|
ZAŠTITA OKOLIŠA
PISMO INDIJANSKOG POGLAVICE SEATLEA KOJIM JE 1854. ODGOVORIO VELIKOM BIJELOM
POGLAVICI U WASHINGTONU, TJ. PREDSJEDNIKU SJEDINJENIH AMERIČKIH DRŽAVA
NA NJEGOVU PONUDU DA KUPI VELIKI DIO INDIJANSKE ZEMLJE:
"Kako se može kupiti ili prodati nebo i toplina zemlje? Takvo
što sasvim nam je strano. Mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu
vode, pa kako ih možete kupiti? Svaki je djelić ove zemlje svet mome narodu.
Svaka blistava borova iglica, svako zrno pijeska na riječnom sprudu, svaka
maglica na tami šume, svaka majušna buba sveti su u mislima i u životu
moga naroda. Sokovi u drveću prožeti su sjećanjima na crvenog čovjeka.
Kada mrtvi bljedoliki odu u šetnju među zvijezde, zaboravljaju zemlju
koja im je dala život. Naši mrtvi nikada ne zaborave svoju predivnu zemlju,
jer ona je mati crvenog čovjeka. Dio smo zemlje, i ona je dio nas. Mirisave
trave su nam sestre: jeku, pastuh, veliki orao - braća su nam. Stjenoviti
vrhunci, sočni pašnjaci, toplo ponijevo tijelo i čovjek - sve pripada
istoj porodici.
Kada veliki poglavica iz Washingtona šalje svoj glas da želi kupiti našu
zemlju, previše od nas traži. Veliki poglavica poručuje da će nam pronaći
mjesto na kojem ćemo lijepo živjeti. On će nam biti otac, mi njemu djeca.
Razmotrit ćemo tu ponudu da kupite našu zemlju. Ali, neće to biti lako.
Ova je nama zemlja sveta.
Ova blistava voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv
naših predaka. Ako vam prodam zemlju, morate se sjetiti da je ova voda
sveta, morate reći svojoj djeci da je sveta, da svaki odraz u bistrom
jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vode glas
je oca moga oca. Rijeke su naša braća, utažuju nam žeđ. Rijeke nose naše
kanue, hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i
učiti svoju djecu da su rijeke naša, a i vaša braća. Zato rijekama morate
pružati dobrotu kakvu biste bratu pružili. Znamo da nas bijeli čovjek
ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi. On
je stranac što dođe noću i oduzme zemlju i sve što mu treba. Zemlja mu
nije brat, već neprijatelj, kada je pokori, on kreće dalje. Ostavlja za
sobom grobove svojih otaca, i ne mari zbog toga. Oduzima zemlju svojoj
djeci i nije ga briga. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu djecu rodi
- ostaje zaboravljena. Prema majci - zemlji i prema bratu - nebu odnosi
se kao prema stvarima koje se mogu kupiti, opljačkati, prodati poput stoke
ili sjajnog nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti
samo pustoš. Ne znam.
Naš se način života razlikuje od vašega. Od pogleda na vaše gradove crvenog
čovjeka zabole oči. To je možda zato što je crveni čovjek divlji i ne
razumije stvari.
U gradovima bijelog čovjeka nema mirnog kutka. Nema mjesta na kojem bi
se čulo otvaranje lišća u proljeće, ili drhtaj krilca u mušice. Možda
zato što sam divlji naprosto ne shvaćam. Buka mi vrijeđa uši. Što mi vrijedi
život ako čovjek ne može čuti usamljeni krik nosoroga ili noćnu prepirku
žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem mnogo... Indijanac voli
meki zvuk vjetra kad se poigrava površinom močvare, i miris povjetarca,
osvježen podnevnom kišom ili borovinom.
Najveće blago crvenog čovjeka jest zrak. Sve žive dijeli isti dah životinje,
drvo čovjek. Svima je taj dah potreban. Bijeli čovjek kao da ne opaža
zrak koji udiše. Poput nekoga tko je dugo na samrti, imun je na smrad.
Prodamo li vam svoju zemlju, morate se sjetiti da nam je zrak dragocjen,
da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji održava. Vjetar što je mome
djedu dao prvi dah, prihvatit će njegov posljednji uzdah. Ako vam prodamo
zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto na kojem će i bijeli
čovjek moći doći da udahne vjetar zasađen mirisom poljskog cvijeća.
Razmotrit ćemo vašu ponudu da kupite zemlju. Odlučimo li da pristanemo,
zahtijevat ću da ispunite ovaj uvjet. Bijeli čovjek se mora ophoditi prema
životinjama ovog kraja kao prema svojoj braći! Divlji sam i ne razumijem
drugačiji život. Vidio sam po prerijama tisuće bufala koje je bljedoliki
ostavio, ustrijelivši ih iz jurećeg vlaka. Divljak sam i ne razumijem
kako željezni konj iz kojeg suklja dim može biti važniji od bufala, kojega
mi ubijamo samo da bismo preživjeli. Što je čovjek bez životinje? Kad
bi životinja nestalo, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Što
god zadesi životinje, ubrzo snađe i čovjeka. Sve je na svijetu povezano.
Morat ćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova.
Da bi poštovali zemlju, kazat ćete im da je zemlja bogata životom naših
predaka. Morat ćete učiti svoju djecu isto što i mi učimo svoju, da nam
je zemlja mati. Što snađe zemlju, snađe i njenu djecu. Pljune li čovjek
na zemlju, pljuje na sebe sama.
Zemlja pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji, to dobro znamo. Sve je
u međusobnoj vezi, kao što porodica sjedinjena krvlju. Sve je povezano.
Nije čovjek tvorac tkanine života, već samo vlakno u njoj. Što uradi tkaninom,
čini i sa sobom. Čak ni bijeli čovjek, čiji Bog kroji i govori s njime
kao prijatelj s prijateljem, neće izbjeći zajedničkoj sudbini. Možda smo
ipak braća. Vidjet ćemo.
Jedino znam zasigurno, a to će i bijeli čovjek jednom morati shvatiti:
naš Bog je isti Bog. Možda mislite da i njega možete posjedovati, kao
što se spremate da uzmete cijelu našu zemlju. Ali, nećete! On je Bog ljudi
i njegova milost je jednaka za crvenog i za bijelog čovjeka. Ova je zemlja
njemu sve. Oskvrnuti je, isto je što i prezreti njenog stvoritelja. Bijelih
će ljudi nestati: možda čak i prije no ostalih plemena.
Prljajte samo svoj ležaj i jedne ćete se noći udaviti u vlastitom izmetu.
U svom ćete nestajanju plamtjeti u ognju Boga koji vas je doveo ovamo
i nekom neobjašnjivom nakanom dao vam vlast nad ovom zemljom i crvenim
čovjekom. Takva se sudbina nama čini bijednom.
Ne razumijemo zašto se ubija bufalo, zašto se krote divlji konji, zašto
je u dubini šume toliko ljudskog vonja, zašto je pogled na zelene bregove
rastrgan žicama što govore. Gdje su guštici? Nema ih više. Gdje je orao?
Otišao.
Pravom življenju je kraj. Nastupa borba za opstanak."
Nacionalna strategija zaštite okoliša Republike i Nacionalni plan djelovanja
za okoliš Republike Hrvatske ustanovili su da je gospodarenje otpadom
najveći problem zaštite okoliša u Hrvatskoj. To je potvrđeno i u mišljenju
Europske komisije o prijavi Hrvatske za prijem u Europsku uniju.
Obveza izrade Strategije gospodarenja otpadom Republike Hrvatske propisana
je člankom 8. Zakona o otpadu, a donosi je Hrvatski sabor. Strategija
je osnova za izradu Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, kojega
donosi Vlada Republike Hrvatske, a koji je, uz usklađivanje hrvatske regulative
o otpadu s regulativom Europske unije, jedan od najvažnijih elemenata
za pregovore s Europskom unijom u području zaštite okoliša.
Strategija govori o cjelini gospodarenja otpadom u Hrvatskoj, a zasnovana
je na općim načelima Europskoj uniji u gospodarenju otpadom kako slijedi:
■ Hijerarhija gospodarenja otpadom
■ Korištenje najboljih dostupnih tehnologija bez pretjeranih troškova
■ Odgovornost proizvođača za životni ciklus proizvoda
■ Neovisnost i blizina
U tijeku je proces aproksimacije, odnosno usklađivanja hrvatske regulative
s Europskom unijom. Prethodna analiza je pokazala da je hrvatska regulativa
o otpadu najmanje usklađena s regulativom Europske unije u području odlaganja
otpada.
Prioriteti gospodarenja otpadom u Hrvatskoj su: usklađivanje zakonske
regulative s regulativom EU i osiguravanje njene provedbe, edukacija i
obrazovanje, izbjegavanje otpada - smanjenje količina i štetnosti otpada,
povećanje naplativosti naknada za opterećenje okoliša otpadom i povećanje
financijskih sredstava za gospodarenje otpadom, povećanje odvojenog skupljanja
otpada, poboljšanje konačnog odlaganja i sanacije odlagališta, povećanje
kvalitete i opsega podataka o količinama i tokovima otpada, izgradnja
građevina i uređaja za obradu otpada, povećanje udjela kontroliranog skupljanja
i zbrinjavanja otpada.
2. ZAŠTITA OKOLIŠA - GOSPODARENJE OTPADOM
Hrvatski sabor donio je na sjednici održanoj dana 14. listopada 2005.
godine Strategiju gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, na temelju
članka 8. Zakona o otpadu. Svrha ove strategije, a temeljeno na općim
načelima Europske unije u gospodarenju otpadom, jest uspostaviti realan
okvir unutar kojega će Hrvatska moći smanjiti količinu otpada koji proizvodi,
a otpadom koji je proizveden održivo gospodariti.
Strategija je sastavni dio Strategije zaštite okoliša koja je donesena
sukladno članku 18. Zakona o zaštiti okoliša, a sadržava ocjenu postojećeg
stanja gospodarenja otpadom, osnovne ciljeve i mjere za gospodarenje otpadom,
mjere gospodarenja opasnim otpadom, smjernice za oporabu i zbrinjavanje
otpada. Na temelju ove Strategije, a sukladno članku 9. Zakona o otpada
i praksi Europska unija, Vlada Republike Hrvatske donijet će Plan gospodarenja
otpadom kao provedbeni dokument za razdoblje od četiri godine.
Donošenje Strategije i Plana gospodarenja otpadom Republike Hrvatske od
posebne je važnosti za Hrvatsku, jer se time pokreće promjene koje će
postupno rješavati postojeće probleme, unapređivati sustav i usmjeravati
Republiku Hrvatsku prema održivom gospodarenju otpadom i uklapanju u Europsku
uniju.
Mjere ostvarivanje zacrtanog sustava gospodarenja otpadom, koje utvrđuje
Strategija temelje se na općim načelima Europske unije i pravnih određenja
sadržanih u Zakonu o otpadu usklađenih s tim načelima.
S tim u svezi Strategijom se određuje gospodarenje otpadom u cilju izbjegavanja
i smanjivanja količine i štetnosti otpada, ponovno korištenje i oporaba
- materijalna i energetska i odlaganje samo internog otpada, korištenje
najboljih dostupnih tehnologija u odnosu na troškove i ekološku prihvatljivost,
odgovornost proizvođača otpada i provođenje načela "onečišćivač plaća",
uklanjanje nedostataka dosadašnje politike u praksi gospodarenja otpadom,
sudjelovanje javnosti u odlučivanju o okolišu i pravo na informaciju i
dr.
Strategijom su određeni ciljevi i prioriteti u gospodarenju otpadom kao
što su:
■ postupno organiziranje centara gospodarenja otpadom s postrojenjima
za obradu, odlagalištima i drugim sadržajima: osim u Zagrebu još dvadeset
županijskih i četiri regionalna centra, uz postupnu sanaciju i zatvaranje
većine postojećih odlagališta;
■ zabranu odlaganja otpada na otocima i gradnju pretovarnih stanica s
odvojenim skupljanjem, reciklažom i baliranjem ostatnog otpada i prijevoz
u centre na kopnu;
■ poseban zaštitu podzemnih voda na krškom području od eventualnog prodora
pro-cjednih voda iz odlagališta i drugih građevina;
■ sprečavanje ispuštanja otpada u more, jezera, rijeke i potoke;
■ centar za gospodarenje opasnim otpadom s mrežom sabirališta;
■ kontrolirane prioritetne tokove otpada;
■ visok stupanj sudjelovanja domaće industrije, opreme i usluga u projektima
gospodarenja otpadom kao doprinos smanjivanju nezaposlenosti i deficita
vanjskotrgovinske bilance;
■ angažman stranih partnera i kapitala na temelju nezavisnih studija opravdanosti
i potpora zajedničkim ulaganjima na osnovi javnog i privatnog partnerstva
na bazi integriranog sprečavanja i nadzora onečišćenja i najbolje dostupne
tehnologije;
■ jačanje postojećeg organizacije gospodarenja otpadom i osnivanje međuresorske
koordinacije za gospodarenje otpadom, što bi osiguralo suradnju relevantnih
ministarstava za pojedine tokove otpada;
■ edukaciju javnosti, stručnjaka i upravnih struktura.
Strategijom su određeni prioriteti: usklađivanja zakonske regulative s
regulativom Europske unije i osiguravanja njezine provedbe, odgoj i obrazovanje
za okoliš i gospodarenje otpadom, izbjegavanje nastajanja otpada - smanjivanje
količina i opasnih svojstava otpada, povećanje naplativosti naknada za
opterećenje okoliša otpadom, povećanje financijskih sredstava za gospodarenje
otpadom, povećanje odvojenog skupljanja otpada, sanacija postojećih odlagališta,
povećavanje kvalitete i opsega podataka o količinama i tokovima otpada,
gradnja građevina i uređaja za obradu otpada, povećanje udjela kontroliranog
skupljanja i zbrinjavanja otpada.
Problemi u gospodarenju otpadom u Hrvatskoj su posebno izraženi, a neodgovarajuće
gospodarenje otpadom ugrožava sastavnice okoliša, ljudsko zdravlje te
ima nepovoljne učinke na krajobraz i druge aktivnosti u prostoru.
Procijenjeno je da se u Hrvatskoj proizvodi ukupno oko 13,2 milijuna tona
otpada na godinu, odnosno 2,97 tona po stanovniku godišnje. Prema raspoloživim
podacima u Hrvatskoj ima oko 250 službenih neuređenih odlagališta koja
je potrebno sanirati.
Zbrinjavanje opasnog otpada osobito je važan problem zbog neosiguranih
mjera zbrinjavanja, što ima posljedicu povećano skladištenje kod proizvođača,
obrađivača, povećan izvoz te nekontrolirano odlaganje.
Važan problem Hrvatske su i "divlja odlagališta" kojih ima,
prema raspoloživim podacima, više od 3000 i otpad s brodova koji bi trebao
biti organizirano skupljen na kopnu. Financiranje gospodarenja otpadom
ni približno ne odgovara potrebama.
U strategiji se rabi katalog otpada koji sadržava više od 800 vrsta otpada,
a detaljnije je opisano 15 prioritetnih tokova otpada: komunalni otpad,
građevinski otpad, proizvodni i rudarski otpad, poljoprivredni i šumarsko-drvni
otpad, opasni otpad, ambalažni otpad, otpadna vozila, otpadne gume vozila,
otpadna električna i elektronička oprema, komunalni mulj, otpad životinjskog
podrijetla, otpadna ulja, otpadne baterije i akumulatori, postojana organska
zagađivala i medicinski otpad.
Gospodarenje otpadom je vrlo složena djelatnost koja zahvaća sve grane
gospodarstva, proizvodnje i potrošnje, a sadržava niz postupaka i tehnologija
od kojih se velik dio primjenjuje u različitim oblicima u Hrvatskoj, npr.:
izbjegavanje otpada i smanjivanje opasnih svoj-stava, skupljanje i prijevoz
otpada, vrednovanje otpada i odlaganje otpada. Građevine i postrojenja
za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj su relativno skromno zastupljeni.
Ukupni kapacitet građevina i postrojenja pokriva manji dio ukupnih količina
otpada, što znači da se većim dijelom proizvedenog otpada ne gospodari
propisno. Sanacija odlagališta i starih opterećenja vrlo je zahtjevan
i skup posao koji je u Hrvatskoj tek na početku. U zadnjih tridesetak
godina odloženo je oko 100 mil. tona različitog otpada. Intenzivnije aktivnosti
na sustavnijoj sanaciji postojećih odlagališta započele su 2004. djelovanjem
Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
Tu se misli na čistiju proizvodnju i proizvode, Hrvatska burza otpada,
odgoj i obrazovanje.
Crne točke su lokacije visoko opterećene otpadom nakon dugotrajnoga neprimjerenog
gospodarenja proizvodnim (tehnološkim) otpadom. Glavnina proizvodnog otpada
odlagana je na odlagališta komunalnog otpada, unutar industrijskih područja
i postrojenja, u kojima se posebno izdvajaju tzv. točke visokog rizika,
zatim u depresije, jame od iskopa i drugdje.
Ciljevi i mjere utvrđene Strategijom određeni su u skladu s praksom Europske
unije, vodeći računa o specifičnostima Hrvatske. U tom pogledu definirani
su sljedeći strateški ciljevi gospodarenja otpadom:
■ izbjegavanje nastajanja i smanjivanje količina otpada na izvoru
te otpada koji se mora odložiti, uz materijalnu i energetsku oporabu otpada;
■ razvitak infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom IVO5
■ smanjivanje rizika od otpada;
■ doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj;
■ edukacija upravnih struktura, stručnjaka i javnosti za rješavanje problema
gospodarenja otpadom.
Kvantitativni ciljevi utvrđeni Strategijom predstavljaju konkretizaciju
strateških,a postavljeni su za količine komunalnog otpada, odlagališta
te kvote oporabe i recikliranja određenih tokova otpada.
Za ostvarenje ciljeva Strategija utvrđuje opće i posebne mjere. Opće mjere
sadržavaju istraživanje i utvrđivanje stvarnog stanja gospodarenja otpadom,
unapređivanje stvarnog stanja gospodarenja otpadom, unapređivanje informacijskog
sustava i izvještavanja o otpadu, prilagodbu propisa o otpadu EU-propisima,
razvijanje sustava odgoja i obrazovanja, informiranje i komunikacije o
otpadu, institucionalno jačanje, doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj.
Posebne mjere sadržavaju izbjegavanje i smanjivanje količina otpada; razvitak
infrastrukture za cjelovit sustav gospodarenja otpadom; smanjivanje rizika
od otpada.
Smjernicama gospodarenja otpadom pretpostavljena je koncepcija IVO koja
sadrži tri faze: (1) izbjegavanje nastanka otpada ima najviši prioritet
i uključuje obrazovanje, čistiju proizvodnju, proizvode i potrošnju, smanjivanje
ambalaže, hrvatsku burzu otpada i osvješteno ponašanje kupaca i potrošača,
a rezultira smanjivanjem količina i štetnosti proizvedenog otpada koji
ulazi u sljedeću fazu sustava; (2) vrednovanje proizvedenog otpada ima
zadaću iskoristiti materijalna i energijska svojstva otpada u granicama
tehničkih, ekoloških i ekonomskih mogućnosti ponovnog korištenja, recikliranja
i oporabe, a najvažniji su elementi odvojeno skupljanje i reciklaža otpada,
te mehanička, biološka, termička i druge vrste obrade; (3) odlaganje ostatnog
otpada na uređena kontrolirana odlagališta otpada u hijerarhiji otpada
rangirano je najniže. U skladu s praksom i propisima Europske unije, Strategija
navodi aktivnosti za pojedine prioritetne i relevantne kategorije opada,
a osim općenitih aktivnosti.6
U sklopu sanacije odlagališta Strategijom je predviđena sanacija svih
odlagališta, i to tako da se njihov broj svede prvo na 50, zatim na četiri
regionalna i 20 + 1 županijski centar za gospodarenje otpadom. Odlagališta
bi trebalo sanirati u skladu s Direktivom Europske unije o odlaganju otpada,
tako da se odlagališta svrstaju u ona koja se zatvaraju i ona koja će
dulje raditi kao županijski ili regionalni centri i klasificirati na odlagališta
opasnoga, neopasnog i internog otpada.
Smjernice za provedbu sanacije utvrđene Strategijom i Planom gospodarenja
otpadom postaju obveza za dokumente izrada kojih proizlazi iz Zakona o
prostornom uređenju, Zakona o zaštiti okoliša i Zakona o otpadu.
Odgovornost u procesu unapređivanja cjelovitog sustava gospodarenja otpadom
podijeljena je na sudionike u gospodarenju otpadom: Hrvatski sabor i Vladu,
Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva, Fond
za zaštitu okoliša, druga središnja tijela državne uprave, jedinice područne/regionalne
samouprave (županije), jedinice lokalne samouprave (općine/gradovi), proizvođače
otpada - kućanstva, druge proizvođače otpada, uvoznike, skupljače otpada,
obrađivače otpada, strukovne, poslovne i druge udruge.
Uloge pojedinih sudionika preciznije su određene s naglaskom na jačanje
horizontalne vertikalne koordinacije upravnih struktura, uz odgovarajuću
stručnu podlogu.
Zakonom o otpadu stvorena je osnova za donošenje podzakonskih provedbenih
propisa i planova gospodarenja otpadom, a koji će biti pravna i pravno-dokumentacijska
osnova za provođenje smjernica iz Strategije.
U općenite aktivnosti spadaju odgoj, obrazovanje i podizanje svijesti,
organizacija sustava prikupljanja i sl. Državna i županijska izvješća
o stanju okoliša i programi zaštite okoliša Planovi gospodarenja otpadom
na županijskoj, gradskoj i općinskoj razini
U okviru planova gospodarenja otpadom za realizaciju i implementaciju
predviđenih ciljeva gospodarenja otpadom razradit će se i određen broj
programa gospodarenja otpadom.
Radi provedbe i implementacije spomenutih planskih i programskih dokumenata
Strategija previđa razradu i pripremu određene strateške i tehničke upute.
Prijedlozima se nastoji ukloniti jedan od važnijih nedostataka dosadašnje
organizacije gospodarenja otpadom.
S obzirom na relativno niske naknade za otpad u Hrvatskoj Strategija predviđa
njihov stalni postupni rast, veći od inflacije, vodeći računa o tome da
se razine naknada usklade s načelima. Donošenjem Strategije Republika
Hrvatska dobila je dokument od posebne važnosti na temelju kojeg će se
rješavati postojeći problemi i unapređivati sustav prema održivom gospodarenju
otpadom što je pretpostavka i za ulazak u Europsku uniju.
Plan gospodarenja otpadom Republike Hrvatske, plan gospodarenja otpadom
u županijama i Gradu Zagrebu, plan gospodarenja otpadom u gradovima i
općinama.
Programi za neopasni otpad, programi za opasni otpad, programi tokova
posebnog otpada, drugi programi.
3. PRAVNE ODREDNICE
U okviru Strategije zaštite okoliša čije je donošenje propisano posebnim
zakonom, Zakonom o zaštiti okoliša, pitanja postupanja s otpadom posebno
se uređuju u samoj strategiji gospodarenja otpadom. Strategiju donosi
Sabor na prijedlog Vlade, a Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog
uređenja nadležno je i odgovorno je za izradu dokumenata i pripremu okvira
ekološke politike i regulative.
Nacionalna strategija zaštite okoliša11 je nastala u okviru projekta strategije
razvoja Hrvatske u 21. stoljeću, a Nacionalni plan djelovanja za okoliš
(NEAP) razrađuje politiku zaštite okoliša. Plan prioritetnih aktivnosti
sadrži strategiju gospodarenja otpadom kao prioritetnu aktivnost za područje
gospodarenja otpadom.
Sadašnji projekt izrade Strategije gospodarenja otpadom u Republici Hrvatskoj
financira Europska unija putem programa CARDS 2001. Ovaj projekt predstavlja
okvir za usklađivanje nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima definiranima
u zakonodavstvu Europske unije u području gospodarenja komunalnim otpadom.
Pripreme za pristup Hrvatske Europskoj uniji predstavljaju značajnu zadaću,
pa je prema tome i logičan slijed da se usporede zahtjevi Europske nije
kako bi se osigurao što je moguće jednostavniji put za Hrvatsku.
U dodatnom izvještaju za izradu okvirne Nacionalne strategije gospodarenja
otpadom za Hrvatsku određeni su projektni zadaci. Glavni cilj smanjiti
utjecaj otpada na okoliš kroz izradu Nacionalne strategije gospodarenja
otpadom usklađene s odredbama i standardima Europske unije. Specifični
ciljevi su:
■ identificirati razlike između hrvatske regulative u području gospodarenja
otpadom i zahtjeva Europske unije, uključujući pregled zakona i propisa
koji predstavljaju okvir za implementaciju zahtjeva Europske unije u vezi
s otpadom;
■ razvoj strategije ekološki prihvatljivog gospodarenja otpadom i odlaganja
komu¬nalnog otpada, kao prve faze Nacionalne strategije gospodarenja otpadom;
■ razvoj plana djelovanja za implementaciju Strategije i postizanje suglasnosti
s di¬rektivom Europske unije o odlagalištu kroz prosječno razdoblje.
Pri tome su sadržane četiri komponente: (1) analiza razlika u zakonodavstvu
i pregled propisa, (2) alternativni načini gospodarenja komunalnim otpadom,
uključujući i kontrolu politike gospodarenja komunalnim otpadom u najmanje
tri zemlje s provjerom, (3) revizija infrastrukture i procjena troškova,
(4) izrada Nacionalne strategije gospodarenja otpadom s mogućim scenarijem
u tri varijante.
U sljedećih petnaestak godina Republika Hrvatska će morati uložiti milijune
eura za sanaciju šteta nastalih nekontroliranim odlaganjem otpada. Sredstva
za izradu projekta osigurala je europska komisija u okviru programa CARDS,
a prema prijedlogu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog uređenja
Republike Hrvatske.
4. STRATEGIJA GOSPODARENJA OTPADOM
Gospodarenje otpadom zadire u sve razine uprave, nacionalnu, regionalnu,
lokalnu, mjesnu i u gotovo sva područja gospodarstva, proizvodnje, potrošnje
i svakodnevnog života, pa time uključuje velik broj raznovrsnih sudionika.
Ključni sudionici gospodarenja otpadom u Hrvatskoj su:
■ Hrvatski sabor donosi zakone i strategiju gospodarenja otpadom;
■ Vlada Republike Hrvatske donosi Plan gospodarenja otpadom, a kroz Ministarstvo
zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva koordinira ukupne
aktivnosti gospodarenja otpadom i provodi mjere postupanja s opasnim otpadom
i termičke obrade;
■ Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost sufinancira realizaciju
mjera gospodarenja otpadom;
■ Agencija za zaštitu okoliša zadužena je uglavnom za informacijski sustav
zaštite okoliša, uključivo gospodarenje otpadom;
■ Županije i grad Zagreb brinu za provedbu mjera i postupanje sa svim
vrstama otpada osim opasnog otpada i opasnog izdvojenog iz komunalnog.
■ Gradovi i općine vode brigu o gospodarenju komunalnim otpadom i muljem
iz pročišćenih gradskih otpadnih voda nakon laboratorijske analize.
Postojeće stanje gospodarenja otpadom u Hrvatskoj zbog dugotrajnog zanemarivanja
opterećeno je brojnim problemima i daleko je od zadovoljavajućeg, primjerenog
EU stanja, jer:
■ najveći dio otpada se nekontrolirano odlaže ili "nestaje"
bez predobrade i recikliranja
■ većina odlagališta nema potrebne dozvole i daleko je ispod standarda
direktive Europske unije o odlaganju otpada,
■ otpad štetno djeluje na podzemne i površinske vode, zrak, klimu, tlo
i zdravlje,
■ kapaciteti postrojenja za obradu otpada su znatno ispod potreba, a postojeći
kapaciteti suizgaranja i recikliranja otpada ne koriste se dovoljno,
■ organizacija i financiranje gospodarenja otpadom ne zadovoljavaju,
■ edukacija stručnjaka i javnosti je nedostatna, pa prevladava negativan
stav javnosti prema otpadu,
■ informacijski sustav o otpadu ne funkcionira, pa su podaci o količinama
i tokovima otpada nepouzdani.
Građevine i postrojenja za gospodarenje otpadom relativno su skromno zastupljene
u Hrvatskoj, jer pokrivaju manji dio ukupnog proizvedenog otpada u Hrvatskoj.
Više od 60% iskazanih kapaciteta pokrivaju registrirana odlagališta, a
ostalo su građevine za obradu otpada. Ukupni kapacitet prikazanih postrojenja
i građevina pokriva manji dio ukupnih količina otpada što znači da se
veći dio proizvedenog otpada ne kontrolira propisno.
Sanacija odlagališta i starih opterećenja je vrlo zahtjeva i skup posao,
koji je u Hrvatskoj tek na početku. U zadnjih tridesetak godina odbačeno
je oko 100 milijuna tona otpada. Intenzivnije aktivnosti na sustavnoj
sanaciji postojećih odlagališta započele su 2004. godine s početkom djelovanja
Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.
5. SCENARIJ RAZVOJA GOSPODARENJA OTPADOM DO 2020. GODINE
Kod izrade tematskih scenarija gospodarenja otpadom odlučujući su kriteriji
na koji resurs izvršiti pritisak da bi se što učinkovitije, ekonomičnije
i "održivo" započelo sa novim sustavom gospodarenja otpadom
u Republici Hrvatskoj (do 2020. god.).
Ukoliko je to tlo; nastavit će se odlagati na deponije (komunalne i za
one za inertni otpad i sl.), a ukoliko se radi o tome da se kao scenarij
odabere pritisak na zrak jer je nužno odteretiti onečišćenje tala i zemljišta;
smanjiti pritisak na vode zbog potencijalnih onečišćenja, tada se mora
uzeti u obzir dodatna emisija stakleničkih plinova koja bi se postupkom
spaljivanja otpada emitirala.
Činjenica da smanjenje emisije stakleničkih plinova u sadašnjem trenutku
ne predstavlja jedan od prioritetnih ciljeva u gospodarskom razvoju zemalja
i to posebice onih u razvoju. Pojedine mjere ispuštanja stakleničkih plinova
zakonski regulirane, a vezane su uz ostvarenje drugih ciljeva mogu posredno
utjecati i na smanjenje emisije stakleničkih plinova. U tom smislu temeljni
scenarij razvoja gospodarenja otpadom predstavljaju projekciju stanja
prema današnjim važećim dokumentima i planovima, koji su u pravilu zasnovani
na strategije Vlade Republike Hrvatske. Osnovu takvog gospodarenja otpadom
čini odlaganje otpada, koji preostane nakon provođenja ekonomski opravdanih
i po okoliš prihvatljivih mjera izbjegavanja nastanka, odvojenog sakupljanja
i recikliranja otpada, na uređena odlagališta.
U temeljnim scenarijima očituje se stalni rast količina komunalnog i sličnog
otpada zbog povećanja životnog standarda i rasta broja stanovnika, koji
će se vremenom postupno smanjivati zbog djelovanja mjera izbjegavanja
i recikliranja otpada.
Moguće mjere za smanjenje emisije metana u sektoru gospodarenja otpadom,
pored mjera koje su sadržane u temeljnim scenarijima, svode se, prema
sadašnjem stanju razvoja tehnologije u razvijenim zemljama, na različite
postupke termičke obrade otpada uz proizvodnju energije iz otpada kojima
se postiže dvostruka korist glede smanjenja emisije stakleničkih plinova.
Izbjegavanje nastajanja i recikliranje otpada
Kao produkti termičke obrade otpada nastaju staklenički plinovi ugljikov
dioksid i vodena para koji imaju znatno manji potencijal globalnog zagrijavanja
od metana. Proizvedena energija iz otpada smanjuje količinu fosilnog goriva
potrebnog za proizvodnju te energije, a time i emisiju ugljikovog dioksida
koji bi nastao kao produkt izgaranja.
Ubrzani rast proizvodnje energije iz otpada određen je s tri čimbenika,
koji djeluju istovremeno i potpomažu se:
■ rast količina termički obrađenog otpada
■ rast ogrjevne vrijednosti ostatnog otpada zbog pojačanog izdvajanja
niskokaloričnih komponenata
■ rast stupnja djelovanja pretvorbe energije uslijed tehnološkog razvoja.
Pored temeljnih, izrađeni su i scenariji smanjenja emisije koji uz planirane,
razrađuju i dodatne mjere usmjerene isključivo na smanjivanje emisije
metana. Dodatne mjere u osnovi se svode na različite postupke termičke
obrade otpada uz proizvodnju energije kojima se postižu dva osnovna pozitivna
učinka: produkti termičke obrade otpada imaju znatno manji potencijal
globalnog zagrijavanja od metana i energija proizvedena iz otpada smanjuje
količinu fosilnog goriva potrebnog za proizvodnju te energije, a time
i emisiju ugljikovog dioksida koji bi nastao kao produkt izgaranja.
ZAKLJUČAK
Ako krenemo od analize stanja, općih načela Europske unije u gospodarenju
otpadom i situacije u Hrvatskoj, postavljeni su sljedeći strateški ciljevi
gospodarenja otpadom: izbjegavanje i smanjivanje količine otpada na izvoru,
razvitak infrastrukture za cjeloviti sustav gospodarenja otpadom IVO,
smanjivanje rizika od otpada, doprinos zaposlenosti u Hrvatskoj.
Kvantitativni ciljevi predstavljaju konkretizaciju strateških ciljeva,
a postavljeni su za količine komunalnog otpada, odlagališta, te kvote
oporabe i recikliranja određenih tokova otpada.
Do 2025. godine predviđa se gotovo potpuni obuhvat stanovništva organiziranim
skupljanjem komunalnog otpada, znatan rast količine recikliranog i obrađenog
komunalnog otpada kao i bitno smanjenje količine odloženog komunalnog
otpada, osobito biorazgradive frakcije.
Kvantitativni ciljevi za odlagališta otpada predviđaju smanjenje broja
odlagališta, sanacije svih odlagališta i postupno formiranje centra gospodarenja
otpadom. Kvote oporabe i recikliranja nekih prioritetnih tokova otpada
određene su na bazi odgovarajuće regulative Europske unije sa postavljenim
vremenskim pomakom rokova za Hrvatsku.
S obzirom da zasad jedini stabilni izvor financiranja programa i projekata
gospodarenja otpadom u Hrvatskoj - Fond za zaštitu okoliša i energetsku
učinkovitost osigurava samo manji dio potrebnih sredstava te na današnje
relativno niske razine naknada za otpad u Republici Hrvatskoj, nužno je
planirati njihov stalni postupni rast prema načelu onečišćivač plaća.
U prvoj fazi to bi moglo značiti prijelaz s naknada za komunalni otpad
po stambenoj površini na naknade po broju članova kućanstva. Upravo je
u tijeku tj. uveden je novi sustav plaćanja za komunalni otpad po članu
domaćinstva u cijelom Zagrebu a i ostale županije uvode promjene prema
učinkovitijem i realnijem obračunu naplate od građana i gospodarskih subjekata.
Isto tako će biti potrebno pojačati korištenje različitih financijskih
sredstava iz javnih i drugih izvora financiranja.
LITERATURA
1. Kalambura, S.: Strategija gospodarenja otpadom i uloga fonda za zaštitu
okoliša i energetsku učinkovitost, Zagreb, 2006.
2. Narodne novine 46/2002
3. Potočnik, V.: Jedno viđenje strategije gospodarenja otpadom Republike
Hrvatske, Zagreb, 2005.
4. Strategija gospodarenja otpadom za Republiku Hrvatsku, Gospodarstvo
i okoliš, 2003.
5. Vešligaj, D., Potočnik, V., Jelavić, V.: Gospodarenje otpadom u funkciji
smanjenja emisije stakleničkih plinova u Hrvatskoj, Zagreb.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |
|