POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ
Posttraumatski
stresni poremećaj (PTSP) je anksiozni
poremećaj koji se javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja ili proživljavanja
opasnog događaja. Osobe koje pate od posttraumatskog stresnog
poremećaja osjećaju napetost i strah čak i kada nisu više u opasnosti.
Bilo koja osoba može oboljeti od posttraumatskog stresnog poremećaja
u bilo kojem periodu života. Osobe koje su na riziku da obole
od posttraumatskog stresnog poremećaja uključuju: ratne
veterane, osobe koje su preživljele fizički ili seksualni napad, zlostavljanje,
nesreće, prirodne katastrofe i mnoge druge teške događaje. Osoba ne mora
preživjeti opasan događaj da bi oboljela od posttraumatskog stresnog poremećaja.
Neki ljudi obole od ovog poremećaja nakon što im se prijatelji ili član
porodice suoči sa opasnošću ili bude povrijeđen. Također, iznenadna, neočekivana
smrt drage osobe može uzrokovati posttraumatski stresni poremećaj.
Ratne situacije i elementarne katastrofe oduvijek su pratile čovjeka kroz
njegovu historiju. One svojim razornim efektima ugrožavaju njegovu egzistenciju
i nanose mu ogromne materijalne štete. U tim uslovima čovjek je ugrožen
raznovrsnim psihofizičkim opterećenjima. U stresnim situacijama, posebno
u slučaju upotrebe atomskog naoružanja, čovjek će još više biti ugrožen
raznovrsnim ratnim opterećenjima.. U stresnim situacijama ličnost reaguje
individualnim, grupnim i masovnim psihološkim i sociopsihološkim reakcijama.
U suzbijanju straha, panike i svih drugih
oblika neprilagođenog ponašanja u tim uslovima, neophodno je već u doba
mira izgraditi racionalne efikasne programe zaštite mentalnog zdravlja
ljudi.
SIMPTOMI PTSP-a
Simptomi i potpuno razvijena klinička slika posttraumatskog stresnog
poremećaja mogu se pojaviti odmah nakon stresnog događaja,
ubrzo nakon njega ili nakon više godina. Katkad su potrebne godine da
se razvije potpuna slika PTSP-a.
Posttraumatski stresni poremećaj može uzrokovati brojne
simptome koji se grupišu u tri kategorije:
1. Simptomi ponovnog preživljavanja:
• Slike iz prošlosti (flashbacks) - ponavljano preživljavanje
traume, uključujući i fizičke simptome poput brzog udaranja srca i znojenja
• Noćne more
• Zastrašujuće misli
Simptomi ponovnog preživljavanja traumatičnog iskustva često uzrokuju
probleme u svakodnevnom životu oboljele osobe. Ovi simptomi mogu biti
pokrenuti iz vlastitih osjećaja i misli oboljele osobe. Osim toga, okidači
simptoma ponovnog preživljavanja također mogu biti riječi, predmeti ili
situacije koje podsjećaju na traumatični događaj.
2. Simptomi izbjegavanja:
• Izbjegavanje lokacija, događaja ili predmeta koji podsjećaju na
traumatični iskustvo
• Osjećaj emocionalne tuposti
• Snažni osjećaji krivnje, depresije
ili brige
• Gubljenje interesa za aktivnosti koje su ranije bile predmet interesovanja
• Poteškoće prilikom sjećanja na opasni događaj
Stvari koje podsjećaju osobu na traumatični događaj mogu pokrenuti simptome
izbjegavanja, te uzrokovati da osoba promijeni vlastitu rutinu. Naprimjer,
nakon teške saobraćajne nesreće, osoba koja inače vozi automobil može
to početi izbjegavati.
3. Simptomi pretjerane uzbuđenosti:
• Osoba se lahko preplaši
• Osjećaj napetosti ili osjećaj da je osoba “na rubu”
• Poteškoće sa spavanjem, i/ili ispadi bijesa
Simptomi pretjerane uzbuđenosti su obično konstantni i ne pokreću ih samo
stvari koje podsjećaju na traumatični događaj. Osoba se može osjećati
ljutom i pod stresom, jer ovi simptomi otežavaju obavljanje svakodnevnih
zadataka, kao i spavanje, jedenje ili koncentriranje.
DIJAGNOZA POSTTRAUMATSKOG STRESNOG POREMEĆAJA
Dijagnozu posttraumatskog stresnog poremećaja postavlja
ljekar koji ima iskustva u pomaganju osobama sa mentalnim oboljenjima,
odnosno psihijatar i psiholog. Da bi se postavila dijagnoza, pacijent
mora imati simptome tokom najmanje jednog mjeseca.
Ti simptomi su:
• Najmanje jedan simptom ponovnog preživljavanja
• Najmanje tri simptoma izbjegavanja
• Najmanje dva simptoma pretjerane uzbuđenosti
• Simptome koji osobi otežavaju svakodnevni život, odlazak u školu ili
na posao, druženje sa prijateljima ili obavljanje važnih zadataka.
LIJEČENJE PTSP-a
Glavni tretman liječenja za osobe sa posttraumatskim stresnim poremećajem
podrazumijeva psihoterapiju (terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje.
Svaka osoba je različita i zbog toga metode liječenja koje su djelotvorne
za jednu, ne moraju neophodno biti djelotvorne i za drugu osobu. Važno
je da pacijenta oboljelog od posttraumatskog stresnog poremećaja liječi
zdravstveni radnik koji ima iskustva sa liječenjem PTSP-a. Neke osobe
sa posttraumatskim stresnim poremećajem trebaju isprobati
različite tretmane da bi se utvrdilo šta najbolje djeluje za njihove simptome.
Da bi se uspješno suprostavili stresnim situacijama neophodno je u mirnodopskim
uslovima izgraditi efikasan program preventivnih mjera zaštite mentalnog
zdravlja koji će uticati na neposredno jačanje odbrambenih snaga ličnosti.
Pojedinca i grupu treba osposobljavati da uspješno savladavaju strah u
stresnim situacijama koje uvijek donose psihičke krize i traume. Da bi
to bio u stanju nužno je da poznaje psihološke zakonitosti nastanka straha
i način kako može da ga savlada. Poznavanje faktora koji štetno deluju
na razvoj i duševno zdravlje djece i omladine veoma je značajno da bi
se blagovremeno primjenjivale vaspitno-obrazovne i mentalno-higijenske
mjere u sprečavanju mentalnih poremećaja.
Psihoterapija
Psihoterapija je terapija “razgovorom”. Ona podrazumijeva
razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje u cilju liječenja mentalnog
oboljenja. Psihoterapija se može odvijati u četiri oka ili u grupi. Istraživanja
pokazuju da podrška porodice i prijatelja može biti važan dio terapije.
Osobama sa posttraumatskim stresnim poremećajem mogu pomoći različiti
oblici psihoterapije. Ljekar ili psiholog može kombinovati različite terapije
zavisno od potreba pacijenta.
Jedna od korisnih terapija jeste kognitivna bihevioralna terapija, koja
se sastoji od nekoliko dijelova:
• Terapija izlaganja. Ova terapija pomaže ljudima
da se suoče sa izvorom svoga straha i da ga kontrolišu. Tokom ove terapije,
oboljele osobe izlažu se traumi koju su preživljeli na siguran način.
Koriste se metode zamišljanja, pisanja ili posjete mjestima gdje se događaj
desio.
• Kognitivno restruktuiranje. Ova terapija pomaže
pacijentima da se izbore sa ružnim uspomenama. Ponekad, ljudi se sjećaju
određenog događaja drugačije u odnosu na to kako se on zaista desio. Oni
mogu osjećati krivnju ili stid u vezi s nečim što se nije desilo njihovom
krivicom. Terapeuti pomažu osobama sa posttraumatskim stresnim poremećajem
da se sjećaju onoga što se desilo na realističan način.
• Trening inokulacije stresa. Ova terapija ima
za cilj da umanji simptome posttraumatskog stresnog poremećaja podučavajući
pacijente kako da umanje anksioznost. Poput
kognitivnog restruktuiranja, ovaj oblik liječenja pomaže da se pacijenti
sjećaju preživljenih događaja na zdrav način.
Medikamentozna terapija
Američka Uprava za hranu i lijekove (FDA) odobrila je dva lijeka za liječenje
odraslih osoba sa posttraumatskim stresnim poremećajem:
• sertralin (Zoloft)
• paroksetin (Paxil)
Oba ova lijeka su antidepresivi, koji se također koriste za liječenje
depresije. Oni, također, mogu držati pod kontrolom simptome posttraumatskog
stresnog poremećaja poput osjećaja tuge, brige, ljutnje i ravnodušnosti.
Uzimanje ovih lijekova može olakšati uspješan prolazak kroz psihoterapiju.
Ljekari također mogu propisati druge vrste lijekova. Međutim, ne postoji
dovoljno informacija o djelotvornosti ovih lijekova kod osoba sa posttraumatskim
stresnim poremećajem.
• Benzodijazepini. Ovi lijekovi mogu se davati pacijentima
radi opuštanja i boljeg sna. Osobe koje uzimaju benzodijazepine mogu imati
probleme sa memorijom ili postati ovisni o lijekovima.
• Antipsihotici. Ovi lijekovi obično se daju osobama
sa drugim mentalnim poremećajima, poput šizofrenije. Osobe koje uzimaju
antipsihotike mogu dobiti na težini i na većem su riziku od srčanih oboljenja
i dijabetesa.
• Drugi antidepresivi. Poput sertralina i paroksetina,
antidepresivi fluoksetin (Prozac) i citalopram (celexa) mogu pomoći osobama
sa posttraumatskim stresnim poremećajem kada je u pitanju smanjivanje
napetosti ili osjećaja tuge. Kod osoba sa posttraumatskim stresnim poremećajem
koji također pate od drugih anksioznih
poremećaja ili depresije, antidepresivi
mogu biti od koristi za smanjivanje simptoma ovih dodatnih oboljenja.
POSTTRAUMATSKI STRESNI POREMEĆAJ KOD DJECE
Ponavljana
trauma u životu odraslih erodira strukturu već formirane ličnosti, a kontinuirana
traumatizacija u djetinjstvu formira i deformiše ličnost. Patološka sredina
u djetinjstvu podstiče razvoj naročitih sposobnosti, kreativnih i destruktivnih.
Ona potpomaže razvoj abnormalnih stanja svijesti u kojima prestaju da
važe uobičajeni odnosi tijela i duha, stvarnosti i mašte, znanja i pamćenja.
Stresogeni mogu biti različiti događaji počevši od onih u porodičnoj sredini
u kojoj dijete odrasta, pa do onih koje imaju karakter katastrofa širokih
razmjera.
Najčešći izvor traume u ratu za djecu i omladinu su: gubitak oca ili
majke, bliskoh osoba, ledanje nasilja nad ljudima, granatiranje, gubitak
doma, nedostatak vode, itd.
Generalna procjena
Procjena djece i adolescenata koji imaju simptome posttraumatskog stresnog
poremećaja počinje sa dijagnozom. Najbolji indikator
je trajanje problema. Simptomi posttraumatskog stresnog poremećaja koji
se javljaju više od 3 mjeseca i dalje ukazuju na posttraumatski stresni
poremećaj. Djeca sa posttraumatskim stresnim poremećajem
obično imaju multiple probleme kao što je edukativni neuspjeh i oštećenje
socijalnog funkcionisanja.
Konačni dio generalne procjene uključuje procjenu iz socijalnih izvora
a to je procjena majke i nastavnika putem Upitnika o prisustvu posttraumatskih
stresnih reakcija kod djece.
• Kognitivno-bihevioralna procjena – Povezana je sa
generalnom procjenom. Važno je da terapeut pomogne da se identifikuju
glavni problemi.
• Emocionalno prepoznavanje i selfmonitring – sastoji
se u tome da se pomogne djeci različitih emocionalnih stanja da povežu
ponašanje i misli, da se prisjete događaja i misli u toku traume.
• Samopojačavanje – svrha je da djeca budu sposobna da
pojačaju željeno ponašanje i tako ostvare osjećaj kontrole nad njihovim
simptomima.
• Rješenje socijalnih problema – Glavni cilj je dati
djetetu poruku da ima više načina rješavanja problema.
• Smanjivanje depresivnih misli i negativne kognicije.
Zasniva se primjeni tehnika za otklanjanje negativne kognicije depresivnih
misli.
Majka je centralna tačka u kognitivno-bihevioralnom tretmanu
za liječenje posttraumatskog stresnog poremećaja kod djece i adolescenata.
Majčinski osjećaj je jedan od najvažnijih faktora u odgoju djeteta pa
njeni pogrešni i neadekvatni postupci prenose se na dijete. Ako je majka
tužna, uplašena, depresivna
i dijete će biti. Djetetu je potrebna majka do njegove zrelosti da bi
se osamostalilo, osposobilo za život i uklopilo u normalne životne tokove
i pri tome razvilo svoje sposobnosti do optimalnog nivoa. Dok je dijete
manje, majka mu je više potrebna. Kako dijete odrasta, majka mu je potrebma
kao psihološka podrška i ono se sve više osamostaljuje.
ZAKLJUČAK
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) je anksiozni poremećaj koji se
javlja kod nekih osoba nakon svjedočenja ili proživljavanja opasnog događaja.
Osobe koje pate od PTSP-a osjećaju napetost i strah čak i kada nisu više
u opasnosti.
Simptomi i potpuno razvijena klinička slika PTSP-a mogu se pojaviti odmah
nakon stresnog događaja, ubrzo nakon njega ili nakon više godina. Tri
su grupe simptoma PTSP-a: simptomi ponovnog preživljavanja, simptomi izbjegavanja
i simptomi pretjerane uzbuđenosti. Dijagnozu postavlja ljekar psihijatar
ili psiholog na osnovu simptoma koji traju kontinuirano najmanje mjesec
dana.
Glavni tretman liječenja za osobe sa PTSP-om podrazumijeva psihoterapiju
(terapiju razgovorom), lijekove, ili oboje.
Da bi se uspješno suprostavili stresnim situacijama neophodno je u mirnodopskim
uslovima izgraditi efikasan program preventivnih mjera zaštite mentalnog
zdravlja koji će uticati na neposredno jačanje odbrambenih snaga ličnosti.
LITERATURA:
1. Šehović, M. 2000. Putevi neizrecivog, Harfograf, Tuzla
2. Jovićević, M.1985. Duševno zdravlje i stres, GRO „Kultura“. OUR „Radiša
Timotić“ Beograd
3. http://www.judzks.ba/
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD
|