EKOREMEDIJACIJA
Ekoremedijacija (eng. Environmental remediation)
je proces čišćenja prirodnog okruženja, tačnije process
koji vraća zagađeno ili kontaminirano područje u njegovo prvobitno, prirodno
stanje, stanje koje nije štetno za ljude i druge žive organizme.
U suštini, remedijacija znači obezbjeđivanje lijeka, tako da se ekoremedijacija
bavi uklanjanjem onečišćenja ili kontaminanata iz elemenata prirodnog
okruženja kao što su tlo, podzemne vode, sediment ii površinske vode,
radi opšte zaštite ljudskog zdravlja i prirodnog okruženja, kao i uklanjanjem
zagađenja sa napuštenih ili nedovoljno korištenih područja sa industrijskim
ili komercijalnim postrojenjima (eng. Brownfields) , kod kojih je moguća
prenamjena.
Slika 1. Prije i poslije ekoremedijacije
Ekoremedijacija uključuje pružanje lijeka za problem u zaštiti okoline.
To može uključivati uklanjanje zagađivača iz podzemnih voda ili čišćenje
nakon prosipanja nafte. Sanacije nisu uvijek samo predmet volje naroda,
su često pitanje državnih propisa ili intervencije državnih vlasti. U
zavisnosti od vrste štete koja je načinjena, ekoremedijacija može biti
složen i skup proces. Postoje firme koje su specijalizovane za oporavak
prirodnog okruženja. Čak i uz pomoć tih profesionalaca i stručnjaka zaštite
prirodne sredine, ponekad ne postoji ništa što se može učiniti kako bismo
vratili zagađena područja na siguran nivo.
2. PROCJENA LOKACIJE
Kada postoji sumnja da je određeno područje zagađeno, javlja se potreba
za procjenom stepena i karaktera zagađenosti. Namjena lokacije u prošlosti,
korišteni materijali i proizvodi koji su se proizvodili na lokaciji, predstavljaju
smjernice za strategiju procjenjivanja lokacije, za odabir adekvatnih
uzoraka i hemijskih analiza koje je neophodno izvršiti nad tim uzorcima.
Često su susjedne lokacije koje posjeduje isti vlasnik, ili koje se nalaze
u blizini , a bile su popunjene ili nivelisane, takođe zagađene, čak i
tamo gdje trenutno korištenje lokacije izgleda neškodljivo. Na primjer,
parking neke fabrike koji je prilikom izgradnje izravnat pomoću zagađenog
tla. Tlo, površinske i podzemne vode u blizini predmetne lokacije takođe
treba testirati, kako prije, tako i poslije bilo kakve sanacije. To je
kontroverzan korak, jer:
1. Niko ne želi platiti za čišćenje lokacije;
2. Ako se otkrije da su lokacije u blizini takođe kontaminirane, to bi
trebalo objaviti, što bi potencijalno uticalo na vrijednost tih lokacija;
3. Niko ne želi platiti troškove procjene.
2.1 SIGURNOSNE PROCJENE I TRANSPORT
Trebalo bi načiniti procjene rizika prilikom izvođenja ekoremedijacije,
prevoza kontaminiranih materijala, odlaganja otpada koji može biti kontaminiran,
uključujući i odjeću radnika, a trebao bi biti razvijen i hitni plan akcija.
Svaki radnik i posjetilac koji dolazi na lokaciju, trebao bi imati sigurnosnu
opremu prilagođenu njegovim aktivnostima na lokaciji.
Slika 2. Obilježavanje lokacije ekoremedijacije
3. EKOREMEDIJACIJA TLA
Vijesti su često protkane pričama o tankerima koji su prosuli naftu
i proizvodnim objektima koji ispuštaju hemikalije u podzemne vode. Uprkos
govorenju o problemu, rijetki znaju istinu o tome šta se događa kontaminiranom
tlu ili koje su korporacije odgovorne. Ekoremedijacija tla je proces odstranjivanja
materijala koji su potencijalno opasni iz zagađenog tla.
Mnoga komercijalna i industrijska postrojenja koriste hemikalije koje
predstavljaju opasnost za ljude i okolinu, ako se njima ne rukuje ispravno.
Preduzeća i korporacije se često smatraju odgovornim od strane regionalnih
i nacionalnih agencija za zaštitu okoline, kada tlo u vezi s njihovim
poslovnim poduhvatima treba sanirati. Iako postoje i slučajevi gdje kompanije
priznaju odgovornost, te plaćaju novčanu kaznu ili tretiraju tlo, mnogi
slučajevi nisu takvi. Pravne bitke koje primoravaju firme da djeluju odgovorno
i počiste kontaminacije obično traju decenijama i koštaju značajne količine
novca.
Hemikalije i teški metali koje su ostavile ili odbacile fabrike i proizvodni
pogoni često se zadržavaju u ekosistemu i zagađuju hranu i vodne resurse.
Sanacija zemljišta može uzeti veliku količinu vremena za svaku lokaciju,
da ne spominjemo novac i pravne komplikacije. Teški metali, kao što su
olovo, živa i arsen, i hemikalije iz goriva i rastvora i polihlornih bifenila
(PCB) iz elektronske opreme su naročito prisutni u post-industrijskom
tlu. Izloženost ljudi kontaminiranom tlu, vodi i hrani može izazvati zdravstvene
probleme i za život opasne bolesti poput raka.
U prošlosti, saniranje zemljišta je vršeno isključivo preko iskopa.
To je bukvalno uključivalo iskopavanje zagađenog tla i kamena, te njihovo
premještanje na deponije sa zonama za opasne materijale. Zemljište je
tada zamijenjivano čistim tlom. Kad se otrovni kontaminanti nastane na
tlu dna vodenih površina, oni se uklanjaju na sličan način- taj process
se zove jaružanje. U tom procesu, tankeri premještaju zagađene naslage
tla i mulj u mašinu, odvajaju hemikalije i teške metale iz vode putem
filtera i hemikalija, te vraćaju očišćenu vodu nazad. Kontaminirani talog
se zatim premjesti na odgovarajuću deponiju.
Postoje alternative iskopavanju, koje su manje invazivne, kao što su stabilizacija,
očvršćavanje i bioremedijacija. Cilj stabilizacije nije uklanjanje toksičnih
ili opasnih materijala, nego stabilizacija molekula do stanja u kome oni
nisu štetni za čovjeka i ekosistem. Hemikalije se dodaju kontaminiranom
zemljištu, kako bi u kombinaciji s toksinima proizvele stabilna jedinjenja,
koja nisu opasna. To se može učiniti špricanjem aditiva po površini zemlje
ili doziranjem aditiva u tečnom ili gasnom obliku kroz cijevi gurnute
duboko u tlo.
4. EKOREMEDIJACIJA PODZEMNIH VODA
Ekoremedijacija podzemnih voda je vrsta čišćenja okoline koja se fokusira
na rješavanje zagađenja podzemnih voda. Cilj plana ekoremedijacije podzemnih
voda je pretvaranje zagađene vode u čistu vodu, ili zaplijena zagađene
vode, tako da ljudi nisu izloženi opasnosti i da se spriječi širenje zagađivača.
Klasično, ova aktivnost se obavlja od strane vladinih agencija, iako privatne
kompanije takođe nude usluge za sanaciju ljudima i organizacijama zabrinutim
za zagađene podzemne vode.
Prvi korak u sanaciji podzemnih voda uključuje identifikaciju zagađivača
koji čine podzemne vode nečistim. Identifikacija je važna, jer plan sanacije
će se mijenjati, ovisno o vrsti onečišćenja. Ona takođe omogućuje osobama
koje upravljaju ekoremedijacijom da identifikuju izvor onečišćenja, a
otkrivanje tog izvora je kritični dio plana sanacije.
Kad je izvor identifikovan, plan sanacije može biti razvijen. Plan sanacije
obično uključuje uklanjanje ili zatvaranje izvora onečišćenja, tako da
se onečišćavanje ne može nastaviti, uz čišćenja samih podzemnih voda,
kako bi se uklonio zagađivač. Moguć je veliki broj pristupa, uključujući
uvođenje mikroorganizama koji će jesti kontaminant, agresivno filtriranje,
ili hemijska obrada kako bi se neutralizovao kontaminant. Ako podzemnih
voda ili izvor ne mogu biti očišćeni, biće potrebno da se zagađenje “zatvori”
kako bi se spriječilo širenje.
Ekoremedijacija podzemnih voda je važna iz mnogih razloga. Budući da
je pitka voda ograničeni resurs, čišćenje podzemnih voda može osloboditi
vodu za navodnjavanje ili piće, smanjujući pritisak na snabdjevače vode.
Čišćenje podzemnih voda takođe koristi prirodnoj okolini, osiguravajući
da biljke i životinje nisu ozlijeđene kao rezultat izloženosti kontaminantima.
Vodakoja je zagađena farmaceutskim proizvodima, na primjer, može uzrokovati
abnormalnosti u razvoju riba koje bi mogla dovesti do pada riblje populacije,
a time potresanje prirodnih ekosistema.
Plaćanje za sanaciju podzemnih voda može biti vrlo skupo, jer voda je
ozloglašeno teška za liječenje. Otkrivanje izvora kontaminacije može otkriti
odgovornu stranku, kao što je fabrika koja je ispuštala zagađivače u vodene
tokove, te fabrika može biti obavezana da plati za čišćenje. Ako je odgovorna
stranka napustila poslovanje ili ne može biti identifikovana, može se
desiti da vlada “uskoči” i plati ekoremedijaciju. Veliki broj vlada širom
svijeta sada traži kompanije koje osiguravaju okolinu, tako da u slučaju
da su kompanije odgovorne za sanaciju okoline, vlada neće morati platiti
za to.
5. EKOREMEDIJACIJA OTPADA
Ekoremedijacija otpada je postupak u kojem su kontaminanti uklonjeni ili
dovedeni u neutralno stanje, tako da ne mogu izazvati povrede. Sanacija
opasnog otpada je projekat u toku u mnogim državama svijeta, koje imaju
posla sa kontinuiranom proizvodnjom opasnog otpada i čišćenjem otpada
koji je proizveden u prethodnim vremenima, kada zakoni o zaštiti okoline
nisu bili tako strogi. Firme koje su specijalizovane za saniranje otpada
mogu ponuditi vrlo specifične usluge, poput čišćenja pojedinih vrsta otpada
ili čišćenja u specifičnim okruženjima.
Ideja sanacije otpada je veoma oprezno rukovanje opasnim otpadom kako
bi se izbjeglo zagađenje okoline. Proces počinje procjenom lokacije kako
bi se utvrdile potrebne sanacije. Na napuštenoj zagađenoj lokaciji, potrebno
je identifikovati vrste prisutnog otpada i njihove položaje.
Sanaciji otpada može se pristupiti na više načina. U nekim slučajevima,
otpad se uklanja aktivno, u tom slučaju treba koristiti specijalnu opremu,
otpad mora biti pravilno upakovan za tranzit, te mora biti premješten
na lokaciju koja je opremljena za prihvatanje takve vrste otpada, kao
što su objekti za spaljivanje ili dobro zatvorene deponiju. Uklanjanje
otpada se često smatra poželjnim jer održava lokaciju čistom, a za ubuduće
omogućava ponovno korištenje lokacije bez brige o kontaminantima.
U drugim slučajevima, otpad može biti izoliovan i sakupljen na lokaciji,
jer uklanjanje otpada nije praktično ili je preskupo. Sanacija otpada
ove vrste uključuje uspostavu odgovarajuće zatvorenosti objekta, konfiskaciju
otpada, te pravilno zapečaćenu zatvorenost objekta. Na primjer, ekoremedijatori
mogu odlučiti da pokriju zagađeni “brownfield” betonom, ili da zakopaju
otpad na lokaciji u betonski bunker.
Čišćenje okoline takođe može uključivati neutralizaciju otpada na samoj
lokaciji. Bakterija koje jedu naftu, na primjer, može biti upotrebljena
na mjestu gdje je prosuta nafta da bi se lokacija oslobodila od opasnog
otpada. Ova tehnika je privlačna, u nekim slučajevima, jer potpuno eliminiše
otpad, a ne prenosi ga na drugo mjesto, kao što je slučaj kod drugih metoda.
Pri razvoju plana sanacije otpada, učešće javnosti ohrabruju vladine agencije
koji pružaju ljudima informacije o procesu i otkrićima. Javnost može biti
upitana za komentar ili može čak i glasati o mogućim rješenjima, čime
se osigurava da se podrška zajednice programu sanacije.
6. TEHNOLOGIJE EKOREMEDIJACIJE
Postoje razne tehnologije ekoremedijacije koje se primjenjuju širom svijeta.
S obzirom na to da je sanacija prirodnog okruženja, ako dođe do zagađenja,
često skupa, mnoge kompanije pokušavaju preduzeti preventivne mjere. Te
kompanije primjenjuju odgovarajuće tehnologije za tretiranje svog industrijskog
otpada prije nego što dođe u kontakt s okolinom. Primjeri tih metoda uključuju
spaljivanje, ispiranje tla i hemijsko taloženje.
Postoje mnoge tehnologije ekoremedijacije, a sve se mogu podijeliti u
dvije grupe: ex-situ i in-situ. Ex-situ metode uključuju iskopavanje zagađenog
tla i naknadnu obradu tla na površini, a in-situ metode nastoje liječiti
bez uklanjanja onečišćenog tla.
Tradicionalniji pristup ekoremedijaciji (korišten uglavnom na zagađenim
područjima u periodu 1970-1990) sastoji se uglavnom od iskopavanja zagađenog
tla i odlaganja na deponiju (eng. “dig and dump”) i podzemnih voda (eng.
“pump and treat”).
6.1 ISPUMPAVANJE I TRETIRANJE “PUMP AND TREAT”
Ispumpavanje i tretiranje uključuje ispumpavanje zagađenih podzemnih
voda uz upotrebu uronjive ili vakuum pumpe, te dozvoljava da se ispumpana
podzemna voda polako pročisti kroz postupak koji se izvodi pomoću niza
posuda. Te posude su načinjene od posebnih materijala dizajniranih tako
da se zagađivači iz ispumpane vode zgušnjavaju na površini. Za naftom
kontaminirane lokacije ovaj materijal je uglavnom aktivnim ugljenik u
granularnom obliku. Hemijski reagensi kao što su flokulanti u kombinaciji
sa pješčanim filterima mogu se takođe koristiti za smanjenje onečišćenja
podzemnih voda. Vazdušna aeracija (eng. “air stripping”) je metoda koja
može biti efikasna u uklanjanju onečišćujućih materija koje se nalaze
u benzinu.
U zavisnosti od geologije i tipa tla, pumpanje i tretiranje može biti
dobar način da se brzo smanji visoka koncentracija onečišćujućih materija,
iako je teško doći do dovoljno niske koncentracije da bi se zadovoljili
standardi ekoremedijacije.
Slika 3.Vazdušna aeracija
6.2 ISKOPAVANJE ILI JARUŽANJE
Proces iskopavanja može biti jednostavan kao prenos kontaminiranog tla
na adekvatne deponije, ali može uključivati aeraciju iskopanog materijala
u slučaju prisustva isparljivih organskih jedinjenja. Ako onečišćenje
utiče na dno ili obale rijeka, onda se sprovodi jaružanje blata ili drugih
muljevitih glina koje sadrže kontaminante, iz korita rijeke.
Slika 4. Buldožer na djelu
6.3 UKRUĆIVANJE I STABILIZACIJA
Ukrućivanje i stabilizacija cementom je uobičajena metoda za sigurno
tretiranje, upravljanje i ponovno korišćenje onečišćenog otpada. Razvijene
u 1950-im, tehnologije se danas naširoko koristie za liječenje industrijskog
i opasnog otpada onečišćenog materijala na “brownfield” lokacijama, tj.
napuštenim ili nedovoljno iskorištenim lokacijama koje se ne obnovljaju
zbog straha da mogle biti kontaminirane opasnim materijama. Modifikacije
ove tehnologije su takođe razvijene i uspješno se koriste.
Ukrućivanje i stabilizacija podrazumjeva miješanje Portland cementa u
kontaminirani materijal, štiti okoliš i naše zdravlje imobilizirajući
opasnie zagađivače. Skrućivanje se odnosi na promjene u fizičkim svojstvima
otpada, uključujući povećanje njegove tlačne čvrstoće što mu omogućuje
podršku više težine, smanjuje propusnost vode i vrši skladištenje opasnih
sastojaka, te sprječava njihov bijeg u okolinu. Stabilizacija se odnosi
na hemijske promjene opasnih sastojaka u otpadu. Željene promjene uključuju
pretvaranje sastavnih elemenata u manje topiv, mobilan, ili toksičan oblik.
Metoda ukrućivanja i stabilizacije je popularna jer se može koristiti
za razne vrste kontaminacije u mnogim vrstama kontaminiranih materijala.
Tlo, sedimenti i mulj na koje su uticali razni organski i neorganski zagađivači,
su uspješno liječeni pomoću današjih svestranih tehnologija.
Skrućivanje i stabilizacija daje relativno dobre rezultate, ali isto tako
se pokreće pitanje ozbiljnih nedostataka koji se odnose na trajnost rješenja
i potencijalne dugoročne efekte. Osim emisije CO2 zbog upotrebe cementa,
to takođe postaje glavna prepreka širokoj upotrebi ove metode.
6.4 IN-SITU OKSIDACIJA
Nove in-situ oksidacijske tehnologije su postale popularne, za sanaciju
širokog raspona kontaminanata tla i podzemnih voda. Sanacija hemijskom
oksidacijom uključuje ubrizgavanje jakih oksidanasa, kao što su vodonikov
peroksid, ozon gas ili kalijum-permanganat.
Kiseonik se može ubrizgati na blaži način. Jedan od nedostataka ovog
pristupa je mogućnost nepotpunog razaranja kontaminanta. Ubrizgavanje
gasova u podzemne vode može takođe uzrokovati brže širenje kontaminacije
nego što je normalno, ovisno o hidrogeologiji mjesta.
6.5 DRUGE TEHNOLOGIJE
Liječenje ekoloških problema putem bioloških sredstava je poznato kao
bioremedijacija, a bioremedijacija uz pomoć biljaka naziva se fitoremedijacija.
Bioremedijacija se ponekad koristi u kombinaciji s metodom ispumpavanje
i tretiranje. U procesu bioremedijacije, bilo da se prirodno pojavljuju
ili da su posebno uzgojene, koriste se bakterije za konzumiranje zagađivača
izvađenih iz podzemnih voda. Mnogo puta se podzemne vode recikliraju kako
bi se omogućio kontinuiran tok vode i poboljšao rast populacije bakterija.
Ponekad bakterije mogu da se razmnože i do takve mjere da mogu uticati
na filtraciju i pumpanje. Treba voditi računa da se osigura da oštre promjene
u hemija podzemnih voda ne ubiju bakterije (kao što je iznenadna promjena
pH).
Dvofazna ekstrakcija koristi sistem ekstrakcije pare iz tla koji proizvodi
visoki vacuum, čiji je rezultat ekstrakcija zagađene pare, kao i ograničene
količine zagađene podzemne vode. Ova metoda je donekle neefikasna zbog
velike količine energije potrebne za povlačenje vode vakuumoml, u odnosu
na energiju koju troši pumpanje vode potopnim pumpama.
7. BIOREMEDIJACIJA
Bioremedijacija je oblik čišćenja okoline koji se oslanja na biološke
organizme poput biljaka, gljiva i mikroorganizama. Ljudi su ovu tehniku
koristili vijekovima, a krajem 20. vijeka, počinje da se primjenjuje na
širi asortiman ekoloških problema u cijelom svijetu. Primjer drevne bioremedijacije
je korištenje biljaka za vučenje soli iz tla kako bi opet postalo oranica,
dok klasični primjer moderne bioremedijacije uključuje korištenje korisnih
bakterija da pomognu počistiti naftne mrlje.
Bioremedijacija se može definisati kao bilo koji proces za koji se koriste
mikroorganizmi, gljive, biljke ili njihovi enzimi za povratak prirodnog
okoliša, uklanjanjem kontaminanata, u prvobitno stanje.
Ljudi često koriste termin "fitoremedijacija" kada se govori
o bioremedijaciji biljkama, i "mikoremedijacija" kako bi razgovarali
o situacijama u kojima se koriste gljive, a termin "bioremedijacija"
se odnosi na korištenje mikroorganizama kao što su bakterije, protozoe,
i tako dalje. U svakom slučaju, cilj je iskoristiti prirodne osobine organizma
da se bavi ekološkim problemima ili da se koristi genetski modifikovan
organizam koji se može nositi sa situacijom u okruženju.
Mnoge bakterije razgrađuju toksine u sklopu njihovih normalnih metaboličkih
procesa. Ovo svojstvo se često koristi u situacijama gdje su otrova rasprostranjeni
na velikim površinama. Zagađena rijeka, na primjer, može se očistiti pažljivim
uvođenjem bakterija. Bakterije će umrijeti se iscrpi snabdijevanje toksinima,
jer će ponestati zaliha hrane, čime se spriječava razvoj sekundarnih problema
okoline.
Agencije za zaštitu životne sredine mogu koristiti žive organizme na mjestu-“in-situ
bioremedijacija”, gdje se željeni organizmi pažljivo uvode u okolinu i
njihov napredak se prati do očišćenja lokacije, ili se mogu koristiti
izvan lokacije. “Ex-situ bioremedijacija” se koristi za čišćenje kontaminiranih
tla i drugih materijala koji su uklonjeni i izolovani tako da se obezbijedi
sigurno rukovanje. Ova tehnika smanjuje nakupine toksina i opasnosti na
odlagalištima i u izolovanim objektima, što ostavlja čistu Zemlju za buduće
generacije. Neki primjeri bioremedijacijskih tehnologija su landfarming
, bioreactor , kompostiranje , bioaugmentacija i biostimulacija .
Jedna od velikih prednosti bioremedijacije je da čisti probleme bez stvaranja
novih problema. Proces se može koristiti za liječenje novih i starih toksina,
kao i za sanaciju okoline od industrijskog zagađenje starog decenijama.
Organizmi koji se koriste su često dovoljni, umiru kad ostvare zadatak,
a u slučaju genetski modifikovanih organizama, istraživači mogu konkretno
dizajnirati organizam, tako da lako uklanjaju kontaminante.
Slika 5. Stajska “prostirka” spremna za kompostiranje
7.1 FITOREMEDIJACIJA
Fitoremedijacija opisuje tretman ekoloških problema kroz korištenje biljaka
koje ublažuju ekološki problem, bez potrebe za iskopavanjem kontaminiranog
materijala i njegovog odlaganja negdje drugdje. Riječ fitoremedijacija
(eng. Phytoremediation) je nastala od riječi “phyto” (grč. biljka) i “remedium”
(lat. ponovno uspostavljanje ravnoteže). Ova tehnologija se sastoji u
ublažavanju koncentracija onečišćujućih materija u zagađenom tlu, vodi
ili vazduhu, biljakama koje imaju mogućnosti da skladište, degradiraju
ili eliminišu metale, pesticide, rastvore, eksplozive, sirovu naftu i
njene derivate, te razne druge kontaminante, iz medija koji ih sadrže.
Koncept fitoremedijacije je zapravo prilično star, iako su ljudi shvatili
njen potencijal tek u kasnom 20. vijeku. Farmeri su rotirali usjeve na
oranicama vijekovima, što je oblik fitoremedijacije, tačnije sprječavanje
nakupljanja potencijalno štetnih materija u tlu i obogaćivanje tla sa
biljkama kao što je grah, koji fiksira azot u tlu kako bi bio dostupan
za druge biljke. Ove prakse rodile su šire prakse fitoremedijacije, koje
uključuju korištenje biljaka za aktivno povlačenje onečišćenja iz tla
i vode.
Postoji niz oblika fitoremedijacije. Mnoge biljke su sposobne da prihvate
zagađivače i pohrane ih, što znači da ljudi mogu saditi drveće ili biljke,
a zatim ih ukloniti nakon što su izdvojili zagađivače iz tla. Biljke se
takođe mogu koristiti za kontrolu širenja onečišćenja. Neke biljke će
aktivno metabolisati zagađivače, razbiti ih dalje u bezopasne materije,
dok će druge poticati rast mikroba koje se metabolišu zagađivače.
Prednosti fitoremedijacije:
• troškovi fitoremedijacije su niži od troškova tradicionalnih i in-situ
i ex-situ procesa
• biljke se mogu lako pratiti
• mogućnost oporavka i ponovnog korištenja vrijednih metala
• to je najmanje štetan način jer koristi organizme čija je pojava prirodna
i čuva prirodno stanje okoline.
Ograničenja fitoremedijacije:
• fitoremedijacija je ograničena na površinu i dubinu okupiranu korijenjem
• spor rast zahtijeva dugoročnu predanost
• sistemi sanacije na biljnoj bazi, nemoguće je u potpunosti spriječiti
ispiranje zagađivača u podzemne vode (bez potpunog uklanjanja onečišćenog
tla, koje samo po sebi ne rješava problem kontaminacije)
• na opstanak biljaka utiče toksičnost onečišćenog zemljišta i opšte stanje
tla.
• moguća je bio-akumulacija kontaminanata, koji onda prelaze u lanac ishrane.
Postoji niz procesa gdje su biljke ili alge korisne u liječenju ekoloških
problema:
• Fitoekstrakcija-koncentracija materija iz okoline u biomasu
• Fitostabilizacija-smanjenje pokretljivosti materija u okolini, na primjer,
ograničavanjem ispiranja materije iz tla
• Fitotransformacija-hemijska modifikacija materija iz okoline kao direktna
posljedica metabolizma biljke, često rezultuje njihovom inaktivacijom,
degradacijom (phytodegradation) ili imobilizacijom (phytostabilization).
• Fitostimulacija-poboljšanje mikrobne aktivnosti tla za razgradnju kontaminanata,
obično od organizama koji su u vezi s korijenima.
• Rizofiltracija-procjeđivanje vode kroz masu korijena za uklanjanje otrovnih
materija ili višak hranjivih tvari. Zagađivači ostaju apsorbovani u korijenu.
7.2 MIKOREMEDIJACIJA
Mikoremedijacija je oblik bioremedijacije, proces koji pomoću gljiva
vraća okolinu (obično je to tlo) onečišćenu zagađivačima u manje zagađeno
stanje. Izraz mikoremedijacija je skovao Paul Stamets i odnosi se posebno
na korištenje gljivičnih micelijuma u bioremedijaciji.
Jedna od osnovnih uloga gljivica u ekosistemu je razgradnja, koju izvode
micelijumi. Micelijumi izlučuju vanćelijske enzime i kiseline koje razgrađuju
lignin i celulozu, dva glavna morfološka elementa biljnih vlakana. To
su organska jedinjenja od lanaca ugljienka i vodonika, strukturom slična
mnogim organskim zagađivačima. Pojedine vrste gljiva su uspješno degradirale
nervne gasove sarin i VX.
Slika 6. Ilustracija rezultata mikoremedijacije
U jednom eksperimentu, parcela tla onečišćenog dizelom je cijepljena
micelijumom od bukovače; tradicionalne bioremedijacijske tehnike (bakterije)
su se koristile na maloj kontrolnoj parceli. Nakon četiri sedmice, više
od 95% od mnogih PAH (policikličnih aromatskih ugljikovodonika) bilo je
svedeno na netoksične sastavnice u zemljištu cijepljenom micelijumom.
Čini se da prirodne mikrobne zajednice sarađuju sa gljivama u razgradnji
kontaminanata, na kraju na ugljen-dioksid i vodu.
Mikofiltracija je sličan ili isti proces, koji koristi gljivične micelijume
da filteruju toksični otpad i mikroorganizmi iz vode koja se nalazi u
tlu.
Slika 7. Micelijum gljive
8. INFORMISANJE I UČEŠĆE ZAJEDNICE U EKOREMEDIJACIJI
U pripremi za bilo kakvu značajnu sanaciju trebalo bi postojati opsežno
konsultovanje zajednice. Predlagatelj treba predstaviti informacije, kao
i tražiti informacije iz zajednice. Predlagatelj iz tog treba naučiti
o "osjetljivim" (budućim) koristima za zajednicu, kao što su
briga o djeci, škole, bolnice, te igrališta, kao i o pitanjima zajednice
i interesima za informacijama. Konsultacije bi trebale biti otvorene,
na osnovu grupa, tako da je svaki član zajednice informisan o pitanjima-savko
može različito mišljenje o tome. Nezavisan predsjedavajući, prihvatljiv
i za predlagatelja, i za zajednicu bi trebao biti angažovan (na trošak
predlagatelja, ako je potrebno uz naknadu). Zapisnik sa sastanaka, uključujući
pitanja i odgovore na njih i kopiju prezentacije predlagatelj bi trebao
dostaviti i na internet i u lokalnu biblioteku (čak i školsku biblioteku)
ili zajednički centar.
9. UTICAJI EKOREMEDIJACIJE
Ekoremedijacija često nailazi na otpor od strane lokalnih zajednica i
lokalne vlasti, zbog štetnih uticaja sanacije i novog razvoja na lokalnu
ugodnost. Glavni uticaji tokom sanacije su buka, prašina, mirisi i povećan
zdravstveni rizik. Zatim je tu i dodatni saobraćaj vezan za obavljanje
ekoremedijacije, uticaj na lokalni saobraćaj, škole, igrališta i druge
javne objekte, zbog čestog znatnog povećanja broja lokalnog stanovništva,
nakon izvršenja ekoremedijacije.
9.1 POVEĆAN ZDRAVSTVENI RIZIK
Povećan zdravstveni rizik je povećan rizik s kojim će se receptor (normalno
ljudsko biće koje živi u blizini) suočiti kada je u pitanju ekoremedijacija.
Relativno malo povećan zdravstveni rizik od jednog projekta ne znači da
je u redu, ako područje već ima relativno visok zdravstveni rizik od druge
operacije kao što je spaljivanje ili druge emisije, ili ako postoje drugi
projekti u isto vrijeme, te se uzrokuje veći kumulativni rizik ili neprihvatljivo
visok ukupni rizik. Ekoremedijatori često koriste analogiju da uporede
rizik od sanacije na obližnje stanovništvo sa rizikom od smrti kroz saobraćajne
nesreće ili pušenje duvana.
Slika 8: Proces ekoremedijacije
ZAKLJUČAK
Ekološki problemi nastaju iz različitih materija koje kontaminiraju vodu,
tlo i vazduh i uzrokuje negativne posljedice za prirodnu sredinu. Znanja
naučnika i stručnjaka iz različitih disciplina su bitna za rješavanje
problema uzrokovanih ugrožavajućim onečišćenjem, i za zaštitu prirodnih
ekosistema.
Tehnologije ekoremedijacije, uključujući fizičke, hemijske i biološke
metode, su vrlo važne za rješavanje problema prirodne sredine. Izborom
odgovarajuće tehnologije potrebno je osigurati efikasna rješenja za probleme
zaštite životne sredine. Osim toga, tehnologije iskorištavanja otpada
su jedno područjo koje bi trebale biti posebno istaknute i razvijene.
Ovo ne samo da će povećati vrijednost proizvoda od otpada, ali i direktno
smanjiti onečišćenje prirodne sredine i pomoći vratiti kvalitet prirodne
sredine.
Trebali bismo imati za cilj razvoj i podršku programima studija i obuka,
olakšati saradnju između državnih i privatnih organizacija, uključujući
i univerzitete. Saradnja s akademskim i istraživačkim institutima bi trebala
podsticati i promovisati istraživanja koja se odnose na sanaciju i tehnologije,
te omogućiti akademski forum za razmjenu informacija i znanja. Krajnji
cilj ekoremedijacije je rješavanje problema prirodne sredine i oporavak
onečišćenih lokacija za postizanje održivog razvoja.
LITERATURA
• www.wisegeek.com
• www.wikipedia.org
• www.cluin.org
• www.mobot.org
• www.verutek.com
• www.flickr.com
• answers.yahoo.com
• www.ehow.com
• www.bceer.com
• www.sustainableremidiation.org
• www.omniseek.com
• www.chem.uky.edu
• www.nyc.gov
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |