INOVATIVNI MANAGEMENT

1. DEFINIRANJE I STRATEGIJA INOVATIVNO - PODUZETNIČKOG MANAGMENTA

Razvojem tržišnog gospodarstva najznačajniju ulogu dobiva manager. Taj pojam je izveden iz termina management što u pravilo prevodimo kao upravljanje ili rukovođenje. Manager je engleska riječ koja je zapravo izvedenica od talijanske riječi mangegiare, dok talijanska riječ potječe od latinske riječi manus što znači ruka. U našemu kolokvijalnom standardnom rječniku manager znači upravitelj, direktor, ravnatelj, poduzetnik (biznismen), (ruko)voditelj uopće. Uz termin managment uvijek se isprepleću pojmovi upravljanje i rukovođenje, ali se u pravilu ta dva pojma razlikuju. Upravljanje je odgovornost dodijeljena odozgo, dok je rukovođenje privilegija delegirana odozdo. Upravljanje se odnosi na čitav upravljački proces - od planiranja, zapošljavanja, usmjeravanja, koordiniranja, izvršavanja do kontroliranja. S druge strane, rukovođenje je sposobnost djelotvornog utjecaja na mišljenja, stavove i ponašanje suradnika zbog ispunjavanja zahtjeva organizacije. U njemačkoj stručnoj literaturi ta dva pojma se izjednačuju. U njih je management najširi pojam: on u sebi osim upravljanja uključuje i ponašanje, odnose i odlučivanje iz hijerarhijsko-upravljačkog vrha. Iz toga pojma izvodi se i rukovođenje, dok rukovođenje (running) u užemu smislu u sebi ne sadrži i upravljanje. Nijemci rabe i treći termin – leitung što znači upravljanje, u kojem sve veću ulogu imaju djelatnici na osnovi zakona o suupravljanju i suodlučivanju.
Poslovni svijet sve češće koristi termin leadership odnosno vođenje. Da bi poduzeće uspješno poslovalo potrebno je formirati odgovarajući te također uspješan tim. Uspješno vođenje ovisi o odgovarajućem formiranju tima, u kojem se članovi međusobno dopunjuju s karakteristikama vođe tima. Voditelji se ne biraju nego se otkrivaju u obrazovnim programima usavršavanja, a razlikuju se od ostalih rukovoditelja individualnom snagom subordinacije, osobnim značajkama, po snalaženju u težim situacijama, prirodi organiziranja djelatnih potencijala i karakternim obilježjima voditelja. Taj oblik rukovođenja često nazivamo etički managment jer se temelji na suradnji s ljudima i timom.
Ekonomija i management se najčešće poistovjećuju. Kako je ekonomija dio managmenta tako je i managment dio ekonomije, što se pokazuje kao dobar stil rukovođenja i način gospodarenja u stvaranju profita. S aspekta znanosti i prakse, management je krajnje složena disciplina i umijeće procesa upravljanja i rukovođenja organizacijom poduzeća. Management također uključuje znanosti o poslovnosti i poduzetničku strategiju privređivanja.
Bitne dijelove znanstvenog managementa čine najmanje 23 znanstvene discipline: ekonomija, tehnologija, tehnika, pravo, kadrologija, psihologija, organizacija, informatika, komunikologija, etika, ergonomija, edukologija, andragogija, estetika, ekologija, sociologija, geografija, demografija, antropologija, medicina rada, matematika, logistika i strategija planiranja. Upravo zbog svih tih različitih znanosti i znanstvenih disciplina možemo reći da je managment sam po sebi vrlo specifičan. Zato se u novije vrijeme za management koristi termin znanstveni management. On opet ima svoje posebne funkcionalne dijelove s novim specifičnostima - marketing management, personnal management, tehnologijski, financijski itd.
Management je uvjetovan kulturom, tradicijom, vrijednostima i navikama društva te se i definira različito. To je hijerarhijski vrh - grupa viših rukovoditelja o kojima ovisi opstanak, razvoj i uspjeh poduzeća pa nije čudno što je direktor (manager) kao eksponent managementa postao profesija. U managmentu direktor utvrđuje poslovne ciljeve, pravce i strategiju razvoja, organizira i usmjerava potencijale, integrira sve raspoložive snage i stvara uvjete za veću proizvodnost i uspješnost, odlučuje, koordinira, delegira, kontrolira i odgovara za opći trend rasta i razvoja i tako pridonosi razvoju poduzeća. To su jedni od glavnih razloga što su sve civilizacije i društveni sustavi pridonijeli veliku važnost upraviteljima i organizatorima poslova.

Poznato je da se odluke o inovacijama ne mogu donositi rutinski ni parcijalno - sve se manje odlučuje na temelju improvizacije promjena, a sve se više odnose na simulaciju kom-pleksnih činitelja inovacijskog procesa. Inovacija je transformacija ideje (invencije) u novi odnosno unaprijeđeni proizvod ili tehnologijski proces. Inovacijski proces obuhvaća istraživačke, tehničke, organizacijske, upravljačke, financijske i komercijalne faze, oplemenjene kadrovskom domišljatošću u zaokružene tehnologijske cjeline. Proces inovacije ubrzava tehnologijske promjene koje dovode do promjena u strukturi proizvodnje, zatim do konkurentnosti na tržištu te do povećanja učinkovitosti. Poduzeća koja nemaju viziju, motivaciju i koja su bez ideje ne mogu opstati u današnjoj konkurenciji. Stoga poduzeća koja žele uspješno poslovati i koja se žele razvijati moraju u svakom trenutku biti ofenzivna, defenzivna ili inovatori. Moguća klasifikacija tehnologijsko-inovativnog razvoja ovisi o intenzitetu znanstveno-istraživačkih i organizacijsko- aplikativnih funkcija, odnosno odgovarajući model razvoja koji se kreira na temelju usklađenih tehničkih i tržišnih aspekata uvođenja inovacijskih procesa. Takav se model temelji na ekskluzivnom pristupu vlastitim i tuđim spoznajama o razvoju.

Karakteristična su tri procesa inovacija: a) proces organiziran kao kružni tijek, b) vrijednosno-upravljani proces i c) proces s eksternom i internom orijentacijom. Svaka inovacija zahtijeva proces stupnjevitog donošenja odluka, gdje se, uz odluke o inovaciji, donose i etapne odluke o ocjeni (evaluaciji) i primjeni (provođenju) inovacije. Inovacijski proces ima dvostruku usmjerenost naročito na nove programe, postupke, i na strukturu rada i sredstava iz okruženja, te na organizacije.

1.1. Poduzetničko-inovativni management

Za poduzetništvo su najbitniji ljudi i ideje, a zatim novac, te prihvaćanje rizika. Na tržištu, poduzetnici osmišljavaju model, hvataju svaku priliku, an¬gažiraju kadrovske i financijske potencijale i preuzimaju rizik, polazeći od zadovoljenja potreba tržišta (potražnje) i vlastitih interesa (profita). Put do uspjeha je vrlo težak, ali i nerealan bez nositelja ideja i inovacije. U suvremenom poimanju tržišne ekonomije poduzetnici su ljudi koji a) primjenjuju ideje i inovacije u poslovanju kako bi zadovoljili kupce, b) standardiziraju i motiviraju svoj proizvod, c) oblikuju procese i alate za promjene, d) obrazuju radnike za inovacije, e) prilagođavaju djelatnost promjenama izazvanima konkurencijom, f) povećavaju kvalitetu i profit, g) istražuju te stvaraju nova tržišta i h) osvajaju nove potrošače. Zbog toga, poduzetništvo se ne odnosi samo na mala i nova poduzeća već i na ona što stvaraju nešto novo u svom načinu poslovanja, nešto što se bitno razlikuje od stereotipnih proizvoda, jer poduzetnici mijenjaju i transformiraju vrijednosti. Poduzetništvo primjenjuju i velika i stara poduzeća, žele li opstati i razvijati se u tržišnim uvjetima. Poduzetništvo je vidljivo u svim djelatnostima, a ne samo u gospodarstvu, od bankarstva pa sve do zdravstva.
Poduzetništvu je zadatak da trgne iz pospanosti i tromosti postojeći mehanizam organizacije, da ga inovira i unaprijedi, čime poduzeća stječu ugled i poslovnu odgovornost za dalji razvoj. Danas kompjutorska tehnologija kroz poduzetništvo otvara neslućene mogućnosti, pretvarajući vještine i kreativne procese u znanstvene procese. Stoga se i govori o poduzetničko-inovativnom managementu kojemu su potrebne dodatne kvalitete za upravljanje i vođenje složenih inovativnih procesa.
Tipologija je znanost o tipovima, ali i svrstavanje u tipove, odnosno klasifikaciju. Rukovođenje i njegov reprezentant - direktor različito se klasificiraju zbog toga jer je ovisno o stilu, statusu, organizacijskom razvoju, ovlastima i ponašanju. Uz rukovođenje i direktor usko je povezan pojam hijerarhije, odnosno poretka po rangu u managementu.

S obzirom na hijerarhiju rukovođenja znanost je utvrdila brojnim istraživanjima da je:

a) Optimalna hijerarhijska ljestvica rukovođenja poduzećem maksimalno trodimenzijska ljestvica. Ovakvo rukovođenje tom ljestvicom je neefikasno, neodgovorno i skupo, pa su potrebni racionalni i inventivni zahvati.

b) Valjano rukovođenje ne trpi višu nadređenost većem broju rukovoditelja, optimalan je broj rukovoditelja, sedam. U praksi se događalo da je direktor rukovodio, u izravnoj komunikaciji, čak i sa četrdesetak rukovoditelja organizacijskih jedinica. Ako u poduzeću postoji velik broj jednakopravnih organizacijskih dijelova, onda je organizacija rukovođenja zastarjela.

Tipologija inoviranih stilova rukovođenja poduzećem u tržišnim uvjetima ima sljedeće odrednice:

• Snažna i stabilna okrenutost ka ljudima i zadacima,
• Veća usmjerenost na ljude, manja na zadatke,
• Promjenljiva usmjerenost - i na zadatke i na ljude,
• Velika angažiranost na timskome i grupnom radu,
• Visoki stupanj interesa za individualne zadatke,
• Računanje s osjećajima dugih, uzimanje u obzir tih osjećaja,
• Spontano izražavanje vlastitih osjećaja,
• Komuniciranje na intelektualnoj razini.

Uspješnost u poslovanju i odnosima među djelatnicima ovisi o tipologiji inovativnih planskih strategija koje su povezana s osobinama direktora. Na vlastita istraživanja povezana je i ofenzivna strategija, zatim defenzivna koja predstavlja zlatnu sredinu, a tradicijska koja predstavlja zatvarajuće postojeće okvire. Imitatorskom strategijom prate se dostignuća vodećih u branši, a s oportunom se ide ukorak s okružjem, ali ne i s tehnologijom. Manja poduzeća primjenjuju ovisnu strategiju, a svaka strategija zahtjeva odgovarajući profil rukovoditelja i suradnika.

1.2. Strategija inovativno-poduzetničkog managementa

Razvojem poduzeća bavi se strategija upravljanja koja pretpostavlja da se stvari pažljivo postave na mjesto i da se dobro osmisle. Skup načela i smjernica u općoj strategiji posebno su važni za svaku situaciju, a specifična strategija ima opća načela, ali i specifično osmišljene smjernice. Svakom poduzeća cilj je opstati i razviti se što je bolje moguće, a da bi u tome poduzeće uspjelo mora se inovirati, a pritom i riskirati te tako naučiti strategiju inovativnog managementa.
Tržišta, konkurencije i rizici traže kao pretpostavke uspjeha i osmišljenu strategiju. U pravilu pojam strategije znači i znanstvenu spoznaju, ekspertnu vještinu vođenja procesa privređivanja. Strategija se pojavljuje u praksi zajedno sa planom, neki ju čak izjednačavaju, ona je prošireni i uopćeni plan, čak je i više od plana, njom se određuje ciljevi i teorijski željena dostignuća svedena na moguću realnost. Strategiju kreira i kultura organizacije. Kultura označava načela, poslovnu etiku, očekivanu sliku organizacije. Kultura i strategija ne mogu jedna bez druge jer je kulturu ujedinila strategija jer ona sličnim djelom kao i strategija djeluje na oblike razvoja, ali je suptilnija, nije kompleksnija i sveobuhvatnija od strategije u užem smislu. Strategija nije detaljan plan razvoja nego u pravilu opći nacrt.

Potrebno je naglasiti da poslovni rizik nije avanturizam. Rizične akcije se upravljaju inteligentno i oprezno. Poznata su četiri načina minimiziranja rizika:

• po procjeni situacije donosi se odluka za ili protiv rizika;
• uspoređuju se i uravnotežuju dva rizika;
• poduzimaju se koraci protiv rizične neizvjesnosti
• prvobitna se odluka u hodu modificira ugradnjom novih stabilizacijskih elemenata u realizaciji pothvata

Za strategiju inovativno-poduzetničkog managementa bitno je ostvariti strategijsku svijest rukovodećeg tima, što je u korelaciji između hijerarhijskog statusa i uspješnosti vođenja strategije razvoja u poduzeću. Za organizaciju i management termin strategiji znači vještinu projektiranja ključnih odluka i konstruiranja izlaza iz situacije u želje. Odluke i izlazi temelje se na:

a) maksimalnom angažiranju potencijala poduzeća,
b) uvjetovanosti okolini,
c) predviđanju i uklanjanju mogućih opasnosti i ograničenja.

Može se reći da strategija znači aktiviranje svih potenciji za inovativne promjene, kao i motiviranje sudionika razvoja, te pokretanje programa provođenja strategije. Uspješno ostvarenje zahtijeva kontinuirano strategiji informiranje o svim zbivanjima i fazama. Zato postoji i potreba za izgradnjom modela si informacija, praćenja i inovacija kao činitelja uspješnosti razvoja.

2. FUNKCIJE INOVATIVNOG MANAGEMENTA I ULOGA DIREKTORA

Djelovanja direktora poduzeća proizlazi iz složenih funkcija tržišnog poslovanja. Navode se sljedeći zadaci:

• Kreiranje filozofije i strategije razvoja i poslovanja poduzeća;
• Planiranje programa razvoja, organizacije, tehnologije i proizvodnje;
• Programiranje razvojnih, gospodarskih i uslužnih djelatnosti;
• Organiziranje timova procesa i funkcija poduzeća;
• Raspoređivanje stručnih djelatnika na određene poslove;
• Usmjeravanje stručnjaka i prioriteta procesa;
• Motiviranje djelatnika i stilova rukovođenja;
• Stimuliranje proizvodnosti i ekonomičnosti;
• Obrazovanje suradnika i svih zaposlenih za vođenje i rad;
• Komuniciranje s timovima, s organizacijskom dijelovima, s pojedincima i partnerima;
• Koordiniranje djelatnika i procesa rada;
• Odlučivanje o bitnim procesima u poduzeću;
• Ugovaranje poslova;
• Raspodjela poslova suradnicima;
• Istraživanje marketinga, uvjeta proizvodnje, ponašanja i sl.;
• Upravljanje financijama, drugim potencijalima i radnim vremenom;
• Reguliranje odnosa i suradnje;
• Informiranje svih zaposlenih i javnosti o zbivanjima, uvjetima, događajima i rezultatima;
• Vođenje i ocjenjivanje suradnika, dodjeljivanje priznanja i predlaganje promocija;
• Kontroliranje ostvarivanja ciljeva, poslova i zadataka;
• Inoviranje organizacije, odnosa i procesa;
• Unapređivanje razvoja, potencijala i kooperacije, kao i niz drugih poslova i ovlaštenja.

Tehnika rješavanja problema je kombinacija kvantitavnih i kvalitativnih analiza u traženju optimalnog rješenja. Ozbiljne prepreke u izvršavanju zadataka strategijskog plana su odstupanja od parcijalnih ili globalnih ciljeva nepoštovanje preuzetih obveza, površnost ili neznanje u obavljanju preuzetih poslova. Problemi se ne smiju rješavati paušalno i nepromišljeno, već prema određenoj shemi. Utvrđivanje problema na osnovi znanja i iskustava (pristupa se objektivnom utvrđivanju činjenica i definiranju stanja) određuje se što ne funkcionira u poduzeću, odnosno na kojim poslovima i mjestima ne funkcionira, i dolazi se do pojedinca. Uzrok problema: nakon utvrđivanja problema utvrđuje se uzrok problema i analizira stvarno stanje, lučeći što jest razborito od onoga što nije. Postavljanje cilja: cilj treba biti realan, ostvariv, koristan, pozitivan, efektiva i efikasan. Ne smije ga se precijeniti niti podcijeniti. Procjena rješenja problema: cilj određuje mjerila postupka rješavanja, kao i cijenu. Postupke treba provjeriti i posezati za optimalnima. Plan akcija rješavanja problema razrađuje opseg zadataka i faze akcija: određuje termine, ljude i prostor rješavanja. Zadatke treba preuzimati s voljom, vodeći računa o odnosima i drugim posljedicama rješavanja i prijedloge mjera. Kontrola akcija i rezultata provodi se sukcesivno i po završetku rješavanja. Uspoređuju se rješenja akcija i rezultati po odjelima. Zaključak utvrđuje je li stanje izazvano problemom bolje, je li ostvaren plan i cilj rješavanja. Ako nisu postignuta željena rješenja rukovoditelji postavljaju alternativu, a ako ni to ne uspiju oni predlažu - tko će ih zamijeniti.

2.1. Direktor kao organizator i edukator

Rješenja za utvrđivanje optimalnih veličina organizacije više nisu rezolucije, programi, fetišiziranje ekonomskih i drugih zakona, niti leže u tehničkim i ostalim ograničenjima, već u kreativnosti ljudskog uma i razini kvalitete interkadrovskih odnosa. To traži nove metode, postupke i tehnike, jer je riječ o posve novoj organizaciji. Njoj je potrebna ne samo nova koncepcija nego i djelotvorno ostvarivanje i kontroliranje njezina funkcioniranja, uz sinkronizirano ponašanje svih činitelja, uključujući kooperaciju i koordinaciju.

Oblici organizacije su, u osnovi, funkcionalni, a razlikuju se u odnosu prema:

• načelu dinamične podjele rada (u stalnoj kvalitativnoj promjeni);
• načelu kompetencije, djelokruga rada i odgovornosti;
• koordinaciji specijaliziranih funkcija.

Organizacijski oblici višestruko utječu na poslovanje. Promjene se događaju prema specifičnim načelima spirale rasta, spojenih posuda u planiranju, energo - kibernetičkoj strategiji razvoja, stavu prema okruženju, koncentraciji snaga, konsenzusu eksperata i drugim dometima znanosti.

Novo poduzeće traži optimalne oblike organizacije:
• racionalizaciju procesa rada;
• povećanje ekonomičnosti poslovanja;
• porast proizvodnosti rada;
• bolje korištenje unutarnjih rezervi;
• presudne čimbenike bržeg razvoja.

U poduzetništvu je pak direktor oslobođen sitnih organizacijskih poslova, a preuzima brojne nove, vrlo složene i visokostručne. Jedno od najodgovornijih je otvaranje mogućnosti za obrazovanje suradnika. Koncepcija obrazovanja rukovoditelja, suradnika i radnika čini okvir za organizacijske promjene na svakom području. Programom se specificiraju pojedine vrste obrazovanja, npr.: za uvođenje u posao, za kontinuiranu specijalizaciju stručnjaka, obrazovanje linijskih i funkcijskih direktora (pogona i službi), osposobljavanje nižih rukovoditelja, obrazovanje za inovativne procese, obrazovanje za više kvalifikacije, obrazovanje za na-predovanje, obrazovanje potencijalnih mladih stručnjaka za rukovoditelje.

Inovirani oblici organizacije rada svode se na tri bitna postupka:

• raščlanjivanje radnih procesa, poslova i radnih zadataka,
• koordiniranje raščlanjenih procesa i poslova,
• integraciju procesa (povezanost, usklađenost).

Proces odlučivanja traži usklađivanje neposrednih i posrednih ciljeva, a potom proces relizacije, kao nastavak procesa dugotrajne pripreme i osmišljavanja. Teško je odrediti ciljeve bez poznavanja dugoročnih razvojnih i operativnih planova poduzeća. Stoga svaki neposredni cilj odlučivanja mora biti u skladu s dugoročnim strategijskih planovima. Najdragocjenije čime čovjek raspolaže pri odlučivanju jest mudrost - sublimat znanja i uma. Postoje dvije vrste mudrosti - filozofijska i praktična. Obje su vrlo važne za donošenje optimalne odluke. Filozofijska je mudrost konstantna (spoznaja istine o načelu), a praktična je varijabilna, gdje je potrebno poznavati specifična načela odlučiva¬nja u različitim područjima. Tko je u stanju koristiti obje, taj je znalac, znanstvenik.
Za timsko odlučivanje važne su i odlike dobronamjernost i uviđavnost (spremnosti sposobnost poštovanja drugoga, popustljivost, moć praštanja). Pametni su oni rukovoditelji koji su uviđavni, koji mudro rasuđuju o predmetu odluke, pa su i dobili atribute: pametni, bistri, razumni, uviđavni, popustljivi Te su osobine darovi prirode, ali se mogu i naučiti, a katkad se mogu i simulirati (glumiti).
Pri odlučivanju je nezaobilazno još jedno svojstvo - vrsnoća (spretnost, okretnost dovitljivost). Tko ju posjeduje može poduzeti i postići gotovo sve što cilj zahtijeva, pravilne su odluke u korelaciji s praktičnom mudrošću i vrlinama njezinih nositelja. Strategijske odluke donose se na osnovi spoznaja, vještina i sposobnosti razumskog i na istini utemeljnog razmišljanja.
Uspješnost pregovaranja ovisi o stručnosti, sposobnosti, stilu komuniciranja i mnogim osobinama pregovarača. No, dobar pregovarač mora voditi računa o osobinama naravi druge strane, treba joj se što je moguće više prilagoditi. Svaki pregovarač mora biti komunikativan, mora poznavati specifičnost predmeta o kojemu je riječ, a u slučaju zapreka treba pregovor držati otvorenim do sporazuma, tj. produljivati ga, a ne zatvarati. Prilikom priprema za pregovore, uz opću specijalističku osposobljenost, poučno je prikupiti informacije o predmetu pregovora, o tome čime raspolaže druga.

2.2. Nova uloga direktora

Objektivnim spoznajama i akcijama (znanošću i organizacijom) ljudi mijenjaju svijet i svijest o vlastitoj ulozi u pokretanju i uređivanju promjena u prirodi. Time se čovjek kao svjesno i djelatno biće izdiže iznad ostale prirode i postaje mjerom svih stvari. Djelatna uloga čovjeka zahtijeva savjesno i stručno obavljanje poslova, što postaje zanimanjem, odnosno profesijom. Jedna od ključnih profesija u društvenim procesima jest ona menedžera, direktora. Ona je presudna za brži strategijski razvoj poduzeća i cjelokupnog gospodarstva. Stoga zahtijeva poseban profil i stil, odnosno odabrana svojstva osoba koje se nje prihvaćaju.
Profil direktora poduzeća sutrašnjice treba promatrati u dinamičnom razvoju gospodarstva i društva. Osnovna mu je zadaća da predviđajući budući tijek razvoja, strategijski primijeni postignuća tehnologijskih inovacija te stvori nove prilike za povoljne poslovne transformacije. Inovativni procesi traže visok stupanj inicijativnosti direktora u pokretanju razvojnih mogućnosti, podržavanju istraživačkog duha i poduzetničke atmosfere te fleksibilnost u poslovanju i omogućavanje humanijih međuljudskih odnosa.
Vođenje i organiziranje poslovanja poduzeća sutrašnjice ostvaruju se na temelju koncepcija, strategijskih načela, poduzetničke filozofije, suvremenih metoda i tehnika "bioenergetičkog" organograma i informatičkog algoritma u procesima tehnologijskih i društvenih inovativnih promjena. To su procesi automatizacije i kibernetizacije privređivanja koji zahtijevaju inovirani profil direktora poduzeća. Čestitost i talent su na prvom mjestu sve ostalo se može naučiti uz odgovarajuće uvjete, programe i stimulanse. Znanja potrebna direktoru ne mogu se steći odjedanput; potrebno je kontinuirano obrazovanje za nove situacije. Stoga direktor sutrašnjice treba dobro ovladati znanjem vezanim uz inovirano poslovanje te uz management. To znači da bi direktor sutrašnjice trebao, uz diplomu odgovarajućeg fakulteta, polaziti i seminare za inoviranje znanja i vještina te poslijediplomski studij iz managementa.
Uspješan direktor mora poznavati: područje rada (djelatnost, branšu, poduzeće), specijalističke elemente poslovanja (monetarni, devizni, porezni, obrazovni i cjelokupni ekonomsko-financijski sustav), te sredinu u kojoj se poduzeće nalazi. On mora moći kreirati strategiju, definirati i rješavati probleme, voditi timove, komunicirati i ophoditi se s ljudima, odlučivati, uvjeravati, dokazivati i pregovarati, delegirati, kontrolirati, u poslu riskirati i preuzimati odgovornost. Da bi direktor besprijekorno obavljao široki i raznoliki dijapazon djelokruga rada, on mora biti: emotivno stabilan, strategijski kreati¬van, praktično mudar, brz logičar, samouvjeren i nepokolebljiv kada je riječ o odabranoj metodi i poduzetničkom prijedlogu, vrsni vođa i koordinator timova u procesima rada, moralan, kulturan u ophođenju i demokratski nastrojen.
Ponašanje ljudi je rezultat nasljeđa, navika i djelovanja okoline (običaja), pa su razlike u ponašanju među ljudima velike i uvjetovane složenošću različitih vrsta podražaja i motivacija.
Sposobnost, povjerenje, energičnost, iskrenost, odgovornost i hrabrost su kvalitete koje menedžera čine vođom i redovno potiču pozitivne emocije ljudi u kritičnim situacijama, stvaraju atmosferu iskrenosti, motiviraju zajedničke ciljeve i interese. Prilikom samoprocjene vlastite uspješnosti nije loše da menedžer obrati pažnju na sljedeće:

1. Organizacijska aktivnost - treba imati na umu da se organizirati može bolje i više, ali ne tako da se jave umor, nemir, panika i zabrinutost. Organizacijska aktivnost znači i planiranje poslova, koje treba rasporediti kao logičan niz postupnih koraka u realizaciji. Treba poći od pregleda problema, analize činjenica, raspoređivanja i grupiranja činjenica, ali i predvidjeti činitelje i standarde izvršenja.

2. Umna energija omogućuje da se posao učini zanimljivim, tj. da se uklone umni zamor, ili čak osjećaj bespomoćnosti. Uklanjanje emocionalnih smetnji i konfuznosti omogućuje koncentraciju na predmet rasprave i rješavanje problema. Važan kriterij uspješnosti menedžera mjeri se stupnjem usredotočenja pozornosti na predmet razmatranja.

3. Tjelesna kondicija je menedžerima nužna jer poslovi koje obavljaju iziskuju veće umne i tjelesne napore. Stoga je potrebno voditi računa o smetnjama u radnoj sredini (rasvjeta, boje, buka, položaj radnog stola) i uklanjati ih. Menedžerima koji više borave u zatvorenim prostorima i u sjedećem stavu, potrebne su tjelesne vježbe, šetnje na svježem zraku, sportska rekreacija, izlasci, nužna je povremena liječnička kontrola.

3. STILOVI USPJEHA I OBRAZOVANJE ZA INOVATIVNI MANAGEMENT

Stil je odabir ponašanja s obzirom na posao koji se obavlja, a izabire se na način da može omogućiti uspjeh u poslu. Kada se radi o inovativnom managementu, uspjeh leži u načinu donošenja odluka i načinu reagiranja na tuđe odluke. Postoji više različitih stilova, a razlikuju se:

a) stil znanstvenika, čiji su potezi i mišljeni strategijom,
b) vojnog stratega, koji vuče poteze s obzirom na poteze protivnika,
c) umjetnika, koga karakteriziraju estetički potezi i
d) političara, kome su impulsi pobornika i protivnika poticaj za odlučivanje.

U nastavku su prezentirana četiri bitna stila, odnosno četiri aspekta orijentacija što različitim putevima vode uspjehu: a) poduzetnički stil managementa, b) inovativni stil, c) informacijski i d) koordinativni stil.

Poduzetnički stil managementa

Menedžersko-poduzetnički stil karakterizira poduzimanje radikalnih koraka u poslovanju. Gradi se promišljenom strategijom kojom se uočavaju i koriste poslovne prilike. Poduzetnički stil ide na uspjeh preko rizika, a temelji se na strategijsko-planskim predviđanjima s realnim izgledima na provedivost. U sebi nosi mnoštvo suprotstavljenih stilova, kao što su: rizik, užitak, odmjereno pregovaračko ophođenje, osmišljeno provođenje, hladnokrvno pogađanje i nadmudrivanje s partnerima, te tihi, uporni i strpljivi rad i postupnu realizaciju. Ako se zbog prevelikog rizika dogodi neuspjeh, manager ovoga stila hrabro ga podnosi. Uči i na neuspješnim potezima i, što je najvažnije, zna iz neuspjeha izići kao pobjednik, jer i iz neuspjeha crpi izvor motivacije. Poduzetnički stil sadrži odlučnost u ostvarivanju zadanih ciljeva, zagrijava suradnike entuzijastičkim vjerovanjem u uspjeh. Takav je manager samopouzdan, vjeruje da se svi problemi mogu uspješno riješiti, i svi poslovi kojih smo se latili - izvršili. Poduzetnički stil karakterizira unutarnja dinamičnost, te pribranost, spokojnost i duhovitost u ponašanju.

Inovativni stil managementa

Menedžersko - inovativni stil, u užemu smislu, jest sposobnost osmišljenog pronalaženja varijacija za ostvarenje cilja, tj. kreiranje novih ideja i inovativnih procesa, čime se iz suradnika izvlači maksimum spretnosti i znanja. Spoj novih metoda i entuzijazma postiže uvjerljivost u pridobivanju ljudi za preuzimanje rizika. Konvencionalne ideje, stare navike i intuicija, bez inoviranja znanja, završavaju neuspjehom za koji je odgovoran menedžer. Menedžer ovoga stila je intelektualno radoznao.

Informatički stil managementa

Menedžersko-informatički stil zahtijeva od direktora aplikaciju analitičkog instru-mentarija u menedžmentu na temelju informatičke tehnologije, što omogućuje smanjenje hijerarhije u organizacijskoj strukturi. Informatička organizacija i inovativni management strukturirani su oko ciljeva i strategijskog plana poduzeća, rukovoditelji uspostavljaju veze preko povratnih informacija (rad na kompjutoru), što uspoređuje postignute i očekivane rezultate. Menedžeri ovoga stila stvaraju informatičku organizaciju što nadilazi tip naredba - kontrola, ona zahtijeva više specijalista s osobnim odgovornostima, više projektnih timova, što smanjuje potrebe za savjetnicima bez odgovornosti. Brzina protoka informacija i konvertiranje podataka traži više informatičkih programera i analitičara, novih specijalističkih kadrova za informatičku tehnologiju, što iziskuje novi stil koordiniranja informatičara. Informatički management u uvjetima primjene informatičke djelatnosti traži novi tip direktora i ostalih razina rukovoditelja. U ovom stilu posebnu važnost imaju kompjutorizacija i informatička djelatnost pri odlučivanju, a pogotovu pri donošenju odluka o investicijama.

Koordinativni stil managementa

Za ovaj je stil karakteristična sposobnost direktora u razrješavanju sukoba među su-radnicima. Menedžer - koordinator, dakle, mora znati metode, mora vladati situacijom, ali i poznavati sebe i suradnike, osobine i način ponašanja ljudi. Analiza sustava vrijednosti može direktoru pomoći u nadvladavanju nepoželjne tendencije i njena kanaliziranja u željenom pravcu.
Rješavanje niza pitanja i problema zahtijeva suvremenu i efikasnu organizaciju rada. Direktor u organizaciji rada ima ulogu usmjeravanja i dovođenja u sklad sljedećih činitelja:

• planova razvoja,
• hirova tržišta,
• rad suradnika,
• tehnoloških zadataka i procesa,
• utjecaja različitih sustava poslovanja,
• interese radnika,
• proizvodnih odnosa i
• financijskih i pravilnih propisa.

Kako bi bio uspješan u svom poslu, direktor mora kreirati i voditi istraživački projekt kojima će naći nova inovativna rješenja na novonastale promjene i probleme. Ostvarivanje uloge direktora ovisi o metodama rukovođenja, delegiranju funkcija, načinu odlučivanja i o odnosima s brojnim strukturama u organizaciji ra¬da. Za realizaciju načela potrebno je odrediti ciljeve razvoja, strategiju planiranja i politiku realizacije na temelju analize i informacija. Sposobnost rukovođenja, utjecajnost, umna živost, odnos prema imovini, zdravstveno stanje i emotivna uravnoteženost glavne su karakteristike direktora koje utječu na uspjeh poduzeća.

3.1. Obrazovanje za management

Tipologija programa kontinuiranog obrazovanja managera može se izvaditi, kako bi se izveli i konkretni okvirni modeli obrazovanja i sustav napredovanja direktora poduzeća. U izradi tipologije modela programa direktora i njihove verifikacije u stvaralačkoj praksi pošlo se od: 1) razmatranja svjetskih iskustava u obrazovanju direktora; 2) analize stanja kod nas uz osvrt na potrebe; 3) smjernica programa usavršavanja, osposobljavanja i inoviranja znanja rukovodećih kadrova za sadašnje i buduće potrebe obrazovanja; 4) mogućnosti realizacije predloženoga programa.
Izrada i primjena suvremeno koncipiranog i znanstveno utemeljnog sustava profesijskog razvoja direktora (specijalističkog obrazovanja, usavršavanja, osposobljavanja i promoviranja) u poduzeću pretpostavlja:

a) povećanu motiviranost kadrova za vlastiti profesijski razvoj i usklađenije inter-kadrovske odnose;
b)imenovanje i raspored kadrova na poslove i funkcije prema kriterijima znanja i sposobnosti (uz više demokracije i manje promašaja u kadrovskoj politici);
c) uspješnije i odgovornije obavljanje rukovodećih funkcija;
d) efikasniji razvoj tehnologije, organizacije i ukupnoga tržišnog poslovanja, kao i brže uklapanje u međunarodni tijek privređivanja.

Primjena izrađenih programa obrazovanja direktora omogućit će uspješniji razvoj vodećih kadrova i organizacije poduzeća. Također, zbog nepredvidivog tržišta i kretanja ponude i potražnje, edukacija inovativnog managera neizbježna je i potrebna kako bi poduzeće ostalo konkurentno.

3.2. Uloga direktora u inovativnom managementu

Budući da je uloga rukovodstva u poduzeću izmijenjena, drukčiji je i položaj direktora. Stoga direktor poduzeća, uz povećana ovlaštenja i odgovornost, preuzima rizik o razvoju poslovanja i vlastite karijere. Djelokrug rada suvremenog direktora poduzeća sastoji se od sljedećih prava (ovlaštenja) i dužnosti:

• organizira rad poduzeća,
• rukovodi poslovanjem poduzeća,
• samostalno odlučuje o procesima rada i poslovanja,
• zastupa poduzeće pred dragima,
• odgovara za zakonitost rada poduzeća.

Direktor je u poslovanju samostalan, no dio ovlaštenja i odgovornosti može dodijeliti suradnicima, rukovoditeljima, dok ukupnu odgovornost ne može delegirati nikome. Ukupno vođenje i rukovođenje poslovima naziva se funkcionalnim managementom, te ujedinjuje: istraživačko - razvojni management, marketing - management, kadrovski management, juridički management, informacijski management, projektni management, financijski management.. Uspješna koordinacija svih dijelova znaci uspješno rukovođenje poduzećem i dobro obavljen posao direktora i rukovoditelja.

Istraživačko – razvojni management

Inovacije, racionalizacije i izume treba posebno stimulirati jer povećavaju ekonomičnost, proizvodnost, kvalitetu i rentabilnost: inventivnost treba planirati, stimulirati i motivirati, razvoj treba planirati na temelju inovacija i znanstvenih osnova. Informatizacija je napravila zaokret u tehnologijskom i gospodarskom razvoju svijeta zbog čega se trenutno doba naziva dobom informatizacije.

Tehnologijske promjene nose nova znanja, pa traže i nove programe obrazovanja, novu strategiju razvoja i novu kulturu življenja, razvoj demokratizacije i internacionalizacije, kao i porast intelektualnih usluga i upravljačke tehnologije. Čovjek sve više postaje gospodarom prirode, ali budućnost ovisi o boljem razumijevanju prirodnih i humanih mogućnosti i ograničenja. Iz navedenoga proizlazi i potreba stvaranja jakoga managementa, koji bi, uz nova znanja i poduzetnički duh, povukao takva gospodarstva iz krize.

Marketing – management

Tržišna inovacija trenutnog doba jest pojava marketinga kao djelatnosti što se bavi proizvodom, promocijom, prodajom i cijenom roba na tržištu. Danas je sve veća udaljenost između proizvođača i potrošača roba, a smanjenje te daljine na tržištima postiže se komunikacijskim sredstvima, no riječ je uglavnom o jednosmjernoj komunikaciji. Važan je i potreban je dijalog s potrošačem, odnosno dvosmjerna informacija u tržišnim komunikacijama. Tu ulogu preuzima marketing, kojemu je zadaća razmjena informacija radi prilagođavanja između poduzeća (proizvođača) i potrošača na tržištu.
Kada se utvrde strategijski planovi na temelju impulsa izvana, marketingom se, preko distributivne mreže i istraživanja potreba potencijalnih kupaca, razrađuju programi prema unutarnjim mogućnostima i spremnosti za poduzimanje rizika. Funkcije marketinga u užem smisla jesu: istraživanje tržišta, propaganda, planiranje tržišta, unapređivanje prodajne i servisne mreže, upravljanje tržištem, prihvat i obrada ponuda, prijem narudžaba kupaca, praćenje narudžaba, provjera kreditne sposobnosti za kreditiranje kupaca, kalkuliranje cijena u odnosu prema troškovima, dobit i konkurenciju, promoviranje proizvoda na tržištu, određivanje rokova isporuke, kontrola termina planova, kontrola kvalitete i skladišta (materijala i roba) i, kao završni čin, naplata.

Kadrovski management

Važno je i pitanje kakav je odnos čovjeka prema radu, jer je nepobitna činjenica da kad je čovjek iz bilo kojeg razloga na poslu nezadovoljan i ogorčen, učinak na posao je jednako negativan. Isto tako, dobro raspoloženje i spremnost za rad djeluju pozitivno.
Novi se horizonti u stimuliranje proizvodnosti otvaraju tek prihvaćanjem koncepcije human relations (međuljudskih odnosa), a proizvodnost i profit su vodilje svakog projekta i poduzeća. Potrebno je više istraživačkih rezultata, zajedničkih rasprava, dogovora o svim životnim pitanjima, osobito o koncipiranju i trendovima razvoja ka¬drovske politike kao određujućem činitelju razvitka, kako bi kadrovski management imao pozitivne učinke.

Juridički management

Djelokrug i samostalnost direktora u obavljanju poslova ograničena je zakonima i propisima, direktora imenuju, ili preimenuju predstavnički organi vlasnika poduzeća. Pritom mu se definiraju i ovlasti i sklapa se s njim ugovor, čime se on angažira za vođenje poduzeća. Određuje mu se kompetencija, ali se traži ekspertni autoritet - rukovodilačka sposobnost i vještina upravljanja, unapređivanja i uvećanja imovine poduzeća unutar zakona, što mu daje veliku titulu ali i odgovornost.
Juridički management je specifičan oblik funkcijskog managementa. Premda zalazi u područje kadrovskog (raspored, odnosi, stimulacija kadrova) i financijskog (upravljanje imovinom), on ima svoje čvrsto uporište u pravnom aspektu reguliranja odnosa i odgovornosti. S druge strane, kodekse, ugovore i reguliranje odnosa mogli bismo tretirati kao metodologijski instrumentarij, iako oni to a priori nisu, jer ih treba kreirati i pomoću njih upravljati najsloženijim i najosjetljivijim procesima u poduzeću - radnim odnosima, odnosima u raspodjeli i procesima ostvarivanja elementarnih ljudskih prava.

Informacijski management

Djelovanje znanosti i brzi razvoj novih tehnologija dovelo je suvremeni svijet u proces nezaustavljivih i konstantnih promjena. Elektronika, informatika i kibernetika u svojoj su se relativno kratkoj povijesti razvijali vrlo dinamično: brzina numeričkih operacija u posljednjih se četrdeset godina povećala šest tisuća puta, potrebna potrošnja električne energije se pritom smanjila dvadeset puta, a snaga i kapacitet računala povećali su se tisuću puta.
Dosadašnji industrijski razvoj temeljio se na preradi i uporabi energetskih i sirovinskih izvora, zbog čega je dalji razvoj postao upitnim, kada se shvatilo da su ti resursi
ograničeni, a da je njihovo iskorištavanje dovelo do takva zagađenja planete da je i njen opstanak neizvjestan. Izlaz je u novim tehnologijama koje se temelje na obnavljanju sirovina koje se koriste i na racionalnoj potrošnji energije.

Projektni management

Projektima treba upravljati po fazama, a svaku fazu povjeriti odgovarajućem rukovoditelju. Projekt je pothvat ili operacija (prema W.A. Delenciju, 1988), a može se podijeliti u tri različite faze kojima se međusobno preklapaju početak, sredina i kraj. Riječ je o planiranju i organiziranju pothvata (prva faza), proizvodnji podobnoj za isporuku (druga faza) te završetku projekta (treća faza). Elementi upravljanja - planiranje, organiziranje, usmjeravanje i nadzor - u svakoj su fazi drukčije razvrstani, prema potrebama konkretne situacije.

Financijski management

Novcem započinje i završava proizvodni ciklus: financije znače pribavljanje, rukovanje, transakciju, gospodarenje i trošenje novčanih sredstava. Upravljanje financijama potražuje i uključuje politiku, mjere i tehnike novčanog prometa u poduzeću i na financijskom tržištu, te tržište kapitala. Tržište kapitala podrazumijeva raspoložive sume novca koje cirkuliraju u čistomu novčanom obliku ili vrijednosnim papirima, a poduzeće svoju poslovnu aktivnost započinje i završava novčanim tokovima pa je stoga neizbježno voditi kvalitetan i precizan financijski management.

ZAKLJUČAK

Ekonomija i management se često poistovjećuju: kako je ekonomija dio managmenta tako je i managment dio ekonomije, što se pokazuje kao dobar stil rukovođenja i način gospodarenja u stvaranju profita. S aspekta znanosti i prakse, management je krajnje složena disciplina i umijeće procesa upravljanja i rukovođenja organizacijom poduzeća, također uključuje znanosti o poslovnosti i poduzetničku strategiju privređivanja. Management je uvjetovan kulturom, tradicijom, vrijednostima i navikama društva te se i definira različito. To je hijerarhijski vrh - grupa viših rukovoditelja o kojima ovisi opstanak, razvoj i uspjeh poduzeća pa nije čudno što je direktor (manager) kao eksponent managementa postao profesija.
Za poduzetništvo su najbitniji ljudi i ideje, a zatim novac i prihvaćanje rizika. Na tržištu, poduzetnici osmišljavaju model, hvataju svaku priliku, an¬gažiraju kadrovske i financijske potencijale i preuzimaju rizik, polazeći od zadovoljenja potreba tržišta (potražnje) i vlastitih interesa (profita). Put do uspjeha je vrlo težak, ali i nerealan bez nositelja ideja i
inovacije. Poduzetništvu je zadatak da trgne iz pospanosti i tromosti postojeći mehanizam organizacije, da ga inovira i unaprijedi, čime poduzeća stječu ugled i poslovnu odgovornost za dalji razvoj.
Svakom poduzeća cilj je opstati i razviti se što je bolje moguće, a da bi u tome poduzeće uspjelo mora se inovirati, a pritom i riskirati te tako naučiti strategiju inovativnog managementa.
Za strategiju inovativno-poduzetničkog managementa bitno je ostvariti strategijsku svijest rukovodećeg tima, što je u korelaciji između hijerarhijskog statusa i uspješnosti vođenja strategije razvoja u poduzeću. Za organizaciju i management termin strategija znači vještinu projektiranja ključnih odluka i konstruiranja izlaza iz situacije u želje.
Uspješnost pregovaranja ovisi o stručnosti, sposobnosti, stilu komuniciranja i mnogim osobinama pregovarača. No, dobar pregovarač mora voditi računa o osobinama naravi druge strane, treba joj se što je moguće više prilagoditi. Svaki pregovarač mora biti komunikativan, mora poznavati specifičnost predmeta o kojemu je riječ, a u slučaju zapreka treba pregovor držati otvorenim do sporazuma. Koncepcija obrazovanja rukovoditelja, suradnika i radnika čini okvir za organizacijske promjene na svakom području.
Profil direktora poduzeća sutrašnjice treba promatrati u dinamičnom razvoju gospodarstva i društva. Osnovna mu je zadaća da predviđajući budući tijek razvoja, strategijski primijeni postignuća tehnologijskih inovacija te stvori nove prilike za povoljne poslovne transformacije. Inovativni procesi traže visok stupanj inicijativnosti direktora u pokretanju razvojnih mogućnosti, podržavanju istraživačkog duha i poduzetničke atmosfere te fleksibilnost u poslovanju i omogućavanje humanijih međuljudskih odnosa. Sposobnost, povjerenje, energičnost, iskrenost, odgovornost i hrabrost su kvalitete koje menedžera čine vođom i redovno potiču pozitivne emocije ljudi u kritičnim situacijama, stvaraju atmosferu iskrenosti, motiviraju zajedničke ciljeve i interese.
Direktor je u poslovanju samostalan, no dio ovlaštenja i odgovornosti može dodijeliti suradnicima, rukovoditeljima, dok ukupnu odgovornost ne može delegirati nikome. Uspješna koordinacija svih dijelova znaci uspješno rukovođenje poduzećem i dobro obavljen posao direktora i rukovoditelja.

LITERATURA

Brekić, Jovo. Inovativni management, prvo kolo druga knjiga. NIP «Alinea», Zagreb 1994.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » »  

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD