SEMINARSKI RAD IZ RELIGIJE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sličnosti i razlike u antičkoj mitologiji, religiji i kulturiAntički
svjetovi kao kolijevka zapadne civilizacije su ostavili dubok trag dosegnuvši
današnjeg čovjeka. Taj utjecaj se i danas manifestira svojom neupitnom
ukomponiranošću u svaki vid naše kulturne zbilje uključujući sve vrste
umjetnosti, čimbenike povijesnog naslijeđa, pa i jezičnu tradiciju. Suvremena
zapadna kultura je temeljito prožeta grčkim, a tako i rimskim likovima
čije osobine su postale prepoznatljiv simbol u gotovo svakom obliku svoje
pojavnosti. To se najsuptilnije očituje u poslovicama i govornom jeziku,
gdje koristimo sintagme kao što su muke Tantalove, Sizifov
posao i Pandorina kutija podrazumijevajući njihovo značenje
danom kontekstu i ne razmišljajući o njihovom porijeklu. 2. Povezanost i uvjetovanost mitologije i religijeReligija je po svojoj definiciji skup mitova, obreda i zakona kojima čovjek želi uspostaviti odnos s božanstvom. Mit, obred i zakon su bitni i temeljni elementi religije. Mit je bio različno povezan s religijom. Dugo vremena se mit shvaćao kao vjerovanje u mnoštvo bogova. U novije vrijeme mit se može povezati i s jednoboštvom. Tako mnogoboštvo i jednoboštvo tumače se mitski. Konačno je kategorija mita proširena, osim na tradicionalne religije, i na religije imanacije, na razne ideologije. Tako se često mit poistovjećuje s religijom i religija se time naprosto jednostavno svodi na mitologiju. No bitno je zapamtiti da mit obično ne izriče sakralno sam po sebi, već ga samo kroz alegoriju simbolizira. 2.1 Od mita i rituala do civilizacije i kulturePrije no što iznesem i pokušam objasniti razliku romanske i helenske kulture kroz religiju i mitologiju, definirat ću mit i rituale i njihov značaj u formaciji kulture, koja je sama po sebi mreža simboličkih obrazaca civilizacije; naime mitovi prije svega počivaju na simbolizmu. Mitovi su priče nastale u raznim kulturnim područjima širom svijeta koje govore o porijeklu i nastanku čovjeka, naroda, i drugih živih bića, te bogova i heroja kulture, kao i nastanka civilizacije i cjelokupnog svemira. Mitove možemo podijeliti u više kategorija, mogu biti kozmogonijski, vezani uz religiju i rituale, o raznim herojima kulture koji su donosioci civilizacije, o bogovima ili su povijesnog karaktera, koji govore o seobama plemena. Tako je mit zapravo narativna refleksija nekog naroda, tj. separirane kulturne grupacije, a formira njihov osjećaj zajedničke povijesti i pripadnosti unutar grupe te značajnog odnosa sa "višim" silama iz okolnog svijeta i svemira. Mit je projekcija aspekata duše određene kulture. U svom kompleksnom ali otkrivajućem simbolizmu, mit je u odnosu na kulturu kao što snovi stoje u odnosu na osobu. Obično se mitovi vežu za drevne narode. Mitovi zapravo simboliziraju jedan specifičan pogled na svijet, skriven i kodiran mnogostrukim značenjima. Uz mitove možemo vezati i rituale, jer i oni se temelje na simboličkom sadržaju. Ritual označava svečan čin ili svečanu ceremoniju koje se održava u skladu sa određenim zadanim pravilima, a ta pravila su konkretna materijalna manifestacija simboličkog obrasca. Rituali su često praćeni određenim riječima, gestama a mogu biti vjerske ili svjetovne prirode. Kao takvi, rituali su uvjetujući čimbenici kulturne stvarnosti. 3. BožanstvaBožanstva kao najuzvišeniji princip predstavljaju temelj mitološke dimenzije svake civilizacije. Njihova nadređenost uz dane osobine prikazuje malog čovjeka i njegovu razinu štovanja i povjerenja svemu što označava kao božansko i izvan njegove moći. Slijedi prikaz najpoznatijih grčkih božanstava i njihovih rimskih pandana uz pripadajuće osobine.3.1 Zeus/ JupiterVrhovni bog drevnih Grka je bio Zeus, sin titana Krona i njegove supruge Ree; kada zbaci svog oca sa prijestolja tada on postaje vladarem na planini Olimp. Nadređen je svim drugim bogovima Olimpa, Grci su ga smatrali bogom ocem i prinosili su mu žrtve sa strahopoštovanjem. Bio je gospodar neba, pridavale su mu se moći stvaranja potresa, oluja i gromova kojima je privoljavao svoje podanike na poslušnost. U mitovima se često spominje kao bog munja. No osim moći kojima je raspolagao, pridodane su mu ljudske osobine. Poznat je po strastvenoj naravi, naglašenoj muškoj aktivnoj stvaralačkoj prirodi, čime su u pripovijestima potvrđene njegove veze sa brojnim božicama i smrtnim ženama s kojima je imao mnogo djece. Naravi je bio silovite i nepokolebljive, a ponekad i prevrtljive i pristrane. U rimskoj interpretaciji nalazimo vrhovnog boga Jupitera, iako su njegove ovlasti i moći kasnije gotovo u cijelosti preuzete od Zeusa, njegov kult je postojao i prije no što su Rimljani preuzeli grčku mitologiju i prilagodili je svojim idealima. Bio je poznatiji kao bog svjetla negoli kao bog munje, a s obzirom na ideale istine i pravde koje simbolizira, nije bio silovit, pristran, niti strastven. Jupiter nije zadržao ljudske karakterne osobine pripisane Zeusu, već je to bio dobri uzvišeni otac koga ljudske strasti nisu dostojne. 3.2 Hera/ JunonaHera je bila Zeusova žena i životna družica, kraljica neba poznata kao božica braka, obitelji, poroda i ženstvenosti. Zeusu je rodila mnoštvo djece, od kojih su najpoznatiji Ares i Hefest. Iako je formalno bila zaštitnica žene u svakom njezinu dobu, dani izvori daju naslutiti da je ljudima činila više štete nego dobra. Naime konstantno ljubomorna i obuzeta muževim nevjerama uglavnom je proganjala i mučila brojne Zeusove smrtne ljubavnice, tako zahvaćena u vrtlozima strasti i osvete u manjoj bi mjeri obraćala pažnju na svoje štovatelje. U rimskom svijetu po dužnostima joj je odgovarala Junona, Jupiterova žena. Pružala je potporu i pomoć ženi u svakom njezinom razdoblju i ulozi koje bi ono nosilo. Predstavljala je pasivnu, majčinsku energiju. Ljudi bi joj se često obraćali za pomoć pri porođaju i blagoslivljanju braka prinoseći joj žrtve. Bila je blagonaklona zaštitnica rimske države za razliku od zanosite Here.3.3 Ares/ MarsAres je ratoborni sin vrhovnog poglavara Zeusa i Here. U narodu je pobuđivao strahopoštovanje, ljudi su ga zazivali u vojnim pohodima. Strašni i siloviti bog rata je blagoslivljao osvajanja i poticao ubojstva i krvoproliće u svakoj prilici. Stoga Ares posljedično biva i bogom smrti čije ime se često spominje u negativnom i mračnom kontekstu. Umjetnička djela ga prikazuju u ratničkom oklopu, ljutitog i namrštenog, uvijek spremnog za nove osvajačke pohode i pokolj. Niti u jednom mitu nije spominjao oženjenim niti je imao jednu stalnu suputnicu, pa ipak je imao mnogo djece s ponekim božicama i brojnim smrtnicama. Njegov najpoznatiji sin je Eros, a kćeri Nika i Harmonia. Bio je otac mnogih nasilnih heroja, a neki vojskovođe su se prozivali Aresovim sinovima kako bi naglasili svoju nadmoć te agresivan karakter. Za razliku od Aresa čije ime bi kod ljudi izazivalo strah i zazir, rimski bog rata Mars je bio cijenjen, po moći i dostojanstvu bio je na drugom mjestu iza Jupitera. Naime, vjerovalo se da je upravo on bio otac braće Romula i Rema, utemeljitelja Rima. Prvotno bog ratarstva, šuma, proljeća i poljoprivrede, putem adaptacije sa grčke mitologije postaje bog zaštitnik u vojnim pohodima; zaštitnik rimske zemlje, njihovih farmi i poljoprivrednih dobara. Vjeruje se da je ožujak (Martius) dobio ime po njemu; to je ujedno bio prvi mjesec rimskog kalendara. Tada je bilo najplodnije vrijeme za žetvu, te je većina ljudi tada bila u ratu. Dok je Ares bio ljutit i bijesan, Mars je bio dostojanstvena ponašanja i staložen. Kako je Mars bio bog novog života i žetve, a Ares nasilja i krvoprolića implicira se da je Ares bio bog rata i smrti, a Mars bog rata i života. Ares bi uvijek tražio razloge za rat i potpirivao žar borbe, dok bi Mars obrambenim pristupom najradije spriječio svaku vrstu pogibelji. 3.4 Afrodita/ VeneraAfrodita je grčka božica ljubavi, ljepote i umjetnosti. Stvorena je iz morske pjene, no prema nekim izvorima ona je kći Zeusa i Dione, božice kiše. Ona je najljepša božica antike, te jedan od najčešće prikazivanih likova u umjetničkim djelima. U njezinu čast podignuti su brojni hramovi. Ona je posjedovala pojas zavođenja, njezinoj ljepoti i čarima teško su odolijevali i smrtnici i bogovi. Imala je mnoge pomagače i brojne afere. Iako sama božica ljubavi, bila je veoma nevjerna i prevrtljiva, darivala je strastveni ushit i nestalnu sreću. Na neki način bila je jedan od uzročnih činitelja trojanskog rata; naime upravo ona je Heleni udahnula ljubav prema trojanskom princu Parisu, koji je osvojio njezinu naklonost jer ju je prozvao najljepšom kada je sudio između nje, Atene i Afrodite. Iako je Venera u romanskom svijetu postojala i prije no što su joj pridodane osobine grčkog božanstva, tek nakon takve prilagodbe dobiva na značaju. Venera je prvotno bila rimska božica prirode poznata i kao božica uzgoja i žetve plodova. Rimljani su u njezinu čast prinosili mirtu, golubove, vrapce i labude, a vjerovalo se da je zauzvrat blagoslivljala urode, vrtove i vinograde. Kako je bila simbol proljeća, cvata i bujanja vegetacije, prirodno su joj se nadovezale Afroditine odlike plodnosti, ljubavi, ljepote i radosti življenja. Bila je i od velike povijesne važnosti, naime smatrali su je majkom rimskog nacionalnog junaka Eneje. Iako je većina rimskih mitova o Veneri izravno preuzeta iz Grčke, ona je ipak lišena Afroditine naglašene senzualnosti i hirovitosti. Bez obzira na to što su rimski mitovi većinom odražavali puku nominalnu distinkciju, te zanemarujući oscilacije u temperamentu grčke božice, Venera je bila primarno simbol nježnosti te je u narodu zadržala duh dobre, postojane i smirene božanske majke. 4. Junaci u tematsko idejnom kontekstuOsim božanstava kao temeljnih institucija vjerovanja i obredne tradicije, neophodno je navesti junake čiji pothvati čine karakterističan tematsko-idejni sloj antičkih pripovijesti. Grčka i rimska mitologija su vremenom oblikovale mnoštvo značajnih junaka čija su herojska djela ili dogodovštine postala sastavnim dijelom pripadajuće kulture, a ponekad im priskrbila i status jedne od najprepoznatljivijih narodnih ikona. Junaci su bili smrtni ljudi, a u grčkoj mitologiji je upravo smrtnost (uz božanske ovlasti) bila jedina značajka koja ih je razlikovala od antropomorfnih bogova koji imaju izražen temperament. Kako je velik broj mitova izrodio pozamašan broj značajnih protagonista, navesti ću samo pojedine junake obaju drevnih civilizacija kako bih prikazala najvažnije razlike koje se očituju putem osnovnih motiva i vrijednosti prikazanih u sadržanom kontekstu. 4.1 Grčki junaciHeraklo
je nedvojbeno jedan od najpoznatijih junaka grčke mitologije, što je potvrđuje
i njegov, dakako preuzeti, rimski pandan Herkul. Sin
Zeusa i smrtne žene, bio je bratić kralja Euristeja,
sina Here i Zeusa. Pod Herinim utjecajem morao je služiti
kralju Euristeju pod čijom naredbom je izvršio dvanaest smrtonosno opasnih
zadataka; između ostaloga ubio je zvijeri nemejskog lava, hadskog Kerbera,
svladao lernejsku hidru, ulovio kerinejsku košutu itd. Svojom neopisivom
snagom i ustrajnošću dokazao je da može nadići Herinog miljenika unatoč
mnogim zamkama, te je tako dosegao božansku slavu osiguravši svoje mjesto
na Olimpu. 4.2 Rimski junaciRazmatrajući činjenicu da je većina rimskih mitskih heroja preuzeta izravno
iz helenske mitologije uz nominalnu distinkciju s tek blagim nijansama
u karakternom izražaju i toku radnje, valja naglasiti one junake koji
su nastali izvorno kao produkt rimskog stvaralaštva i pogleda na svijet.
Zaključak Mitovi odražavaju sličnosti i razlike između helenske i romanske civilizacije
u svojoj biti. U pripovijetkama su oslikani ideali na kojima su počivali
temelji određenog društva, uključujući moral i one osobine naznačene kao
poželjne. Neminovno je da je religija u obje kulture od velikog značaja,
a Rimljani su preuzeli grčka božanstva te su ih uz prilagodbu romanskim
nazivima prilagodili svojim svjetonazorima. Ako ustvrdimo da su božanstva
najuzvišeniji čimbenici poretka i bitka, tada razlike među njima dočaravaju
razlike u poimanju najuzvišenijih vrijednosti života. Grčkim bogovima
su uz moći u potpunosti dane ljudske osobine koje su činile složenu i
svojstvenu ličnost svakoga od njih, bili su obuzeti strašću i često su
posredovali s ljudima. Rimska božanstva su blaga i uzvišena, to su bili
dostojanstveni zaštitnici i nedokučivi ideale pravde i istine. Lišeni
su tiranskih i senzualnih osobina grčkih bogova, a pripisivanje bilokakvih
mana božanstvima je bilo nepojmljivo. Literatura
preuzmi seminarski rad u wordu » » » |