SEMINARSKI RAD IZ RELIGIJE
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
UgaritLOKACIJA I OTKRIĆEUgarit je bio drevni lučki grad koji se nalazio na umjetnom brežuljku Ras Shamra blizu Latakije, na sredozemnoj obali sjeverne Sirije. Udaljen 50 km istočno od Cipra, održavao je s njim diplomatske i trgovačke odnose, a Egiptu je plaćao danak. Ruševine na Ras Shamri odaju tragove egzistencije i razvoja napredne drevne kulture Ugarita. Lokacija je pronađena tek 1928., kada je neki zemljoradnik prilikom oranja polja slučajno otvorio grobnicu. Pronađeno područje je zapravo bilo gradska nekropola ( groblje) Ugarita, koja se nalazila u obližnjoj luci Minet-El Beida. Daljnjim iskopavanjem i istraživanjem je otkriven važan drevni velegrad uz Ur i Eridu, jednu od kolijevki stare kulture, sa dugom poviješću koja seže i do 6 tisuća godina pr. n.e. Takvu povijesnu važnost Ugarit zasigurno duguje činjenicama da je bio lučki grad kao i glavni prijelaz trgovačkog puta koji je vodio do zemalja Eufrata i Tigrisa. PRONALASCI I KULTURNI ARTEFAKTINastavak iskopavanja i istraživanja otkrio je ostatke veličanstvene kraljevske
palače čijih 90 prostorija je bilo okruženo s osam zatvorenih dvorišta,
usto mnoga privatna obitavališta i nastambe u sklopu kojih su pronađene
i ostaci dviju drevnih privatnih knjižnica. Jedna je pripadala diplomatu
i dostojanstveniku Rapanuu, a sadržavala je mnoštvo starih tekstova i
rukopisa svake vrste. Bili su to politički, diplomatski, zakonski, ekonomski,
obrazovni, administrativni i vjerski tekstovi te književni spisi neupitne
literarne vrijednosti. Na brežuljku Ras Shamra su iskopana dva glavna
najveća hrama Ugarita; jedan u Baalovu čast, a drugi u čast Dagona, boga
plodnosti. Prema pronađenim objektima može se ustvrditi da su u hramovima
održavani htonički obredi. POVIJEST I PRVI IZVORIIako neki tvrde da je i stariji, procjenjuje se da je neolitički Ugarit bio dovoljno značajan 6 tisuća godina pr.n.e. te da su tada podignute gradske zidine, naime to je bio grad utvrda. Prvi pisani dokaz postojanja grada pronađen je u zapisima iz obližnjeg grada Elbe. Egipat je umnogome obilježio ugaritsku kulturu, a ponajviše umjetnost. Procijenjeno je i da najraniji kontakt između Ugarita i Egipta približno potječe iz razdoblja od 2000. do 1925. godina pr.n.e. Pronađene su stele i statue egipatskih faraona Senusreta III. i Amenemheta III. No nije sasvim utvrđeno kada su ti spomenici preneseni u Ugarit. U razdoblju svog najvećeg kulturnog procvata, od 16. do 13. st.pr.n.e. Ugarit je održavao tijesne političke i trgovačke veze s Egiptom i Ciprom, stoga su te tri civilizacije bile isprepletene u uzajamnim društveno institucionalnim utjecajima. UGARITSKI SPISINa glinenim pločicama pronađenim u iskopanim ugaritskim knjižnicama nalaze
se narodni epovi, tekstovi mitološke prirode pisani narativnom poezijom,
pisma, pravni dokumenti, primjerice oni koji potvrđuju prodaju zemljišta,
nekoliko međunarodnih ugovora te neke administrativne liste i popisi.
Identificirani su i fragmenti lirskih djela, kao što su Legenda o Kirtu,
Legenda o Danelu, pripovijesti o Baalu koje opisuju Baal-Hadadove konflikte
s Yamom i Motom i slični mitovi. UGARITSKI JEZIKUgaritski jezik je potvrđen i protumačen na osnovi tekstova koji datiraju od 14. do 12. st.pr.n.e. Ugaritski se klasificira kao sjeverozapadni semitski jezik odakle vuče paralele sa hebrejskim, aramejskim i feničkim jezikom. Njegove gramatičke karakteristike su zapravo vrlo slične onima klasičnog arapskog i akadskog. Podrazumijeva dva roda (muški i ženski), tri padeža (nominativ, genitiv i akuzativ) tri broja (jednina, množina, dualnost) te glagolske aspekte koji su prepoznatljivi u zapadnosemitskim jezicima. Raspored riječi u rečenici je obično redoslijed glagol-subjekt-objekt. Početni elementi iskaza obično označavaju radnju i funkciju, a drugi element, odnosno objekt uvijek je u genitivu. UGARITSKA RELIGIJAUgaritska religija, uz neke alternativne kultove je zapravo Kaananska religija u svakom aspektu. Bog je Izraelu na brdu Sinaj zapovjedio da ne smije imati drugih bogova osim njega. Kad su Izraelci zaposjeli Kanaan, morali su izbjegavati svaki dodir s kanaanskom religijom. No i među Izraelcima bilo je prisutno štovanje boga Baala. Kasnije je u Obećanoj Zemlji Baal postao ozbiljan protivnik njihovom bogu. Kad je kralj Ahab postao kralj Izraela, sjevernog kraljevstva, Baal je skoro istisnuo Izraelovog Boga. Kanaanski su bogovi i božice bili utjelovljene prirodne sile. Neka istaknuta božanstva njihove religije bili su: Hadad, bog nevremena, Anate, božica ljubavi i rata, Ašera, božica majka i božica mora, Šamaš, bog sunca te Rešef, gospodar rata i podzemlja. Neki kanaanski izvori opisuju bogove i božice kao okrutne i krvoločne, koji uživaju u međusobnoj borbi, bludnosti i raskalašenosti. IZVORI
preuzmi seminarski rad u wordu » » » |