bilansni manjak. Kina je svoje viškove plasirala u dolare. Kamatna stopa odražava odnos ponude i potražnje novca, ali i mjeri razinu proizvodnje. Ta dva uvjeta nisu zadovoljena.

Bez “finansijskih inovacija”, koje su omogućile bankama da prodaju hipoteke kao novi “finansijski proizvod” s visokom zaradom, kriza bi ostala na tržištu nekretnina u SAD i ne bi se globalno proširila. Kriza se neće riješiti samo novim “novcem”, kao što centralne banke pokušavaju, ili oštrijim nadzorom tekućeg finansijskog sistema. Finansijska kriza pretvara se u realnu recesiju ili i depresiju. Finansijski sektor je neopravdano i neutemeljeno nadjačao realni sektor. Postojeće razlika između monetarne (fiatne) i realne ekonomije je neodrživa.

Finansijska je kriza zarazila Europu, kroz europske banke, uključujući i središnje, koje su kupile finansijske proizvode od banaka s AAA+ rejtingom. Finansijski je sektor u EU narastao iznad racionalnih granica, a i profiti od generiranja virtualnog bogatstva zbunjuju. EU je obuzeta ekonomskim rastom, za koji se tvrdi da je bezgraničan zbog tehnološkog progresa i dominacije usluga nad proizvodnjom materijalnih dobara, na žalost stvarni znanstveni temelji ekonomskog rasta su proizvodna funkcija i proizvodnja.

Recesija se prvo dogodila ekonomijama koje su uništile realni sektor ili u kojima je realni sektor bio uglavnom u stranom vlasništvu – Irskoj, Baltičkim državama i Mađarskoj. Zaštita konkurencije je zaboravljena davanjem velikih subvencija bankama i finansijskim institucijama, a nacionalizacija dijelova finansijskog sistema više nije problem. Europska središnja banka je prihvatila da deflacija može biti veća prijetnja nego inflacija. Multinacionalne kompanije u cilju postizanja profita su već otišle u Kinu, potrošači se tješe s jeftinim nisko kvalitetnim kineskim proizvodima, a gubitak radnih mjesta u industriji je velikim dijelom zamijenjen poslovima u sektoru usluga.

Umjesto da EU zahtijeva od svojih multinacionalnih kompanija koje su transferirale proizvodnju da i kod Kineza vode računa o temeljnim socijalnim standardima, ona im je dozvolila da unište temelje domaćih ekonomija, što znači proizvodnju nečeg realnog na račun financijskih proizvoda. Europa se ne može natjecati s nacijama koja ne osiguravaju slične razine socijalne zaštite. Bitka je unaprijed izgubljena slijedećom pogreškom, u nastojanju da se pokuša Kina pobijediti povećanjem efikasnosti.

Preostao je postupni ekonomski protekcionizam, zbog propusta u reakciji na migracije u proizvodnji. Neoliberalizam pretpostavlja ne samo da bi se državama trebalo upravljati kao kompanijama, nego i da se države ne bi trebale miješati u ekonomiju, jer tržište regulira samo sebe. Ovaj problem distribucije je u temelju kapitalističkog sistema, koji je sistem stalnog natjecanja koje vodi želja za maksimalizacijom profita. U takvom svijetu nema mjesta za socijalnu svijest.

Država je ta koja mora popuniti prazninu. Tržišna ekonomija je nenadmašna kao sistem za stvaranje bogatstva, ali samo socijalne kompenzacije osiguravaju pravednu podjelu bogatstva. Europske socijalno-tržišne ekonomije više nego anglo-saksonski neoliberalni model kao dužnost države gledaju da se smanje nejednakosti koje stvaraju tržišta, što znači da tržišna ekonomija funkcionira samo ako država intervenira. Američka financijska kriza pokazuje što se događa kada se tržištima da puna sloboda, pa umjesto da se reguliraju, sudionici na tržištu unište sami sebe.

Investicijske banke su pretvorile tržišta dionica u nerealni cirkus. Sada se dolazi i do temeljnoga problema kako riješiti sadašnju krizu. Novčani i financijski sektor se može stabilizirati preko državnih intervencija u kapital banaka i novčanih injekcija, ali opravak realnoga sektora će biti puno teži. Šta više u sadašnjim okvirima sa gore spomenutim ograničenjima oporavak realnoga sektora i stabilan rast se gotovo čini nemogućom misijom.

3. OSNOVNA OBILJEŽJA EKONOMSKE KRIZE U BIH

Širenje svjetske ekonomske krize na Bosnu i Hercegovinu (BiH) nije praćeno reagovanjem vlasti, poslovne zajednice, sindikata i udruženja građana na način kako slične grupacije reaguju u drugim zemljama. Nažalost, različiti oblici krize i njenog različitog intenziteta ovdje su prisutni godinama. Stanovništvo je ovdje naviknuto na težak život, neizvjesnost, na nizak standard, na izolovanost, na političku nestabilnost, na loš kvalitet javnih usluga, na lošu infrastrukturu, na korupciju, neefikasnost pravne države, kršenje prava, ograničavanje sloboda, gubitak imovine, gubitak posla. Pod dugogodišnjim dejstvom tih faktora, motivacija običnih ljudi bitno je modifikovana u odnosu na motivaciju ljudi u razvijenim zapadnim zemljama koje je zahvatila recesija.

Zbog toga, ovdje su i reakcije na širenje krize slabijeg intenziteta. Slabiji intenzitet reagovanja na manifestacije krize pokazuju i građani i institucije. Kriza je u BiH postala ambijent u kome se živi, ambijent koji kreira pogled na svijet, na reforme, na budućnost.

Nažalost, iznevjerena očekivanja, političke obmane, nesankcionisani kriminal, devastacija sistema vrijednosti, bijedan materijalni i duhovni život svakodnevno u ovoj zemlji ubijaju nadu u bolju budućnost. Iako je u poslijeratnom periodu BiH ostvarila značajan napredak u svim oblastima, ona je ipak bliže ocjeni o stanju kontinuirane opšte krize i izložena je snažnom riziku pogoršanja stanja pod uticajem globalne finansijske, ekonomske i socijalne krize.

Opšta kriza u BiH ima više uzročnika. Navest ćemo samo neke:

1. Politička nestabilnost. U čitavom poslijeratnom periodu BiH je zadržala relativno visok stepen političke nestabilnosti. Proces demokratskog odlučivanja, usaglašavanja i koordinacije teško je funkcionisao. Efikasnost uspostavljenih institucija je niska. Temeljna pitanja ustrojstva BiH često se dovode u pitanje, demokratske institucije su prilično krhke, nacionalna homogenizacija je daleko snažnija od građanske, OHR je najmoćnija politička, zakonodavna i procedure zaduživanja su takođe često komplikovanije.

2. Odsustvo pravne države. Bez snažne pravne države nema uspostavljanja sistema vrijednosti, nema pravne sigurnosti poslovanja, nema moralnosti u međuljudskim odnosima, nema zaštite imovine, nema ostvarivanja sloboda... Tokom rata, a dijelom i poslije rata, pravna država je doživjela najveću devastaciju u BiH. Očito je da vlasti, prije svega zbog vlastitih interesa, nisu željele pravnu državu, jer ih u njenom uspostavljanju niko nije ograničavao. Čak ni entitetsko uređenje nije prepreka tome. Zbog neefikasnosti pravne države u široj javnosti prisutna je predstava o BiH kao zemlji korupcije, kriminala, sive ekonomije, nezaštićenih ekonomskih sloboda, kršenja ljudskih prava, ograničavanja slobode medija.

3. Loše stanje ekonomije. Ekonomija BiH je opterećena ozbiljnim strukturnim problemima u privredi, odsustvom strategije i politike korišćenja resursa, što se direktno manifestuje u stvaranju malog društvenog proizvoda, vrlo niskoj efikasnosti upotrebe resursa i neekonomskom valorizovanju doprinosa resursa stvaranju društvenog proizvoda. Neto cijena rada je niska, ali je relativno visokim stopama poreza i doprinosa na platu vještački dignuta na viši nivo u odnosu na ponudu i tražnju rada na tržištu. Nezaposlenost je velika.

4. Visok stepen siromaštva. Iako je siromaštvo jedno od socijalno, ekonomski i politički najtežih obilježja BiH, ne vrše se sistematična istraživanja siromaštva. Gotovo trećina stanovništva BiH je siromašna, ili je na ivici siromaštva.

4. UTICAJ FINASIJSKE KRIZE NA PRIVREDU BIH

U bankarskom, odnosno finansijskom sektoru BiH i FBiH nije došlo do inicijalnih gubitaka na način kako je to prethodno opisano, a desili su se u finansijskom sektoru razvijenih zemalja. Naime, ne samo da učesnici na finansijskom tržištu kod nas nisu učestvovali u poslovima sa finansijskim instrumentima sličnim onima koji su bili okidač krize u razvijenim zemljama, već je samo tržište kapitala nedovoljno razvijeno tako da ono nema odlučujući uticaj na kretanje u realnom sektoru.

U isto vrijeme, makroekonomsku poziciju BiH, prije izbijanja krize, u dužem periodu, karakteriše izraziti deficit u računu tekućih plaćanja koji osnovne korijene vuče iz deficita u vanjskoj trgovini. Ova okolnost ukazuje na tri osnovne činjenice:

• potrošnja u BiH i FBiH je značajno veća od proizvodnje pri čemu se višak potrošnje finansira iz inostranih izvora (strana ulaganja, krediti, doznake građana itd.),
• prevelika potrošnja je u sprezi sa pregrijanom tražnjom, odnosno u krajnoj instanci sa viškom likvidnosti na tržištu, i
• visoki rast BDP-a posljednih godina je u tijesnoj vezi sa visokom tražnjom koju stvaraju kako sredstva pristigla iz inostranstva, tako i sredstva iz lokalnih izvora.

Imajući navedeno u vidu, slijedi da se početak ekonomske krize odvija u različitim okolnostima kada se radi o razvijenim zemljama u odnosu na okolnosti u BiH i FBiH. Pri tome, u razvijenim zemljama početak krize ispoljavao se kroz smanjenu likvidnost tržišta, dok se u BiH pocetak krize odvijao u uslovima pregrijane tražnje.

Bez obzira što finansijsko tržište FBiH nije pretrpilo gubitke zbog neadekvatnih garancija plasmana, došlo je do preljevanja negativnih efekata finansijske i ekonomske krize na privredu FBiH. Najveći problem i makroekonomski rizik BiH i FBiH, je već pomenuti deficit računa tekućih plaćanja. To je i ujedno najosjetljivija karika preko koje se dešavaju prvi efekti preljevanja krize na naše tržište. Konkretno, može se govoriti o slijedećim posljedicama:

Kao posljedica nelikvidnosti razvijenih tržišta već je manji iznos sredstava na raspolaganju za priliv u BiH. Prvo je smanjen priliv kreditnih sredstava koja se usmjeravaju preko banaka koje imaju svoje osnivače u razvijenim zemljama. Jasno je već sada da su strane direktne investicije smanjene, usporene, uz veci oprez stranih investitora pri donošenju odluka o ulaganju sredstava.

Smanjeni priliv inostranih sredstava po osnovama navedenim u prethodnoj tački će otvoriti pitanje izvora finansiranja deficita računa tekućih plaćanja.

Kao posljedica, doći će do jačih pritisaka na devizne rezerve, a u krajnjoj liniji uticat će na smanjenje tekuće potrošnje. Smanjene potrošnje (tražnje) u kombinaciji sa generalnim smanjenjem tražnje u inostranstvu direktno utiče na proizvodnju, odnosno rast privrede FBiH. Istovremeno, pojačat će se pritisci stranih proizvođača koji ce željeti da svoje proizvode plasiraju na naše tržište, a što ce se dogadati u kombinaciji sa otežanim plasmanom naših proizvoda u inostranstvo (primjer izvoza mlijeka u Hrvatsku). Na ovaj način će konkurentska sposobnost naše privrede u vecoj mjeri nego do sada biti stavljena na probu.

Posljedice svih prethodno navedenih kretanja dovešće do usporavanja, ili zaustavljanja rasta privrede sa odgovarajućim uticajem na zaposlenost, životni standard i generalno na cjelokupan život. Očekivani efekti ekonomske krize mogu biti umanjeni po različitim osnovama. Prije svega mjere za povećanje likvidnosti u razvijenim zemljama kao odgovor na krizu imat će povoljno dejstvo i na našu ekonomiju jer se time istovremeno kreiraju i sredstva koja će biti raspoloživa za plasman na naše tržište.

Takođe, pitanje povećanja konkurentnosti će biti postavljeno ne samo pred našu privredu već i privrede svih zemalja u okruženju. Nije teško pretpostaviti da na kratak rok, naša privreda ima mnogo veće mogućnosti da se pokaže konkurentnom u okruženju nego na širem ekonomskom tržištu. Ovim se otvara i pitanje sektora koji će biti pod najvećim udarom, kao i sektora koji će u manjoj mjeri biti pogodeni krizom. Prema našoj procjeni kriza će najveći uticaj imati u metalskoj industriji i građevinarstvu.
U ovom momentu postoje veoma oskudni statistički i drugi podaci da bi se u kraćem periodu oslikale negativne posljedice svjetske ekonomske krize na ekonomiju FBiH.

U FBiH, u januaru 2009. godine, u odnosu na januar 2008. godine, fizički obim industrijske proizvodnje smanjen je za 11,1%, a u januaru 2009. godine u odnosu na prosjek 2008. godine proizvodnja je smanjena za 19,2%.

U posljedne dvije godine u FBiH, prvi put se desio pad broja zaposlenih u jednom mjesecu u odnosu na prethodni, i to u decembru 2008. u odnosu na novembar 2008. evidentirano je 2.874 zaposlena manje.

Takođe, kad je u pitanju broj nezaposlenih u FBiH bilježimo povećanje u novembru 2008. godine (2.455), decembru 2008. (3.291) i januaru 2009. (3.531), u odnosu na prethodni mjesec. Posljedice globalne krize najviše se osjećaju u našem najjačem izvoznom sektoru, a to je metalna industrija gdje je došlo do smanjenja proizvodnje uzrokovane globalnim padom potražnje i cijena ruda, metala i autodijelova. Tako je u FBiH u proizvodnji metala u januaru 2009., u odnosu na januar 2008. godine zabilježena smanjena proizvodnja za 21,1%, a u proizvodnji od metala, osim mašina i opreme smanjena je proizvodnja za 20,7%.

U januaru ove godine smanjena je i proizvodnja mašina i uređaja za 6,1%, proizvodnja kancelarijskih mašina i računara za 14,2% i proizvodnja električnih mašina i aparata za 7,0%. Takođe, u januaru je smanjena i proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica za 78,2% i proizvodnja ostalih saobraćajnih sredstava za 11,9%.

Tekstilna industrija FBiH, koja kontinuirano posluje na granici rentabilnosti, suočena je sa pojačanim problemom likvidnosti, jer čak i neznatno povećanje kamatnih stopa na kreditna zaduženja proizvodaca u ovom sektoru dramatično se odražava na njihovo poslovanje. Proizvodnja tekstila u FBiH u januaru 2009. godine u odnosu na isti mjesec prethodne, smanjena je za 40,1%.

I energetski sektor suočit će se sa značajnim padom potražnje uzrokovanim smanjenjem obima proizvodnje velikih industrijskih potrošača na domaćim i stranim tržištima, što će otežati realizaciju ambicioznih planova ulaganja u nove proizvodne kapacitete i restrukturiranje i integraciju rudnika uglja.

Veliki problemi i smanjenje proizvodnje očekuju se i u građevinarstvu i industriji građevinskih materijala jer kreditna kriza otežava finansiranje izgradnje i smanjuje potražnju i cijene nekretnina, što posljedično smanjuje i potražnju za građevinskim materijalima.

ZAKLJUČAK

Globalna ekonomska kriza nije zaobišla ni Bosnu i Hercegovinu. Ozbiljna ekonomska kriza svjetske ekonomije je dovela do naglog pada BiH izvoza i novčanih prilieva iz inozemstva, što je činilo ključne faktore ekonomske recesije u 2009. godini. Važan faktor djelovanja krize vjerojatno je bilo i podizanje kreditnih kriterija od strane banaka što je zadalo snažan udarac investicijama, ali i potrošnji trajnih potrošačkih dobara.

Pored utjecaja na realni sektor, svjetska ekonomska kriza je u 2009. značajno umanjila vanjske prilive po osnovi novčanih pošiljki i kompenzacija zaposlenih u inozemstvu koje su u različitim godinama zajedno činile 10-15% raspoloživog dohotka domaćinstava u BiH.

 

Prikaz ekonomskih kategorija u prvih 9. mjeseci 2009. godine:

Realni BDP:	-3,2%
Izvoz roba:	-21,4 %
Uvoz roba:	-26%
Zaposlenost:	-1%
Novčane pošiljke iz inozemstva:	-8,4%
Kompenzacije zaposlenih iz inozemstva:	-9,6%
Promet u maloprodaji:	-10%
Javne investicije:	- 25%
Vrijednost građevinskih radova:	-16,4%
Drvno – prerađivačka industrija:	- 20%
Vanjski dug:	+16%
Inflacija:	-0,3% (deflacija)
Kreditiranje:	≈ -30%

 

Brojke jasno ukazuju da je kriza zahvatila Bosnu i Hercegovinu, a kolika će dubina krize biti i koliko će to trajati to je danas teško predvidjeti.

LITERATURA

• http://hr.wikipedia.org/wiki/Svjetska_financijska_kriza_od_2007._godine
• http://www.platinuminvest.hr/analize/Svjetska_financijska_kriza.pdf
• http://www.schiller-institut.de/hrvatski/Ova_kriza.pdf
• Tomaš R., (2009), Svjetska ekonomska kriza kao faktor produbljavanja opšte krize u Bosni i Hercegovini, Forum Bosna br. 47/09
• Tomaš R., CRISIS AND GRAY ECONOMY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA, Friedrich-Ebert-Stiftung BiH, Sarajevo 2010.
• Sonje V.,(2000), Finansijska kriza: Beskonacna prica?, Hrvatska narodna banka, Poslovna knjiga d.o.o Zagreb

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »