SEMINARSKI RAD IZ PSIHIJATRIJE
/ PSIHOPATOLOGIJE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
PSIHOPATE,, Psihopate su daltonisti za ljudska osjećanja i društvene moralne vrijednosti,, PSIHOPATIJA (SOCIOPATIJA) je trajni poremećaj ličnosti, odnosno stanje koje se u ponašanju više ili manje razlikuje od prosjeka (psihopatska ličnost). Riječ je o ograničenim ličnostima, na prijelazu duševnog zdravlja i bolesti većinom bez intelektualnih poremećaja, čak intelektualno natprosječnima. Glavne su promjene na emocionalno-voljnom planu ličnosti. Prvotno se smatralo da zbog njih trpi samo okolina (agresivnost, asocijalnost, i anti-socijalnost). No kasnije je utvrđeno da neki i sami pate zbog svoje abnormalne ličnosti (depresivnost, suicidni psihopati). Nikad ne dosežu dimenzije psihotičnosti premda mogu pokazivati neke simptome ili sindrome slični pojedinim duševnim poremećajima (shizoidni, paranoidni, nestabilni, ekscentrični, depresivni, hipomanični i dr.). Uzroci psihopatijeUzrok psihopatije, kao i ostalih poremećaja ličnosti, može biti loša socijalizacija u ranom detinjstvu, genetske karakteristike, kao i posledice telesnih i duševnih oboljenja. Najčešći su uzroci da su psihopate u djetinjstvu ili pretjerano strogo vaspitavane tj.kažnjavan ili su bili prepušteni sami sebi tj. zanemareni. Psihodinamičari tumače psihopatiju slabošću ega, zbog čega dolazi do izražaja nekontrolirano ispoljavanje nagona, ali i slabošću super-ega, što se očituje u nemogućnosti pridržavanja moralnih normi. Nepovoljni nasljedni činitelji, kao i činitelji okoline oblikuju psihopatske ličnosti. Terapijski pokušaji gotovo da nemaju uspjeha. Definicija i značenje pojma psihopatije i nadalje se raspravljaju. Karakteristike pishopataKlasični psihopata odlikuje se - potpunim odsustvom savjesti - kao jedne
važne osobine koju posjeduju normalni ljudi. On će se služiti svim sredstvima
da ostvari svoje ciljeve. Radi se o ljudima koji su većinom - po samoj
svojoj suštini – zli. Normalnim ljudima savjest na neki način služi kao
kočnica, tako da će oni većinu svojih postupaka ‘vagati’, težeći tome
da ne povrijede druge prilikom ostvarenja svojih ciljeva. Međutim, nemajući
savjest u sklopu svog bića, psihopata se nalazi u jednoj situaciji u kojoj
on ima veliku ‘prednost’ nad normalnim čovjekom. Njega ništa ne može da
koči, osim možda onih pravila uspostavljenih u okviru pravnog sistema
društva. Najčešći opisi psihopata su: "Oni mogu biti simpatični,"
"Šarmantni," "Inteligentni," "Oprezni,"
"Impresivni," "Mogu da ostavljaju utisak nekoga u koga
se čovjek može pouzdati," i "imaju mnogo uspjeha u zavođenju
žena": Međutim, "oni su neodgovorni," "rušilački nastrojeni"
i slično. Veliku konfuziju pravi to što psihopate imaju dosta osobina
koje mnogi normalni ljudi smatraju poželjnim ili zavidnim. Na primjer,
oni često ostavljaju utisak jednog nevjerovatno čvrstog samo-pouzdanja.
U mnogim slučajevima ispoljavaju jednu "nadprirodnu magnetičnu privlačnost
za pripadnike suprotnog pola". Psihopate boluju od jedne stvarne
mentalne bolesti koju on označava kao – potpuni i neizlječivi nedostatak
osjećanja. Ukoliko psihopata uopšte nešto osjeća, onda su to emocije najpliće
vrste. On čini bizarne i samo-destruktivne stvari zato što je potpuno
imun na konsekvence koje bi normalnog čovjeka ispunile osjećanjima srama
ili griže savjesti. Ono što bi drugi u tom smislu smatrali katastrofom,
za njega predstavlja samo jednu malu nezgodu ili "čistu sitnicu".
Psihopatija je sasvim uobičajena u ljudskom društvu. On takođe navodi
da postoji mnogo slučajeva psihopata koji normalno rade kao biznismeni,
doktori, pa čak i – psihijatri! Oni izgledaju u svakom pogledu kao normalni
ljudi, samo što im nedostaje duša tj.savjest. Taj nedostatak karakteristika
duše, čini ih veoma efikasnim "mašinama". Oni mogu biti briljantni,
mogu da pišu naučne radove, mogu da IMITIRAJU riječi pune emocija (veoma
su uspješni glumci), međutim, vremenom postaje sve jasnije i jasnije da
te njihove riječi nisu u skladu s njihovim ponašanjem. ("Po njihovim
plodovima poznaćete ih.") Oni su tip čovjeka koji će u jednom momentu
tvrditi kako je strahovito pogođen bolom usljed smrti nekog bliskog prijatelja
ili člana porodice, a u sljedećem momentu će otići na neku žurku ili u
disko klub - "da bi to zaboravio". Čini se da oni to STVARNO
zaborave. S obzirom da su veoma efikasne mašine, kao kompjuteri, u stanju
su da obavljaju veoma kompleksne radnje koje su zamišljene tako da izazovu
druge da im ovi daju svoju podršku za ono što oni žele. Na taj način mnoge
psihopate su u stanju da dostignu visoke pozicije u društvu. Tek nakon
dužeg vremena njihove kolege i saradnici postaju svjesni činjenice da
je njihov uspjeh i napredak zasnovan na gaženju drugih ili kršenju njihovih
prava. Iako su potpuno indiferentni što se prava drugih tiče, oni često
kod drugih ljudi veoma spretno inspirišu osjećaj iskrenog povjerenja.
Psihopata nikada ne smatra da s njegovom psihom nešto nije u redu, te
tako ne osjeća ni potrebu da treba nešto da mijenja u vezi svog ponašanja.
Osim što su egocentrični, oni su često i narcisoidni. Narcisoidnost je
samo jedna od njihovih karakternih crta. Rijetko kad dolaze u sukob sa
zakonom, dok istovremeno čine strahovite štete članovima svojih porodica,
prijateljima i kolegama s posla. Psihopate se najčešće druže samo s onima
od kojih mogu imati neke koristi. Za psihopatu je najvažnija jedino njegova
"glad," a sve ostalo je za njega ‘tamo negdje daleko’, osim
ukoliko se to ne može apsorbovati s njegove strane u smislu neke vrste
"hrane". Za njega postoji samo jedno pitanje: "Da li se
to može na neki način iskoristiti" ili – "da li ja mogu nešto
od toga dobiti," a sve ostalo je od strane njegovih nagona rangirano
kao manje vrijedno. Ukratko, psihopata je – predator ili grabljivac. On
se kamuflira uz pomoć jedne "maske trezvenosti," a onda slično
grabljivim životinjama tiho i neprimjetno prati svoju žrtvu, izdvaja je
iz stada, približava joj se i krši njen otpor. Dobri su stratezi i veoma
dobro se maskiraju koristeći sve vrste riječi, gestova laži i manipulacija
– kako bi uvukli žrtvu u svoju zamku. U mnogim slučajevima oni će prethodno
skupiti što je moguće više informacija o svojim žrtvama, saznati sve njihove
vrline, slabosti i mane, te će igrati na te karte koliko god je to moguće
i kako im to odgovara. Iako nemaju savjesti, oni će još u svojoj mladosti
primjetiti tu "čudnu" osobinu kod drugih, te će taj problem
prilično brzo intelektualno premostiti, a onda će svoje žrtve često manipulisati
tako što će se oslanjati ili apelovati na - NJIHOVU savjest. Psihopata
će vas uvijek optužiti da radite ono što on radi ili namjerava da uradi.
U svakoj interakciji između psihopate i normalnog čovjeka sa potpunim
opsegom emocija, psihopata uvijek pobjeđuje. Psihopate se često nazivaju
i "vukovima u jagnjećoj koži." Za razliku od otvoreno agresivnih
psihopata, mnogo više je onih koji spadaju u grupu tzv. ‘skriveno-agresivnih
ličnosti’ (eng. covert-aggressive personalities). Glavne karakteristike
su im sljedeće: 1. Uvijek nastoje da se stvari rade onako kako oni misle
da treba i jedino im je njihova ‘pobjeda’ na pameti. 2. Ambiciozni su
kad se radi o sticanju moći i dominaciji nad drugima. Oni uvijek teže
da budu oni koji su gore i da kontrolišu druge. Koriste cijeli jedan arsenal
suptilnih i efikasnih strategija kako bi zadobili prednost u međuljudskim
odnosima. 3. Mogu da budu veoma kulturni, šarmantni i zavodljivi. Oni
znaju kako da dobro izgledaju i kako da pobjeđuju, ‘otapajući’ našu odbranu.
Oni znaju šta će vam reći kako bi vi zaboravili na onaj svoj ‘osjećaj
u stomaku’ koji vam govori da im nipošto ne vjerujete, a onda im dali
sve ono što oni žele. 4. Mogu da budu beskrupulozni, podmukli, i osvetoljubivi
borci. Znaju kako da kapitaliziraju na svakoj čovjekovoj slabosti a pojačaće
svoju agresivnost ukoliko primjete da se posrnuli. Oni znaju kako da uhvate
čovjeka u momentu kad je ovaj nesvjestan i nepripremljen. Ukoliko smatraju
da ste ih u nečemu nadmašili ili da ste dobili više od njih, oni će to
pokušati da preokrenu u svoju korist ili da vam se osvete. Oni bitku ne
smatraju završenom sve dok oni ne pobijede. 5. S obzirom da nemaju savjesti,
ne postoji ništa što može da ih koči. Oni znaju da razlikuju ispravno
od pogrešnog, ali ne dopuštaju ničemu da im stoji na putu do onoga što
žele. Prema njima, cilj uvijek opravdava sredstvo. Tako, su skloni da
varaju i sebe i druge u vezi onoga što stvarno rade. 6. Eksploatišu ljude
s kojima su u vezi. Gledaju na ljude kao na pijune u njihovoj životnoj
igri. Gnušaju se svake slabosti i iskorištavaju svaku slabost koju nađu
kod protivnika. KAKO PREPOZNATI PSIHOPATU?Dr Robert Hare američki psiholog jedan od svjetskih eksperata za psihopatiju
je napravio listu opisanih karakteristika koje su svojstvene psihopatama,
takozvanu ,,Ček-lista,, za provjeru psihopatije: PSIHOPATIZACIJAKada psihopate zauzmu ključe funkcije u okviru sistema jedne države,
tada započinje proces – „psihopatizacije" naroda. Ovaj termin
je naravno nezvaničan. Neki psiholozi koriste pojam – transpersonalizacija.
Znači, radi se o prenosu psihopatskih osobina i načina razmišljanja na
„normalne" ljude. PSIHOPATIJA I METODE ZAŠTITEBez obzira što psihopate imaju neke zajedničke generalne osobine, svaki slučaj je na neki način specifičan, te ga tako treba i posmatrati. Generalno, s obzirom da se od psihopate ne može očekivati nikakvo dobro, onda je potrebno poduzeti određene mjere zaštite i te mjere moraju biti bazirane na znanju, odnosno, razumijevanju tog mentalnog poremećaja i cijele problematike u vezi toga. Uopšteno govoreći, postoje 3 metode, mada granice između njih ponekad nisu potpuno jasne. Prva metodapodrazumijeva presjecanje svih veza, druga, držanje psihopate na distanci a treća je da ulazak u direktan sukob. Za ovu posljednju metodu potrebno je veliko znanje i razboritost. Problem je u tome što psihopatija ima i svoju ‘metafizičku’ pozadinu, odnosno, postoje tu neke stvari koje su naoko nevidljive ali se događaju kod interakcije sa psihopatom. Ja bih to ‘slikovito’ opisao kao formiranje jedne “eterične” veze između psihopate i žrtve. Radi se o nečemu sličnom jednom nevidljivom “crijevu” koje on “zakači” za žrtvu i kroz koje je u stanju da crpi energiju iz nje, odnosno, djeluje na nju čak i kad nisu u fizičkom kontaktu (mada, kako se čini, ta energija ne završava kod njega). S tim u vezi, nije slučajno što ih neki nazivaju “energetskim vampirima”. Dakle, oni su takođe u stanju da utiču na čovjeka, mijenjaju njegovo psihičko stanje i raspoloženje sa distance, za šta ću možda navesti neke primjere u nekoj od sljedećih poruka na ovu temu.Istovremeno, u svom normalnom stanju, psihopata djeluje kao PREDATOR! Dakle, na kraju se sve svodi na to - kao da je neko stavio u arenu normalnog čovjeka i psihopatu gdje su oni na neki način osuđeni da vode bitku “na život i smrt”. Što je najgore, normalan čovjek često nije ni svjestan gdje se nalazi nalazi i s kim, a o poznavanju nekih efikasnih metoda odbrane, da ne pričamo!? S obzirom da se tu često radi radi o spašavanju “žive glave” odnosno “razuma” ili integriteta čovjekovog bića, prva metoda je ono što se najčešće preporučuje. Dakle, presijecanje svih veza. Međutim, nekada to nije lako, pogotovo ukoliko shvatimo da neki član naše porodice, odnosno, rodbine potpada pod tu kategoriju. Istovremeno, činjenica je da ukoliko je npr. čovjekov bračni partner psihopata, taj čovjek nema šanse za bilo kakav napredak u životu. Ako zamislimo da u takvom braku ima i djece, onda je komplikovanost situacije jasna. Istovremeno, jedino rješenje podrazumijeva prekid veze ukoliko se nastoji sačuvati lični integritet. Ukoliko je neko od rodbine psihopata, u lakšim slučajevima može se preduzeti strategija koju je Gurdžijev nazvao “igranje uloge”. Na primjer, ukoliko te ta osoba posjeti, onda igraš ulogu dobrog domaćina čisto da bi olakšao život i sebi i drugima. Istovremeno znaš da je stvar privremena i težiš da izbjegneš svaki konflikt. Kod konverzacije se držiš tema koje su bliske toj osobi i ne zalaziš nigdje duboko. To je vrsta konverzacije koju je čini mi se takođe Gurdžijev nazivao “namakanje graha”. Recimo, ako je punica ili svekrva u pitanju, priče o metodama kuvanja pasulja, kiseljenja kupusa, sušenja slanine … itd. mogu se pokazati sasvim korisnim. Naravno, i to može da traži dosta energije, međutim, mnogo manje od one koja bi se utrošila u slučaju izbijanja konflikta. (Ovdje ne moram ni naglašavati da situaciju da ti se ista osoba zastalno useli u kuću, odnosno, neki zajednički život - treba po svaku cijenu izbjeći!) Druga metodase može koristiti, na primjer, ukoliko ti je neki kolega s posla psihopata, odnosno, neko iz tvoje okoline s kim ne možeš prekinuti sve veze tj. moraš ulaziti u neku vrstu interakcije. To podrazumijeva da čovjek mora povući liniju preko koje ga ne smije pustati a istovremeno uspostaviti određeni vid ko-egzistencije. Ova metoda traži malo veće znanje i lični integritet jer je potrebno psihopati dati na znanje da si ga ‘pročitao’, odnosno, da imaš tu sposobnost da mu se efikasno suprostaviš, ukoliko se za tako nešto ukaže potreba a na njemu je to da se potrudi da se ta potreba ne ukaže. Radi se o nekoj vrsti verbalnog ili prećutnog “dogovora” da jedan ne zalazi na područje drugog. Istovremeno, tu moramo biti na jednom stalnom oprezu. Mi ćemo primjetiti kako on manipuliše druge ali nećemo direktno intervenisati ukoliko on te druge ne pokušava da okreće, odnosno, koristi protiv nas. U prethodnom izvodu iz materijala kojeg je napisao Lobacevski, pomenuto je da je određeni procenat ljudi “prijemčiv” za psiho-patološki materijal i da oni lako postaju žrtve psihopata, odnosno, marionete u njihovim rukama. Na žalost, prema nekim procjenama tu se radi o otprilike 20% ljudi, što je prilično veliki procenat! (Moguće je da je ovaj procenat i mnogo veći?!) S obzirom na njihovo mentalno stanje, njima se takođe ne može pomoći, niti to treba pokušavati. Takvog, kad bi i uspjeo na silu odljepiti od psihopate on bi se zaljepio za tebe. Njima treba vođa, neko ko će im govoriti šta da misle i šta da rade. U vezi toga koliko je bitno ne dozvoliti psihopati da pređe ni za “centimetar” određenu granicu koju smo zacrtali, moramo imati na umu neke bitne karakteristike njihovog ponašanja. “Kamilizacija čovjeka”Ono što se tu zbiva metaforično je prikazano u sljedećoj paraboli: Jednom davno spremio se jedan Arapin da pređe preko velike pustinje. Tako, prije nego što je krenuo na put on je dobro napojio i nahranio svoju kamilu, uzeo je sve što mu je trebalo za put a onda su krenuli. Već prvog popodneva počela je pješćana oluja. Arap je brzo postavio šator i zavukao se unutra da se zaštiti od oluje. Ubrzo zatim, kamila mu je rekla: “Gospodaru, pusti me da gurnem nos unutra jer mi pijesak ulazi u njega. Ukoliko se udavim, onda te neću moći prenjeti preko pustinje. Tako je Arap pustio kamilu da gurne nos u šator. Kratko nakon toga, kamila je rekla: “Gospodaru, dopusti mi da sklonim oči pod šator, pijesak mi ulazi u oči, ako osljepim onda neću te moći prenjeti preko pustinje.” Tako je Arap pustio kamilu da skloni oči ispod šatora.” Malo zatim, kamila je opet progovorila: “Gospodaru, pusti me da sklonim uši ispod šatora, …itd.” Na kraju, kamila je naravno istjerala Arapa iz šatora, tako da se on sada našao napolju izložen oluji. Ovaj proces “kamilizacije” je tipičan za psihopatu. Ukoliko mu počnemo popuštati tj. puštati ga na naš “teren”, on se neće smiriti sve dok ga potpuno ne preuzme. Dakle, čovjek ni u kom slučaju ne smije dopustiti da bude “kamiliziran”. Kamila će pri svemu tome rado da igra na kartu njegove savijesti, dok je ona, istovremeno, – NEMA! Ovdje se mora biti odlučan i beskompromisan!!! Treća metodaje prilično opasna. Nju može primjeniti samo onaj koji poznaje suštinu problematike, kao i sve moguće konsekvence sukoba s jednim psihopatom, pogotvo onih “većeg kalibra”. Tu se radi o ulasku u direktan konfikt sa njim, odnosno, njegovom raskrinkavanju što podrazumijeva uništenje njegove piramide koju je on uporno i mukotrpno stvarao. Psihopata će se ovdje boriti SVIM sredstvima da održi svoj položaj i kontrolu. Ovdje normalan čovjek mora istovremeno raditi na odbrani i napadu. Ovo se primjenjuje kad čovjek odredi na osnovu lične percepcije da je neki psihopata “prevršio svaku mjeru”. Tu se mora imati na umu da sve to može ići čak dotle da psihopata neće prezati ni od toga da fizički likvidira ‘napadača’ a istovremeno psihopata kojem je srušena njegova piramida često ima tendenciju da izvrši samoubistvo jer mu tada život postaje besmislen. Stvar je po svojoj suštini tragična. Biološke osnove psihopatijeIstraživanja na području genetičkog nasljeđivanja pokazala su statističke rezultate koji bi mogli da izazovu žučne socijalne i političke reakcije, – stvarna tendencija čovjeka da posjeduje određene psihopatske karakteristike djelomično potiče iz krvi, možda čak i do nekih 50%. Kad govorimo o nasljeđivanju atletskih karakteristika ili introvertnosti, ili čak bipolarnog poremećaja ili šizofrenije, onda ta informacija nekako i nije toliko šokantna. Međutim, kad se radi o psihopatskim tendencijama, onda već jeste, jer su tu iste statističke metode korištene. Važno je naglasiti da se ove ekstremno kompleksne karakteristike najvjerovatnije ne određuju od strane samo jednog gena, nego su skoro sigurno oligogenične, što podrazumijeva da su uzrokovane od strane više gena sa uzajamnim dejstvom.... Jedna važna veza sa neurobiloško-bihejvioralnim segmentom tog lanca mogla bi da se sastoji od promijenjenog funkcionisanja cerebralnog korteksa (moždane kore) psihopate. Neke od najinteresantnijih informacija u vezi toga kako moždana kora funkcioniše kod psihopatije dolaze nam iz naučnih radova na temu - kako ljudska bića procesiraju jezik. Normalni ljudi reaguju na emocionalno nabijene riječi mnogo brže i mnogo intenzivnije nego na riječi koje su neutralne. Istraživanja indiciraju da mozak normalnih ljudi prati, pamti i prepoznaje riječi koje se odnose na emocionalna iskustva mnogo bolje nego riječi koje su emotivno-neutralne. Kod psihopata, to nije tako, oni reaguju na riječi sa emocionalnim nabojem isto kao što reaguju i na neutralne riječi. To podrazumijeva da za njih riječi nabijene emocijama nemaju nikakvo dublje značenje. One se urezuju u njihov mozak isto kao i sve druge riječi." Psihopate pokazuju povećanu cirkulaciju krvi u temporalnim režnjevima mozga kada trebaju da riješe neki zadatak koji sadrži u sebi emotivne riječi. Kod normalnih ljudi do takve pojačane cirkulacije krvi dolazi u slučajevima kada moraju da riješe neki malo teži problem intelektualne prirode. Drugim riječima, psihopate koje su pokušavale da riješe neke zadatke koji su bili bazirani na emotivnim riječima, što za normalne ljude ne bi bio nikakav neurološki problem, psihički su reagovali manje više kao da im je bilo dato da riješe neki problem iz algebre. Implikacije svega ovoga su zapanjujuće… Psihopatija je nešto mnogo više od nedostataka savijesti, što je samo po sebi već dovoljno tragično. Psihopatija je nesposobnost da se procesira jedan emocionalni doživljaj, uključujući ljubav i pažnju, osim kad jedan takav doživljaj može da se KALKULIŠE kao jedan hladni intelektualni zadatak." Socijalne osnove psihopatijePsihopate još od rane mladosti primjećuju da se razlikuju od većine drugih
ljudi a imaju sposobnost da se međusobno prepoznaju i udružuju. S tim
u vezi, oni često spadaju među one koje nalazimo u kojekakvim polutajnim
i tajnim društvima tipa masonskih, rozenkrojcerskih itd… te uz pomoć tih
društava, slično ćelijama raka, napreduju kroz sve pore društvenog sistema
i zauzimaju ključne funkcije, protežirajući jedan drugog. Oni koji su
imali priliku da upoznaju neke osobe koje se predstavljaju duhovnim guruima
ili adeptima u nekim ezoteričkim društvima, vidjeće da čak i tamo vrvi
od njih. Često zauzimaju karakterističnu pozu odavajući utisak "nekoga
ko raspolaže nekim tajnim znanjem" dok se prema drugima, koji ne
pripadaju njihovoj kliki, često ponašaju arogantno ili sa prezirom. U
suštini, ovdje se radi o – "duhovnim teroristima." Psihopate
su veoma probitačni kad se o napretku na hijerarhijskim ljestvicama radi,
bilo da se radi o politici, religiji, multinacionalnim korporacijama…pa,
čak i zdravstvenim ustanovama. Oni se koriste svim sredstvima kako bi
se popeli ‘gore’. Vrlo su prevejani, podmukli i od njih često možemo da
doživimo onaj čuveni osjećaj - "kao da nam je neko zabo nož u leđa”.
Psihopate često nalazimo među nacionalnim vođama ili nacionalističkim
i vjerskim fanaticima koji su sposobni da svojim fanatizmom "zaražavaju"
druge, a onda manipulišu njima kako im to odgovara. Kad se psihopata npr.
zadesi u okviru neke religijske hijerarhije, njegove lične želje i ciljevi
automatski se pretvaraju u – Božje, a kad je ostvarenje Božjih ciljeva
u pitanju, onda se to radi po SVAKU cijenu i sva sredstva su dozvoljena.
Takve individue su u stanju da na jedan veoma vješt način manipulišu čovječanstvo
i nanesu mu strahovite štete. Inkvizicija je samo jedan od primjera na
osnovu kojeg se može vidjeti koliko daleko to može da ide. Uostalom, sam
podatak da ih nalazimo čak i među psihijatrima i psiholozima, dovoljno
govori. Dakle, prema nekim zvaničnim podacima, 4% ljudske populacije na
našoj planeti ‘boluje’ od psihopatije (ili sociopatije).... Znači, radi
se o 4 čovjeka na stotinu. Ta brojka uopšte nije mala! Danas, postoje
sasvim pouzdane metode za dijagnostiku ovog oboljenja. Psihopate su veoma
opasne po ljudsko društvo, pogotovo kad se nalaze na pozicijama vlasti,
kao npr. na mjestu predsjednika države, ili na drugim pozicijama vlasti
s kojih se upravlja životom u nekoj državi ili na ovoj planeti. U jednom
naprednom humanom društvu psihopatama se ne bi moglo dozvoliti da obavljaju
funkcije i drže pozicije sa kojih mogu ugrožavati živote i dobrostanje
drugih ljudskih bića. Deca psihopateOvi pokazatelji su dovoljni - ali nije nužno - pokazatelji mogućih psihopatije: Klinička koncepcija psihopatija ili poremećaja ličnosti primarno označava
poremećaje u društvenim odnosima i prilagođenosti na prevladavajuću kulturnu
sredinu, a ne u odnosu na osobne tegobe i odnose s drugim pojedincima.
Opisane su četiri kategorije sociopatske ličnosti: antisocijalna reakcija,
disocijalna reakcija, seksualna devijacija i zavisnost od droga. preuzmi seminarski rad u wordu » » » |