ZAŠTITA OKOLIŠA, ODRŽIVI RAZVOJ I PERMAKULTURA

Da sve negativne promjene koje se događaju našem planetu u posljednjih dvjestotinjak godina nisu nimalo bezopasne i minorne, to odavno znamo. Činjenica je i da je čovjek odgovoran za najveći dio tih katastrofa. No iako mogući scenariji budućnosti planeta Zemlje i njezinih ekosustava nisu nimalo bajni, postoji čitav niz rješenja kojima možemo sebi samima olakšati i unaprijediti život.
Glavni ekološki problem koji pritišće naš planet su uznapredovale klimatske promjene. One se očituju kroz emisije stakleničkih plinova koji izjedaju atmosferu, krčenje šuma koje dovodi do erozije tla, otpadne vode iz industrije i domaćinstava koje zagađuju rijeke i mora, opasan otpad i uporaba kemikalija u poljoprivredi, elektromagnetska onečišćenja, zagađenje bukom, uništavanje biološke raznolikosti, ugrožavanje i uništavanje prirodnih staništa biljaka i životinja.
Čovjek svojom djelatnošću izravno ugrožava prirodne procese, povezano s tim pojavljuju se nebrojeni učinci na zdravlje ljudi. Degradacija kvalitete života vidi se u naglom porastu malignih bolesti i teških oboljenja, mutagenih i teratogenih efekata, bolesti dišnih, probavnih i drugih organa, hormonalnih poremećaja, psiholoških učinaka i slabljenja imunološkog sustava.
Priroda sa svojim zakonitostima po kojima funkcionira održivi je ekosustav, pa nema razloga da su ljudska društva toliko neodrživa i da odudaraju od prirodnih zakona. Kad bi ostvarili svijet u kojem je čovjek dio prirodnog lanca i ne ponaša se neprijateljski već u skladu s prirodnim procesima, sve bi bilo mnogo ljepše i na budućnost ne bi trebali gledati s neizvjesnošću i strahom.

U ovom radu ću ukazati na dvije mogućnosti koje pridonose rješavanju okolišnih problema:
1.) Unutar zadane paradigme, sistema tj. zakonodavne strukture moguće je baviti se javnim zagovaranjem, lobiranjem i utjecanjem na zakonodavne strukture, a što ću izložiti u prvom poglavlju gdje ću ukratko obraditi Pravo zaštite okoliša u Hrvatskoj, propise zaštite okoliša, pravne instrumente, te ću opisati neke slučajeve pravnog djelovanja na zaštiti okoliša u Hrvatskoj.

2.) Početi mijenjati stvari u svojoj bližoj okolici i početi živjeti održivije SADA, a neka rješenja za održiviji život obradit ću u poglavlju o održivom razvoju i permakulturi.

2. ZAŠTITA OKOLIŠA

Terminom zaštita okoliša naziva se strukovno područje kojemu je zadaća očuvanje zdravog životnog okružja; zaštita okoliša određuje granice raznih vrsta opterećenja, predlaže zakonske propise, uvodi preventivne i reparativne tehničke mjere za održanje potrebe kakvoće zraka, vode, tla i prehrambenih proizvoda, i utvrđuje pravila u ophodnji s raznim biotskim i abiotskim čimbenicima životne sredine. U kompetenciju zaštite okoliša pripadaju npr. mjere za smanjivanje buke, kontrola pitke vode, poticaj za smanjivanje štetnih ispušnih plinova iz industrijskih postrojenja i prometa, kontrola kakvoće prehrambenih proizvoda, zabrana proizvodnje spojeva koji razgrađuju ozonsku ovojnicu ili nepovratno kontaminiraju postojeće ekosustave, prijedlozi za provedbu osmišljenog prostornog uređenja, nadzor nad zbrinjavanjem otpada, poticaj za primjenu štedljivih tehnologija, upotreba obnovljivih izvora energije, provedba potrebnih mjera za ostvarenje trajno održivog razvitka itd. Mnoge su kompetencije zaštite okoliša, a za što nam je potreban funkcionalan pravni okvir, te sam se stoga odlučio, u nastavku pisati upravo o pravnom okviru zaštite okoliša.

2.1. P R A V N I O K V I R Z A Š T I T E O K O L I Š A

2.1.1. ZAKONODAVSTVO OKOLIŠA U HRVATSKOJ I EUROPSKOJ UNIJI

Ustav Republike Hrvatske okoliš i zaštitu okoliša smatra jednom od osnovnih vrenota pravnog poretka RH. Pravni propisi zaštite okoliša obuhvaćaju vode, prirodu, prostorno uređenje, gradnju, promet, energetiku, šume, rudarstvo i druga područja, a odredbe o zaštiti okoliša nalazimo i u sferi kaznenog, građanskog, upravnog, poreznog te mnogih drugih pravnih grana.
Osim Ustava RH, te raznih zakonskih i podzakonskih propisa, postoje još i Međunarodni ugovori koje je RH potpisala i potom ratificirala, a prema Ustavu su iznad propisa nacionalnog zakonodavstva i moraju se primjenjivati. Uz to, Hrvatska je u procesu intenzivne prilagodbe zakona kako bi se uskladila s pravnom stečevinom Europske unije.U tom usklađivanju, poglavlje o zaštiti okoliša smatra se jednim od zahtjevnijih poglavlja, ono sadrži 300 zakonodavnih akata EU u 11 podsektora koji predstavljaju različita područja zaštite okoliša. To su: horizontalno zakonodavstvo, kakvoća zraka, gospodarenje otpadom, upravljanje vodama, zaštita prirode, kontrola industrijskog onečišćenja i upravljanje rizicima, kemikalije i genetički modificirani organizmi, buka, šumarstvo, klimatske promjene i civilna zaštita.
Postoje dvije vrste glavnih propisa Europske unije: smjernice ili direktive i uredbe ili regulative. Smjernice EU moraju se prenijeti u nacionalna zakonodavstva, što je i bit procesa prilagodbe. Smjernicama se definiraju ciljevi politika, granične vrijednosti, što država članica mora napraviti, ali joj je ostavljeno da svojim domaćim zakonodavstvom odluči na koji način, u kojoj formi i kako će doći do tih ciljeva. U RH se to uglavnom radi uredbama, koje donosi Vlada i pravilnicima koje donose ministri. Tako novi Zakon o zaštiti okoliša sadržava u sebi osnovu za donošenje provedbenih propisa kojima će se prenijeti i odrediti primjena i provedba Smjernica iz ovog područja.
Uredbe EU se ne prenose u nacionalno zakonodavstvo, već su automatski obvezujuće i moraju se primjenjivati u svim članicama EU.
Osnovni propisi koji materijalnim odredbama eksplicitno uređuju zaštitu okoliša u hrvatskom zakonodavstvu su Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti zraka i Zakon o otpadu. Ta tri zakona daju generalne odrednice, uređuju, uvode institute, određuju nadležnost, daju odredbe o pravnom nadzoru te propisuju kazne: prekršaje i postupanje inspekcije. Pored ova tri krovna zakona imamo i zakone koji u svojim odredbama sadrže zaštitu pojedinih sastavnica okoliša, a to su zrak, voda, more, biljni i životinjski svijet u ukupnosti uzajamnog djelovanja, te kulturna baština kao dio okruženja koje je stvorio čovjek. Zakonska regulativa zaštite okoliša je složena, te je obuhvaćena i drugim zakonima koji ne uređuju zaštitu okoliša, kao što su Zakon o šumama, Zakon o zaštiti prirode, Zakon o vodama, Zakon o zaštiti zraka i dr.
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva vodi opću politiku zaštite okoliša, zaštite zraka, klime, morskog okoliša, tla i gospodarenja otpadom. Ministarstvo kulture unutar svoje djelatnosti ima zaštitu prirode i genetički modificirane organizme.Ministarstvo regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva nadležno je za sektore šumarstva i zaštitu kopnenih voda, a Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja za sektor poljoprivrede. Minisarstvo zdravstva i socijalne skrbi ima u svojoj nadležnosti kemikalije odnosno odgovorno je za provebu Zakona o kemikalijama, a u njhovoj je nadležnosti i buka, što je propisano Zakonom o zaštiti buke. Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture odgovorno je za zaštitu mora od onečišćenja brodova.
Lako je uočiti kako je u RH zaštita okoliša u nadležnosti u čak šest ministarstava. Prema Strategiji približavanja zakonodavstva EU, preporuka je objediniti zaštitu okoliša u jedno ministarstvo tj. Ministarstvo zaštite okoliša, ali to nije učinjeno, nego je EU dala mjerilo koje RH mora ispuniti da bi dokazala da ima kapacitete za provođenje EU zakonodavstva o okolišu i dobru koordinaciju između nadležnih ministarstava.

2.2. P R O P I S I   Z A Š T I T E    O K O L I Š A   I     N A D L E Ž N O S T I

2.2.1. ZAŠTITA OKOLIŠA

Zaštita okoliša uređena je Zakonom o zaštiti okoliša (NN 110/07), koji je stupio na snagu 02.11.2007. godine te uveo mnoštvo noviteta. Tako je u hrvatski sustav uveden institut Strateške procjene utjecaja na okoliš za planove i programe, dosljedno se provodi načelo „onečišćivač plaća" te se uvodi „okolišna dozvola" koja će uvesti posebnu odgovrnost velikih proizvodnih i energetskih sustava prema okolišu. Okolišna dozvola obnavljat će se svakih pet godina, ali će se moći i oduzeti te time prekinuti rad nesavjesnih.
Upravni nadzor nad provedbom Zakona o zaštiti okoliša i pripadajućih propisa obavlja Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, putem inspekcije zaštite okoliša.
Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog Zakona i pripadajućih mu propisa provode državni službenici Ministarstva, Uprave za inspekcijske poslove raspoređeni na radna mjesta s ovlastima obavljanja inspekcijskog nadzora zaštite okoliša u Ministarstvu i područnim jedinicama Ministarstva u sjedištima i izvan sjedišta županija, tj. u sjedištu Grada Zagreba. Inspekcijski nadzor u području okoliša provode i druge inspekcije nadležne prema posebnim propisima za nadzor pojedinih sastavnica okoliša i zaštite od utjecaja opterećenja na okoliš u koordiniranom inspekcijskom nadzoru.

2.2.2. ZAŠTITA PRIRODE

Zaštita prirode uređena je Zakonom o zaštiti prirode (NN 70/05), a provedba zakona je u nadležnosti Ministarstva kulture. Neposredni nadzor u zaštićenim područjima obavljaju glavni nadzornik i nadzornici javne ustanove koja upravlja zaštićenim područjem. Inspekcijski nadzor nad primjenom ovo Zakona i na temelju njega donesenih propisa obavlja Inspekcija zaštite prirode u Ministarstvu kulture.

2.2.3. OTPAD

Ovo je područje uređeno Zakonom o otpadu (NN 178/04 i 111/06) i pripadajućim podzakonskim aktima, a u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. Inspekcijski nadzor nad provedbom ovog Zakona i propisa donesenih na temelju njega, te pojedinih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba obavlja Inspekcija zaštite okoliša u Ministarstvu i područnim jedinicama Ministarstva u sjedištima i izvan sjedišta županija. Tako komunalno redarstvo izdaje nalog za uklanjanje otpada s javnih površina, a inspekcija zaštite okoliša izdaje nalog za uklanjanje otpada s privatnih površina te za uklanjanje opasnog otpada.

2.2.4. ZRAK

Kvaliteta zraka uređena je Zakonom o zaštiti zraka (NN 178/04) a u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva. U saborsku proceduru je u prvoj polovini 2008. godine upućen i Nacrt prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti zraka s konačnim prijedlogom zakona, koji će uređivati ovo područje.
Osim inspekcije zaštite okoliša mogu intervenirati i druge službe, kao što su policija ako se radi o spaljivanju otpada na otvorenom i komunalno redarstvo za dimnjačarske poslove, kao što su nepropisno izgrađeni ili neispravni dimnjaci ili priključivanje pojedinih izvora emisije štetnih plinova na nepropisan način.

2.2.5. BUKA

Buka je uređena Zakonom o zaštiti od buke (NN 20/03), a provedba je u nadležnosti sanitarnih inspektora Ureda državne uprave u županijama i Gradskom uredu Grada Zagreba, kao i sanitarnih inspektora Ministarstva zdravstva sukladno nadležnostima iz Zakona o sanitarnoj inspekciji. Sanitarna inspekcija je nadležna za mjerenje buke i ovlaštena je za poduzimanje mjera da se buka smanji. Komunalno redarstvo je nadležno za uklanjanje pojedinih uređaja koji stvaraju buku, a nepropisno su postavljeni na pročelja zgrade ili na javne površine.
Nadzor nad primjenom odredaba ovog Zakona koje se odnose na buku u radnim prostorijama u kojima u procesu rada nastaje buka kao i odredbama ovog Zakona koje se odnose na promet strojeva, transportnih sredstava, uređaja i opreme glede sadržaja podataka o zvučnoj snazi koju emitiraju pod određenim uvjetima uporabe obavljaju inspektori Državnog inspektorata.

2.2.6. GRADITELJSTVO

Ovo je područje uređeno Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/2007), a u nadležnosti je Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva.
Ako se u provedbi upravnog nadzora, tj. u nadzoru koji provodi urbanistički, tj. građevinski inspektor, utvrdi kako su lokacijskom dozvolom, rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, rješenjem o zadržavanju objekta u prostoru, tj. rješenjem o uvjetima građenja, rješenjem o izvedenom stanju i dozvolom za uklanjanje građevine očito povrijeđene materijalne odredbe Zakona o prostornom uređenju i gradnji, Ministarstvo će takav akt poništiti po pravu nadzora. Rješenje o poništenju, odnosno ukidanju po pravu nadzora može se donijeti u roku od godine dana od dana konačnosti akta koji se ukida, tj. poništava.

2.2.7. ŠUME

Uređivanje, iskorištavanje i i zaštita šuma definirani su Zakonom o šumama (NN 140/05), a provedba ja u nadležnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnog gospodarstva. Inspekcijski nadzor nad provedbom ovog Zakona i propisa donesenih na temelju njega do stavljanja šumskih proizvoda u promet, obavlja šumska inspekcija, a u području trgovine obavlja državni inspektorat.

Nadzor nad provedbom mjera zaštite od požara u šumama i na šumskom zemljištu obavljaju i i nspektori zaštite od požara Ministartsva unutarnjih poslova koji u obavljanju tih poslova imaju ovlaštenje šumarskih inspektora. Nadzor nad provedbom mjera iz Programa upravljanja šumskim ekosustavima u zaštićenim područjima obavljaju i inspektori zaštite prirode. Poslove šumarske inspekcije u prvome stupnju provode šumarski inspektori u područnim jedinicama, u drugome stupnju državni šumarski inspektori. Uslučajevima čiste sječe i pripreme za gradnju može intervenirati i urbanistička inspekcija, a policija može djelovati ako se sumlja na naezakonitu sječu stabala u šumi jer prvi stižu na teren i i maju ovlasti tražiti dozvole za sječu.

2.2.8. VODE

Uređivanje, iskorištavanje i zaštita voda i vodotoka uređeno je Zakonom o vodama (NN 107/95 i 150/05),
a u nadležnosti je Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva. Inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona provode Državna uprava za vode - Državna vodopravna inspekcija i županijski uredi nadležni za poslove upravljanja vodama - Županijska vodopravna inspekcija. Također može djelovati i sanitarna inspekcija za analize voda ako se radi o ispuštanju kanalizacije ili pražnjenju septičkih jama, te vodočuvari pri Hrvatskim vodama zaduženi za izdavanje naloga za uklanjanje otpada iz vodotokova.

2.2.9. RUDARENJE

Rudarenje je uređeno Zakonom o rudarstvu (NN 190/03), a upravni nadzor nad provedbom provodi Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva dok inspekcijske poslove obavlja Državni inspektorat putem rudarske inspekcije. Rudarska inspekcija nadležna je za rješavanje slučajeva nelegalne eksploatacije mineralnih sirovina, te rješavanje predmeta puštanja u rad postrojenja bez ishođene uporabne dozvole. U svom radu donose rješenja o zabrani izvođenja radova ili korištenje postrojenja, a nadležni su i za izvršenje tih rješenja pečaćenjem i poduzimanjem sankcija koje mogu biti podnošenje zahtjeva za pokretanje prekršajnih i kaznenih prijava i imovinske koristi stečene nelegalnom eksploatacijom mineralnih sirovina. Rudarski inspektori provode i redovan inspekcijski nadzor na istraživanju i eksploataciji mineralnih sirovina kod registriranih rudarskih subjekata, odnosno trgovačkih društava i obrtnika.

2.2.10. PROMET

Promet tj. utjecaj prometa na zdravlje ljudi i okoliš regulira mnoštvo propisa; od Zakona o zaštiti od buke (NN 20/03), Zakona o zaštiti zraka (NN 178/04) do Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 105/04). Inspekcije koje mogu djelovati po pitanjima prometa i njegova utjecaja na okoliš i zdravlje su razne, obzirom na vrstu problema s kojim se susrećemo. Tako će u slučaju prekomjerne buke biti nadležna sanitarna inspekcija, a za zagađenje zraka je nadležna zdravstvena inspekcija. Prometna policija je nadležna za nepropisno parkiranje na prometnicama ili biciklističkim i pješačkim stazama, a pauk -službe za nepropisno parkiranje. Također su nadležni i gradski odjeli za promet ako se traži obilježavanje parkirališnih mjesta, obilježavanje biciklističke ili pješačke staze, spuštanje rubnika na pješačkim prijelazima, te komunalno redarstvo u slučajevima parkiranja na javnim zelenim površinama.

2.2.11. TLO

Zaštita tla uređuje se Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o zaštiti prirode. Po tom pitanju mogu djelovati poljoprivredna inspekcija, Hrvatski toksikološki zavod, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, inspekcija zaštite okoliša, županijski ili gradski uredi za poljoprivredu i šumarstvo. Zdravstvena inspekcija može reagirati ako se uzgajaju ili stavljaju na tržište genetički modificirani proizvodi te ako se poljoprivredne porvšine prskaju nedozvoljenim sredstvima.

2.2.12. ZAŠTITA ŽIVOTINJA

Dobrobit i zaštita životinja je uređena Zakonom o zaštitit životinja (NN 135/06). Inspekcijski nadzor obavlja veterinarska inspekcija za nepropisno držanje i smještaj životinja, a veterinarsko-higijenski servis je nadležan za uginule životinja koje treba ukloniti. Sanitarna inspekcija intervenira ako dolazi do buke s pojedinih farmi ili ispuštanja fekalija s farmi na nepropisan način. Ministartsvo kulture je nadležno za zaštićene životinjske vrste i njihova staništa. Također može intervenirati i policija ako se radi o mučenju ili ubijanju životinja jer je Kaznenim zakonom mučenje i ubijanje životinja zabranjeno i okarakterizirano kao kazneno djelo, te komunalno redarstvo ako se hrane golubovi u naseljenim dijelovima grada, što pojedine odluke o komunalnom redu zabranjuju.

2.2.13. ZRAČENJE

Zračenje se uređuje slijedećim propisima: Zakon o zaštiti od ionizirajućeg zračenja i sigurnosti izvora ionizirajućeg zračenja (NN 64/06) i Zakona o zaštiti neionizirajućeg zračenja (NN 105/99). Nadležne su razne inspekcije ovisno o vrsti problema.Tako je zdravstvena inspekcija nadležna ako se repetitori za mobilnu telefoniju postavljaju bez uporabne dozvole Ministarstva zdravstva ili u blizini objekta gdje izričito stoji da se ne smiju postavljati kao što su škole i bolnice. Sanitarna inspekcija zadužena je za mjerenje zračenja, a građevinska inspekcija, ako se repetitor gradi kao poseban objekt bez potrebnih dozvola za gradnju. Za radioaktivna zračenja nadležna je Agencija za zaštitu od zračenja i Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Ministarstvo pomorstva, prometa i veza reagira ako mobilni operateri nemaju uporabnu dozvolu tog Ministarstva, a Ministarstvo kulture, Uprava za zaštitu prirode ako je riječ o postavljanju repetitora na posebno zaštićenim područjima, dok Zavod za zaštitu spomenika kulture može reagirati ako se repetitor postavlja na zgradi registriranoj kao spomenik kulture.

2.2.14. ZELENE POVRŠINE

Za zaštitu zelenih površina u gradovima nadležno je komunalno redarstvo, ako se radi o uništavanju
javnih zelenih površina ili sječi stabala na javnim zelenim površinama. Također je nadležan i Zavod za zaštitu spomenika prirode i kulture ako je riječ o zaštićenim vrstama stabala i biljaka ili je riječ o stablima i biljkama na područjima zaštićenima kao kulturna spomenička cjelina, te policija ako se radi o sumnji na nezakonitu sječu stabala.

2.3. PRAVNI INSTRUMENTI

Pravni instrumenti obuhvaćaju niz aktivnosti kojima pravni subjekti ostvaruju svoja zakonom utemeljena prava, a u okviru zaštite okoliša moguće je korištenje određenih pravnih instrumenata iz četiri grane prava: Upravnog, Građanskog, Kaznenog i Ustavnog prava.

2.3.1. UPRAVNO PRAVO

Upravno pravo je skup pravnih pravila kojima se reguliraju opća pitanja vezana uz upravnu djelatnost, kao što su organizacija, njezino djelovanje i ovlaštenja, procedura postupanja, odgovornost, pravna sredstva i sustav kontrole.

Specifičnost ove pravne grane ogleda se u tome što se na jednoj strani pojavljuje država, a s druge strane pojedinac ili pravna osoba. Država na autoritativan i jednostran način odlučuje o pravima i obvezama određenog subjekta kroz formu upravnog akta (dozvole, odobrenja i sl.), a da bi se utjecalo na tijek upravnog postupka, pojedinac ili pravna osoba mora imati status stranke u upravnom postupku. Zakon o općem upravnom postupku propisuje kako je stranka osoba na čiji je zahtjev pokrenut postupak ili protiv koje se vodi postupak, ili koja radi zaštite svojih prava ili pravnih interesa ima pravo sudjelovati u postupku, a može biti svaka fizička i pravna osoba. Do donošenja rješenja moguće je utjecati na ishod upravnog postupka sudjelovanjem u istom, a nakon donošenja rješenja redovnim i izvanrednim pravnim lijekovima.

Pravo na pokretanje upravnog spora ima pojedinac ili pravna osoba ako smatra da joj je povrijeđeno kakvo pravo ili neposredni osobni interes utemeljen na zakonu. Upravni spor se može pokrenuti samo protiv upravnog akta.
Upravni akt je akt kojim državno tijelo ili pravna osoba s javnim ovlastima u obavljanju javnih ovlasti, rješava o stanovitom pravu ili obvezi određenog pojedinca ili organizacije u kakvoj upravnoj stvari. Upravni akt je npr. lokacijska ili građevinska dozvola ili neka odluka tijela javne vlasti kojom se nekome
nešto dozvoljava ili zabranjuje.
Tako je npr. Zelena akcija podnijela tužbu Upravnom sudu jer je Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo odluku kojom odobrava Studiju utjecaja na okoliš za Postrojenje za termičku obradu otpada tj. zagrebačku spalionicu, bez adekvatnog sudjelovanja javnosti. Upravni akt je, u ovom slučaju, odluka Ministarstva, a podnošenjem tužbe pokreće se upravni spor.

Važno je napomenuti kako se spor može pokrenuti i ako tijelo nije donijelo upravni akt koji je bilo dužno donijeti, odnosno zbog "šutnje uprave". Npr. građanin koji zatraži neku informaciju o okolišu od Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ima pravo pokrenuti upravni spor radi "šutnje uprave" ako o njegovu pravu na pristup toj informaciji Ministarstvo nije odlučilio u zakonskom roku.

Dio upravnog prava su i prekršaji, a to su djela kojima se povređuje javni poredak, društvena disciplina ili druge društvene vrijednosti koje nisu zaštićene Kaznenim zakonom i drugim zakonima u kojima su propisana kaznena djela. Prekršaji se mogu propisivati Zaknom o prekršajima (NN 107/07) te ostalim zakonima i odlukama jedinica lokalne i područne samouprave, npr. Zakon o zaštiti okoliša, Zakon o zaštiti prirode ili Odluka o komunalnom redu, sadrže i prekršajne odredbe.
Prekršajne odredbe nalazimo na kraju propisa pa tako npr. Zakon o zaštiti okoliša propisuje kako će se novčanom kaznom od 50000 do 200000 kuna kazniti za prekršaj ovlaštenik ili druga pravna osoba ako izradi studiju o utjecaju zahvata na okoliš neistinitog, netočnog, stručno neutemeljenog sadržaja, odnosno izradi studiju koja ne udovoljava propisanim zahtjevima u vezi s izradom i sadržajem studije (čl. 215.).

Ovlašteni tužitelji za počinjeni prekršaj su državni odvjetnik, tijelo državne uprave, pravna osoba s javnim ovlastima i oštećenik. Prekršaji tj. počinjenje prekršaja i počinitelja istih prijavljuje se policiji ili nekom tijelu državne uprave. Npr. ako se radi o prekršaju propisanom Zakonom o zaštiti okoliša, prijava se može podnijeti Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva jer je ono nadležno za provedbu tog Zakona, a prijava se može podnijeti i Inspekciji zaštite okoliša.

2.3.2. GRAĐANSKO PRAVO

Građanskopravne tj. parnične odnose karakterizira prisutnost dvaju ravnopravnih procesnih subjekata ¬tužitelja i tuženika. Funkcija države u liku suca svedena je na ulogu neutralnog subjekta, koji odlučuje o stupnju dokazanosti spornih činjenica koje su predmet spora.
Pravni instrumenti zaštite okoliša kroz ovu pravnu granu jesu tužbe, koje s obzirom na vrste dijelimo na:
1. tužba zbog smetanja posjeda
2. tužba zbog imisija
3. ekološka tužba
4. susjedska prava

2.3.2.1. TUŽBA ZBOG SMETANJA POSJEDA

Tužba zbog smetanja posjeda je tužba kojom se traži zaštita ili povrat posljednjeg stanja posjeda stvari ili prava i mora se podnijeti u roku od trideset dana tzv. subjektivni rok, od dana kad je tužitelj saznao za smetanje i počinitelja ili najkasnije u roku od godine dana tzv. objektivni rok, od dana kad je smetanje nastalo.

2.3.2.2. TUŽBA ZBOG IMISIJA

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima izričito propisuje kako su vlasnici nekretnina, koje su izložene imisijama, ovlašteni zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele ako imisije izazivaju znatniju štetu, ili su nedopuštene na temelju odredaba posebnog zakona. Propisano je kako se nitko ne smije služiti ni koristiti nekretninom na način da zbog toga na tuđu nekretninu slučajno ili po prirodnim silama dospiju dim, neugodni mirisi, čađa, otpadne vode, potresi, buka i sl. Vlasnici nekretnine koje su izložene prekomjernim posrednim imisijama mogu od vlasnika nekretnine s koje one potječu zahtijevati da otkloni uzroke tih imisija i naknadi štetu koju su nanijele, kao i da ubuduće ne čini na svojoj nekretnini ono što je uzrokom prekomjernih imisija, dok ne poduzme sve mjere koje su potrebne da onemoguće prekomjerne imisije.

Na primjer, vlasnik nekretnine koja je izložena otpadnim vodama ovlašten je od vlasnika nekretnine s koje dolaze te otpadne vode zatražiti da ukloni uzroke te imisije te mu nadoknadi nastalu štetu. Zahtjev vlasnika zemljišta na zaštitu od štetnih imisija, osim zahtjeva za propuštanjem, može sadržavati i zahtjev o promjeni stanja nekretnine s koje potječu štetne imisije. To znači da je vlasnik koji je odgovoran za otpadne vode dužan, po zahtjevu oštećenika, izgraditi poseban sustav odvodnje otpadnih voda.
No iznimno, kad prekomjerne posredne imisije potječu od djelatnosti za koju postoji dopuštenje nadležne vlasti, vlasnici nekretnine koja im je izložena nemaju pravo zahtijevati obustavljanje tih djelatnosti sve dok je dozvola valjana, ali zato mogu zahtijevati naknadu štete koju su imisije nanijele, i mogu tražiti poduzimanje mjera da se ubuduće spriječe ili smanje prekomjerne imisije.

2.3.2.3. EKOLOŠKA TUŽBA

Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05) nudi mogućnost ekološke tužbe tj. zahtjev da se ukloni opasnost od štete. Ekološka tužba mora imati tužitelja, tuženika i tužbrni zahtjev. Tužitelj može biti svaka fizička i pravna osoba te državni odvjetnik, a tuženik može biti bilo koja fizička ili pravna osoba koja se bavi djelatnošću iz koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost nastanka štete. Tužbeni se zahtjev sastoji od zahtjeva da se poduzmu mjere za sprečavanje nastanka znatnije štete, odnosno prestanka uznemiravanja. Problemi se mogu pojaviti kada više osoba obavlja djelatnost iz koje može prijetiti uznemiravanje ili opasnost nastanka štete, jer je tada nužno utvrditi tko zaista ugrožava okoliš.

Npr., u nekom gradu djeluje nekoliko tvornica koje zagađuju zrak. U tom slučaju, da bi postojala odgovornost tvornice zbog štetnih utjecaja i bolesti osoba koje žive u njezinoj neposrednoj blizini potrebno je utvrditi postojanje pravno relevantne veze da su se osobe rozboljele zbog npr. dima iz određene tvornice, a ne zbog nekog drugog uzroka.
Ekološka tužba je prikladno sredstvo za preventivno postupanje protiv štetnih djelovanja na okoliš, a njezina je najveća prednost što svatko može biti tužitelj, odnosno svatko je može podnijeti. Svaka osoba može zahtijevati od drugoga da ukloni izvor opasnosti od kojega prijeti znatnija šteta, i da se suzdrži od djelatnosti od koje proizlazi uznemiravanje ili opasnost štete, ako se uznemiravanje ili šteta ne mogu spriječiti odgovarajućim mjerama. Sud će na zahtjev zainteresirane osobe narediti da se poduzmu odgovarajuće mjere za sprečavanje nastanka štete ili uznemiravanja ili da se ukloni izvor opasnosti, na trošak posjednika izvora opasnosti, ako ovaj sam to ne učini.

2.3.2.4. SUSJEDSKA PRAVA

Susjedska su prava ovlasti koje ima vlasnik nekretnine radi uzajamno obzirnog izvršavanja prava
vlasništva da zahtijeva od osobe koja je vlasnik druge nekretnine da ona u njegovu interesu trpi, propušta ili čini glede svoje nekretnine ono što je određeno zakonom. Susjedska prava dopušteno je izvršavati samo u mjeri i na način da se time što manje ograničava, opterećuje ili na drugi način uznemirava onoga tko treba nešto trpjeti, propustiti ili činiti. Npr. vlasniku nije dopušteno kopati svoje zemljište i uopće činiti na svojoj nekretnini išta za što je razumno očekivati da bi moglo dovesti u opasnost stabilnost tuđe nekretnine.

2.3.3. KAZNENO PRAVO

Kazneno pravo i kazne su definirani Kaznenim zakonikom (RH NN 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 74/06, 110/07). Unutar tog zakona propisana su i kaznena djela protiv okoliša u člancima 250-262, a kaznena djela protiv okoliša su:

1. Onečišćenje okoliša
2. Ugrožavanje okoliša bukom
3. Ugrožavanje okoliša otpadom
4. Protupravna gradnja
5. Unošenje radioaktivnog ili drugog opasnog otpada u Republiku Hrvatsku
6. Ugrožavanje okoliša napravama
7. Prenošenje zaraznih bolesti životinja i bilja
8. Proizvodnja štetnih sredstava za liječenje životinja
9. Nesavjesno pružanje veterinarske pomoći

10. Protuzakoniti lov
11. Protuzakoniti ribolov
12. Mučenje životinja
13. Pustošenje šuma
14. Protupravna eksploatacija rudnog blaga
15. Teška kaznena djela protiv okoliša

2.3.3.1. ONEČIŠĆENJE OKOLIŠA

Kaznom zatvora od 6 mjeseci do 5 godina kaznit će se onaj tko protivno propisima onečisti zrak, tlo, tekuću, stajaću ili podzemnu vodu, vodotok ili more, morsko dno ili morsko podzemlje ili na drugi način ugrozi kakvoću zraka, tla, vode, vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja, ili prirodnog genetskog sklada biološke raznolikosti na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja. Istom kaznom kaznit će se onaj tko onečisti zrak, tlo, tekuću, stajaću ili podzemnu vodu, vodotok ili more, morsko dno ili morsko podzemlje ili na drugi način ugrozi kakvoću zraka, tla, vode, vodotoka ili mora, morskog dna ili morskog podzemlja, ili prirodnog genetskog sklada biološke raznolikosti, i time izazove opasnost za život ili zdravlje ljudi ili životinja ili prouzroči uništenje ili znatno oštećenje šuma, bilja ili drugog raslinja u širem području.

2.3.3.2. UGROŽAVANJE OKOLIŠA BUKOM

Tko protivno propisima proizvede buku koja može prouzročiti teže oštećenje zdravlja više osoba, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

2.3.3.3. UGROŽAVANJE OKOLIŠA OTPADOM

Tko protivno propisima odbacuje, odlaže, skuplja, skladišti, obrađuje i prevozi otpad ili uopće s njuim postupa na način kojim se ugrožava kakvoća zraka, tla, vode, vodotoka ili mora na širem području i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

2.3.3.4. PROTUPRAVNA GRADNJA

Novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine kaznit će se onaj tko gradi građevinu bez potrebne građevinske dozvole ili protivno propisima ili odlukama nadležnih državnih tijela. Tko ovo kazneno djelo počini na području koje je propisano ili odlukom nadležnog državnog tijela proglašeno kulturnopovijesnom cjelinom, kulturnim dobrom ili zaštićenom prirodnom vrijednosti ili područjem od posebnog interesa za državu, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

2.3.3.5. UNOŠENJE RADIOAKTIVNOG ILI DRUGOG OPASNOG OTPADA U REPUBLIKU HRVATSKU

Tko protivno propisima unese u Republiku Hrvatsku radioaktivni ili drugi opasni otpad štetan za život ili zdravlje ljudi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Tko zloporabom svog službenog položaja ili ovlaštenja protivno propisima omogući unošenje radioaktivnog ili drugog opasnog otpada štetnog za život ili zdravlje ljudi u Republiku Hrvatsku, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

2.3.3.6. UGROŽAVANJE OKOLIŠA NAPRAVAMA

Tko protivno propisima stavi u djelovanje ili rukuje napravama, ili odstupi od proizvodnih postupaka kojima se oslobađaju štetne tvari koje mogu ugroziti kakvoću zraka, tla, vode, vodotoka ili mora na širem području te morskih ekosustava i u mjeri koja može pogoršati uvjete života ljudi ili životinja ili ugroziti opstanak šuma, bilja ili drugog raslinja, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora od jedne godine.

2.3.3.7. PRENOŠENJE ZARAZNIH BOLESTI ŽIVOTINJA I BILJA

Tko ne postupi po propisima ili naredbama kojima nadležno državno tijelo određuje mjere suzbijanja ili sprečavanja zarazne bolesti kod životinja ili biljaka i time izazove opasnost od širenja te bolesti ili njezinih uzročnika ili biljnih štetnika, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.8. PROIZVODNJA ŠTETNIH SREDSTAVA ZA LIJEČENJE ŽIVOTINJA

Tko proizvede radi prodaje ili stavi u promet sredstva za liječenje ili sprečavanje zaraze kod životinja koja su opasna za njihov život ili zdravlje pa zbog toga ugine veći broj životinja ili dođe do širenja zarazne bolesti, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zakona do jedne godine.

2.3.3.9. NESAVJESNO PRUŽANJE VETERINARSKE POMOĆI

Veterinar ili veterinarski djelatnik koji se pri pružanju pomoći, pregledu, cijepljenju ili liječenju životinja ne pridržava pravila veterinarske struke pa zbog toga nastupi oboljenje, pogoršanje bolesti ili uginuće životinje, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.10. PROTUZAKONITI LOV

Tko lovi divljač za vrijeme lovostaja ili na području na kojem je lov zabranjen ili tko lovi zaštićenu životinjsku vrstu, ili tko lovi bez posebne dozvoleodređenu vrstu divljači za čiji je lov takva dozvola potrebna, ili tko lovi na način ili sredstvima koji su propisima zabranjeni ili kojima se divljač masovno uništava, ili tko bez odobrenja nadležnog državnog tijela premješta divljač iz njezina obitavališta na drugo mjesto, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.11. PROTUZAKONITI RIBOLOV

Tko lovi ribu ili druge slatkovodne ili morske životinje ili organizme u vrijeme kada je to zabranjeno ili na području u kojem je lov zabranjen, ili tko lovi, posjeduje ili stavlja u promet zaštićene vrste riba ili druge vodene ili morske životinje ili organizme čiji je lov zabranjen ili uništava njihovo stanište, ili tko lovi bez posebne dozvole određenu ribu ili druge slatkovodne ili morske životinje ili organizme za čiji lov je potreban takva dozvola ili tko lovi ribe ili druge slatkovodne ili morske životnje ili organizme eksplozivom, električnom strujom, otrovom, sredstvima za omamljivanje ili drugim načinom ili sredstvom koji su štetni za njihovo raspolođavanje ili koji su propisima zabranjeni, ili tko bez odobrenja nadležnog državnog tijela premješta ribu ili slatkovodne ili morske životinje ili organizme iz njihova obitavališta na drugo mjesto, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

2.3.3.12. MUČENJE ŽIVOTINJA

Tko životinju teško zlostavlja ili izlaže nepotrebnim mukama ili joj nanosi nepotrebne boli ili je zbog svog iživljavanja izlaže patnjama, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseci. Tko ovo kazneno djelo počini radi dobivanja opklade ili drugog pribavljanja imovinske koristi, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine, a onaj tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju za vrijeme njezina prijevoza tegobnom stanju kroz dulje vrijeme, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri mjeseca.

2.3.3.13. PUSTOŠENJE ŠUMA

Tko protivno propisima ili naredbama nadležnih državnih tijela siječe ili krči šumu, ili tko podbjeljuje
stabla ili na drugi način pustoši šumu, a time ne čini neko drugo kazneno djelo za koje je propisana teža kazna, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom do jedne godine zatvora. Tko navedeno djelo počini u šumi koja je posebno zaštićena ili u šumi koja je sastavni dio posebno zaštićenog područja prirode, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do dvije godine.

2.3.3.14. PROTUPRAVNA EKSPLOATACIJA RUDNOG BOGATSTVA

Tko protivno propisima ili odlukama nadležnih državnih tijela obavlja eksploataciju rudnog blaga, kaznit ćše se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine, a onaj tko ovo kazneno djelo počini u posebno zaštićenom području prirode, kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.
Ako je ovim kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena šteta velikih razmjera, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi ili prouzročenja takve štete, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do osam godina. Kažnjiv je i pokušaj počinjenja ovog kaznenog djela.

2.3.3.15. TEŠKA KAZNENA DJELA PROTIV OKOLIŠA

Ako se počine teška kaznena djela protiv okoliša koja su prouzročila teške tjelesne ozljede ili teško narušenje zdravlja više osoba, ili je prouzročena smrt jedne ili više osoba, ili se propmjene prouzorčene oneščišćenjem ne mogu dulje vrijeme otkloniti, ili se prouzroči ekološka nesrećea, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do pet ili deset godina, ovisno o djelu.
Kazneni postupak se na neki način inicira podnošenjem kaznene prijave nadležnom organu (policija ili Državno odvjetništvo).
Kaznenu prijavu može podnijeti svaka osoba jer je u interesu države otkriti počinitelja kaznenih djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti. Prema tome, svaka pravna i fizička osoba koja ima ozbiljna i određena saznanja o kaznenom djelu i počinitelju može o tome izvijestiti policiju, odnosno podnijeti na zapisnik prijavu u državnom odvjetništvu ili policiji. Zakon o kaznenom postupku ne određuje pojam kaznene prijave niti njezin sadržaj, no kaznena prijava nije obična obavijest o nekom događaju, već ima formalni učinak jer je državni odvjetnik dužan po njoj postupati i utvrditi je li prijava osnovana, a u slučaju odbačaja prijave o tome izvijestiti osobu oštećenu kaznenim djelom. Za kaznenu prijavu prijavitelj ne snosi troškove, osim ako se pokreće kazneni postupak po privatnoj tužbi.

2.3.4. USTAVNO PRAVO

(Ustavni zakon o Ustavnom sudu Republike Hrvatske, NN 49/02)
Ustavnu tužbu može podnijeti svatko ako smatra da mu je pojedinačnim aktom tijela državne vlasti, tijela regionalne samouprave ili pravne osobe s javnim ovlastima, kojim je odlučeno o njegovim pravima ili obvezama ili sumnji ili optužbi zbog kaznenog djela, povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Ustavom ili Ustavom zajamčeno pravo na regionalnu samoupravu. Međutim, usdtavna tužba može se podnijeti tek nakon što su iscrpljene sve druge pravne mogućnosti, osim ako sud koji rješava slučaj nije donio odluku u razumnom roku. Tužba se podnosi kad se osporenim aktom grubo vrijeđaju ustavna prava, a razvidno je kako bi nepokretanje ustavnog postupka za podnositelja moglo uzrokovati teške i nepopravljive posljedice. Rok za podnošenje ustavne tužbe je 30 dana od dana primitka odluke (akta) protiv kojeg se tužba podnosi.

2.4 SUDJELOVANJE JAVNOSTI U PROCJENI UTJECAJA NA OKOLIŠ

Jedan od glavnih ciljeva procjene utjecaja na okoliš (PUO) je pružiti informaciju o mogućim utjecajima nekog zahvata na okoliš kako bi investitor, javnost i donositelju odluka mogli donijeti bolju odluku koja će biti u skladu s principima održivog razvoja. Sudjelovanje javnosti je mehanizam koji je uspostavljen s namjerom uključivanja javnosti u odlučivanje, ali je i sredstvo za postizanje širih društvenih ciljeva poput rješavanja konflikta među različitim interesima, izgradnje povjerenja u institucije, edukacije i informiranja javnosti, itd. Javna uprava ima zadatak d identificira i provodi javni interes. S vremenom se došlo do zaključka da državna tijela uprave nisu izvor objektivnog identificiranja i odlučivanja u javnom interesu nego su arbitri među različitim interesima koji postoje, a iz prakse je poznato da su gospodarski i politički interesi uvijek jači od deklarativnog i neobvezujućeg prava na zdrav okoliš. Zato je sudjelovanje javnosti izazov tradicionalnom upravljanju, odnosno odlučivanju koje provode stručnjaci ili tijela javne uprave. Ono služi ne samo kao sredstvo kontrole rada javne uprave, nego kao način da se utvrdi šo je uopće javni interes.

Novi zakon o zaštiti okoliša uvodi razliku između informiranja javnosti (pasivno informiranje) i sudjelovanja javnosti (aktivno uključivanje), te razliku između javnosti (općenito) i zainteresirane javnosti (direktno pogođena). Prijašnji zakon je informiranje putem javnog uvida smatrao sudjelovanjem javnosti. Također se uvodi obveza obavještavanja javnosti i zainteresirane javnosti o odgovarajućem djelovanju nositelja zahvata i o pravima javnosti u postupcima i to u ranoj fazi tijekom odlučivanja o nekom zahvatu, kada su sve mogućnosti otvorene, tj. pravodobno i djelotvorno, i to:
- informiranje javnosti u fazi ocjene o potrebi provedbe postupka procjene utjecaja za neki zahvat (u trenutku kada neki investitor odnosno nositelj zahvata podnese zahtjev za ocjenu o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš)
- informiranje javnosti o utvrđivanju sadržaja studije utjecaja na okoliš prije njezine izrade (u trenutku kada neki investitor tj. nositelj zahvata podnese zahtjev za davanje upute o sadržaju studije
- informiranje i sudjelovanje tijekom javnog uvida i rasprave
- povratna informacija o rezultatima sudjelovanja javnosti

Javnost i zainteresirana javnost sudjeluju davanjem pisanih mišljenja, prijedloga i primjedbi, a način i rokovi će biti propisani uredbom. U tijeku postupka sudjelovanja javnosti provodi se javni uvid u trajanju od najmanje 30 dana i mora se osigurati najmanje jedno javno izlaganje. Cijeli postupak POU mora se provesti u roku od 4 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

Za razliku od dosadašnje prakse, kada je javnost informaciju o nekom zahvatu dobivala tek 8 dana prije početka javnog uvida, sada se uvodi obveza obavještavanja javnosti već u trenutku kada investitor podnese zahtjev za pokretanjem postupka procjene utjecaja na okoliš.
No. nova zakonska rješenja zaostaju za europskim rješenjima, koja smo morali prenijeti u naše zakonodavstvo. Europska smjernica o PUO (2003/35/EC) izričito navodi obvezu sudjelovanja, a ne samo informiranja javnosti četiri puta tijekom procesa procjene utjecaja na okoliš:
1. Sudjelovanje javnosti I. puta tijekom faze utvrđivanja sadržaja studije. Kako bi se osiguralo sudjelovanje javnosti u toj fazi, nužno je da utvrđivanje sadržaja bude obavezno, a ne fakultativno, kao što je utvrdio Zakon o zaštiti okoliša. Utvrđivanje sadržaje studije trebalo bi biti obavezno, nadležno tijelo moralo bi obavijestiti javnost da je utvrđenje sadržaja studije u tijeku, izvještaj o obaveznom sadržaju treba učiniti dostupnim javnosti za komentiranje, a za značajne projekte trebala bi postojati obaveza organiziranja prve javne rasprave već u toj fazi. Jedino sudjelovanje u toj fazi može garantirati da će javnost imati dovoljno vremena da se pripremi za javnu raspravu o studiji utjecaja na okoliš.
2. Sudjelovanje javnosti II. puta tijekom postupka PUO i to u prikupljanju podataka o stanju u okolišu. Budući da se radi o lokalnom znanju, najpotpunijem i najrelevantnijem, konzultacije s javnošću u ovoj fazi znatno bi pridonjele kvaliteti same studije utjecaja na okoliš.
3. Sudjelovanje javnosti III. puta tijekom postupka PUO i to u javnoj raspravi o studiji utjecaja na okoliš.
4. Sudjelovanje javnosti IV. put tijekom cijelog postupka PUO. Prema Smjernici o PUO, javni uvid mora se osigurati od početka do kraja procedure procjene utjecaja zahvata na okoliš, a ne samo 30 dana, kako je predviđeno novim zakonom. Javnosti se mora pružiti prilika da komentira svaku odluku tijekom procedure, ocjenu o potrebi PUO, izvještaj o sadržaju studije te samu studiju.

2.5. IZABRANI SLUČAJ PRAVNOG DJELOVANJA NA ZAŠTITI OKOLIŠA U HRVATSKOJ -Spalionica komunalnog otpada u Gradu Zagrebu

Grad Zagreb planira graditi spalionicu komunalnog otpada jer nadležni smatraju kako je to jedino rješenje za zbrinjavanje komunalnog otpada. Udruga Zelena akcija se protivi jer istovremeno nisu poduzete adekvatne mjere i ulaganja u smanjivanje otpada u nastajanju i recikliranje, kao što nije riješeno ni zbrinjavanje toksičnog otpada koji nastaje spaljivanjem. Plan gospodarenja otpadom ne sadrži nikakve ozbiljne mjere za poboljšanje katastrofalnog stanja gdje se samo 2.4 % otpada u Zagrebu reciklira zaslugom gradskih poduzeća (putem uličnih kontejnera i reciklažnih dvorišta), a čak 75% komunalnog otpada i s njim vrijednih sirovina završi na odlagalištu u Jakuševcu. Gradska vlast prema Planu namjerava cijeli problem otpada riješiti gradnjom velike spalionice koja će zapravo spaljivati novac građana Grada Zagreba. Spalionica će prema Planu koštati 1 milijardu i 400 milijuna kuna zbog čega će se komunalna naknada građanima morati povećati barem za 60 %. No to je samo početna cijena spalionice, a poučeni iskustvima Pročistača otpadnih voda i Muzeja za suvremenu umjetnost procjenjujemo da bi konačna cijena završetkom gradnje mogla doseći i astronomsku svotu od 3 milijarde kuna. Toj svoti treba pridodati i oportunitetni trošak jer će se u spalionici spaljivati otpad iz kojeg bi se recikliranjem mogle izvući sirovine vrijedne 100 milijuna kuna godišnje što bi prema iskustvima u EU zaposlilo oko 700 ljudi. Recikliranjem bi se uštedila i velika količina energija inače potrebna za izradu novih sirovina pa je tragikomično da se spalionica u Planu predstavlja i kao mala elektrana. Spalionica ne samo da bi svake godine spaljivala novac poreznih obveznika, već je i velika prijetnja za okoliš i zdravlje. Zbog zagađenja zraka nano česticama koje uzrokuju brojne kancerogene bolesti, Europskom parlamentu je 2008. čak 35.000 doktora uputilo peticiju kojom traže zabranu izgradnje novih spalionica otpada. Nadalje, planirana spalionica u Zagrebu bi godišnje spaljivala 400.000 tona, a produkt od godišnje 100.000 tona opasnog pepela bi se prema Planu odlagao na Jakuševcu. To znači da se odlagalište neće zatvoriti 2010. kao što je gradonačelnik više puta javno obećavao, već će se na njemu u budućnosti odlagati i opasni otpad.
Prva verzija Studije utjecaja na okoliš izrađena je 2004. godine, a komisija za ocjenjivanje studije zaključila je da je Studija nepotpuna i zatražila je doradu iste. Druga verzija Studije propremljena je 2005. godine, te je komisija zaključila da studija zadovoljava sve elemete i uputila ju je u javnu raspravu. Na javnoj raspravi upučeno je niz komentara na Studiju, te ju je Komisija odbacila 5.9.2005. Jedan od razloga za odbacivanje Studije bio je i nedostatak Plana gospodaranja otpadom Grada Zagreba, pa je Gradsko poglavarstvo usvojilo Plan gospodarenja otpadom 10.3.2006. bez ikakve javne rasprave. Početkom ljeta 2006. godine Zelena akcija saznaje kako je u pripremi izrada nove verzije Studije utjecaja na okoliš za spalionicu, pa traži uvid u Studiju od nadležnih tijela. Uvid nije omogućen a 29.7.2006. u medijima je objavljano da je Studija odobrena 21.7.2006. Stoga Zelena akcija 13.9.2006. šalje službeni zahtjev da se dostavi kopija rješenja o odobrenju Studije, što je i dostavljeno 25.10.2006., te je Zelena akcija 17.11.2006. podnijela tužbu Upravnom sudu protiv Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva zato što je Komisija Ministarstva odobrila treću verziju Studije bez javne rasprave i javnog uvida. Tijekom 2007. godine Zelenoj akciji je na upit omogućen uvid u Studiju utjecaja na okoliš za spalionicu, te je 9.7.2007. dobila uvid u spis na Upravnom sudu, no Sud je tek počeo raditi na tužbama iz 2004. godine. Zato je Zelena akcija 31.1.2008. uputila požurnicu Upravnom sudu, a 11.3.2008. je zaprimila odgovor Suda da slučaj još nije na redu po rasporedu Suda. Zelena akcija traži da se u novi nacrt Plana unesu: A) mjere za smanjenje nastanka otpada poput naplaćivanja komunalne naknade prema količini ili volumenu otpada, a ne prema kvadraturi kućanstva/poduzeća, B) mjere za povećanje recikliranja/kompostiranja otpada poput skupljanja sortiranog otpada «od vrata do vrata» kako bi se građanima maksimalno olakšalo sortiranje i recikliranje otpada C) gradnju postrojenja za mehaničko -biološku obradu ostatnog otpada koje bi zajedno sa modernizacijom Pročistača otpadnih voda (smanjenje nastanka otpadnog mulja za više od 80 %), koštalo upola manje od milijarde i 400 milijuna kuna, čak i da nema nikakvog povećanja recikliranja tijekom vremena. Ostale pravne mogućnosti koje Zelena akcija može koristiti su osporavanje lokacijskih i ostalih dozvola ako budu izdane, te traženje obustave bilo kakvih radova izgradnje ako dođe do njih.

3. ODRŽIVI RAZVOJ I PERMAKULTURA

Održivi razvoj ili trajno održivi razvoj je pojam koji definira pristup iskorištavanju raspoloživih resursa i gospodarenjem njima tako da se zadovoljavaju današnje potrebe ali bez okrnjivanja budućih generacija u zadovoljavanju njihovih potreba. To je ideja koja zagovara razvoj ljudskog društva i civilizacije, ali da pritom ne uništavamo resurse i okoliš, kako je inače trend, nego da takvim djelovanjem omogućimo budućim generacijama kvalitetan život na Zemlji. Pojam potječe iz njemačkog šumarstva (Carlowitz 1713.). On govori o takvom korištenju šumskog bogatstva da ga mogu upotrebljavati i buduće generacije. U Hrvatskoj 1769. godine Marija Terezija stavlja na snagu zakonsku uredbu o šumama koja se temelji na toj koncepciji. Moderna revizija te koncepcije, kao globalno prihvaćene politike postavljena je na konferenciji u Rio de Janeiru 1992. godine u Agendi 21, zaključnom dokumentu Konferencije za okoliš i razvoj Ujedinjenih naroda UNCED. Taj dokument je prihvatilo i potpisalo 179 zemalja, a među njima i Hrvatska. U dokumentu se ističe da se trajno održivi razvoj može postiči jedino globalnom suradnjom, ustanovljeni su etički principi u ophođenju s prirodnim dobrima i pravednija raspodjela tih dobara između siromašnih i bogatih zemalja, današnjih i budućih generacija. Postavljene su konkretnije smjernice za redukciju izvjesnih djelatnosti koje opterećuju globalni okoliš, potrebne promjene u potrošnji, demografskoj dinamici, razvoju ljudskih naselja, zdravlja, integraciji okoliša i razvoju, u političkim odlukama, smjernice za zaštitu mora i oceana, zaštitu pitke vode, menadžment otrovnih kemikalija i za zaštitu atmosfere.

Permakultura je metoda dizajniranja održivih ljudskih zajednica prema uzorcima iz prirode. Samu riječ i principe osmislili su australci Bill Mollison i David Holmgren, šezdesetih godina dvadesetog stoljeća. Mnogi projekti uzgoja vlastite hrane koji su pokrenuti od permakulturista, spašavaju živote i ozelenjuju pustinje. Permakultura je također i skup znanja o dizajniranju održivih ljudskih zajednica. Nastala je kao spoj starih tradicijskih tehnika obogaćenih novim znanjima i tehnologijom iz mnoštva znanosti i ljudskih djelatnosti, poput arhitekture, graditeljstva, poljoprivrede i šumarstva, kemije, biologije, sociologije, urbanizma, ekologije, ekonomije, energetike, gospodarenja vodama i otpadom itd. Primjenom tih znanja možemo organizirati resurse kojima gospodarimo i stvarati uravnotežene i održive životne sredine. Permakultura kopira modele iz prirode i upućuje na potrebu reorganiziranja sadašnjeg načina trošenja dobara našeg planeta.
Permakultura uzima u obzir lokalnu kulturu, klimu, lokalne uzorke i navike, te nudi bazično znanje o promatranju specifičnosti krajolika, klime, zemlje, flore i faune, insolacije i vode te ih uvrštava u jedinstveni dizajn prilagođen određenom korisniku ili korisnicima.
Permakulturni dizajn izrađuje se na temelju načela - brige za ljude, brige za Zemlju i pravedna raspodjela resursa. Kao predlošci se koriste uzorci iz prirode kako bi se optimalno iskoristili svi prirodni potencijali spajajući ih u međusobno podupiruće elemente koji zadovoljavaju naše potrebe bez da se narušava prirodni poredak.

Permakultura nastoji zadovoljiti ove uvjete:
• Permakulturnim dizajnom se nastoji stvoriti praktične sustave za život i proizvodnju
• Sheme iz prirode se koriste za kreiranje održivih ljudskih prebivališta
• Racionaliziranje i štednja prirodnih resursa
• Osiguravanje više funkcija svakom elementu
• Svaku funkciju poduprijeti sa više elemenata
• Pri dizajniranu izrađivanje analize tla, vode, zraka, resursa i organizacije
• Svakim elementom potpomagati druge elemente
• Učinkovito planiranje energije
• Oblikovanje u humanim mjerilima i proporcijama.

3.1. EKOLOŠKI OTISAK

Permakulturni projekti svoj uspjeh mjere računanjem ekološkog otiska. Ekološki otisak je kvantitativna mjera koja nam daje podatke koliko svojim načinom života "pritišćemo zemlju". Ekološki otisak računa koliko nam određeni prostor može podnijeti proizvodnju, potrošnju i zbrinjavanje otpada. Mjeri se u hektarima (ha) i pokazuje nam koliko hektara je potrebno kako bi se ostvario nečiji životni stil. Kad mjerimo otisak nekog projekta, Mjerimo SVE potrebne zemljine resurse (šume, polja, pašnjaci, voda), energiju potrebnu za razvoj infrastrukture, podrijetlo materijala i njihovu ekološku cijenu, koliko je našom aktivnošću proizvedeno CO2 - sve do najsitnijeg detalja. Na taj način dobivamo pravu sliku o stvarnim troškovima našeg djelovanja na planetu.
Najnovija mjerenja globalnog ekološkog otiska pokazuju kako trenutni biokapacitet planete omogućava da svi zadovoljimo sve svoje potrebe na površini od 1,8 ha po osobi, ali da nešto nije u redu s našim postupcima pokazuje podatak da trenutno trošimo resurse i proizvodimo otpada na površini od 2,2 ha po osobi, tj. globalni ekološki minus je 0,4 ha, te ukoliko brzo nešto ne promijenimo, sudbina civilizacije više neće biti u našim rukama!

3.2. PERMAKULTURNA RJEŠENJA

Permakulturna rješenja nastoje uskladiti potrebe suvremenog čovjeka sa zaštitom okoliša. U permakulturi čovjek i njegove radnje vraćaju se natrag u prirodno kruženje tvari, kao dio cikličkog sustava u kojem nema otpada i uzaludnog trošenja energije.

ENERGIJA

Energija koja se danas najviše koristi je najčešće fosilnog podrijetla, a njezina primjena predstavlja velike ekološke probleme. Zato je preporučljivo koristiti se energijom iz obnovljivih izvora, a obnovljivi izvori energije su energija vjetra, sunca, biomase, plime i geotermalna energija. Održivim dizajnom i projektiranjem mogu se ostvariti velike uštede energije. Neka rješenja za kućanstva su solarni kolektori za toplu vodu, vjetrenjače i fotonaponske ćelije za električnu energiju, solarna kuhala, bioplin, korištenje drva za ogrijev, ugradnja učinkovitih peći s velikom termalnom masom i dr.

VODA

Vodna bogatstva su na udaru većine zagađivačkih sustava, jer sve otpadne vode, izljevi nafte na kopnu ili moru, kemikalije iz poljoprivrede, kanalizacijski sustavi gradova završe u podzemnim vodama, rijekama i morima.
Zbog naglih klimatskih promjena opada razina podzemnih voda i time su izravno ugrožena vodocrpilišta i bunari. Zbog tih razloga iznimno je važno znati kako održivo upravljati vodom, štedjeti vodu, graditi sustave za skupljanje kišnice, skupljati oborinske vode za poljoprivredu, pročišćavati otpadne vode, koristiti kompostne WC-e i sive vode pročišćavati biljnim pročišćivačima.

TLO

Tlo je stanište ljudi, biljaka i životinja, a ujedno predstavlja glavni izvor hrane za njih. Tlo je kao filter oborinskim vodama i vodne zalihe ovise o kakvoći tla. Konvencionalna poljoprivreda s agrobiokemijskom industrijom trajno degradiraju tla i pretvaraju plodne površine u beživotne pustinje. Odgovor tom destruktivnom trendu su svi tipovi ekološke poljoprivrede i organske proizvodnje hrane. Primjenom permakulturnih organskih rješenja u poljoprivredi, graditeljstvu i infrastrukturnim zahvatima ne uništavamo tlo i ne zagađujemo podzemne vode.

ZRAK

Zrak je na udaru svih tipova zagađivača, a nužan je za život na zemlji. Svatko može utjecati na kvalitetu zraka, te korištenjem bicikla, javnog prijevoza, električnih bicikala i mopeda, biodizelskog goriva i bioetanola, vožnjom učinkovitijih automobila, grupnim vožnjama i sadnjom stabala koja apsorbiraju ugljikov dioksid možemo bar malo popraviti ružne statistike onečišćenja zraka.

ODRŽIVO GRADITELJSTVO

Trećinu otpada na svjetskim deponijima čini građevinski otpad nastao od konvencionalnog graditeljstva. Novoizgrađeni prostori su često nezdrave sredine jer se investitori ne pridržavaju kvalitativnih propisa, te objekti nisu izolirani u skladu s standardima, pa onda troše za svoje zagrijavanje, hlađenje i održavanje velike količine energije fosilnih goriva. Održivo graditeljstvo je prepuno jeftinijih i zdravijih rješenja. Pasivna solarna arhitektura je odgovor na energetske užase konvencionalnog graditeljstva. Tako u Europi i Americi imamo velik broj kuća od tvrdo balirane slame, earthship objekte, kuća od prirodnih materijala poput drveta, pečene i nepečene opeke, kamena, gline i sl. Objekti se izoliraju celulozom, ovčjom vunom, ekspandiranom glinom, slamom, kokosovim vlaknima i sl. Grade se zeleni krovovi na kojima se može uzgajati hrana, zgrade se projektiraju tako da imaju povrtnjake i voćnjake inkorporirane u samu arhitekturu, u centrima mnogih modernih gradova stvaraju se prave proizvodne zelene oaze, odnosno zdravi kvartovi.

ORGANIZACIJA-DRUŠTVO

Živimo u društvima nezdrave kompeticije, lobističkih interesa vladajuće elite, nesuradnje i beskrupuloznosti. Upravo je politički sustav koji jedino materijalni profit vidi kao cilj za čije se ostvarenje ne biraju sredstva, odgovoran za sve katastrofe koje su se dogodile i koje će se dogoditi našoj civilizaciji i planetu Zemlji. Političke promjene se događaju iznimno sporo i mukotrpno, no valja primijetiti vrlo mnogo pozitivnih inicijativa i projekata koji postoje i koji pružaju kvalitetniji i cjelovitiji pogled na ustroj ljudskih zajednica. To su pokreti ekosela, gradovi koji u svoju politiku inkorporiraju ekološke i održive principe, projekti mnogih ministarstava, veliki broj umreženih organizacija i pojedinaca koji kroje bolju budućnost. Briga za ljude je ključni čimbenik za uspješne projekte. Prava sinergija među ljudima se pojavljuje tek ako su stvari transparentno postavljene, ako se primjenjuje načelo konsenzusa prilikom
donošenja odluka i ako se prakticira DIREKTNA DEMOKRACIJA.

ZAKLJUČAK

Na kraju, u zaključku ovog, ne bez razloga predugog seminara, želim naglasiti i ukratko opisati 5 praktičnih koraka za spas planete koji su nam hitno i već sada potrebni. Jedino prakticirajući Koncept 5R možemo nešto učiniti i možda spasiti svijet. Patetika? Nije patetika kad pogledamo rezultate našeg življenja, naših navika i naših potreba! Prirodni resursi su svuda oko nas, a mi ih vrlo brzo iskorištavamo. Mnogi resursi iscrpljuju se brže nego što mogu biti nadomješteni novima, činjenica je da će se neki resursi u potpunosti potrošiti ukoliko ne smanjimo njihovu potrošnju. Zemljini resursi mogu opstati za budućnost samo ako se prema njima odnosimo odgovorno i trošimo samo ono što nam je doista nužno za život, bez nepotrebnog rasipanja.

5R je:

1) Rethink / promisli
2) Reduce / smanji
3) Reuse / iskoristi
4) Repair / popravi
5) Recycle / recikliraj

REDUCE - SMANJI
Treba brinuti o potrošnji kućanskih uređaja, kupovati uređaje A+ energetske klase, koristiti uređaje koji štede energiju, gasiti uređaje koji su na stand-by modu, gasiti nepotrebnu rasvjetu, koristiti štedne žarulje, zatvarati vodu koju ne koristimo, provjeravati pipe, štediti toplu vodu, koristiti se ekološkim deterdžentima i biorazgradivim sredstvima za čišćenje, osmisliti i ugraditi sustav za skupljanje kišnice...

REUSE - ISKORISTI
Ponekad od korisnih stvari, bacajući ih u kontejner, stvaramo otpad, a u otpadu ne prepoznajemo nikakvu vrijednost te na taj način kao da planet malo po malo bacamo u smeće. Stvaranje otpada nije prirodan proces i zato ga treba smanjiti gdje god se može. Praktična i korisna stvar je izbjegavanje uzimanja plastičnih vrećica, treba koristiti platnene vrećice ili cekere. Prije bacanja stvari treba se razmisliti mogu li se one prodati ili donirati. Korisno za lokalnu zajednicu moglo bi biti organiziranje uzmi ili ostavi zamjena stvari i garažnih prodaja. Tisuće je mogućnosti i rješenja, mnoge predmete možemo ponovno upotrijebiti, a možemo pronaći razna kreativna rješenja za ponovno iskorištavanje stvari.

REPAIR - POPRAVI
Na ovim je prostorima donedavno postojala tzv. uradi sam kultura, no velikim korporacijama, koje nas obasipaju jeftinim i nekvalitetnim proizvodima, nije u interesu da se stvari popravljaju jer im je mnogo unosnije da uvijek iznova kupujemo novo, a staro bacamo na otpad. Zato bi trebali prije nego se odlučimo kupiti neki novi uređaj, pokušati popraviti stari, a uređaje koji rade, a više nam ne trebaju, ne bi trebali bacati već ih poklanjati.

RECYCLE - RECIKLIRAJ
Recikliranje je izdvajanje materijala iz otpada i njegovo ponovno korištenje. Recikliranje uključuje sakupljanje, izdvajanje, preradu i izradu novih proizvoda iz iskorištenih stvari. Reciklira se otpad tj. stvari koje su iskorištene, više nisu korisne ili su suvišne.
Važno je naglasiti da priroda ne poznaje otpad, u prirodi sve kruži. Recikliranje je naša obveza jer na taj način naše aktivnosti usklađujemo s potrebama okoliša!

LITERATURA

1. Đikić,D., Glavač,H., Glavač,V., Hršak,V., Jelavić,V., Njegač,D., Simončić,V., Springer,O., Tomašković,I., Vojvodić,V., 2001., Ekološki leksikon, Barbat, Zagreb
2. MunićJ., Leljak,Ž., Radojčić,D., Kroiss,F., Fulop,S., Prerad,D., 2008., PRAVO ZAŠTITE OKOLIŠA U HRVATSKOJ I SUDJELOVANJE JAVNOSTI, Zelena akcija / FoE Croatia, Zagrab
3. Šišak,M., 2009., Mali priručnik za održivo življenje, Društvo za kulturu i suživot s prirodom -KNEJA, Čakovec
4. www.zelena-akcija.hr
5. www.kneja.hr
6. www.pikaiprijatelji.com

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

 preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD