|
Finansijska kriza u SAD i njene implikacije na svjetsku
ekonomiju
Svjedoci smo jedne od najvećih finansijskih kriza u ljudskoj historiji,na
svu sreću ta kriza je danas iza nas.Danas imamo jasnu sliku,brojke, i
najveće gubitnike.Gotovo da ne postoji privredna grana do koje ova finansijska
kriza nije došla.Na svu sreću najcrnije prognoze se nisu obistinile,i
mi,obični ljudi smo nastavili živjeti životom kojim smo živjeli i prije
krize. Ipak, radi se o krizi čitavog jednog sistema i doktrine, kakav
god da bude krajnji ishod, ostaviti će duboke posljedice na finansijski
sistem.
Krenimo
od početka, kriza (grčki krisis-poremećaj, preokret, teško stanje)
predstavlja stanje lakših i težih poremećaja u privredi. Postoji nekoliko
teoretskih definicija o finansijskoj krizi,a jedna od njih je Goldsmithova
koja kaže da je finansijska kriza oštro, kratko i ultraciklično pogoršanje
svih ili većine parametara: kamatne stope, cijene dionica i nekretnina,
što vodi do komercijalne nesolventnosti i bankrota finansijskih institucija.Prema
Schwartz-u prave finansijske krize dešavaju se samo onda kada je ugrožen
bankarski sektor.Glavni uzroci finansijske krize su loša ekonomska politika,problemi
u bankarskom i finansijskom sektoru,niska međunarodna konkurentnost.Praksa
pokazuje da se finansijska kriza
nikada ne pojavljuje kao izolovana kriza, nego se tipično pojavljuje kao
sektorska kriza koja se naknadno širi i u druge sektore.Najčešće uzrokuju
privredne troškove od 5-10 posto bruto domaćeg proizvoda u zemljama koje
su pogođene krizom.Uglavnom traju u periodu od 2-3 godine. Krize se ponavljaju
periodično i obično prolaze kroz četiri faze krize: kriza, depresija,
oživljenje i prosperitet. Vremenski period od početka jedne do početka
druge krize čini krizni ciklus koji obuhvata četiri faze krize koje imaju
posebne karakteristike. Ispravno definisanje uzroka krize je ključno za
rješavanje iste, pa tako imamo: krize povjerenja, krize kao posljedice
unutarnjih slabosti i krize kao posljedice nesavršenosti funkcionisanja
međunarodnih finansijskih tržišta. Razlikujemo nekoliko vrsta kriza a
to su: valutne, bankarske i dvostruke (twin) krize. Pored Velike depresije
(1929.-1933.)neke od značajnijih kriza bile su i ona u Rusiji (1998.-1999.),azijske
krize(1997.-1998.),japanska bankarska kriza(1990.),štedna kriza u Sjedinjenim
američkim državama(1980.),i ova posljednja,za našu temu najvažnija,finansijska
kriza koja se pojavila početkom 2007.godine,također u Sjedinjenim američkim
državama o kojoj će se u nastavku voditi glavna riječ. Finansijska kriza
koja je počela 2007. godine je najgora kriza ove vrste još od Velike depresije.
Mnogi analitičari su mjesecima ukazivali na izloženost američkih i evropskih
finansijskih institucija krizi drugorazrednih hipotekarnih zajmova, ali
ih niko nije slušao. Kriza je počela kolapsom velikih finansijskih institucija
u SAD-u i brzo se proširila po cijelom svijetu. Stopa rasta svjetskog
GDP-a ozbiljno se usporila, pale su cijene nekretnina, a industrijski
sektori trpe velike gubitke. U pokušaju da spriječe širenje krize centralne
banke glavnih zemalja su poduzele energične mjere. Neka veća bankarska
imena u SAD-u i Velikoj Britaniji više ne postoje, američka Vlada praktično
preuzima neke banke,a isto se dešava i u drugim zemljama u svijetu.
NASTANAK FINANSIJSKE KRIZE
Govoreći o krizi koja se desila, može se reći da je u pitanju sveukupna
kriza savremene civilizacije Zapada koja se prelila na sve dijelove svijeta.
To pogotovo važi u slučaju SAD-a, gdje je finansijska kriza počela i gdje
je eskalirala u ekonomsku krizu koja se preselila u druge dijelove svijeta,pogotovo
u one zemlje koje su imale isti ili sličan vrijednosni sistem.
Ekonomisti ističu da je nukleus svjetske finansijske krize kriza tzv.
hipotekarnih kredita.Međutim,finansijska kriza je počela mnogo ranije
sa ukidanjem zlatnog važenja dolara (1971.)godine,od kada emisija dolara
nije ničim ograničena. Uz to dolar je postao svjetska valuta, a SAD stječu
status hegemonističke sile koja je usvojila koncept potpunog slobodnog
tržišta i neoliberalizma s tezom da će svaki financijski i ekonomski problem,
ako se eventualno pojavi, riješiti apsolutno slobodno tržište. Držeći
se ovog koncepta u SAD je ukinuta svaka kontrola i nadzor ponašanja na
tržištu, što je direktno ili indirektno (preko Međunarodnog monetarnog
fonda i Svjetske banke) protežirano u svim zemljama svijeta. Budući da
se osjetno viši profit u financijskom nego u realnom sektoru kapital se
seli iz realnog u financijski sektor.
Također,rijetko se govori o tome da su zaposleni u bankama koji su davali
kredite,kao i zaposleni u raznim revizorskim kućama često obmanjivali
potencijalne korisnike tih kredita,ubjeđivajući ih da oni mogu njih otplatiti
bez većih problema.Iako su znali da to neće biti moguće. Primjer je iskorištavanje
kredita koje se odnosi na određenu praksu među beskrupoloznim kreditorima
da izdaju ˝nesigurne˝ odnosno ˝nesipravne˝ kredite u neprikladne svrhe.
Širom SAD-a postojala je bait-and-switch metoda koja se koristila
u propagandi. Oni su mamili potencijalne klijente tako što bi reklamirali
niske kamatne stope za refinansiranje kuća. Takvi krediti su bili zapisani
u jako detaljnim, opširnim ugovorima i zamjenjeni sa skupljim proizvodima
koji su se kreditirali, i to na dan zaključenja ugovora. Ljudi iz propagande
su izjavljivali da će 1% ili 1,5% kamatne stope biti promjenjeno. Klijenti
su bili izloženi prilagodljivim kamatnim stopama (ARM), kod kojih bi kamata
koja se naplaćuje bila veća nego kamata koja bi se plaćala. Ovo je stvorilo
negativnu amortizaciju koju potrošači kredita nisu ni primjećivali još
dugo nakon što su kreditne transakcije bile ostvarene. Pojava je širom
zemlje dovela do velikih hipoteka. Kada opadnu cijene kuća i stanova,
vlasnici koji su pod ARM imaju vrlo mali podsticaj da plaćaju svoje mjesečne
rate. To je dovelo do opadanja finansijske moći u zemlji i rezultovalo
odlukom da se blokiraju kreditori. Poznat je i slučaj o kome su govorili
radnici Ameriquesta, nekada lidera u kreditiranju na veliko. Radnici su
opisali sistem u kojem su se falsifikovali hipotekarni dokumenti. Poslije
su se prodavale hipoteke Wall Street bankama, u odlučnosti da
se ostvari brzi profit. Postoje uvjerljivi dokazi da su ovakve hipotekarne
prevare uzrokovale krizu.U javnosti je vrlo rašireno ovo stajajalište
da su finansijsku krizu izazvali pohlepa i nemoralnost zaposlenih u bankama
i Sjedinjenim američkim državama.Na tržištu nekretnina u SAD-u formirao
se veliki balon (bubble), koji se počeo ispumpavati i to je pokrenulo
krizni scenarij,ali to nije primarni uzrok nastanka ove krize.
Svjedoci smo sistematske, konstrukcijske krize
svjetskoga financijskog sistema.Temelji sadašnjeg financijskog sistema
postavljeni su u Bretton Woodsu, sredinom prošlog stoljeća. Sistem je
utemeljen na američkom dolaru, na koji su fiksirane glavne valute, a on
je vezan uz zlato. Tako konstruirano sidro funkcioniralo je sve do ukidanja
konvertibilnosti dolara na početku sedamdesetih godina. Suspenzijom konvertibilnosti
prekinuta je, makar i simbolična, veza između realne i finansijske ekonomije.
Odatle ekonomija simbola, odnosno finansijski sektor počinje nekontrolirano
bujati.Transformira se tradicionalno konzervativno bankarstvo, rađaju
se nove institucije, kreiraju se novi finansijski proizvodi, tzv. finansijske
inovacije, opcije, derivati, futures i drugi. Zahvaljujući svemu tome,
finansijski sektor razvija se neovisno i neusporedivo brže od realne ekonomije.
Poticaj bujanju finansija svakako je davala i prevladavajuća tržišna doktrina
da je financijsko tržište samoregulirajući mehanizam i da ne može otići
u ekstreme. Rast finansijskog sektora i njegovu globalizaciju omogućavala
je dinamična deregulacija, razvoj „tvrdih“ tehnologija – informatike i
telekomunikacija, kao i razvoj „mekih“tehnologija – sve brojnijih finansijskih
inovacija. Finansijsko tržište postalo je globalno, razvili su se gigantski
finansijski subjekti, banke i ostali koji su postali „preveliki da bi
propali“ (to big to fail). Uporedo sa rastom finansijskog tržišta razvijali
su se i sistemi nadzora i regulacije, ali oni su u većoj mjeri ostali
nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni finansijski proizvodi, posebno
u sektoru investicijskog bankarstva, funkcionisali su izvan sistema nadzora.
Dominantan novčani medij za razvoj finansijskog sektora bio je američki
dolar. Zahvaljujući poziciji svjetske rezervne valute, dolar je omogućavao
SAD-u da prima a ne daje, da kreditira a ne odriče se. Koristeći dominantnu
poziciju dolara SAD su finansirale svoju ekspanziju, uključujući i ratove.
Američki budžetski deficit je nakon Bushove administracije dosegnuo gigantske
razmjere,u velikoj mjeri zahvaljujući ratovima i invazijama koje je vodila
ta administracija.Pored toga, američki FED je vodio politiku niske kamatne
stope. Manipuliranjem primarnom kamatom održavala se prividna ravnoteža
i izbjegavale su su krize, koje su se razvijale devedesetih godina. Američka
prime rata snižena je sa 6,5 na 3,5 posto u roku od svega nekoliko mjeseci
nakon 2000. godine, a poslije napada na tornjeve u New Yorku na samo jedan
posto godišnje. Naredna 33 mjeseca FED je održavao negativnu realnu kamatnu
stopu. Na tim temeljima došlo je do ekspanzije kreditiranja.Novac je bio
jeftin i dostupan.Federalne Rezerve su spustile stopu sredstava od 6,5%
do 1,0% . To je učinjeno da se osiguraju od rizik deflacije.Dodatni pritisak
na kamatne stope je nastao od strane SAD-a visokog tekućeg računa (trgovanja)
deficita, koji je vrhunac u 2006 god. Ben Bernanke je objasnio kako je
trgovinski deficit SAD-u potreban da posuditi novac iz inozemstva,kojim
bi se smanjilie kamatne stope.Bernanke je objasnio kako je između 1996
i 2004, deficit SAD tekućeg računa porastao za 650 milijarde dolara, sa
1,5% na 5,8% GDP-a. Za financiranje ovih deficita je bilo potrebno SAD
posuditi velike iznose iz inozemstva, mnogo toga iz zemalja sa trgovinskim
suficitima, uglavnom ekonomije u nastajanju u Aziji. Balans Platnog identiteta
zahtijeva da zemlje (poput SAD-a)imaju tekuće račune platnog bilansa i
kapitalne račune (investicije). Tako velike i rastuće količine inozemnih
sredstava (kapitala), idu u SAD-u za financiranje uvoza.To je stvorilo
potražnju za raznim vrstama financijske imovine, podizanje cijene tih
sredstava uz smanjenje kamatnih stopa. Strane vlade bi dobile sredstva
za kupnju trezorskih obveznica SAD-a i time bi izbjegle većinu izravnih
utjecaja krize. Fed je tada značajno podigao stopu Fed fondova između
jula 2004 i jula 2006. To je pridonijelo povećanju 1-godišnje i 5-godišnje
podesive stope hipoteka. Stambene i financijske imovine SAD-a dramatično
su pale.
Grafik pokazuje omjer cijena kuća na tržištu dionica
(SAD,Velika Britanija,Japan)
Posljedice ekspanzije kumulirale su se na tržištu nekretnina. Na tom
segmentu balon se najbrže razvijao, ali počeo je i pucati. Mehanizam nastanka
financijskog balona bio je vrlo jednostavan: banke su masovno odobravale
kredite bez solidne procjene rizika i bez odgovarajućih kolaterala. Najčešće
je bila dovoljna procjena da će cijene nekretnina dalje rasti. Kredite
za kuće dobivale su i osobe bez zaposlenja, kao i one koje stvarno
nisu bile u mogućnosti otplaćivati rate. U ekspanziji kreditiranja i ljudska
je pohlepa igrala veliku ulogu. Banke su zarađivale goleme profite, a
njihove uprave visoke bonuse. Stanovništvo je jednostavno dolazilo do
kredita, a poslovna javnost bila je zadovoljna rastom cijena bankarskih
dionica i uloga u fondove. Finansijsko tržište njihalo se u zanosnom ritmu,
slično lakom pijanstvu, za koje vrijedi ona stara izreka: „Čovjek
se sve bolje osjeća,a organizam propada“
Sve je bilo podnošljivo do prvih vidljivijih znakova krize, 6. avgusta
2007. kada je bankrotirala je American Home Morgage kao prva žrtva američkog
tržišta nekretnina, američki
finansijski sistem počeo je da tone.U pitanje je došao cijeli jedan
poredak.
Osnovni finansijski instrument pomoću kojega je finansijsko tržište nekontrolirano
raslo bili su finansijski derivati. Korištenjem tih inovativnih proizvoda
američke banke su „prepakirale“ loše hipotekarne kredite, osigurale prvoklasne
kreditne rejtinge i preprodale ih investitorima u Europi. Tržište derivata
glavni je segment globalnog financijskog balona. Prema procjenama BIS-a
(Bank for international Settlements), vrijednost važećih ugovora
iz te oblasti na kraju 2007. iznosi 600 biliona dolara, što je 11 puta
više od vrijednosti svjetske proizvodnje. Prije desetak godina vrijednost
toga finansijskog segmenta iznosila je „samo“75 biliona dolara. Najbrže
rastući finansijski derivat, poznat kao CDS (Credit Default Swaps),
koji je omogućio osiguravanje nekretninskih kreditnih proizvoda, narastao
je na 55 biliona dolara, što je više od vrijednosti ukupnog američkoga
stambenog fonda.
ANALIZA UZROKA FINANSIJSKE KRIZE
U današnjem svijetu i vremenu u kojem živimo,globalizacija je neizbježna
pojava.
Kao svojevrsne oblike globalizacije kroz historiju nalazimo i u vidu osvajačkih
pohoda Džingis-kana, Otomanske države, Austrougarske carevine, kolonijalnih
imperija, Napoleonovih pohoda, Hitlerovog novog poretka, Socijalističke
internacionale. U vremenu u kojem živimo,Amerika je najveća sila, koja
nastoji da ostvari globalizaciju po sopstvenom modelu, što znači – prema
sopstvenim interesima. U dugoj ljudskoj historiji, svi pokušaji da se
cijelom svijetu nametne jedan model organizacije društva su propali. Zašto
bi sadašnji pokušaji bili sa drugačijim ishodom?
Bogatstvo svijeta je u njegovoj raznovrsnosti. Zašto bi trebalo sve da
se uklopi u iste kalupe – čak i kada bi to bilo moguće? To su pitanja
koje mi obični ljudi često postavljamo sebi i drugima,međutim ne možemo
pretjerano uticati.Mišljena o krizi su podijeljena,čak i neki od ekonomskih
analitičara imaju različite stavove.
Mi ćemo u našem radu predstaviti tri uzroka nastanka krize 2007.godine
Miješanje države u stambeno tržište
Odobravanje kredita licima bez kreditne historije i visokog kreditnog
rizika je podržano od strane američke vlade koja je 1992.godine pokrenula
program Affordable housing, (“krediti koji se mogu priuštiti”).Vlada je
obezbijedila državno pokriće za kredite koje su odobravale dve specijalizovane
državne agencije:Fani Mej (Fannie Mae) i Fredi Mek (Freddie Mac). Kako
bi emitenti hipotekarnih hartija od vrijednosti smanjili rizičnost emitovanih
hartija od vrijednosti, emitenti su svoje emisije garantovali kod osiguravajućih
kuća Fani Mej i Fredi Mek.
Podaci pokazuju da su Fredi Mek i Fani Mej kupovali i “affordable”hipoteke
od banaka tek od 1992.godine. Posljedica državne regulative koja pritiska
investitore da ulažu i u potencijalno rizične kredite (tj.klijentima čija
je kreditna sposobnost sporna) bilo je to da je u SAD naglo povećan broj
vlasnika kuća, sa 43% 1940, na 69.2% 2004.godine.Ovako procentualno povećanje
je bilo uzrok pada cijena nekretnina,ovakav procentualni rast nije bio
u realnim razmjerama,vlasnici kuća nisu mogli vraćati kredite. Nakon otpočinjanja
hipotekarne krize Fani Mej i Fredi Mek našle su se na rubu propasti..Fundamentalni
problem finansijskog sistema i njegovog kraha, bio je slaba kontrola kreditnih
plasmana banaka i finansijskih posrednika od strane FED-a Upravo je nedostatak
adekvatne kontrole, dao prostor depozitno-kreditnim institucijama da izdaju
hipotekarne kredite koji nisu iziskivali veliku proceduru i kontrolu.
Fannie Mae je pod sve većim pritiskom iz Clintonove administracije htio
proširiti hipotekarni kredit između malih i umjerenih prihoda. Fannie
Mae preuzima znatno više rizika.
Između 1997 i 2006, cijena tipične američke kuće porasla je za 124%. Tokom
dva desetljeća završno sa 2001.godinom, nacionalna sredina cijena kuća
u rasponu od 2,9 do 3,1 puta srednji dohodak.. Ovaj omjer porastao je
na 4,0 u 2004, i 4,6 u 2006. Ovo je dovelo do nižih kamatnih stopa, ili
financiranja lične potrošnje uzimanjem drugih hipoteka. Ekonomist Paul
Krugman tvrdi da je u januaru 2010.godine istovremeni rast stambenih i
komercijalnih nekretnina potkopava slučaj od strane onih koji tvrde da
je grabežljivo pozajmljivanje primarni uzrok krize.
Američko tržište hipotekarnih zajmova, nagli skok 2004.-2006.
godine
Do septembra 2008, prosječna cijena stanova u SAD je pala za više od
20% od sredine 2006. Kao što je cijena snižena, posuđivaći s podesivom
stopom hipoteka, nisu se mogli refinancirati kako bi se izbjegle veće
uplate vezane uz rast kamatnih stopa. Tokom 2007, kreditori su počeli
postupak poništenja prava na oslobođenje od hipoteke na gotovo 1,3 miliona,
79% više nego 2006. To se povećalo na 2,3 milijuna u 2008, 81% povećanja
u odnosu na 2007. Do augusta 2008, 9,2% od svih Američki hipoteka su ili
dospjeli ili poništili prava na oslobađenje od hipoteka. Do septembra
2009, ovo se povećalo na 14,4%.
Politika FED-a
Drugi faktor krize bila je politika FED-a. Posle pada tržišta 2000.godine
FED nije vodio restriktivnu nego blago ekspanzivnu monetarnu politiku,
što je doprinelo rastu cijena nekretnina.Politika niskih kamatnih stopa
koja je vođena u periodu od 2001. do polovine 2005.godine , dovela je
do toga da se jeftin kapital plasira u dugoročne i kapitalno intenzivne
projekte kakve su nekretnine.
Hipotekarne hartije od vrijednosti koje su u svojoj osnovi imale loše
kredite dobijale su visoke rejtinge.
Kako se kriza produbljavala rejting hipotekarnih hartija od vrijednosti
se postepeno smanjivao, dok se istovremeno smanjivala i vrijednost portfolija
institucionalnih investitora, koji su u sebi sadržali pomenute hartije
od vrijednosti. Visokim vrednovanjem rizičnih hartija od vrijednosti,
stvoreni su uslovi za značajna ulaganja u loše hartije od vrijednosti
od strane velikih finansijskih institucija, koje su bile obavezne da ulažu
u visokolikvidne i kvalitetne hartije
od vrijednosti.
Agencije nisu na početku dobro rejtingovale hipotekarne hartije od vrednosti
niti su na vreme snizile rejtinge pomenutim hartijama od vrednosti, što
je proizvelo gubitke koji se mere u milijardama dolara.
Ponašanje bankara
Kao treći izvor krize navodi se ponašanje bankara. Bankari na određenom
tržištu imaju samo izvjestan broj klijenata koji mogu da izdrže provjeru
boniteta, tj. ustanovljavanje sposobnosti za otplaćivanje kredita. To
su klijenti kojima se daju standardni krediti.
Dalji rast hipotekarnog tržišta je moguć samo ako se kriteriji za dodjelu
kredita ublaže i to je šansa za subprime kredite.To su bankari i činili
pošto su ih na ulazak u ovaj posao podstakle dvije okolnosti:Prva okolnost
je bila da je cijena kuća i stanova u SAD neprestano rasla.Druga okolnost
je u regulaciji, prema kojoj je kupovina derivata izvedenih iz hipoteka,
omogućavala bankama da snize kapitalne zahtjeve i da time povećaju zaradu
kroz ulaganja u ovaj sektor.Tržište hipotekarnih kredita osjetilo je prve
potrese sredinom 2007.godine, kada su investitori uvideli da poseduju
rizičnije hartije nego što su u početku mislili, što je prouzrokovalo
masovnu prodaju tih hartija od vriednosti. Otplata hipotekarnih kredita
odvijala se uredno sve dok kamatne stope nisu počele da rastu, a cijene
nekretnina da padaju.
Sa hipotekarnog tržišta kriza se već početkom 2008. godine prenijela na
ostala tržišta.
Godinama prije krize, domaćinstva u SAD-u i finansijske institucije su
postale jako zadužene. Ovo je povećalo njihovu ranjivost sve do kolapsa
tog stambenog ˝ključanja˝ i usporavanja ekonomije.Ključne statistike pokazuju
sljedeće:
• hipotekarni dug u SAD-u, u odnosu na GDP, povećao sa prosječnog 46%
iz 1990-ih do 73% u 2008. godini dosežući $10.5 trilijuna
• hipotekarni dug u SAD-u, kao procenat raspoloživog dohotka, je bio 127%
na kraju 2007, a 1990. godine on je iznosio 77%
• 1981 godine privatni dug u SAD-u činio je 123% GDP-a, do treće polovine
2008. godine kada je iznosio 290%
• Od 2004 do 2007 godine, top pet investicionih banaka u SAD-u je značajno
povečalo svoj finansijski položaj što je dovelo do povećanja njihove osjetljivosti
na finansijski šok. Ovih pet institucija je prijavilo $4.1 triliona duga
za fiskalnu godinu 2007. (30% nominalnog GDP u SAD-u). Ove kompanije:
Bear Stearn, Goldman Sach, braća Lehman, Morgan Staneley i Merrill Lynch
su skoro sve imale podršku vlade sa izuzetkom braće Lehman.
Svaka od pet najvećih investicijskih banaka je imala veliki rizik koji
može izazvati krizu. Ovo možemo vidjeti prema odnosu ukupnog duga i ukupnog
kapitala. Veći omjer pokazuje više rizika. Od 2003 do 2007. godine, ove
su firme značajno povećale odnos duga i kapitala. Omjer od 10 do 15 je
tipičan za konzervativne banke, a ove firme su imale blizu 30 pa čak i
više.
POREĐENJE IZMEĐU VELIKE DEPRESIJE (1929.-1933.) GODINE
I POSLJEDNJE FINANSIJSKE KRIZE U SAD
Prema predviđanjima nekih ekonomskih analitičara posljednja finansijska
kriza u SAD je prijetila da postane najgora kriza u historiji.Zahvaljujući
izdašnim pomoćima vlada najvećih kompanija nije se ponovio scenario iz
1929.godine i nije došlo do depresije.U ovom dijelu našeg izlaganja ćemo
pokušati uporediti i povući paralelu glavnih sličnosti i razlike između
Velike Depresije (1929.-1933.) godine i zadnje finansijske krize u Sjedinjenim
američkim državama koja se pojavila 2007.godine.Trenutna svjetska kriza
je najoštrija kriza od vremena Velike depresije, a MMF sada predviđa da
će 2009. godina imati najveće globalno pogoršanje krize viđeno poslije
Drugog svjetskog rata. Sličnosti sa Velikom depresijom dovode i do poređenja.
Pri poređenju velike depresije i krize korisno je razlikovati položaj,
inicijalne uvjete, transmisiju i odgovore politike.
Ukupni američki deficit kao procenat GDP-a,period od 1870.godine do danas
(Vidimo nagli rast deficita tokom krize 1930.tih godina i rasta deficita
od 2007.godine pa nadalje)
Srž krize i kontrakcije: SAD kao epicentar
Ekonomija SAD-a je bila epicentar finansijskih kontrakcija i za vrijeme
Velike depresije i sada, za vrijeme krize. Pomoću ove karakteristike razlikujemo
ova dva događaja od mnogobrojnih ostalih finansijskih kriza koje su se
desile u nekoliko posljednjih dekada, u malim ekonomijama koje su tek
u procesu nastajanja. Globalni uticaj krize je bio siguran ako se uzme
u obzir težinu ekonomije SAD-a i njihov finansijski sistem.
Finansijska i ekonomska osjetljivost
U obje epizode su prednjačile brze kreditne ekspanzije i finansijske
inovacije, koje su imale veliki uticaj. Dok je brzi rast kredita krajem1920-tih.
godina bio većinom samo u SAD-u, rast iz 2004 – 2007 godine bio svjetskih
razmjera. Sa mnogo većim nivom realnih i finansijskih integracija, nego
u periodu prije rata, finansijski šok u SAD-u sada ima veći uticaj na
finansijski sistem bilo gdje u svijetu. Veće osjetljivosti finansija moraju
biti usklađene sa slabijim svjetskim ekonomijama i njihovim uvjetima u
1929. (Njemačka je tada bila u recesiji). Potrošačke cijene u većim ekonomijama
su već masovno stagnirale ili su počele opadati i prije recesije u SAD-u.
Usporeno reagovanje je skoro odmah dovelo do deflacije. U poređenju, inflacija
iznad ciljane sredinom 2008. godine je obezbjedila početno ublaženje trenutne
krize.
Finansijski sektor,njegovo prilagođavanje promjenama
Problemi likvidnosti i finansiranja su igrali ključnu ulogu u obje epizode
transmisija finansijskog sektora. I ako su se specifični mehanizmi razlikovali
zbog evolucije finansijskog sistema, zabrinutost za neto vrijednost i
kreditnu sposobnost finansijskog središta je bila u korijenu obje krize.
Za vrijeme Velike depresije, problem je iskrsnuo zbog gubitka vrijednosti
u bazi depozita banaka u SAD-u zbog nedostatka osiguranja depozita. U
četiri vala koji su iscrpili banke, blizu jedne trećine svih banaka u
SAD-u, od 1930 do 1933. godine, je bankrotiralo. Bankrot Austrijske banke
Creditanstalt (1931) je početak bankrota banaka i u drugim evropskim zemljama.
U tekućoj krizi, ponovno osiguranje depozitnog osiguranja je uglavnom
spriječilo iscrpljenje banaka od strane ulagača iz maloprodaje. Umjesto
toga ispriječili su se problemi finansiranja finansijskih posrednika koji
su se oslanjali na veleprodajno finansiranje. Sa velikim prekograničnim
vezama problemi su vrlo brzo postali internacionalno značajni. Kada uporedimo
probleme finansiranja transmitovane kroz rastući dotok kapitala u SAD
i ponudu novca, možemo zaključiti da je prelijevanje bilo više postepeno
1930-ih godina.
Mjere za borbu protiv kriza
Ako usporedimo ove dvije krize vidjećemo da za razliku od Velike depresije,
kada su politički odzivi bili zaista odsutni (sa izuzetkom srebrnog penija
umjesto zlata 1931), došlo je do snažne podrške makroekonomiji i finansijskom
sektoru u tekućoj krizi. Centralne banke iz većih valutnih područja su
masivno intervenisale kako bi finansijskom sistemu obezbjedili likvidnost
i smanjili stope političkog interesa. Izniman diskrecioni fiskalni poticaj
će podržavati agregatnu tražnju ove godine.
Uprkos sjajnim kontrakcijama industrijske proizvodnje i trgovine širom
svijeta u drugoj polovini 2008. godine, svjetska ekonomija se još uvijek
oporavlja od nesreća koje su je zadesile za vrijeme Velike depresije.
Traumatične finansijske korekcije viđene ranih 1930. godina su uspješno
izbjegnute. Slabljenje aktivnosti i inflacije u SAD-u je do sada bilo
manje ozbiljno nego što je bilo od 1929 – 1931. Možda je najznačajnije
to što se destruktivne snage dugovne deflacije nisu učvrstile. Ovo sugeriše
da je jedinstvena politička potpora međunarodnog monetarnog sistema, koji
obezbjeđuje reflatorno usaglašenje i pogodnije inicijalne makroekonomake
uvjete, uravnotežila efekte veće podložnosti i prekogranične veze.Ipak,
, rizik ne bi trebao biti podcjenjen.Pogoršanje finansijskih uvjeta viđeno
iz bilanse kontrakcija i povećanje potražnje za likvidnim sredstvima je
bilo mnogo brže nego za vrijeme Velike depresije i barem jednako jako,
ako ne i jače. Ocjene djelovanja solventnosti finansijskih posrednika
od pada ekonomske aktivnosti se pojavljuju. Kako sada znamo, pojava ponovnih,
nepovoljnih karika između realnog i regulisanog finansijskog sektora u
nedostatku usaglašenosti politike je postepeno dovela do toga da se velika
recesija iz 1929. godine pretvori u Veliku depresiju. Očito je da političke
mjere da se obnovi pouzdanost finansijskog sektora, zaustavi deflacija
cijena, izbjegne deflacija duga i podupre svjetski oporavak, moraju biti
podržane.
POSLJEDICE I UTICAJI FINANSIJSKE KRIZE
Uticaji na finansijske institucije
MMF
je procijenio da će velike američke i europske banke izguliti više od
$1.000mlrd ($1trillion) na toksične imovine i loše zajmove od januara
2007. do septembra 2009. Očekiva se da će ovi gubici $2.800mlrd ($2,8trillion)
od 2007-10. Gubici SAD banaka bili su prognozirani na $1.000mlrd ($1trillion),
a europskih banaka na $1.600mlrd ($1,6trillion). MMF je procijenio da
je vrijednost američkih obveznica umanjena za 60%, a britanske i europske
oko 40%
Jedna od prvih žrtava bila je Northern Rock, britanska banka srednje veličine.
Veliki uticaji prirode poslova vodili su banku da traži vrijednosne papire
od Bank of England. Ovo je dovelo do panike investitora polovinom septembra
2007.godine Problemi ove kompanije su se pokazali kao rani pokazatelj
nevolja koje će uskoro da zahvate druge banke i finansijske institucije.
Na početku krize, kompanije koje su bile pogođene su one koje su bile
izravno uključene u gradnju kuća i hipotekarne kredite kao što je Northem
Rock koji nije više mogao da se finansira preko kreditnog tržišta. Preko
100 zajmodavaca hipoteka su bankrotirali tokom 2007. i 2008.godine. Zabrinutost
da bi investiciona banka Bear Stearns mogla doživjeti kolaps u martu 2008.
rezultirala je njenom prodajom JP Morgan Chase-u. Kriza finansijskih institucija
je dosegla vrhunac u septembru i oktobru 2008. Nekoliko velikih institucija
je ili propalo ili je bilo subjekt preuzimanja od strane vlade. To uključuje
Lehman Brothers, Merill Lynch, Fannie Mae, Freddie Mac, Washington Mutual,
Wachovia, i AIG. Tokom septembra 2008, kriza je bila u najkritičnijoj
fazi. Povlačenja sa tržišta novca su iznosila $144,5mlrd tokom jedne sedmice,
naspram $7,1mlrd sedmicu prije. Ovo je prekinulo sposobnost korporacija
da zamijene svoje kratkoročne dugove.
U dramatičnom susretu, 18.septembra 2008. ministar finansija Henry Paulson
i predsjednik Fed-a Ben Bernanke se sastaju sa zaključnim zakonodavcima
da predlože hitnu pomoć u vrijednosti od $700mlrd . Bernanke im je rekao
“Ako to ne uradimo, nećemo imati ekonomiju u ponedjeljak”. Hitni ekonomski
stabilizacioni akt je potpisan 3.oktobra 2008.godine
Ekonomista, nobelovac Paul Krugman i ministar američkih finansija
finansija Timothy Geithner su objasnili kreditnu krizu preko
„shadow banking” sistema. Bez sposobnosti da dobiju investicijske fondove
u zamjenu za hipotekarne vrijednosne papire, investicijske banke i ostale
institucije u „shadow banking” sistemu ne mogu osigurati sredstva za hipoteku
firmi i drugih korporacija.Ovo znači da je približno trećina SAD mehanizama
za davanje zajmova bila zamrznuta i takva ostala do juna 2009. Prema Brookings
instituciji, tradicionalni bankarski sistem nema dovoljno kapitala da
zatvori rupe kao što su bile u junu 2009: “Trebalo bi mnogo godina jakih
profita da se skupi doboljno kapitala koji bi mogao podržati dodatne plasmane”.
Dok tradicionalne banke povećavaju svoje kreditiranje, kolaps „shadow
banking” sistema bio je primarni uzrok smanjenja raspoloživih resursa
za kreditiranje. SAD.
Robni kolaps
Kada cijena nafte poraste,poraste i sve ostalo.Poznato nam je da se nafta
pored procesa proizvodnje koristi i transport,jer sve što se proizvodi
i sve što je potrebno za proizvodnju potrebno je transportovati.
Brzi porast robnih cijena pratio je kolaps stambenog mjehurića. Cijena
nafte se približno utrostručila sa $50 na $147 od rane 2007. do 2008.godine
.Neka dugoročna predviđanja govore da bi se cijena nafte mogla popeti
na čak $200.
Stručnjaci raspravljaju uzroke , neki ih pripisuju špekulativnom protoku
novca od stambenih i drugih ulaganja do roba, a neki porastu oskudice
sirovih materijala kao posljedice brzo- rastuće svjetske ekonomije.. Rast
u cijenama nafte nastoji preusmjeriti veći dio potrošnje benzina, koji
stvara silazni pritisak u ekonomskom rastu zemalja uvoznica nafte, dok
bogatstvo raste u zemljama koje proizvode naftu.
Cijene bakra su rasle u isto vrijeme kada i cijene nafte. Bakar se razmjenjivao
po cijeni od oko $2.500 po toni od 1990. do 1999.godine, kada je opao
na oko $1.600. Cijena je bila nepromjenjena do 2004.godine. Kada počinje
da raste sve do 2008. i dostiže cijenu od $7.040 po toni.Cijene nikla
su eksplodirale u kasnim 1990-im, kada se cijena nikla urušila sa $51.000/£36.700
po metričkom tonu u maju 2007. na oko $11,550/£8,300 po metričkom tonu
u januaru 2009. Cijene su počele da se oporavljaju u januaru 2010, ali
najveći broj australijskih izvora nikla su doživjeli bankrot do tada.
Kako se cijena za visoko-vrijedni nikl oporavila 2010., tako se oporavila
i australijska nikl industrija.
Posrnuli divovi
U najnovijoj svjetskoj krizi, najveći udar, očekivano, pretrpilo je američko
tržište na kojem je prodaja opala za četvrtinu. Najteže je prošla automobilska
industrija koja prema nekim podacima u 2008.godini bilježi pad proizvodnje
od čak 60 posto.
Iako je finansijska kriza u žižu javnosti nije dospjela tako brzo, njeni
negativni uticaji su velike automobilske kompanije pogodili znatno ranije.
Ekonomska kriza i kreditni deficit koji je zahvatio kupce automobila natjerali
su i ostale proizvođače da smanje produkciju tako da je većina fabrika
u Velikoj Britaniji prešla na režim rada od 2-3 dana.
Jednom riječju, proizvođači i prodavači automobila prinuđeni su upotrijebiti
ekstremne mjere koje bi smanjile troškove. Uz to, zbog sve manje prodaje,
novi automobili popunjavaju sve prostore koji se na bilo koji način mogu
upotrijebiti za prikladno skladištenje: od brodskih dokova u Europi, do
vojnih baza u Kanadi. S obzirom na sve veći broj uskladištenih novih automobila,
Nijemci kupcima nude dvije i po hiljade eura za uništenje staroga automobila
i kupovinu novoga.Možemo zaključiti da su najgore prošle tri vodeće autoindustrije,američka,japanska
i njemačka.U nastavku ćemo napraviti kratak osvrt na najveće gubitnike
unutar ovih autoindustrija.
Toyota
Japanska Tojota (Toyota) je u tromjesečju zaključeno sa junom 2009. zabilježila
gubitak od 77,8 milijardi jena (819 miliona dolara). U saopštenju se navodi
prognoza da će u fiskalnoj godini zaključeno sa martom 2010.gubitak iznositi
4,7 milijardi dolara, što je niže u odnosu na ranije procjenjeni gubitak
od 5.8 milijarni dolara.
Tokom tri mjeseca zaključeno sa junom, 2009. godine ovaj japanski proizvođač
automobila zabilježio i pad prihoda, koji su smanjeni za 38,3% na 40,4
milijarde dolara, što je posljedica smanjenja prodaje u gotovo svim regionima
svijeta. Ipak, novi Tojotin hibridni automobil, koji vozi na benzin i
električnu energiju, trenutno je najprodavaniji model u Japanu. Manji
gubitak od očekivanog u prošlom kvartalu ukazuje na to da Tojotin agresivni
program obuzdavanja troškova, koji uključuje smanjenjebroja radnih mjestai
proizvodnje, manje plate za rukovodioce i smanjenje investicija, ipak
daje neke rezultate.
General Motors
GM je jedan od vodećih proizvođača automobila u svijetu i ubjedljivo
najveća autokompanija uSAD-u. Ima 235 hiljada zaposlenih, a lani je iz
proizvodnog pogona GM izašlo 8,35 miliona putničkih i teretnih vozila.
Vrijednost prometa posrnulog američkog automobilnskog džina pala za 47%.Stogodišnja
kompanija General Motors koja je bila simbol američke automobilske industrije
te simbol ekonomije uopšte u toku prošle i ove godine je pretrpjela ogromne
finansijske gubitke.Finansijski gubitak General Motorsa iznosio je 10
milijardi dolara samo u prvom tromjesečju ove godine, a ukupni manjak
dostigao je svotu od 88 milijardi u posljednje tri i pol godine od kada
je počela opadati prodaja automobila na američkom tržištu.
Finansijska kriza General Motorsa produbila se nakon svjetske ekonomske
krize, a u procesu restruktuiranja General Motors dolazi u većinsko vlasništvo
vlade SAD-a koja će nacionalizacijom pokušati spasiti kompaniju od potpune
propasti.
Kako bi se GM spasio donesene su određene mjere.Naime,radi se o velikim
restrikcijama u poslovanju, jer je zbog pada prodaje vozila na američkom
tržištu prisiljen srezati troškove i povećati kapital.
Tako će GM, da bi povećao likvidnost kompanije u narednoj godini za 15
milijardi dolara, otpustiti čak 20 posto visokokvalificiranih radnika,
prodati i dio imovine u vrijednosti od četiri milijarde dolara, pa i posuditi
minimalno dvije milijarde dolara.
Osim toga, ukinut će se isplata dividendi za obične dionice, srezat će
se izdaci za zdravstvenu skrb zaposlenika koji zadrže svoja radna mjesta,
bonus članovima izvršnih odbora više se neće isplaćivati, a bit će smanjena
i kapitalna potrošnja za 1,5 milijardi dolara.
Oko 100 hiljada radnika moglo bi ostati bez posla, a zatvorit će se četiri
tvornička pogona. U tom smislu je najavljena i prodaja branda Hummer.
Visoke cijene goriva umanjio je interes kupaca za terenska i sportska
vozila, pa GM 2008. bilježi najslabiju prodaju u posljednjih deset godina.
Nakon provedenih mjera uprava GM očekuje uštede od 10 milijardi dolara,
ali s takvim prognozama se ne slažu analitičari automobilskog sektora,
koji drže da 2009. godina nije ona u kojoj će se polučiti uspjeh u prodaji
automobila.
Opel
U Njemačkoj je najugroženiji Opel, koji je upao u vrtlog bankrotstva
matične kuće Dženeral Motors (GM) koji gubi dve milijarde dolara mjesečno,
a bez masivne finansijske pomoći američke vlade teško da će moći da preživi
i do kraja godine.U Opelu je zaposleno oko 25.000 radnika kojima prijeti
otkaz.Kolikom je jačinom kriza pogodila Opel najbolje opisuju odluku vodećeg
rukovodstva da privremeno zatvore pogone u Antwerpenu,Bohumu i Ajzenahu.
Prema njemačkom sedmičnom listu "Špigl", američki koncern svojoj
njemačkoj sestri duguje više milijardi dolara. Ako bi GM proglasio bankrotstvo,
po paragrafu 11 stečajnog poslovanja dugovanja koncerna bi bila odložena
na neodređeno vreme. A njemački Opel bi se mogao naći u velikim problemima,
prema ocjenama eksperata, mogao da se spasi samo ako se odvoji od GM-a
i uz pomoć države. Do tada će se Opel u Evropi prilagoditi uslovima smanjene
potražnje, što znači de će proizvodnja bivati obustavljena po potrebi.
Pošto su krediti postali skupi, a i banke ih u nedostatku novca daju samo
nasigurno, rukovodstvo Opela se za pomoć obratilo nemačkoj vladi. Zlu
ne trebalo – a kako većina misli, trebaće – Opel je od kancelarke Angele
Merkel zatražio državne garancije do 1,8 milijardi eura. Pregovori su
u toku, a preduslov za bilo kakvu državnu pomoć je da se ni jedan jedini
cent ne prelije u GM. Opel u svakom slučaju do kraja godine ne planira
otpuštanje radnika.Državna pomoć za Opel za mnoge je problematična, jer
je suprotna suštini slobodnog tržišta: sposobni rastu, nesposobni propadaju.Ako
dobiju jedni, zašto ne bi dobili drugi, i to ne samo u okviru automobilske
industrije,često se pitaju predstavnici ostalih velikih proizvođača,što
bi moglo dovesti do konflikta.
GLOBALNI EFEKTI
Procjene trajanja krize
Nekolicina analitičara su sugerisali da ukoliko se kriza likvidnosti
nastavi, može doći do produžene recesije ili nečega još goreg. Neprekidan
razvoj krize potaknuO je u nekim dijelovima svijeta strah od globalnog
ekonomskog kolapsa, iako sada ima mnogo više optimističnih prognostičara.
Financijska kriza vjerojatno će doprinijeti najvećoj eliminaciji marginalnih
učesnika u polju bankarstva, još od kolapsa štednje i kredita. Investicijska
banka UBS izjavila je 6. oktobra da će se u 2008. godini jasno vidjeti
znakovi globalne recesije, sa oporavkom ne manjim od dvije godine. Tri
dana kasnije UBS ekonomisti najavili su da je "početak kraja"
krize počeo, zajedno sa potrebnim radnjama kako bi se riješila kriza:
dokapitalizacije od strane vlade, sistematsko ubrizgavanje; kamatne stope
padaju u cilju pompći zajmoprimaocima. Ujedinjeno Kraljevstvo je započelo
sistematsko ubrizgavanje, a svjetske centralne banke su sada rezale kamatne
stope. UBS je naglasio da Sjedinjene Države imaju potrebu za provedbu
sustavnih injekcije. UBS je dalje naglasio da je ovo samo popravlja financijsku
krizu, ali da u ekonomskom smislu , "najgore tek dolazi". UBS
je kvantificirao očekivana trajanja recesije 16. oktobra: u evropskoj
zona će trajati dva kvartala, u Sjedinjenim državama će trajati tri kvartala,
a u Ujedinjenom Kraljevstvu će trajati četiri kvartala. U ekonomska krizu
na Islandu uključene sve tri glavne banke. U odnosu na veličinu svoje
ekonomije, islandski bankarski kolaps je najveći kolaps u ekonomskoj povijesti.
Krajem oktobra UBS revidira naniže svoje prognoze: predstojeća recesija
će biti najgora od recesije ranih 1980-ih, s negativnim rastom 2009. u
SAD-u, eurozoni, Velikoj Britaniji; vrlo ograničenim oporavakom u 2010,
ali ne toliko loše kao u doba Velike depresije.Brookings Institucija izvijestila
je u junu 2009. godine da potrošnja SAD-a čini više od trećine rasta u
svjetskoj potrošnji između 2000 i 2007. "Američka ekonomija trošila
je previše i zaduživala se previše godinama, a ostatak svijeta ovisi o
SAD-potrošačima kao izvorom globalne potražnje." Sa recesijom u SAD-u
i povećanom stopom štednje američkih potrošača, zalaz u rastu u drugim
zemljama je bio dramatičan. Za prvi kvartal 2009, na godišnjoj razini
pad u BDP-u iznosio je 14,4% u Njemačkoj, 15,2% u Japanu, 7,4% u Velikoj
Britaniji, 18% u Latviji, 9,8% u Eurozoni i 21,5% u Meksiku.
Neke zemlje u razvoju koje su imale snažan ekonomski rast, doživjele su
značajno usporavanje. Na primjer, rast prognoze u Kambodži pokazuju pad
od više od 10% u 2007 do blizu nule u 2009, a Kenija može postići samo
3-4% rasta u 2009, manje nego 7% u 2007. Prema istraživanju Overseas razvojnog
instituta, smanjenje rasta može se pripisati padom u trgovini, cijenama
robe, ulaganjima poslanim iz migrantskih radnica i radnika (koji je dosegao
rekordnih 251 milijarde dolara u 2007, ali su pali u mnogim zemljama od
tada). Ovo ima tupe implikacije i dovelo je do dramatičnog porasta broja
kućanstava koje živi ispod granice siromaštva, bilo da je 300.000 u Bangladešu
ili 230.000 u Gani.
Do marta 2009. godine , arapski svijet je izgubio tri trilijuna dolara
zbog krize. U aprilu 2009, nezaposlenost u arapskom svijetu postala je
"tempirana bomba". U maju 2009, Ujedinjeni narodi prijavili
su pad stranih ulaganja u ekonomijama Bliskog istoka zbog sporijeg rasta
potražnje za naftom. U junu 2009, Svjetska banka je predvidjela tešku
godina za arapske države. U septembru 2009, arapske banke prijavile su
gubitak od gotovo 4 milijarde dolara od početka globalne financijske krize.
Ekonomski efekti u SAD
Realni bruto dohodak domaćih proizvoda – proizvodnja robe i usluga napravljene
od rada i imovine koja se nalazi u SAD-u, pala je po godišnjoj stopi oko
6% u četvrtom kvartalu 2008. i prvi kvartalu 2009. , u odnosu na aktivnosti
u prošloj godini. Stopa američke nezaposlenosti porasla na 10,1% do oktobra
2009., što je najviša stopa od 1983, i otprilike dva puta veća stopa od
stanja prije krize. Prosječni rad u sedmici smanjio se na 33, na najnižu
razinu od kako je vlada počela prikupljati podatke u 1964.godine.
Službene ekonomske projekcije
Na treći novembar 2008, europska komisija u Briselu predvdjela je za
2009.godinu izuzetno slab rast BDP-a, za 0,1%, za zemlje eurozone (Francuska,
Njemačka, Italija, itd.), pa čak i negativan broj u Velikoj Britaniji
(- 1,0%), Irskoj i Španjolskoj. Na 6. novembar, MMF u Vašingtonu, dao
je brojeve predviđajući svjetsku recesiju od -0,3% za 2009, u prosjeku
zajedno sa razvijenim ekonomijama. Na isti dan, banka iz Engleske i Europska
središnja banka, primjereno smanjile su svoje kamatne stope od 4,5% na
3%, i od 3,75% na 3,25%. Kao posljedica toga, počevši od novembra 2008,
nekoliko zemalja je pokrenulo veliku "paketnu pomoć" za njihove
ekonomije.
UTICAJ KRIZE NA BiH i ZEMLJE U REGIJI
Uticaj krize na BiH
Financijska kriza koja se iz SAD -a prenijela u druge krajeve svijeta,
izazvala je i u BiH pitanja o tome šta slijedi. Posljedice globalne finansijske
krize direktno neće imati uticaja u Bosni i Hercegovini, ali se indirektno
mogu odraziti na povećanje kamatnih stopa prema riječima guvernera Centralne
banke BiH Kemala Kozarića. Guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić
je 2008. godine izjavio da je štednja u bankama osigurana zahvaljujući
djelovanju Agencije za osiguranje depozita. U Centralnoj banci očekuju
i blagi pad inflacije u Bosni i Hercegovini s obzirom na pad cijena nafte
na svjetskom tržištu. Početkom 2008. godine kamatne stope u BiH su počeli
rasti, a posljedice smanjene mogućnosti kreditiranja osjetila je i bh.
ekonomija. Na berzama su akcije počele da gube na vrijednosti, a osnovni
razlog takvog trenda je bila globalna financijska kriza. U tom peroidu
su zbog nepovoljnog psihološkog uticaja smanjena ulaganja a to je imalo
direktnog uticaja na rast kamatnih stopa po kojima se bh. preduzeća zaduživala,
što je negativno uticalo na bh. ekonomiju.
Većina ekonomista je godinama upozoravala da je jedna od nužnih mjera
zaštiti domaću proizvodnju i smanjiti trgovinski deficit.Bosna i Hercegovina
nije imala nikakve mjere kojima bi zaštitila svoju ekonomiju od posljedica
globalne krize.Pod znakom pitanja je održivost ekonomskog rasta u BiH
i obilježja sadašnjeg rasta zbog poticaja od domaće tražnje, rastućeg
deficita tekućeg računa u platnom bilansu, kreditne ekspanzije i vrlo
nepovoljne strukture te ekspanzije u ličnu potrošnju, a ne u investicije,
ugrožavanja rasta plata te zbog sve lošije fiskalne pozicije.
Bez obzira što se globalna kriza indirektno održava na BiH, ipak su potrebne
određene mjere opreza.
Svjetska finansijska kriza se posebno odrazila na cijenu sirovina u BiH,
poslije sumornih najava svih proizvođača aluminijuma u okruženju zbog
ogromnog pada vrijednosti aluminijuma na Londonskoj berzi, jasno je da
će se svjetska ekonomska kriza drastično odraziti i na mostarski ’’Aluminij’’.
Cijena aluminijuma na Londonskoj berzi je za tri mjeseca sa 3.300 dolara
sredinom oktobra pala na 2.250 dolara za tonu, a cjena sirovina je za
to vrijeme ostala ista ili se povećala. ’’Aluminij’’ godišnje izvozi 120.000
tona primarnog aluminijuma i aluminijumskih legura i ostvaruje prihod
od 300 miliona dolara. Imajući u vidu tadašnju cijenu aluminijuma prihod
je mogao biti prepolovljen i ne bi mogao pokriti narastajuće troškove
proizvodnje. Sličan pad cijena,kao aluminijum na berzama bilježi i gvožđe,
glavni izvozni proizvod željezare u Zenici koju sada drži internacionalna
kompanija ’’Mital’’. Aluminijum i gvožđe čine 21% izvoza BIH i oko 30%
izvoza Federacije BIH, pa je Federalna vlada donijela odluku o subvencionisanju
osnovnih sirovina za ta dva izvoznika, čime su se donekle umanjile posljedice
prelivanja globalne recesije a hiljade radnika u Zenici i Mostaru je zadržalo
posao. Međutim, vlada je kasno donijela mjere koje su olakšale poslovanje
tako da se znatno osjetila kriza u tom dijelu privrede.
Uticaj krize na Srbiju
Uticaj globalne finansijske krize se osjetio kroz povećanje indirektnih
rizika, vezanih za nedostatak likvidnog kapitala, kako na međunarodnom
tako i na tržištu Srbije , što se odrazilo na povećanje cijene kapitala.
Vlade Republike Srbije i sve relevantne institucije su nastojali da održe
povjerenje u financijski sektor Srbije. Na ublažavanju negativnih efekata
doprinijela je i restriktivna monetarna politika . Srbija je reagovala
sa stvaranjem usaglašene i odgovorne ekonomske politike u cilju da stvori
ambijent za privlačenje stranog kapitala i poboljšanje rejtinga Srbije.
U početku su bankari u Srbiji tvrdili da neće biti većeg uticaja međunarodne
financijske krize, ipak će posljedice biti višestruke, počevši od otežanog
pokrivanja velikog vanjsko-trgovinskog i platnog deficita do smanjenja
stranih direktnih investicija. Zbog rasta kamata na bankarskom tržištu
Srbije , a zbog povećane opreznosti stranih investitora, Srbija bi mogla
da ostane bez očekivanog dotoka stranog kapitala.Došlo je i do problema
sa pokrićem platno-bilansnog deficita, koji je mogao da ima kao krajnju
posljedicu slabljenje kursa dinara prema euru.
Ipak,predviđanja srpskih ekonomista su optimistična. Sigurno je da će
skočiti kamatne stope i za privred i za građane.Novac će biti skuplji
nego što je bio ranije. Srbija ima „sreću“ što u zemlje Evropske
unije (EU) i druge, ne izvozi finalne proizvode, već proizvode u nižoj
fazi prerade, koji su obično otporni na takve udare. Evropa od nas Srbije
uglavnom kupuje sirovine, a sirovine će im trebati i dalje i to je dobro.
Tako da ne bi trebalo očekivati značajniji pad izvoza na strano tržište.
Uticaj krize na Hrvatsku
Prve analize u Hrvatskoj su prognozirale da će se posljedice svjetske
ekonomske krize najviše odraziti na sektore turizma, građevinarstva i
izvozno orijentisana preduzeća. Prihodi će u 2009. opadati ili stagnirati
. Dodatno će se produbiti i problem otplate starih dugova već prezaduženih
hrvatskih građana . Hrvatski financijski sektor je stabilan, tvrde u vladi,
s čim se slagali i nezavisni analitičari. No, indirektno, ali i direktno,
svjetska financijska kriza pogodila je i Hrvatsku, prije svega u turizmu.
Neovisni ekonomski analitičar Damir Novotny izjavio je da nema većih potresa
u hrvatskim. bankama :“Ne vidimo znakove pogoršanja njihove aktive, dakle
nema kontaminacije njihove aktive. U tom smislu ne vidim bitan uticaj
globalne financijske krize na hrvatske banke.Za sada je hrvatski bankarski
sistem još uvijek stabilan.“ No, i Hrvatska je dio međunarodne ekonomije,
bez obzira u kojoj mjeri, i ne može proći bez posljedica, ističe izvrsni
direktor za istraživanje i statistiku u hrvatskoj Narodnoj banci Ljubinko
Jankov: „Direktnog udara vjerojatno neće biti. Međutim, posljedice financijske
krize već osjećamo i osjećat ćemo ih još više. I u Hrvatskoj je za očekivati
je određeno usporavanje privrednog rasta, koje se dešava u svijetu. S
tim da vjerujem da će taj privredni rast u Hrvatskoj ostati viši od onog
u Evropi, kako je to bilo do sada. Znači, ako će u Evropi rasti za jedan
posto, u Hrvatskoj će rasti, recimo, tri posto. Međutim, ne treba zaboraviti
da Hrvatska ima veliki deficit tekućeg računa, koji treba na neki način
financirati. Do sada je to bilo lako, jer su kreditori vjerovali da je
isplativo ulagati u Hrvatsku i bili su spremni odobravati kredite poduzećima
i institucijama iz Hrvatske. Vjerujem da će se to nastaviti i u budućnosti.
Međutim, raspoloživog novca će biti puno manje i kreditori će ponovo sagledavati
isplativost i sigurnost tih ulaganja. U tom kontekstu će zaduživanje u
budućnosti biti puno teže nego do sada. To ne znači
da će se taj dotok kapitala zaustaviti,ali će cijena tog kapitala biti
veća.“
Hrvatski turizam općenito, sasvim sigurno će osjetiti svjetsku krizu kaže
Novotny :“Kriza na američkom tržištu utječe i na raspoloženje
turista koji dolaze sa evropskog kontinenta na hrvatsku obalu. Već vidimo
izostanak Nijemaca u ovoj godini. Dakle, u narednih nekoliko godina, ako
se kriza produži, može se očekivati nedostatak dolazaka inozemnih turista,
a utoliko i utjecaj na ukupnu bilans hrvatskog izvoza. Robni izvoz vjerojatno
neće biti bitno pogoršan, jer je uglavnom oslonjen na susjedne zemlje
jugoistočne Evrope. Vrlo malo je bilo izvoza koji bi mogao biti ugrožen
općom depresijom koja prijeti Americi i Evropi“
Uticaj krize na Crnu Goru
Crna Gora nije trpjela značajnije posljedice globalne financijske krize.
Komercijalne banke su stabilne, ugovorene investicije se odvijaju planiranom
dinamikom, kao i krediti Svjetske banke. Crna Gora nije trpjela veće posljedice
globalne krize nego je ostvaren visok rast, budžetski suficit i visok
priliv stranih direktnih investicija. Crna Gora ne koristi kredite Međunarodnog
monetarnog fonda, tako da kreditna politika MMF-a ne može imati nikakvog
utjecaja na domaću ekonomiju. Vjerovatno neće biti nikakvih promjena ni
kada je u pitanju Svjetska banka. Krediti koji su Crnoj Gori bili potrebni
su bili prije ugovoreni i odvijali su se planiranom dinamikom. U vezi
komercijalnih banaka, očigledno je da su bili u porastu i štednja i depoziti,
a da je jedini negativni efekat porast referentnih kamatnih stopa na svjetskimtržištima.
Nikola Fabris , guverner Centralne Banke Crne Gore je dodao:„Naravno da
postoji potencijalna opasnost od pojave globalne inflacije i njenog prelijevanja
na Crnu Goru, što je nužno kad imate malu i vrlo otvorenu ekonomiju. Onda
postoji opasnost od porasta kamatnih stopa, kao i opasnost od pojave svjetske
recesije, koja će s jedne strane usporiti potražnju za proizvodima crnogorskih
proizvođača, a s druge strane može utjecati na životni standard, a možda
i na smanjenje broja turista sa Zapada.“
MJERE KOJE ĆE SE PODUZETI
Kriza koja je počela u SAD odrazila se na cijeli svijet. Zemlje koje
su pogođene krizom poduzele su razne mjere kako bi na najmanjem nivou
zadržale štetu i gubitke koje je izazvala kriza. Američki FED i centralne
banke širom svijeta su preuzeli mjere kako bi povećali ponudu novca i
spriječili naglu deflaciju.Uradili su to kako smanjenje plata i povećanje
nezaposlenosti ne bi dovelo do globalnog pada u potrošnji.U vezi s tim,vlade
su odobrile velike fiskalne „pakete“ poticaja, putem štednje i troška
za redukciju u privatnom sektoru koji je uzrokovan krizom.Američka vlada
je odobrila dva poticajna paketa u vrijednosti od jednog triliona dolara,tokom
2008. i 2009. godine.Kriza je dovela finansijski sistem na rub kolapsa.Reakcija
FED-a,evropske Centralne banke i drugih centralnih banaka je bila neposredan
i dramatična.
Tokom posljedneg kvartala u 2008.godini centralne banke su pokrile državni
dug u vrijednosti od 2.5 triliona dolara.Ovo je bila najveća finansijska
„inekcija“,i najveća monetarna akcija centralnih banaka na finansijsko
tržište u historiji.Vlade evropskih zemalja,kao i američka su povećale
kapital nacionalnih banaka za 1.5 triliona dolara,kupnjom tek izdatih
povlaštenih dionica.Do današnjeg dana,američke vladine organizacije su
potrošile trilione dolara za kredite,,kupovinu imovine,garancije i direktnu
potrošnju.Vlade su izbavile mnoge kompanije,što uključuje velike finansijske
obaveze.
SAD su preuzele rukovodstvo nad nekim bankama ,dok je Irska sve ušteđevine
stavila pod državnu garanciju.Neke zemlje su objavile pakete podrške i
plasirale velike količine novca na tržište kako bi spasile i podržale
kapitale banaka. U periodu kada se finansijski sistem na rubu kolapsa,
osobe koje posjeduju ušteđevine mogu iz zabrinutosti da će banke bankrotirati
povući svoj novac iz banaka. Ukoliko novac pretvore u zlato i druge vrijednosti
koje mogu čuvati kod sebe, onda se može povećati problem i kriza oko likvidnosti
novca u bankama i izazvati i bankrotiranje nekih banaka koje danas normalno
posluju.
Zbog toga su neke zemlje donijele odluku da uzmu pod garanciju ušteđevine
u bankama i da povećaju visinu vrijednosti ušteđevina koje su uzete pod
garanciju. Na drugoj strani banke koje su zbog finansijske krize zapale
u tešku poziciju i koje se mogu spasiti sa dokapitalizacijom ukoliko bankrotiraju
mogu izazvati atmosferu nepovjerenja u ekonomiji i uticati na još veće
povećanje krize. Na drugoj strani radnici banaka ,ukoliko bi ostali bez
posla koristeći se osiguranjem o nezaposlenosti mogu naglo uticati na
biroe za nezaposlene i socijalnu sigurnost i izazvati smanjenje prihoda
a povećanje ishoda. Ovo stanje može uticati na povećanje ekonomske stagnacije.
U ovom slučaju je lakše i jeftinije preuzeti kontrolu i rukovodstvo nad
nekim bankama ili ostvariti povećanje kapitala ovih banaka. Pošto su finansijske
institucije direktno ili indirektno povezane i pošto postoji ustaljeno
mišljenje da je uspostavljanje bezbjednosti na tržištu najefikasnija politika
od velike je važnosti spriječavanje bankrotiranja banki. Ali pošto se
novac koji se prebacuje u finansijski sektor finansira sa porezima treba
se pažljivo djelovati. Jer napori za spašavanje banki sa prebacivanjem
kapitala koje u normalnim uslovima ne mogu opstati pošto će uticati na
povećanje poreza mogu izazvati smanjenje potražnje što može još više povećati
krizu. Zbog toga možda neće biti pogrešno da se dopusti bankrotiranje
banki koje su u veoma teškoj poziciji i pred bankrotiranjem. Da bi se
zaustavila, ili barem smanjila bankarska kriza koja će se odraziti i na
realni sektor (proizvodnju i potrošnju), i uzrokovati recesiju sa svim
lošim poslje¬dicama,država mora intervenirati. Ona intervenira na različite
načine, ali uvijek novcem poreznih obveznika. Na taj način se gubici špekulanata
socijaliziraju (profiti su ostali privatni). Troškovi tih intervencija
su viso¬ki.
Statutarni instrumenti tržišta rada koji podupiru skraćeno radno vrijeme
u preduzećima pogođenim krizom, a koji su često u meduđjelovanju s kolektivnim
ugovorima, pokazali su se kao ucinkoviti instrumenti u ublažavanju gospodarskih
utjecaja krize u brojnim europskim državama. Taj uspjeh, medutim, ističe
ranjivost radnika u drugim državama, posebice novim državama članicama
,u kojima ne postoje takva rješenja. Sindikati imaju jake argumente kada
zahtijevaju donošenje ili proširenje takvih instrumenata. Pa ipak programi
skraćenog radnog vremena mogu pružiti samo privremeno olakšanje i treba
ih poboljšati na dva glavna načina. Kao prvo, radnici s atipičnim ugovorima
o radu moraju biti ukljuceni; kao drugo, instrument, kroz uključivanje
odredabi o osposobljavanju, mora biti orijentiran prema budućnosti.
ZAKLJUČAK
Velika depresija tridesetih godina odredila je sudbinu civilizacije u
dvadesetom vijeku.Nesumljivo je da će velika finansijska kriza s početka
21.stoljeća u velikoj mjeri odrediti naše sudbine.Velika je vjerovatnoća
da će ova kriza suštinski promjeniti dosadašnje tokove u finansijskim
sistemima.
Najnovije analize globalne finansijske i ekonomske krize uključuju i mogućnost
da je kriza dodirnula samo dno i da je najgore iza nas. Ovakvo mišljenje
dijele i neki od zvaničnika vodećih finansijskih institucija.To najbolje
dokazuju dvije najveće evropske ekonomije(Francuska i Njemačka),koje su
u periodu od aprila do juna 2009.godine zabilježile ekonomski rast od
0,3 posto. Japanska ekonomija se oslobodila recesije u drugom kvartalu,
rastom od 3,7 odsto na godišnjem nivou zasnovanim na snažnim izvozu.Time
se Japan pridružio Njemačkoj i Francuskoj koje su izašle nešto ranije
iz recesije.
Ipak,na kraju najveće svjetske finansijske institucije su se složile i
vodile ka oporavku ekonomija.
LITERATURA
1. Mate Babić; Ekonomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, Hrvatska
2. Stojanov, D. Ekonomska kriza i ekonomska politika : (neoklasičari,
Keynes, Friedman, Marx). Zagreb : Informator, 1985.
3. Soros, G. Kriza globalnoga kapitalizma : otvoreno društvo u opasnosti.
Split : Feral Tribune, 2000.
4. Stutely, R. Ekonomski pokazatelji : smisao ekonomije i ekonomskih
indikatora. Zagreb : Poslovni dnevnik : Masmedia , [2007?].
5. Jakovčević, D. Moguća je nova ekonomska kriza. // Poslovni magazin.
- 5 (2007), 11 ; str. 10-11.
6. Zdunić, S. Kako iz ekonomike depresije? // Ekonomski pregled. - 50
(1999), 11 ; str. 1406-1430.
7. Vojnić, D. Ekonomska znanost i ekonomska politika : kako iz duboke
privredne i moralne krize. // Ekonomija. - 7 (2000), 1 ; str. 317-337.
8. Malešič, M. Upravljanje u krizi. // Međunarodne studije. -3(2003),
1 ; str. 51-67.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|