|
Tipovi projekata smanjenja emisije CO2
Krediti smanjenja emisije CO2 ( tzv. offsets) uvelike variraju u svom
podrijetlu. Kao što je opisano u drugom poglavlju, krediti uzimaju oblik:
bilo prava na zagađivanje (dopuštenja) ili redukcije emisije stakleničkih
plinova (GHGs). Uz izuzetak kredita kojima se trguje na CCX-u (klimatskom
tržištu Chicaga) i kredita povučenih sa reguliranog tržišta, svi krediti
u dobrovoljnom sektoru potječu iz projekata redukcije emisija CO2.
Projekti smanjenja emisija CO2 stvaraju kredite CO2 smanjujući bilo koji
od šest stakleničkih plinova identificiranih Kyoto Protokolom: ugljični
dioksid (CO2), metan (CH4), dinitrogen oksid (N2O), hidroflurougljike
(HFCs), perfluorougljike (PFCs) i sumpor heksafluorid (SF6). Projekti
se mogu podijeliti u tri glavne kategorije: oni koji reduciraju aktivnosti
koje prate emisije stakleničkih plinova, oni koji uništavaju stakleničke
plinove i oni koji reduciraju nivoe stakleničkih plinova kroz sekvestraciju.
Svaka kategorija onda može biti dodatno podijeljena po tipovima projekata,
sa nekim projektima kao što je Izbjegavanje krčenja šuma ili REDD (Reduciranje
emisije CO2 kod sječe šuma) projekti koji obuhvaćaju dvije kategorije.
Uviđajući kako postoji širok izbor načina stvaranja kredita CO2, ovo se
poglavlje fokusira na najrašireniji izvor kredita smanjenja emisije CO2
na dobrovoljnim tržištima. Važno je napomenuti da su mnoge prednosti i
nedostaci spomenuti u ovom odjeljku ovisni o specifičnom projektu ili
situaciji. Cilj ovog dijela je generalizirati u svrhu usporedbe.
Slika A1.1 Uobičajene vrste smanjenja emisija
CO2 i projekata sekvestracije
Projekti smanjenja emisije CO2
Projekti smanjenja emisija fosilnih goriva
Spaljivanje fosilnih goriva je vodeći uzrok emisija stakleničkih plinova
koje uzrokuju ljudi, stoga je smanjenje uporabe fosilnih goriva ključno
u usporavanju klimatskih promjena.
Kao što je opisano u trećem poglavlju, projekti mogu smanjiti upotrebu
fosilnih goriva direktno ili indirektno. Projekti direktnog smanjenja
emisije čine to na samom izvoru. Oni uključuju projekte energetske učinkovitosti,
promjene goriva, nadogradnje elektrana i projekte temeljene na obnovljivim
izvorima energije, poput manjih sa vodom, vjetrom i biomasom.
Na primjer, Klimatski fond (Climate Trust) stvara kredite pomoću efikasnijih
projekata proizvodnje papira, što smanjuje emisiju CO2 kroz uobičajeni
rad koristeći zalihe recikliranog papira i zamjenu freona kod opreme kako
bi se povećala efikasnost energije uložene u proizvodni proces. Fond za
solarnu električnu energiju (Solar Electric Light fond -SELF) ostvaruje
smanjenje emisija preko projekata solarne energije koja zamjenjuje dizel
generatore u zemljama diljem svijeta, od Nigerije do Solomonskih otoka
(Vidi Poglavlje 3 za više informacija o razlici između tih projekata obnovljivih
izvora energije i Certifikata obnovljivih izvora energije - RECs).
Projekti smanjenja uporabe fosilnih goriva nude nekoliko važnih prednosti
pored smanjenja emisije GHG. Oni često rezultiraju brojnim prednostima
za okoliš i ljudsko zdravlje izbjegavanjem stvaranja onečišćivaća zraka
kao što su ugljični monoksid, dušični oksid (drugi GHG), dušik dioksid
i sumpor dioksid. Smanjenje korištenja fosilnih goriva može također omogućiti
prednosti za nacionalnu sigurnost, putem smanjenja ovisnosti o fosilnim
gorivima, stvaranjem ekoloških radnih mjesta, potičući razmjenu tehnologija
među zemljama i dugoročnim uštedama (preko projekata učinkovitosti energije).
Mali nezavisni projekti obnovljivih izvora energije mogu ponuditi dodatne
prednosti kod smanjene sječe šuma, smanjenjem pritiska na izvore goriva
bazirane na drvu.
Usprkos ovih prednosti, stvaranje kredita preko reduciranja fosilnih goriva
je neefikasno u financijskom pogledu, jer povrat uloženog u neki drugi
vid kredita je mnogo veći. Zapaljivi metan (plin s potencijalom globalnog
zagrijavanja 23 puta većim od CO2) ili uništavanje HFC-23 (plin s potencijalom
globalnog zagrijavanja većeg 11.700 puta od onog CO2), u razdoblju od
100 godina, primjerice, proizvodi mnogo više kredita po uloženom dolaru.
Međutim, kako ponuda ovih „laganih“ projekata industrijskog plina nestaje,
udio obnovljivih izvora energije i projekata energetske učinkovitosti
na dobrovoljnom tržištu se povećava, jačajući priliku za iskorištavanje
njihovih dodatnih prednosti.
Drugi projekti smanjenja emisije GHG
Dok su projekti smanjenja emisije GHG temeljeni na fosilnim gorivima
najčešći projekti na dobrovoljnim tržištima, krediti se također stvaraju
izbjegavanjem emitiranja drugih GHG-a, kao što je industrijski plin perflorougljik
(PFC) i sumporov heksaflorid (SF6) koji nastaju kod proizvodnje poluvodiča
i u proizvodnji aluminija i elektronike.
Isto tako u kategoriji „drugih“ su sadržana smanjenja emisija zahvaljujući
izbjegnutim krčenjima šuma, tzv REDD projekti. REDD (Reduced Emissions
from Deforestation and Degradation) je jedinstven sektor zato što se preklapa
sa kategorijom sekvestracije. Slično konceptu izbjegavanja emisija GHG
izbjegavanjem korištenja fosilnih goriva, REDD projekti postižu smanjenja
emisija preko očuvanja šuma kojima prijeti uništenje, na taj način izbjegavaću
emisiju CO2 koji bi pri tome bio oslobođen. Ekolozi su ukazali na
REDD projekte kao neposrednu mogućnost kompenzacije 20 posto GHG emisija
koje uzrokuju ljudi, a aktivnost na tržištu sugerira da će se njihov udio
na dobrovoljnom tržištu povećati u narednim godinama. Istovremeno, REDD
projekti su kontroverzniji od većine drugih vrsta projekata (zbog trajnosti
prijetnji i poteškoća u mjerenju procurivanja i postavljanja osnovica)
i do danas nisu glavna podvrsta projekata na dobrovoljnoj sceni.
Projekti uništenja emisija
Za razliku od CO2, plinovi kao što je metan mogu biti zarobljeni i preći
u slabije GHG-e, što umanjuje njihov potencijal globalnog zagrijavanja
i ponekad se koriste kao izvor električne energije. Projekti koji uključuju
uništenje metana su najčešći projekti uništenja GHG na dobrovoljnim tržištima,
posebno na maloprodajni. Međutim, krediti od uništenja drugih štetnih
GHG-a poput hidroflorougljika (HFC) su također dostupni.
Projekti sa metanom
I Certificirana smanjenja emisije (CERs) i Verificirana smanjenja emisije
(VERs) se proizvode skupljanjem i paljenjem metana iz odlagališta otpada,
stočarskih imanja i rudnika uglja. Projekti smanjenja emisije pomoću metana
su iznimno popularni zahvaljujući visokom potencijalu globalnog zagrijavanja
metana i zato što sakupljen metan može biti korišten za stvaranje obnovljive
energije korištene u različite svrhe. Dakle, u nekim slučajevima, projekti
s metanom mogu značiti dva izvora prihoda: jedan od prodaje direktnog
uništavanja metana i drugi od prodaje Certifikata obnovljivih izvora energije
– RECs). Dobivanje električne energije iz projekata sa metanom može povećati
projektu povrat ulaganja do te mjere da se financiranje CO2 ne smatra
potrebnim poticajem za kreiranje projekta.
Stočarstvo
Kod stočarskih aktivnosti, osobito u uzgoju svinja i mljekarstvu, životinjski
gnoj je tečan i pohranjen u velike, često otvorene lagune. Ove lagune
ispuštaju jake neugodne mirise, metan i amonijak. Gnoj se često širi u
polja za gnojiva, što rezultira emisijama CO2 i dušikovog oksida (N2O),
kao i prekomjernim ispuštanjem hranjivih tvari u lokalne vode (Amey, 2005).
Tehnike za obnavljanje metana uključuju one anaerobnog varenja u zatvorenim
lagunama (www.methanetomarkets.org). Jednom zarobljen, metan je zapaljiv
i nekada ga farmer koristi kao gorivo za neke radnje na farmi. Brojne
dodatne prednosti koje rezultiraju projektima sa stočarskim metanom su
usporedna prednost nad ostalim projektima sa metanom (Barbour, 2006).
Jedna korist za društvo kod projekata sa stočarskim metanom, koja se ne
javlja u toj mjeri kod projekata na deponijama ili rudnicima, jeste smanjen
neugodan miris. Ekološke prednosti uključuju smanjen amoniak (prethodnik
tvari PM10 u onečišćenju zraka), i smanjeno zagađenje podzemnih voda zahvaljujući
smanjenju rizika da će se gnojivo iz lagune prelijevati u lokalne vode
za piće (Kunz, 2006). Gnojivo se može širiti po zemlji nakon uklanjanja
metana, što još više smanjuje mogućnost zagađenja podzemnih voda prelijevanjem
lagune.
Odlagališta otpada
Prema Methane to Markets Partnership, dobrovoljnoj međunarodnoj inicijativi
stvorenoj za obnavljanje i korištenje metana, odlagališta otpada su zaslužna
za 8 posto globalnih emisija metana u 2008. godini. Raspadna tvar emitira
deponijski plin, koji čini oko 50 posto metana i oko 50 posto CO2. Ako
je zarobljen i zapaljiv, dio metana može biti pretvoren u izvor energije,
pružajući ublažavanje klimatskih promjena i prednost energetske održivosti.
SAD i Europa žele da velike deponije budu pokrivene i emisije metana uništene.
Odlagališta u mnogim zemljama u razvoju, međutim, općenito su izuzeta
od takvih propisa, i kao takvi, projekti deponijskog plina zemalja u razvoju
često ispunjavaju regulatorni dodatni test za visokokvalitetne dobrovoljne
kredite. Dodatne prednosti od projekata sa odlagalištima se mogu smatrati
manje značajnim od prednosti projekata stočarstva. Prednosti uključuju
smanjen neugodan miris i često smanjenje vjerojatnosti onečišćenja podzemnih
voda.
Rudnici
2008. godine, rudarstvo je činilo 4 posto ukupne globalne emisije metana
koja je rezultat ljudske aktivnosti. I aktivni i napušteni rudnici ispuštaju
metan (Metan to Markets, 2008). Zbog opasnosti od eksplozija nakupljenog
metana, zakoni zahtjevaju uklanjanje metana iz aktivnih rudnika diljem
svijeta. Najjeftiniji način uklanjanja metana iz rudnika je ispuštanje
u zrak kroz otvore, ali takvo puštanje ne radi ništa kako bi se smanjila
njegova atmosferska koncentracija. Kao što je slučaj kod stočarskog i
deponijskog metana, metan iz rudnika se može koristiti za proizvodnju
električne energije i spaljivati kako bi se smanjio potencijal globalnog
zagrijavanja. U odnosu na deponijske i stočarske procese, prednosti ovog
procesa su prilično minimalne (Kunz, 2006), ali projekti skupljanja i
čuvanja metana mogu voditi poboljšanim sigurnosnim mehanizmima što prevazilazi
zahtjeve običnog biznisa, osobito u zemljama u razvoju.
Uništavanje industrijskih plinova (GHG)
Poput metana, i triflorometan (HFC-23) i dušikov oksid (N2O) su Kyoto
Protokolom identificirani plinovi koji mogu biti uništeni. Hidroflorougljici
(HFCs) se često koriste kao zamjena kloroflorugljicima (CFCs), međunarodno
regulirani plinovi štetni za ozonski omotač, koji se koriste npr kod rashladnih
uređaja. Dok HFCi ne oštećuju ozonski omotač
i općenito imaju niži potencijal globalnog zagrjavanja od CFCa, to su
ipak moćni plinovi koji već 100 godina imaju potencijal globalnog zagrijavanja
između 140 i 11.700 (EPA, 2008a).
Dinitrogen oksid (N2O) je još jedan moćan plin sa potencijalom globalnog
zagrijavanja 320 puta većim od onog CO2. Najveći izvori N2O uključuju
poljoprivredne djelatnosti, izgaranje fosilnih goriva, proizvodnja nitratne
kiseline i spaljivanje krutog otpada.
Dok projekti koji smanjuju emisiju HFC-23 i N2O odobreno proivode kredite
na CCX tržištu, tu je i odobrena metodologija za njihovo uništenje po
Mehanizmu čistog razvoja (Clean Development Mechanism - CDM), prodaja
kredita od HFC-23 se u glavnom javlja na velikom tržištu i posebno je
rijetka na maloprodajnom tržištu.
Projekti sekvestracije
Projekti sekvestracije čiste zrak od CO2, ili kao u slučaju REDD projekata,
izbjegavaju oslobađanje već „zaplijenjenog“ CO2, baš kao što projekti
energetske efikasnosti izbjegavaju oslobađanje CO2 iz fosilnih goriva.
Projekti koji se temelje na sekvestraciji imaju za cilj povećati broj
i produktivnost (najčešće prirodnog) ispuštanja CO2 u šumama, oceanima
i na poljoprivrednim zemljištima. Unutar ove kategorije, dva tipa projekata
su izvor kredita na dobrovoljnom tržištu: „biološki“ projekti korištenja
zemlje (npr šumarstvo i korištenje zemljišta) i „tehnološki“ (geološka
sekvestracija). Projekti korištenja zemljišta, posebno oni koji uključuju
šumarstvo, su daleko veći izvori kredita redukcije emisije CO2 od tehnoloških
projekata na dobrovoljnom tržištu.
Temeljem Kyoto Protokola, projekti korištenja zemljišta se nazivaju ‘Land
Use, Land-Use Change and Forestry’ (LULUCF) projekti. U okviru dobrovoljnog
standarda, nazivaju se i Projekti poljoprivrede, šumarstva i korištenja
zemljišta. Od objavljivanja ove knjige, 6 dobrovoljnih standarda CO2 napravilo
je projektne protokole za projekte šumarstva, i očekuje se da još standarda
napravi slične protokole u narednim mjesecima.
Projekti korištenja zemljišta
Živo se raspravljalo o ulozi projekata baziranih na zemljištu i na regularnom
i na dobrovoljnom tržištu CO2, uz značajne promjene percepcije u samo
nekoliko godina. Na primjer, CDM odbor je odobrio neke metodologije pošumljavanja
ali još nije odobrio ni jednu REDD metodologiju; međunarodni pregovori
o klimi UN-a ukazuju na to da će REDD metodologije biti prikladne za stvaranje
kredita za smanjenje emisije CO2 na tržištu kredita Kyota.
Zagovornici projekata korištenja zemljišta bilježe da dok projekti sekvestracije
nisu trajni, oni nude mehanizam za neposredno usporavanje količine GHGa
koji ulaze u atmosferu te mogu pomoći u ublažavanju klimatskih promjena
tijekom ovog prijelaznog razdoblja razvoja tehnologije niskog CO2. Zagovornik
projekata korištenja zemljišta, Patrick Zimmerman, direktor Instituta
za Atmosferske znanosti na Fakultetu znanosti i rudarstva u South Dakoti,
rezimira svoj pogled na ovaj način: 'Da li je to trajno? Ne. Da li je
to važno? Možete se kladiti da je važno. '(Zimmerman, 2006).
Projekti u šumarstvu
Prve dobrovoljne transakcije kredita smanjenja emisije CO2 temeljene
su na projektima šumarstva. Krčenje šuma pridonosi oko 25% antropogenih
GHGa u atmosferi. Stoga, projekti koji vode ka globalnom šumskom pokrivaču
igraju jasnu ulogu u ublažavanju GHG. Međutim, šumarstvo je jedan od kontroverznih
tipova projekata na dobrovoljnom tržištu CO2. Kritičari ističu teškoće
mjerenja osnovica, ocjenjivanja potencijala iscurivanja te zaštite od
trajnih rizika.
Zagovornici projekata šumarstva na dobrovoljnom tržištu navode ne samo
svoju jasnu ulogu u sekvestraciji CO2, već i brojne prednosti ovih projekata.
Dobro provedeni šumarski projekti mogu doprinijeti biološkoj raznolikosti,
povećanoj produktivnosti šuma, smanjenju erozija, hidrografskom reguliranju
i gospodarskom razvoju. Nadalje, iz razloga što je većina potrošača bila
izložena ciklusu CO2 u nekom trenutku svog obrazovanja, krediti smanjenja
emisija CO2 kroz šumarstvo su najjednostavnija vrsta projekta sekvestracije
koji potrošači razumiju.
Denis Slieker, direktor ponude kredita smanjenja emisije CO2 u Nizozemskoj,
iz tvrtke Posao za klimu smatra: „ Jedan od razloga zašto ljudi žele šume
je zato što su (one) stvarne.... Također postoji emocionalna strana. Ne
samo da pomažu klimi već su dom životinjama i važne za razvoj zajednice.“
Erica Keeley, rukovoditelj u Klimatskom Fondu primjećuje: „Postoji mnogo
dodatnih pogodnosti kod korištenja novca od CO2, za financiranje obnove
šuma, zraka, bioraznolikosti i kvaliteta vode ali tu je također mnogo
rizika.“ Najznačajniji rizik je pitanje trajnosti. Ne mogu jamčiti da
će drveće još uvijek biti tamo za 40 godina, ako se desi šumski požar
ili sječa drva“ navodi Corinne Moser (Biello, 2005). Ova nesigurnost postaje
posebno kritična za precizno računovodstvo CO2, a rizici trajnosti predstavljaju
najveću barikadu za napredak šumarskih projekata na regularnom tržištu.
Šumski odvodi također dovode to pitanja istjecanja – shvaćanje da djelatnost
oko smanjenja emisija u jednom području može dovesti do povećanja emisija
u drugom. Projekti šumarstva koriste obračun tipa „ex post“ (poslije smanjenja
emisije) ili „ex ante“ (prije smanjenja emisije). Financirajući početnu
cijenu šumarskog projekta, posebno projekta pošumljavanja je riskantno,
jer investitor uvijek riskira da se smanjenje emisije CO2 neće desiti
(Burnett,2006).
Posljednje, ali ne i najmanje važno, veliki monokulturni projekti u šumarstvu
– atraktivni kreatorima projekata jer oni stvaraju relativno brzo smanjenje
emisija i ekonomični su – ne mogu ponuditi dodatne prednosti koje nude
autohtone šume. Plantaže pojedinih kultura u Tropima, su posebno privlačne
programerima, jer oni podržavaju brzorastuće drveće kao što je Klinki.
Međutim, kritičari ističu da mnogi od ovih projekata malo doprinose očuvanju
biološke raznolikosti, i mogu čak smanjiti opskrbu vodom ili imati negativne
socijalne učinke.
Brett Orlando, savjetnik za klimatske promjene u Švicarskoj rezimira:
"Pitanje je, hoće li se sekvestracija povećati na račun drugih društvenih
i ekoloških ciljeva? Sekvestracija CO2 je samo jedna od usluga koje pružaju
šume ' (Nicholls, 2005).
Projekti korištenja zemljišta
Smanjenja emisija CO2 sekvestracijom zemljišta su daleko rjeđa na cjelokupnom
slobodnom tržištu CO2 ali tvore veliki dio kredita na CCX tržištu. U SAD-u,
savezne agencije su pripremile opsežnu metodologiju za izračunavanje smanjenja
emisija kod poljoprivrednih zemljišnih projekata. U „obrađivanju zemlje
za očuvanje“ koje uključuje neobrađivanje, minimalno obrađivanje, oranje
i gnojenje tla za sadnju, ostaci uroda se ostavljaju na poljima nakon
berbe kako bi se povećala količina ugljika pohranjena u tlu. Prednosti
uključuju smanjenje erozije tla, smanjenje energetskih emisija poljoprivredne
opreme, te povećani organski sadržaj u tlu (EPA, 2008b). Kritičari poljoprivrednih
sekvestracija napominju da projekti smanjenja emisije CO2 u poljoprivredi
ili obradi zemljišta uglavnom neće proći 'financijski' dodatni test jer
ne skupljaju dovoljno CO2 da pruže potreban financijski poticaj za promjene
u zemljoradnji. Još važnije iz perspektive atmosfere, projekti nude čak
manju trajnost od šumarskih projekata. Zaplijenjeni CO2 se može
brzo izgubili u sezoni, kada poljoprivrednik promijeni način obrade zemlje
(Barbour, 2006).
Zagovornici dobivanja kredita iz poljoprivredne prakse upravljanja računaju
kako je važno poslati farmerima signal o cijeni i upoznati ih da nikakvo
ili minimalno obrađivanje zemlje može biti poželjna alternativa tradicionalnoj
poljoprivredi. Kaže se, da poput šuma, zemlja predstavlja veliki odvod
CO2; tehnike dubokog oranja mogu se izjednačiti sa „kopanjem tla zbog
CO2“ (Barbour, 2006).
Geološka sekvestracija: Zaplijenjivanje CO2 i sekvestracija
Projekti geološke sekvestracije uključuju pohranjivanje CO2 duboko ispod
zemljine površine u geološke formacije na duže vremensko razdoblje. Praksa
ubrizgavanja CO2 u podzemne formacije bila je korištena godinama za poboljšanje
procesa obnavljanja nafte i plina, ali je tehnologija za dugoročnu sekvestraciju
složenija i jako skupa, što je rezultiralo u relativno malo kredita na
dobrovoljnim tržištima iz projekata kao što je CCS – Zaplijena i čuvanje
CO2.
CCS projekti uključuju uzimanje CO2 iz stacionarnih izvora (kao što su
termoelektrane ili industrijski objekti), protok cijevima do geološkog
mjesta (obično je to rezervoar osiromašene nafte ili plina) i pohranjivanje
u ove (obično prirodne) geološke tvorevine. 2007. godine krediti od CCS
projekata činili su samo 1 posto transakcija na dobrovoljnom tržištu (Hamilton
et al, 2008), te u istraživanju za ovu knjigu, autori nalaze samo jednu
organizaciju koja prodaje CCS kredite na tržištu. Ova organizacija pod
nazivom Blue Source (u partnerstvu sa Netsource), prodala je kredite od
zaplijenjenog otpadnog CO2 ubrizganog u polja radi pristupa teško dostupnim
rezervama nafte.
Unatoč nacionalnom potencijalu CCS tehnologije za prinos više domaće nafte,
kritičari navode niz nedostataka povezanih s CCS tehnologijom kao izvorom
kredita za dobrovoljni CO2. Prvo, CCS projekti mogu biti profitabilni
bez financiranja CO2 (zbog profita od nafte ili plina,na primjer), i kao
takvi, oni vjerojatno neće proći test dodatnog ulaganja (pogledajte Poglavlje
2 za više informacija o "dodatoj vrijednosti"). Drugo, neki
kritičari su tvrdili da proces hrani razvijene zemlje, „ovisnike o fosilnim
gorivima“. Treće, postoji nekoliko ekoloških ili društvenih prednosti
koje su vezane za ove projekte.
Reference:
Barbour,W. Interviewed by Kate Hamilton, 6 May 2006
Biello, D. (2005) ‘Speaking for the trees’, The Ecosystem Marketplace,
www.ecosystem
marketplace.com
EPA (US Environmental Protection Agency) (2008a) ‘High global warming
potential
(GWP) gases’, www.epa.gov/highgwp/ag.html
EPA (US Environmental Protection Agency) (2008b) ‘Agricultural practices
that
sequester carbon and/or reduce emissions of other greenhouse gases’,
last updated 19
October 2008, www.epa.gov/sequestration/ag.html
Hamilton,K., Sjardin,M.,Marcello,T. and Xu,G. (2008) ‘Forging a frontier:
State of the
voluntary carbon markets 2008’, The Ecosystem Marketplace and New Carbon
Finance, May
IPCC (2005) ‘Second Assessment Report’, www.ipcc.ch/pub/reports.html
Kunz, J. Interviewed by Kate Hamilton, 7 May 2006
Methane to Markets (2008) ‘Coal mine background information’, http://methaneto
markets.org/coalmines/coalmines-bkgrd.html
Metz, B. et al (eds) (2005) Carbon Dioxide Capture and Storage: Special
Report of the
Intergovernmental Panel on Climate Change (IPCC), Cambridge University
Press,
Cambridge
Nicholls, M. (2005) ‘Credits for sinks’, The Ecosystem Marketplace,
www.ecosystem
marketplace.com
Zimmerman, P. (2006) ‘The quality challenge:Are all credits created
equal?’ Speech given
atThe GreenT Forum: Raising the Bar forVoluntary Environmental Credit
Markets,
NewYork, 1 May
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |
|