|
RIMSKA RELIGIJA
Junona
Junona je, na samom početku smatrana zaštitnikom duha
muškaraca - Genija, ali se već u prvim pisanim izvorima spominje i kao
zaštitnica ili boginja svih rimskih žena.
Ona je postala jedno od tri najviša božanstava, a pod utjecajem grčkih
mitova se razvila u sestru i ženu Jupitera - grčkog Zeusa, i kćerku Saturna
i boginje Cerere - grčki Kron i Reja odnosno Demetra.
Kako su se Rimljani smatrali potomcima Trojanaca, a oni su smatrali da
se Hera ili Junona ponaša neprijateljski prema njima, umirili su je tako
što su joj prinjeli velike žrtve i proglasili je zaštitnicom grada Rima
i rimske države. To je, prema Vergiliju učinio Eneja, ali je zadržala
i svoju prvobitnu ulogu zaštitnice žena.
Junona je imala nekoliko naziva:
Junona Kapitolska - zbog njenog mjesta boravka na brežuljku Kapitolu,
a i kao ženu Jupitera i zaštitnicu Rima i cjele rimske države
Junona Moneta - kao zaštitnicu svih opasnosti koje su prijetile
rimskoj državi
Junona Virginienzis (Djevičanska Junona) - zbog zaštitnice djevojaka
i žena
Junona Pronuba - jer je bila zaštitnica vjenčanja
Junona Lucina - zaštitnica porođaja
Junona Matrona - zaštitnica udatih žena
Junoni u čast, Rimljani su posvetili i prve dane u mjesecu ožujku i jedan
mjesec, lipanj, a kao što je i Hera, grčka «verzija» Junone, imala životinje
kao svoje atribute i simbole, tako su i Junoni Rimljani dodijelili jato
gusaka - u znak sjećanja na „guske koje su spasile Rim“ (navodno su, guske
koje su bile čuvane u njenom hramu na Kapitolu, svojim gakanjem upozorile
Rimljane na napad Gala koji su opsjedali Rim).
Rimski Bogovi i Boginje
Vulkan
Vulkan je bio bog vatre (njezine snage) i nakovnja kod
Grka i Rimljana, sin Grčkog Zeusa (Jupitera) i Here (Junone). Majka ga
je, jer se rodio ružan, bacila sa vrha Olimpa. Pavši na otok Lemnos, ostao
je nepokretan. Stvorio je pod Etnom kovačnicu i u njoj radio s Kiklopima,
ili na samom Olimpu gdje je iskovao oružje za Ahila.
Rimljani nisu zaboravili njegovu prvobitnu funkciju, ni kada su ga skroz
izjednačili sa grčkim Hefestom. Njegovim ocem su smatrali boga neba Celusa
- grčki Uran, a prema takvim tumačenjima, bio je kao i Hefest, kovač i
čovek koji je pravio oružje - oružar. Kao kovaču, Vulkanu su u poslu pomagali
jednooki divovi - Kiklopi. Kovači su ga smatrali zaštitnikom svog zanata.
U tom njegovom novom poslu, rimljani su ga nazivali Maliciber ili Ukrotitelj
ognja, Onaj koji topi, a i poštovali su ga kao i zaštitnika od svih vrsta
požara. Žrtvenici i hramovi u njegovu čast su smještani u blizini vulkana
Etna na Siciliji ili na Liparskim otocima.
Vjerovanje u Vulkana je bilo prilično istaknuto u Rimu, pa je na kraju
Foruma, pod Kapitolom, njegov lik isklesan u stjeni, Vulkan imao svoj
žrtvenik - Vulkanal, a u njegovu čast, svakog 23. kolovoza održavane su
svečanosti - Vulkanalije, koje su bile spojene sa cirkuskim priredbama.
Ostaci ovog hrama su i danas vidljivi na Forumu - nedaleko od slavoluka
Septimija Severa
U Vulkanovu čast, poslje pobjedničkih bitaka, spaljivano je oružje neprijatelja,
a žrtvovane su mu i žive ribe, koje su bile simbol neprijateljskih vatri.
Cerera
Cerera je staro rimsko božanstvo, zaštitnica žita, poistovećena
je sa grčkom Demetrom.
Cerera je bila božanstvo plodnosti, ali i braka. Vjerovalo se da je ona
dala ljudima zakone. Ona je kćer Saturna i Ope, a Jupiterova i Plutonova
sestra. Ona je također i Prozerpinina majka.
Cererin kult je prenesen u Rim sa Sicilije, a po savijetu Sibilinskih
knjiga, kako bi se spriječili suša i glad. Tako je 496. p. n. e. podignut
hram na brdu Aventinu oko koga su se okupljali plebejci, odnosno plebejski
magistrati (edili) gdje je bilo središte njihove aktivnosti. Zapravo je
ovaj hram i kult imao društveno-politički značaj, pošto je njegovo uvođenje
bilo usluga plebsu (puku). To je bio prvi grčki hram u Rimu, sa grčkim
ritualom izvođenim na grčkom jeziku. Glavni praznik u čast boginje je
bio Cerealije.
Cerera je prikazivana u likovnoj umetnosti sa buktinjom ili zmijom ili
sa atributima koji su ukazivali na njen agrarni karakter, kao što su klas
žita, mak ili jabuka.
Minerva
Rimska boginja mudrosti koja je obdarila ljude zanatima
i poučila ih u mnogim vještinama, među ostalima i ljekarništvu. Prvobitno
je bila djevičanska boginja Etruščana (Menrva). Pod utjecajem Grčkih mitova
Rimljani su je izjednačili sa Atenom i proglasili je zaštitnicom Rima.
Prema predaji, njezin svetip kip (paladij) donijeo je u Italiju Eneja,
koji ga je spasio na bijugu iz osvojene Troje. Jedna on članova Kaptolijeske
trijade. Svečanosti u njeznu čast održavale su se dva puta godišnje, u
ožujku (pet dana) i u lipnju (tri dana). Imala je nekoliko hramova u Rimu.
Jedan od njih na Kapitolu zajedno sa Jumpiterom i Junonom, nadalje na
Eskvilinu i u blizini današnjeg Panteona. Njezin kult su Rimljani preuzeli
oko 6.st. pr. Kr. Kao Minerva Medica, bila je božica medicine i lječnika.
Rođena je iz glave Jupitera.
Venera
Venera je rimska božica ljubavi, ljepote i braka. Kod
grka Afrodita. Kod etrušćana Turan.
Venera je udata za Vulkana, ali ga je stalno varala s Marsom, njegovim
bratom. Po Veneri je ime dobio planet Sunčevog sustava. Venera je majka
Eneje, praoca Rimljana, te ga je štitila tijekom svih njegovih bitaka,
zajedno s Neptunom. Norris Patriticus je sin Venere i Marsa, a također
i Amor. Kao božica majčinstva, Venera je bila poznata kao Venus Genetrix
(Majka Venera).Venerin kult je počeo 293. pr. Venera je imala i mnoge
epitete, a štovana je kao donositeljica braka, ljubavi i ljepote. Mnoge
mitove o Afroditi preuzeli su Rimljani kao mitove o Veneri. Postojao je
njezin hram u Rimu, u Cezarovom forumu.
U početku, Venera je bila boginja proljeća i tek probuđene prirode, ali
se pod velikim uticajem grčke Afrodite u južnim delovima Italije i na
Siciliji, pretvorila u boginju ljubavi i ljepote. Za razliku od Afrodite
Venerin otac je bio bog neba Celus, a posebno poštovanje Venera je imala
u doba vladavine Cezara i Augusta, jer su oni smatrani direktnim potomcima
Venere.Veneri u čast na Forumu joj je bio podignut hram kojeg joj je posvetio
Cezar, i to poslje bitke kod Farsala, 48. godine pr. Kr.
Venera je, zajedno sa boginjom Romom (boginjom grada Rima) imala zajednički
hram nedaleko od Koloseuma. To je bio najveći hram antičkog Rima - dvostruki
hram pod jednim krovom. Hram je podigao car Hadrijan 121. godine pr. Kr.,
a na njegovim ostacima je u 12. st. sagrađen hram Santa Francesca Romana,
sa čuvenim zvonikom.
Saturn
U rimskoj mitologiji, Saturn je otac vrhovnog boga i
bog novaca i zemljoradnje. U grčkoj mitologiji Saturn je poznat kao Kronos.
Saturn ima tri sina: Jupitera, Neptuna i Plutona, koji će poslije postati
vladari svemira. Ima i tri kćeri: Vestu, Cereru i Junonu. Njegov dar (bog
zemljoradnje) je naslijedila Cerera. Kastrirao je svog oca. Tako je postao
vladar svijeta, a oženio se svojom sestrom Ops. Saturn je proguao svako
svoje dijete bojeći se da će ga svrgnuti, sve osim Jupitera. Jupiter je
živio na Kreti, a kad je odrastao, natjerao je svog oca da ispljune njegovu
braću i sestre. U sjećanje na Saturnovo zlatno doba, slavila se Saturnalia,
a u Grčkoj Kronia (po Kronovom imenu). Jupiter je pobijedio svog oca (u
jednom mitu i Saturn je kastriran). Prema njemu je nazvan jedan planet
sunčevog sustava.
Mars
Mars, rimski bog rata, sin Jupitera (prema nekim inačicama
mita je sin čarobnog cvijeta) i Junone. Prema mitu je otac Romula, pa
tako i praotac Rimljana. Nakon Jupitera bio je najvažniji bog kod Rimljana.
Bio je također štovan i kao zaštitnik stoke. Rimljani su ga kasnije poistovijetili
s grčkim bogom Aresom. Mars je u službenoj rimskoj religiji i bog proljeća,
pa je svečano slavljen u ožujku. Ostale važne proslave u njegovu čast
odvijale su se u veljači i listopadu. Marsu je bio posvećen i dan u tjednu,
odnosno utorak, te jedan planet sunčevog sustava (Mars).
Neptun
U rimskoj mitologiji, Neptun je bog mora i potresa.
U grčkoj mitologiji Neptun je poznat kao Posejdon, a kod Etruščana kao
Nethuns. Neptunov znak je trozub, kao i Posejdonov znak. Imao je sina
Tritona. Otac mu je bio Saturn a majka Ops. Neptunov predak je bio Okean,
bog-ocean, prvotni vladar mora. Neptun je također bio štovan u Rimu kao
bog konja i konjskih utrka. Njegov je nadimak bio Neptune Equester, zaštitnik
konjskih utrka. Njegov se festival zvao Neptunalia. Neptun je imao 2 hrama
u Rimu. Prvi je bio blizu Circus Flaminusa, a drugi, Basilica Neptuni,
je napravljen na Campus Martiusu.
Vesta
Vesta je bila božica djevica, vatre, zaštitnica ognjišta,
doma i porodice u rimskoj mitologiji. Iako se često spominje da je ona
rimski pandan Hestije iz grčke mitologije, ona je imala velike, ali tajanstvene
uloge u rimskoj religiji dugo prije nego se Hestija pojavila u grčkoj
kulturi. Vesta je puno važnija za Rimljane, nego Hestija za Grke. Ona
je kćer Saturna i Ops, koji su vladali svijetom tokom zlatnog doba. Imuna
na Venerine moći, ne može se zaljubiti, te nema muža ni djecu. Vesta je
i božica srca te središta. Ona predstavlja srce Rimskog Carstva. Vestina
se prisutnost vidi po svetoj vatri. Budući da se vatra pali u hramovima
i na ognjištima, ona je vrlo važna božica, štovana svuda.
Vestine su svećenice vestalke. Svećenice su čuvale svetu vatru u hramovima
sve do 391.g kad je uvedeno kršćanstvo, a štovanja svih poganskih božanstava
su zabranjena. Vestalke su morale biti djevice, iako se u mitologiji spominje
da je Reja Silvija začela sa Marsom Romula i Rema. Vestin je festival
Vestalia. Vesta je kao zaštitnica kuće, štovana bacanjem hrane u vatru.
Apolon
Apolon u grčkoj mitologiji bog je muške ljepote, medicine,
proroštva, streličarstva, glazbe, sunca i kolonizacije. Zeusov je i Letin
sin te Artemidin brat blizanac. Vođa je Muza (Apollon Musagetes) te pritom
i bog glazbe i poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je zaštitnik
brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Poslije
je preuzeo i identitet Helija kao bog sunca (Apollon Helios).
Dijana
Dijana je rimska boginja divljači, plodnosti i lova,
koju su Rimljani već u najstarija vremena izjednačili s grčkom boginjom
Artemidom. Dijana je bila zaštitnica lovaca, kćer Jupitera i Lete. Bila
je sestra Apolona, boga Sunca.
Bogoslužja
Prinošenje žrtve
Bogovima su se prinosile krvne i beskrvne žrtve. Kod krvnih
žrtava, žrtvena životinja mora biti bez mane, okićena vjencima, ne korištena
za posao. Životinje mužijaci žrtvovali su se za bogove (Jupiteru bik,
Liberu jarac, Eskulapu kokot), ženke za božice (Junoni
krava, Cereri svinja), tamne životinje za podzemne bogove.
Životinja mora dobrovoljno ići oltaru.Tijekom žrtvovanja, svi sudionici
moraju biti čisti (oprani tekućom vodom i okađeni sumporom i lovorom),
dok je žrtvovatelj u bijelom, pokrivene glave. Zapovijeda se šutnja (da
ne bude zlih riječi), svira frulač. Životinja se posipa žrtvenim brašnom
i vinom, zatim joj se režu dlake te ju se ubija. Utroba se nakon ispitivanja
spaljuje, a meso se jede.
Beskrvne žrtve bile su prvi plodovi, žrtveni kolači, jela, mlijeko, vino,
med, mola salsa (posoljena mljevena pšenica = žrtveno brašno).
Ostala bogoslužja
Druga bogoslužja bile su molitvene svečanosti, i to one koje nešto traže
i one koje zahvaljuju bogovima. One su slijedeće:
• Lectisternia – gozbe na kojima kipovi bogova leže i objeduju
(božice sjede)
• Epula – gozbe, tj. žrtve na kojima narod jede
• Supplicationes – molitveni dani kad narod ovjenčan posjećuje
hramove i klanja se bozima
• Vota – zavjeti, izvršenje se obično poprati zavjetnom pločom
(devotio – žrtvovanje vojskovođe za vojsku; zavjetovanje neprijatelja
na uništenje; ver sacrum = sveto proljeće)
• Ludi = igre (obično zavjetne ili pogrebne)
Pogrebi
U Rimskom carstvu
svaki je čovjek imao pravo na pogreb, a ostali su ga dužni pokopati (dosta
i šaka zemlje). Kad čovjek umre, najbliža mu rodbina sklapa oči i zaziva
njegovo ime triput. Oblači ga se u togu i izlaže u atriju nogama prema van
s novčićem u ustima. Kuća se kiti jelom i čempresom dok glasnici oglašavaju
sprovod. Žalobna odjeća je crna (tamna) bez nakita i znakova položaja. Sprovod
prate narikače i svirači tužaljkama te plesači i glumci izvodeći zgode iz
pokojnikovog života zatim ploče s njegovim djelima, maske njegovih predaka
(imagines). Mrtvac se nosi na nosiljci, ili nepokriven, ili u lijesu (onda
je na nosiljci kip s njegovom voštanom maskom).Na Forumu se drži govor (laudatio
funebris, od kraja 2.st.pr.Kr. dobivaju ga i žene). Mrtve su pokapali u
obiteljske grobnice ili spaljivali na lomači.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|