|
KARTAGENSKI PROTOKOL
KONVENCIJA O BIOLOŠKOJ RAZNOLIKOSTI
Konvencija o biološkoj raznolikosti je otvorena za potpisivanje na Konferenciji
Ujedinjenih naroda o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru u junu 1992. godine.
Stupila je na snagu 29. decembra 1993. godine i trenutno stranke Konvencije
čini 188 država. Kao glavni međunarodni sporazum koji se bavi pitanjima
biološke raznolikosti, Konvencija osigurava zemljama članicama opsežan
i cjelovit pristup u očuvanju biološke raznolikosti, održivo korištenje
prirodnih dobara, te omogućava pravednu i jednakomjernu podjelu dobiti
proizašle iz korišćenja genetičkog bogatstva.
Biološka sigurnost je jedna od tema koju spomenuta Konvencija obrađuje.
Pojam biološke sigurnosti odnosi se na potrebu zaštite zdravlja ljudi
i okoliša od mogućih šetnih posljedica proizvoda moderne biotehnologije.
Istovremeno priznat je velik utjecaj moderne biotehnologije u unapređenju
poljoprivrede, zaštiti zdravlja ljudi, podmirenju potreba za hranom, te
općenito u unapređenju ljudskog blagostanja. Konvencija o biološkoj raznolikosti
jasno prepoznaje ovaj dvostruki aspekt moderne biotehnologije, te stoga
s jedne strane omogućava pristup i prijenos tehnologija, uključujući i
biotehnologiju, koje su važne za zaštitu i održivo korišćenje biološke
raznolikosti, a s druge strane traži razvoj odgovarajućih procedura koje
će pojačati sigurnost korišćenja biotehnologije. Sigurnost je i glavni
cilj Konvencije koji se postiže smanjenjem svih mogućih prijetnji za biološku
raznolikost, uzimajući pri tome u obzir i rizik za ljudsko zdravlje.
Načelni ciljevi Konvencije o biološkoj raznolikosti su :
• očuvanje biološke raznolikosti,
• održiva upotreba sastavnica biološke raznolikosti,
• poštena i ravnopravna raspodjela dobara dobivenih iskorištavanjem genetičkih
resursa, uključujući odgovarajući pristup genetičkim resursima i prikladan
prijenos relevantnih tehnologija kao i prikladno finansiranje.
Konvencija prepoznaje da je ključ za očuvanje biološke raznolikosti održiva
upotreba njezinih sastavnica. Konvencija svoje vodeće ciljeve konzervacije,
održivosti i ravnopravne raspodjele dobara prevodi u obavezujuće obaveze
prema ključnim odredbama o: mjerama za očuvanje biološke raznolikosti,
kako in situ tako i ex situ; podsticajima za očuvanje i održivo korišćenje
biološke raznolikosti; istraživanju i obučavanju; osviješćivanju javnosti
i edukaciji; procjeni uticaja projekata na biološku raznolikost; regulisanju
pristupa genetičkim resursima; pristupu prijenosu i tehnologiji; dobivanju
finansijskih sredstava.
PROTOKOL BIOLOŠKOJ SIGURNOSTI
(KARTAGENSKI PROTOKOL)
U januaru 2000. godine COP je usvojio Protokol o biološkoj sigurnosti
(Kartagenski protokol) koji je u skladu sa Članom 28. Konvencije stupio
na snagu u 08. septembra 2003. godine za sve zemlje potpisnice. Protokol
nastoji zaštititi biološku raznolikost od potencijalnih rizika koje predstavljaju
živi modificirani organizmi kao rezultat moderne biotehnologije. Protokol
uspostavlja proceduru sporazumnog informisanja unaprijed (advance informed
agreement procedure, AIA) kako bi se osiguralo da zemlje imaju sve potrebne
informacije za donošenje osviještenih odluka prije saglasnosti o uvozu
takvih organizama na svoju teritoriju. Protokol upućuje na pristup predstrožnosti
i potvrđuje jezik predstrožnosti u 15. Načelu Deklaracije iz Rio de Janeira
o okolišu i razvoju. Protokol takođe ustanovljuje distribuciju podataka
o biološkoj sigurnosti (Biosafety Clearing-House) kako bi se olakšala
razmjena informacija o živim modificiranim organizmima i pomoglo zemljama
u provođenju Protokola.
Taj se Protokol posebno usredotočio na reguliranje prekograničnog prijenosa
i prevoza svakog živog modificiranog organizma (LMO), koji je proizvod
moderne biotehnologije, a može imati štetne posljedice na očuvanje i održivo
korišćenje biološke raznolikosti.
Protokol promoviše biološku sigurnost određujući pravila i procedure za
siguran prijenos, provoz, rukovanje i korištenje živih modificiranih organizama,
s posebnim naglaskom na međugranični prijenos i provoz LMO-a, te određuje
vremenske rokove u kojima se odluke moraju donijeti. Protokol određuje
niz procedura ovisno o namjeni LMO-a, pa tako postoje posebne procedure
za LMO-e koje će se namjerno uvoditi u okoliš, posebne za one LMO-e koje
se namjeravaju koristiti direktno za hranu, stočnu hranu ili u proizvodnji,
a posebne za one LMO-e koji se koriste u zatvorenim sistemima. Zemlje
potpisnice protokola dužne su osigurati sigurno rukovanje, pakovanje i
transportovanje LMO-a. Uz to pošiljka LMO-a preko granice mora biti popraćena
s odgovarajućom dokumentacijom u kojoj se specificira, osim drugih podataka,
i vrsta LMO-a i kontakt osoba od koje se mogu dobiti dodatne potrebne
informacije. Ove procedure i zahtjevi su stvoreni kako bi omogućili zemljama
uvoznicama dobivanje neophodnih informacija na osnovi kojih mogu donijeti
konačnu odluku o dozvoli ili zabrani uvoza određenog LMO-a temeljenu na
činjenicama te sigurno rukovanje s tim organizmom.
Zemlja uvoznica svoju odluku treba donijeti na osnovi procjene rizika
koja se temelji na znanstvenim podacima. U Protokolu se određuju principi
i metodologija za izradu procjene rizika. U slučaju kada ne postoji dovoljno
relevantnih znanstvenih podataka i znanja, zemlja uvoznica može koristiti
princip predostrožnosti kod donošenja odluke o uvozu određenog LMO-a.
Zemlja uvoznica može tada takođe uzeti u obzir, u skladu s svojim međunarodnim
obvezama, i socio-ekonomske interese svoje zemlje. Princip predostrožnosti
temelji se na detaljnoj analizi procjene rizika za svaki LMO pojedinačno,
ali sam princip predostrožnosti ne odgađa donošenje odluke.
Zemlje potpisnice Protokola moraju također izgraditi sistem koji će omogućiti
mjere uklanjanja štetnih posljedica od utvrđenog mogućeg rizika kao i
mjere koje treba poduzeti u slučaju nekontrolisanog širenja određenog
LMO-a u okoliš. Kako bi se omogućilo lakše provođenje Protokola osnovan
je Međunarodni mehanizam za razmjenu informacija o biološkoj sigurnosti
(engl. Biosafety Clearing House - BCH) za zemlje potpisnice Protokola,
preko kojeg se izmjenjuju informacije.
Protokol donosi slijedeće pogodnosti zemljama potpisnicama:
• mogućnost sudjelovanja u usklađivanju pravila, procedura i provođenja
međugraničnog prijenosa živih modificiranih organizama
• uspostavljanje sistema kojima Vlada zemlje potpisnice surađuje sa vladama
drugih zemalja, privatnim sektorom i civilnim društvima na jačanju biološke
sigurnosti
• poboljšan pristup relevantnim tehnologijama i podacima, te korist od
izmjene informacija i znanja
• dokazivanje predanosti u očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti
putem provođenja mjera biološke sigurnosti.
U Kartagenskom protokolu o biološkoj sigurnosti uz Konvenciju o biodiverzitetu
osnovnom međunarodnom dokumentu koji reguliše ovu materiju i koji je usvojen
u Montrealu 2001. godine, genetički modifikovani organizmi su definisani
kao organizmi čija je genetička osnova promijenjena primjenom metoda savremene
biotehnologije. Definicija savremene biotehnologije u ovom dokumentu je
mnogo uža od one koja se koristi u naučnoj javnosti. Kartagenski protokol
kao savremenu biotehnologiju definiše metode rekombinantne DNK
i direktnu inserciju DNK u ćelije i organele, kao i fuziju ćelija iznad
taksonomskog nivoa familije. Na taj način izvan ove definicije ostaju
i takvi legitimni dijelovi savremene biotehnologije kao što su npr. kultura
tkiva ili kloniranje. S druge strane, postoje razlike u tretiranju organizama
koji nastaju konvencionalnim ukrštanjima dva različita genetički modifikovana
organizma u različitim državama i regulatornim sistemima.
PREISPITIVANJE ODLUKA
U svjetlu novih znanstvenih podataka o mogućim negativnim učincima na
očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti, takođe uzimajući u
obzir opasnosti po ljudsko zdravlje, stranka uvoza može u svako doba razmotriti
i izmijeniti odluku u vezi s namjernim prekograničnim prijenosom. U tom
slučaju stranka će u roku od trideset dana obavijestiti pošiljatelja notifikacije
koji je prethodno najavio prijenos na koji se odnosi ta odluka, kao i
Mehanizam razmjene obavijesti o biološkoj sigurnosti, te navesti razloge
svoje odluke.
PROCJENA OPASNOSTI
Procjenu opasnosti koja se provodi u skladu s ovim Protokolom treba izvršiti
na znanstveno ispravan način, u skladu i vodeći računa o prihvaćenim tehnikama
procjene opasnosti. Takve procjene opasnosti moraju se temeljiti barem
na raspoloživim znanstvenim dokazima, kako bi se utvrdili i procijenili
mogući negativni učinci modificiranih živih organizama na očuvanje i održivo
korištenje biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir opasnosti
po ljudsko zdravlje.
Stranka uvoza osigurat će da se procjene opasnosti obave. Ona može zatražiti
od izvoznika da izvrši procjenu opasnosti.
Ako to zahtijeva stranka uvoza troškove procjene opasnosti snosit će pošiljalac
najave.
UKLANJANJE OPASNOSTI
Uzimajući u obzir član 8. Konvencije stranke će uspostaviti i održavati
prikladne mehanizme, mjere i strategije za regulisanje, uklanjanje i nadziranje
opasnosti utvrđenih odredbama o procjeni opasnosti ovoga Protokola u vezi
s upotrebom, rukovanjem i prekograničnim prijenosom modificiranih živih
organizama.
Mjere koje se temelje na procjeni opasnosti moraju se nametnuti toliko
koliko je potrebno da bi se spriječilo negativne učinke modificiranog
živog organizma na očuvanje i održivu upotrebu biološke raznolikosti,
uzimajući takođe u obzir opasnosti po ljudsko zdravlje na državnom području
stranke uvoza.
Svaka stranka poduzet će odgovarajuće mjere za sprječavanje nenamjernog
prekograničnog prijenosa modificiranih živih organizama, uključujući mjere
koje zahtijevaju obavljanje procjene opasnosti prije prvog oslobađanja
modificiranog živog organizma.
Svaka stranka će nastojati osigurati da se svaki modificirani živi organizam,
bez obzira da li uvezen ili mjesno razvijen, prije nego se stavi u planiranu
upotrebu podvrgne odgovarajućem razdoblju promatranja primjerenom njegovom
životnom ciklusu ili životnome vijeku.
Stranke će surađivati s ciljem:
(a) utvrđivanja modificiranih živih organizama ili specifičnih svojstava
modificiranih živih organizama koja mogu imati negativne učinke na očuvanje
i održivo korištenje biološke raznolikosti, uzimajući takođe u obzir opasnosti
po ljudsko zdravlje; i
(b) poduzimanja odgovarajućih mjera koje se odnose na postupanje s takvim
modificiranim živim organizmima ili specifičnim svojstvima.
RUKOVANJE, PREVOZ, PAKIRANJE I OBILJEŽAVANJE
1. Kako bi se izbjegli negativni učinci na očuvanje i održivu uporabu
biološke raznolikosti, uzimajući također u obzir opasnosti po ljudsko
zdravlje, svaka stranka poduzet će neophodne mjere koje zahtijevaju da
se svim modificiranim živim organizmima koji su podvrgnuti međunarodnom
prekograničnom prijenosu unutar dosega ovog Protokola rukuje te da se
pakiraju i prevoze u uvjetima sigurnosti, vodeći računa o odgovarajućim
međunarodnim pravilima i standardima.
2. Svaka stranka preduzet će mjere koje zahtijevaju da popratna dokumentacija:
(a) Uz modificirane žive organizme namijenjene izravnoj upotrebi za ljudsku
ili životi-njsku hranu, ili za preradu, jasno odredi da isti »mogu sadržavati«
modificirane žive organizme i da nisu namijenjeni namjernom uvođenju u
okoliš, kao i kontakt za daljnje obavijesti. Konferencija stranaka koja
služi kao sastanak stranaka ovoga Protokola donijet će odluku o detaljnim
uslovima u tu svrhu, uključujući oznaku njihovog identiteta i svake jedinstvene
osobitosti modificiranih živih organizama, ne kasnije od dvije godine
nakon datuma stupanja na snagu ovog Protokola;
(b) Modificirane žive organizme koji su namijenjeni za ograničenu upotrebu
jasno obilježiti kao modificirane žive organizme; i navede sve uvjete
sigurnog rukovanja, skladištenja, prijevoza i uporabe, kontakt za daljnje
obavijesti, uključujući ime i adresu pojedinca i institucije kojima su
povjereni modificirani živi organizmi; i
(c) Modificirane žive organizme koji su namijenjeni namjernom uvođenju
u okoliš stranke uvoza i svake druge modificirane žive organizme unutar
dosega Protokola, jasno obilježi kao modificirane žive organizme; navede
identitet i odgovarajuće značajke i/ili obilježja, sve uslove sigurnog
rukovanja, skladištenja, prevoza i upotrrbe, kontakt za daljnje obavijesti
i, ako je prikladno, ime i adresu uvoznika i izvoznika; te sadrži deklaraciju
da je prijenos u skladu sa zahtjevima ovoga Protokola primjenjivim na
izvoznika.
3. Konferencija stranaka koja služi kao sastanak stranaka ovoga Protokola
razmotriti
će potrebu i načine izrade standarda u pogledu prakse obilježavanja, rukovanja,
pakovanja i prevoza, uz savjetovanje s drugim međunarodnim tijelima.
RAZMJENA OBAVIJESTI I MEHANIZAM ZA RAZMJENU OBAVIJESTI
O BIOLOŠKOJ SIGURNOSTI
1. Ovime se osniva Mehanizam za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti
kao dio Mehanizma za razmjenu obavijesti prema članku 18. stavku 3. Konvencije,
kako bi se:
(a) olakšala razmjena znanstvenih, tehničkih, ekoloških i pravnih obavijesti
o modificiranim živim organizmima, te iskustava s istima; i
(b) pomoglo strankama u provedbi Protokola, vodeći računa o posebnim potrebama
stranaka zemalja u razvoju, a među njima posebno najnerazvijenih i malih
otočkih zemalja u razvoju, te zemalja s privredama u tranziciji, kao i
zemalja koja su središta porijekla i središta genetičke raznolikosti.
2. Mehanizam za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti služit će kao
sredstvo putem kojeg će se obavijesti stavljati na raspolaganje u svrhe
iz stavka 1. gore. On će osigurati pristup informacijama koje su stranke
stavile na raspolaganje, a odnose se na provedbu Protokola. Takođe će,
gdje god je to moguće, osigurati pristup drugim mehanizmima međunarodne
razmjene obavijesti o biološkoj sigurnosti.
3. Bez da utiče na zaštitu povjerljivih obavijesti, svaka će stranka staviti
na raspolaganje Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti
sve obavijesti koje je temeljem ovoga Protokola dužna staviti na raspolaganje
Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti, te:
(a) sve postojeće zakone, propise i smjernice za provedbu Protokola, kao
i sve obavijesti koje su strankama potrebne za postupak dobivanja saglasnosti
na temelju prethodne obavijesti;
b) sve bilateralne, regionalne i multilateralne sporazume i dogovore;
(c) sažetke svojih procjena opasnosti ili ekoloških pregleda modificiranih
živih organizama nastalih u okviru zakonskog procesa i izvršenih u skladu
sa člankom 15., uključujući, gdje je to prikladno, mjerodavne obavijesti
koje se odnose na proizvode istih, tj. prerađenih materijala koji imaju
porijeklo u modificiranim živim organizmima i sadrže nove utvrdive kombinacije
genetskog materijala koji se može reproducirati, a dobiven je upotrebom
savremene biotehnologije;
(d) svoje konačne odluke u vezi s uvozom ili oslobađanjem modificiranih
živih organizama; i
(e) izvještaje koje je podnijela u skladu s člankom 33., uključujući one
o provođenju postupaka dobivanja saglasnosti na temelju prethodne obavijesti.
4. O načinima rada Mehanizma za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti,
uključujući izvještaje o njegovim aktivnostima, raspravljati će i donositi
odluke na svojem prvom sastanku Konferencija stranaka koja služi kao sastanak
stranaka ovoga Protokola, te ih nakon toga nadzirati.
JAVNA SVIJEST I UČEŠĆE
1. Stranke će:
(a) promicati i razvijati javnu svijest, obrazovanje i sudjelovanje u
pogledu sigurnog prenosa, rukovanja i upotrebe modificiranih živih organizama
u vezi s očuvanjem i održivom upotrebom biološke raznolikosti, vodeći
takođe računa o opasnostima po ljudsko zdravlje. U tome će stranke, na
prigodan način, sarađivati s drugim državama i međunarodnim tijelima;
(b) nastojati osigurati da javna svijest i obrazovanje obuhvate pristup
obavijestima o modificiranim živim organizmima određenim u skladu s ovim
Protokolom koji se mogu uvoziti.
2. Stranke će, u skladu s vlastitim zakonima i propisima, u postupku donšenja
odluka u vezi s modificiranim živim organizmima savjetovati javnost, te
će staviti javnosti na raspolaganje rezultate takvih odluka, pri čemu
će poštovati povjerljivost obavijesti u skladu s člankom 21.
3. Svaka će stranka nastojati obavještavati javnost o sredstvima javnog
pristupa Mehanizmu za razmjenu obavijesti o biološkoj sigurnosti.
DRUŠTVENO-EKONOMSKE OKOLNOSTI
1. Stranke, u donošenju odluke o uvozu prema ovom Protokolu ili prema
domaćim mjerama za primjenu Protokola, mogu uzeti u obzir, u skladu sa
svojim međunarodnim obvezama, društveno-ekonomske okolnosti koje proizlaze
iz uticaja modificiranih živih organizama na očuvanje i održivu upotrebu
biološke raznolikosti, posebno u odnosu na vrijednost biološke raznolikosti
za domorodačke i lokalne zajednice.
2. Stranke se potiču na saradnju u istraživanjima i razmjeni obavijesti
o svim društveno-ekonomskim uticajima modificiranih živih organizama,
osobito na domorodačke i lokalne zajednice.
STUPANJE NA SNAGU
1. Ovaj Protokol stupa na snagu devedesetoga dana nakon datuma polaganja
pedesetog instrumenta o ratifikaciji, prihvatu, odobrenju ili pristupu
država ili organizacija regionalnih ekonomskih integracija koje su stranke
Konvencije.
2. Ovaj Protokol stupa na snagu za državu ili organizaciju regionalne
ekonomske integracije koja ratificira, prihvati ili odobri ovaj Protokol
ili mu pristupi nakon njegovog stupanja na snagu u skladu sa stavkom 1.
gore, devedesetog dana od dana kada je država ili organizacija regionalne
ekonomske integracije položila svoj instrument o ratifikaciji, prihvatu,
odobrenju ili pristupu, ili na dan kada Konvencija stupi na snagu za tu
državu ili organizaciju regionalne ekonomske integracije, prema tome koji
je kasniji.
3. Za potrebe stavka 1. i 2. gore, niti jedan instrument kojeg položi
regionalna organizacija gospodarske integracije neće se smatrati kao dopunski
uz one koje je položila država članica te organizacije.
ZAKLJUČAK
Za razliku od procene zdravstvene bezbednosti genetski
modifikovane (GM) hrane, koja se sprovodi preko definisanih međunarodnih
standarda, procenu ekoloških posljedica u proizvodnji GM hrane sprovode
nadležna tijela različitih država na različite načine, uvažavajući međunarodne
sporazume. Nekoliko međunarodnih ugovora i konvencija je relevantno za
ekološke aspekte transgenih proizvoda, a najvažniji su: Konvencija o biološkom
diverzitetu (KBD), Kartagena protokol o biološkoj sigurnosti i Međunarodna
Konvencija o zaštiti bilja (IPPK). Međunarodni Savjet za nauku preporučuje
dalja istraživanja efekata transgenih biljnih kultura i mnogo određeniji
monitoring (sa boljom metodologijom) nakon njihovog uvođenja u životnu
sredinu.
Cilj ovog Protokola je utvrditi i procijeniti moguće negativne učinke
modificiranih živih organizama na očuvanje i održivu upotrebu biološke
raznolikosti u okolišu koji će vjerojatno biti primatelj, uzimajući također
u obzir opasnost po ljudsko zdravlje. Procjenu opasnosti koriste, inter
alia, nadležna tijela radi donošenja utemeljenih odluka u vezi s modificiranim
živim organizmima. Procjenu opasnosti treba izvršiti na znanstveno ispravan
i transparentan način, a pritom se može uzeti u obzir stručne savjete
i smjernice koje su izradile mjerodavne međunarodne organizacije. Opasnosti
vezane uz modificirane žive organizme ili proizvode istih, odnosno prerađene
materijale koji imaju porijeklo u modificiranim živim organizmima i koji
sadrže nove, utvrdive kombinacije genetskog materijala koji se može reproducirati,
a dobiven je korištenjem suvremene biotehnologije, treba razmatrati u
sklopu opasnosti koje izazivaju nemodificirani primatelji ili roditeljski
organizmi u okolišu koji će vjerojatno biti primatelj. Procjenu opasnosti
treba obavljati od slučaja do slučaja. Tražene obavijesti mogu se po svojoj
prirodi i razini pojedinosti razlikovati od slučaja do slučaja ovisno
o modificiranom živom organizmu na kojeg se odnose, planiranoj uporabi
i okolišu koji će vjerojatno biti primatelj.
LITERATURA
Cartagena Protocol on Biosafety, Montreal 2001
Mackenzie et al. 2003 An Explanatory Guide to Cartagena Protocol on
Biosafety. IUCN
Zakon o geneti ki modifikovanim organizmima. Službeni list SRJ 2001
[12] Poslovnik o radu Nacionalnog saveta za biološku sigurnost. Ministarstvo
poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, 2004
Biosafety Clearing House Central Portal http://bch.biodiv.org
Futuyma D. 1998. Evolutionary Biology. third edition SUNY Stony Brook
Steiner,MP. 2000.Food Flight — the Changing Landscape of Genetically
Modified Foods and the Law.Review of European Community and
International Environment Law 9 (2), 152-159.
GEF/UNDP - Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine Republika
Crna Gora, Konvencija o biološkoj raznovrsnosti
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |
|