MEDJUNARODNA EKONOMIJA
1. GATT
General Agreement on Tariff and Trade, (iz Havanske
povelje) multilateralni medjunarodni sporazum o carinskoj i vanjskotrgovinskoj
politici 1947. Sjedište je eneva. Osnovni cilj GATT je uklanjanje
diskriminacije u medjunarodnoj trgovini i liberalizacija vanjske trgovine
izmedju zemalja clanica.
Osnovni principi funkcioniranja GATT-a su:
1) Zabrana zaštite domace proizvodnje kolicinskim ogranicenjima,
a dozvoljena zaštita je iskljucivo carina. Izuzeci su:
a) Zaštita poljoprivredne proizvodnje – za poljoprivrednu
proizvodnju zemlje mogu koristiti kolicinska ogranicenja na strogo privremenoj
osnovi.
Potvrda teze da su izuzeci postali pravilo je agrarni protekcionizam
EU.
b) Neravnotea platne bilance – zemlje koje su suocene s vecom
neravnoteom – deficitom mogu privremeno zaštititi svoju
domacu proizvodnju kolicinskim ogranicenjima.
2) Sprecavanje diskriminacije u medjunarodnoj trgovini – pociva na
klauzuli "najpovlaštenije" nacije. Ako bilo koja clanica
GATT-a da povlašteni status bilo kojoj trecoj zemlji onda se taj
povlašten status mora prenijeti na sve ostale clanice GATT-a. Izuzeci:
a) Carinske unije (medjusobno ukidaju carine i imaju jednaku politiku
prema trecim zemljama). Ako zemlje tvore carinsku uniju one ukidaju carine
i
kolicinska ogranicenja medjusobno a da se to smanjenje ili ukidanje ne
mora protegnuti na ostale clanice GATT-a.
b) Intrakompanijska trgovina – trgovina izmedju podrunica
unutar jedne iste multinacionalne kompanije (ili se ne placa ili bitno
smanji
carina)
c) Malogranicni promet – ona podrucja koja se nalaze u zoni malogranicnog
prometa ne moraju placati carine na uvoz.
3) Otklanjanje prepreka u medjunarodnoj trgovini putem pregovora i konzultacija – zemlje rješavaju nesuglasice iskljucivo pregovorima, prije
je postojao sistem prisile prema nevršiteljima pravila pa su ga mnoge
zemlje zloupotrebljavale – moda je bio jedan od najvecih problema
GATT-a. To se je u WTO-u promijenile i uvedena je moralna kazna i vrlo
konkretan "sistem prisile" (mešunarodna izolacija) zemalja
koje se ne pridravaju pravila.
4) Smanjenje carinske zaštite putem multilateralnih pregovora (rundi)
– traju više godina, do sad je odrano 8 rundi.
1. runda 1947. u enevi, smanjenje 21,1%
2. runda u Francuskoj 1949., smanjenje 1,9%
3. runda u Engleskoj1950-51. , smanjenje 3,0%
4. runda u enevi 1955-56., smanjenje 3,5%
5. runda u enevi 1961-62., smanjenje 2,4%
6. runda Kenedijeva runda u enevi 1964-67., smanjenje 36%
7. Tokijska runda 1974-1979., smanjenje 29,6%
8. Urugvajska runda – 1986 – 1993., smanjenje 40%
1.1. Problemi u funkcioniranju GATT-a
1) Toleriranje agrarnog protekcionizma – ovaj problem posebno je
izraen kod EU – velika kolicinska ogranicenja s jedne strane,
a s druge velike subvencije domacoj poljoprivrednoj proizvodnji.
2) Mjere sive zone – ne samo kolicinski vec i tzv. administrativni
protekcionizam – sanitarne dozvole, certifikati o porijeklu,…
koji indirektno ogranicava liberalizaciju svjetske trgovine.
3) Sve manji dio svjetske trgovine se odvijao pod okriljem GATT-a –
prema procjenama, kanali svjetske trgovine (kako se ona danas odvija):
• 40% svjetske trgovine – unutar transnacionalnih kompanija
• 30% svjetske trgovine – unutar kompenzacijske trgovine
• 20% svjetske trgovine – u okviru dravne trgovine
• 10% svjetske trgovine – klasicna (slobodna) trgovina
1.2. Urugvajski krug pregovora
To je osmi krug multilateralnih trgovinskih pregovora zemalja potpisnica
GATT i najdue traje (1986-92). Završni akt sadi 28 sporazuma,
potpisan je 1994. g.
Zakljucci:
1) Osnivanje svjetske trgovinske
organizacije (WTO) – u potpunosti regulira svjetske trgovinske
odnose. Sve clanice GATT-a su ovom odlukom postale clanice WTO-a. WTO
je preuzeo sve principe GATT-a, sve odredbe i sporazume koji su zakljuceni
pod okriljem GATT-a, sve rezultate prethodnih rundi i kompletne zakljuce
Urugvajske runde. Clanice WTO-a moraju preuzeti sve zakljucke GATT-a u
paketu. One zemlje koje nisu bile clanice GATT-a moraju proci kompletnu
procedjuru i zakljuciti sve pregovore za pristup u WTO, a procedjura traje
više godina, sveobuhvatna je i ukljucuje bilateralne sporazume sa
svim zemljama koje su za to zainteresirane.
2) Odnosi se na trgovinu industrijskim proizvodima – Carine ce se
smanjiti za daljnjih 40%. To smanjenje nije bilo jednokratno, vec "u
ratama". Trebaju se postupno ukinuti pojedina kolicinska ogranicenja
i to:
• VERS (Voluntary Export Restraints) – dobrovoljna ogranicenja
izvoza, to su sporazumi izmedju industrija dviju zemalja (jedna zemlja
ogranici izvoz u drugu zemlju)
• OMA (Orderly Marketing Agreement) – bilateralni sporazum
o ogranicenju plasmana zemlje izvoznice u zemlju uvoznicu na razini drave.
3) Tice se poljoprivrednih proizvoda –moguci izuzeci od principa
GATT-a su najviše bili za poljoprivredne proizvode. Podrucje poljoprivrede
je bilo najosjetljivije jer je trgovina bila restriktivna. Dogovori su
najviše trajali jer vece zemlje štite svoju poljoprivredju (EU)
pa su troškovi poljoprivredne proizvodnje u razvijenim zemljama znatno
viši nego kod zemalja u razvoju. Razvijene zemlje moraju smanjiti
carine za 30% u odnosu na nivo koji su imale 1986.-90. i to u slijedecih
6 godina a nerazvijene zemlje za 20% u slijedecih 10 godina. Kolicinska
ogranicenja bi se trebala ukinuti i svesti pod carinsku zaštitu
i ona bi podlijegala smanjenjima carina.
4) Odnosi se na tekstil i odjecu – ukidaju se kolicinska ogranicenja
u okviru MEA (Multi Fiber Arrangement)
5) Usluge – prvi put se razmatraju. Reguliranje tog podrucja
inicirale su razvijene zemlje s obzirom da su one najvece izvoznice
usluga. Donesen
je sporazum GATS (General Agreement on Trade and Services) kojim se
regulira trgovina usluga.
6) Reguliranje prava (zaštita) intelektualnog vlasništva –
Pojavila se potreba zaštite imena i procedjura sankcija za one
koji krivotvore proizvode.
7) Nacin rješavanja medjunarodnih sporova – to se pogotovo tice
dampinga i antidampinških procesa.
1.3. Regionalne ekonomske integracije
Ekonomsko povezivanje drava u ekonomske zajednice i stvaranje novog
ekonomsko-politickog podrucja radi ostvarivanja razlicitih interesa i
ciljeva. Postoje razliciti stupnjevi ekonomske integracije:
1. zona slobodne trgovine
2. carinska unija
3. zajednicko trište
4. ekonomska zajednica
5. monetarna unija.
Zona slobodne trgovine ostvaruje se ukidanjem carinskih pristojbi i postupnim
ukidanjem kvantitativnih ogranicenja u razmjeni izmedju zemalja clanica
zone. U carinskoj uniji uspostavlja zajednicki carinski sustav i carinska
tarifa na uvoz proizvoda iz trecih zemalja. U zajednickom se trištu
ostvaruje slobodno kretanje proizvodnih faktora.Za ekonomsku zajednicu
karakteristicna koordinacija monetarnih i fiskalnih politika. Pri monetarnoj
uniji ujedinjuju se monetarni i fiskalni sustavi.
Cetiri kriterija na kojima se zasnivaju integracije:
1. mobilnost faktora proizvodnje i samih proizvoda
jednakost ili slicnost ekonomskih poticaja
2. institucionalni aspekt nadnacionalnog posredovanja
3. zajednicko korištenje novostvorene moci u odnosu na ostatak svijeta.
Slobodna razmjena daje odredene efekte prema teoriji integracije:
1.Staticke i 2.Dinamicke
Staticki efekt – efekt stvaranja trgovine (nastaje zbog slobode
u kretanju robe i usluge povecava se trgovina izmedju zemalja clanica),
efekt skretanja trgovine (nastaje kad se uvoz jeftinijih proizvoda iz
zemalja izvan unije zamijeni skupljim proizvodima iz unije.
Dinamicki efekti - potpunija specijalizacija, poboljšanje uvjeta
razmjene, povecanje efikasnosti domaceg gospodarstva, povecanje stope
ekonomskog rasta.
Uvjeti pristupanja drugih zemalja integraciji: Otvorenost moe biti
formalna i stvarna. Formalna – kod integracija bez izricitih zapreka
za pristupanje trecih zemalja, dovoljno je odbijanje 1 zemlje clanice.
Stvarna otvorenost – ne postavljaju se posebni uvjeti, ne provodi
se posebna procedjura.
1.3.1. Europska unija (EU)
Zapadnoeuropska gospodarska i politicka integracija osnovana Rimskim
ugovorom 1957. pod nazivom Europska
ekonomska zajednica (EEZ). God. 1986-93. nosila je naziv Europska
zajednica(EZ) Današnji je naziv uveden 1993. Rimski su ugovor potpisale
vlade Belgije, Francuske, Njemacke, Italije, Luksemburga i Nizozemske.
Osnovni cilj ugovora bilo je postupno postizanje carinske unije, uklanjanje
svih prepreka kretanju robe i usluga, rada i kapitala, uskladivanje monetarne
i fiskalne politike i uspostavljanje zajednicke agrarne i transportne
politike izmedju zemalja potpisnica ugovora. EU se je tijekom vremena
širila te su joj 1973. pristupile Velika Britanija, Danska i Irska,
1982. Grcka, 1986. Španjolska i Portugal, a 1995. Austrija, Švedska
i Finska.
Europski monetarni sustav – 1978. – ima za cilj stabilnost
i odravanje fiksnih tecajeva putem ECU(European currency unit).Odstupanje
od ECU-a 2,5% osim za liru 6%.
Europska investicijska banka- 1958. za financiranje zajednickog razvoja
clanica.
Europski fond za razvoj – 1976. za financiranje prekomorskih podrucja
i pridruenih clanica
Europski gospodarski prostor – je više integracija nego institucija
a cine ga EU i EFTA.
1.3.2. Svjetska banka
(International Bank for Reconstruction and Development – IBRD,
World Bank-WB), Medjunarodna banka za obnovu i razvoj, medjunarodna financijska
institucija u sastavu UN. Osnovana 1944. na konferenciji u Bretton-Woodsu.
1946. pocela s radom, ima 178 clanica (Hrvatska 1993), a clanice mogu
biti samo zemlje MMF. U sastavu su i Medjunarodna financijska korporacija
IFC (osnovana 1956., daje kredite direktno privatnom sektoru zemalja u
razvoju 156 zemalja clanica), Medjunarodno udruenje za razvoj IDA
(1960., 93-154 zemlje clanice, sve zemlje dijele se u tri grupacije najmanje
razvijene, srednje razvijene i razvijene zemlje. Razvijene i srednje razvijene
zemlje davaoci su sredstava koja se daju samo najmanje razvijenim zemljama
po povoljnim uvjetima.) Medjunarodna agencija za garantiranje investicija
MIGA(1988.,93.-110 zemalja clanica, potice privatno investiranje u zemljama
u razvoju).
Zadaci su joj: pomaganje obnove i razvoja clanica investiranjem kapitala
u proizvodne svrhe, poticanje privatne investicije, utjecanje na ravnomjerni
ukupni razvitak stavljanjem na raspolaganje financijskih sredstava pod
povoljnijim uvjetima.
Svjetskom
bankom upravljaju Savjet guvernera i Savjet uprave. Daje dugorocne
kredite za projekte. Fondove za kreditiranje cine – uplacene kvote,
sredstva prikupljena na financijskim trištima, donacije razvijenih
zemalja i sredstva od zarade.
Fondove za kreditiranje u okviru SB cine:
1. sredstva po osnovi uplacenih kvota
2. sredstva prikupljena na financijskim trištima
3. sredstva iz donacije razvijenih zemalja
4. sredstva iz ciste zarade.
1.3.3. Medjunarodni monetarni fond
(MMF, IMF -178 clanica, Washington), medjunarodna monetarna institucija
osnovana 1944.(1946.) na konferenciji u Bretton-Woodsu, kao specijalizirana
agencija UN za pruanje pomoci zemljama clanicama u obrani stabilnosti
njihovih valuta.
Glavni
cilj MMF-a: promicanje medjunarodne gospodarske suradnje što
se postie nadzorom nad politikom tecajeva zemalja clanica i nadzorom
nad medjuvalutarnim odnosima u svjetskom gospodarstvu.
Ciljevi MMF-a:
1. Kontrola stabilnosti medjunarodnog monetarnog sustava
2. Omoguciti razvoj multilateralne trgovine u svijetu
3. Odravanje stabilnosti nacionalnih valuta
4. Rješavanje njihovih platno-bilancnih problema.
3 nacina djelovanja MMF-a su:
1. formalno pravni (poštivanje pravila fonda)
2. savjetodavni (savjeti vladama)
3. financijski (odobravanje novcanih sredstava).
Struktura MMF-a: odbor guvernera, izvršni odbor, upravni direktor.
Djeluje kao CB svih CB zemalja clanica. Uplacuje se kvota (75% nacionalna,
valuta,25% u konvertibilnoj valuti).
3 osnovna pokazatelja za odredivanje vrijednosti deviznih tecajeva:
1. novcani tokovi unutar bilance placanja
2. relativne kamatne stope i prinosi ,
3. inflacija.
Valutni tecaj formira se i odrava na tri nacina:
1. kao plutajuci ili fluktuirajuci devizni tecaj,
2. ako tecaj usko povezan uz vrijednost neke druge valute,
3. kao tecaj vezan za specijalna prava vucenja.
Devizni tecaj je cijena 1 valute izraena drugom valutom. SPV je
obracunska jedinica.
Kada je stvorena SPV? 35 SPV / 1 unca zlata. Zbog pada vrijednosti zlata
SPV se vee za košaricu valuta. Prednosti: SPV je stabilan i
koristi se u racunovodstvene svrhe u MMF-u, koriste ga multinacionalne
kompanije. Nedostatak mu je što se uzima prosjek od pet valuta (marka,
franak, jen, funta, dolar) pa uvijek vrijedi manje od dolara.
Razliciti oblici financiranja koje odobrava MMF:
1. Rezervna tranša – kredit koji se odobrava, a dosee
25% kvote koju je zemlja uplatila,
2. Dodatne kreditne tranše – zemlja dobiva kredit u 100% iznosu
njene kvote, taj iznos se povlaci u 4 godine svake godine 25%, ali dodatne
tranše imaju tee kreditne uvjete,
3. Proširena mogucnost – MMF odobrava kredit za strukturalne
i velike promjene u nacionalnoj ekonomiji zemalja clanica u iznosu od
140% uplacene kvote.
4. Dopunska sredstva ili kompenzacijsko financiranje – MMF odobrava
kredit kada dode do neocekivanog pada izvoznih prihoda.
5. Financiranje stabilizacijskih zaliha – u ovakvim sporazumima
zemlja mora imati odredene zalihe, stabilizacijske, regulativne zalihe
kojima je cilj stabilizacija cijena primarnih proizvoda
6. Suplementarne financijske olakšice – MMF odobrava zemljama
clanicama s velikim problemima u platnoj bilanci.
7. Privremene mogucnosti – odobravaju se krediti u suradnji sa
10 najrazvijenijih industrijskih zemalja.
8. Ostale mogucnosti – Trust fond sredstva koja je MMF dobio prodajom
zlata iznad 35$ unca.
1.3.4. Svjetska trgovinska organizacija
(WTO-ENEVA) 1995., više od 90% svjetske trgovine robom i uslugama.
WTO preuzima prvobitna pravila GATT-a, na kojima temelji nova. Zadaca
WTO-a – osigurati slobodan protok robe, kontrola trgovinske prakse
i otkloniti nesuglasice medju zemljama clanicama. Nadzire i provodi znacajna
snienja carina i smanjenja necarinskih mjera o kojima je postignut
dogovor. Predsjedništvo cine predstavnici diplomatskih izaslanstava
clanica WTO i strucnjaci koje upucuju nacionalne vlade. RH je zapocela
pripreme za pridruenje od 1993. i tada je dobila status promatraca.
Za svako uclanjenje trae da svaka zemlja sastavi memorandum o vanjsko-trgovinskom
sustavu zemlje i mora biti sastavljen po smjernicama GATT-a, u prilogu
moraju biti makroekonomski pokazatelji i svi ekonomski zakoni na kojima
pociva gospodarstvo.
Ciljevi RH u uclanjenju u ostale gosp. integracije: clanstvo u WTO, bilateralni
sporazumi o slobodnoj trgovini , sporazum o pridruenom clanstvu
s EU, zahtjev za punopravno clanstvo u EU, clanstvo u EU.
Europska monetarna unija – osnovana je sporazumom u Maastrichtu
1991.
Uvjeti integracija u EMU:
1. Inflacija ne smije prelaziti više od 1% prosjeka,
2. Kamate na dugorocni javni kapital +- 2% od prosjeka,
3. Valute prilagoditi Europskom monetarnom sustavu,
4. Budetski deficit – ne veci od 3 % GDP-a.
1.3.5. NAFTA
North American Free Trade Association, 1990. Sjevernoamericka udruga
za slobodnu trgovinu, uspostavljena Sporazumom o slobodnoj trgovini
izmedju
SAD, Kanade i Meksika. Bit sporazuma su odnosi SAD i Meksika od kojih
se ocekuje da ce smanjenjem trgovinskih barijera i uklanjanjem ogranicenja
kod stranih direktnih investicija povecati obujam i prihode od trgovine
tih zemalja.
1.3.6. SREDNJA I JUNA AMERIKA
CACM - central American common market, 5 clanica. 1960. Nikaragva liberalizacija
medjusobne trgovine
Andska grupa – 1969. Kolumbija. Clanice Peru, Cile, Salvador, Venezuela,
Kolumbija. Cilj je uravnoteenje privrednog razvoja i medjusobne trgovine.
Karipsko zajednicko trište – 1973. 17 clanica. Suradnja
u podrucju trgovine i privrednog razvoja.
Latinsko Americko integracijsko udruenje – LAIA – 11
clanica 1980. Osnovni cilj ostvarenje latinsko-americkog zajednickog trišta.
MERCOSUR – 1991. clanice: Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj.
Regulira se slobodna trgovina medju zemljama clanicama. Cile se pridruio
1996.
1.3.7. AFRIKA
ECOWAS – ekonomska zajednica zapadno africkih drava 1975.,
Nigerija. 16. clanica. Cilj: uspostaviti slobodnu trgovinu.
WAEC – zapadno africka ekonomska zajednica. Ima 7 clanica. Cilj:
unapredenje medjusobne trgovine i stvaranje carinske unije.
1.3.8. SREDNI ISTOK
ACM – arapsko zajednicko trište. 7 clanica. Cilj: formiranje
zajednickog trišta, slobodno kretanje robe, ljudi, kapitala.
1981. 1/3 svjetskih izvora nafte.
1.3.9. AZIJA
ASEAN-udruenje zemalja jugoistocne Azije. 1967. 10 clanica. Cilj:
ubrzati ekonomski i socijalni razvoj, ekspanzija trgovine, kulturna kooperacija,
promicanje zajednickih interesa, efikasnije korištenje poljoprivrednih
i ekonomskih resursa.
1.3.10. OCEANIJA
CER – sporazum izmedju Australije i Novog Zelanda 1983. Ugovor
o slobodnoj trgovini
2. EKONOMSKI POKAZATELJI USPJEŠNOSTI TRANZICIJE ZEMALJA SREDNJE EUROPE:
To su male zemlje, osim Poljske, što znaci da investitori
nisu zainteresirani u smislu ulaganja u proizvodnju za namirenje domaceg
trišta jer je malo. Stopa nezaposlenosti, stopa inflacije,
makroekonomska stabilnost su uglavnom kontrolirane i nisu ogranicavajuci
faktor. Stopa nezaposlenosti je relativno visoka.
2.1. KOMPARATIVNI INDIKATORI STRANIH DIREKTNIH INVESTICIJA:
Sredinom 90-ih stopa SDI-ja je bila relativno visoka, što je bila
posljedica privatizacije velikih dravnih i javnih poduzeca.
1999 i 2000 u Poljskoj je bilo daleko najviše stranih direktnih investicija
u odnosu na druge tranzicijske zemlje, i 5 zemlja svijeta.
Madjarska – najveci udio u medjunarodnom izvozu je udio stranih poduzeca
s stranim kapitalom – IBM, Audi i Philips. 90 % izvoza preradivacke
ind. cine strana poduzeca. Ona zapošljavaju 45% radne snage u preradivackom
sektoru. 4 najveca izvozna sektora su pod vecinskim stranim kapitalom,
a od 4 sektora s gubitkom 3 su pod domacim vlasništvom. Preko 300
slobodni zona; najveca ulaganja u automobilsku ind.
Ceška – 1997. velika financijska kriza, no prije toga ostvarivala
je velik uspjeh. 26% zaposlenih u poduzecima u stranom vlasništvu.
9% ukupnog izvoza cini strani kapital; 4& ukupne prodaje dolazi od
stranih kompanija; najveca ulaganja u telekomunikacije, banke i nekretnine.
Poljska – visoka stopa rasta GDP-a, GNP-a i ostalih makroekonomskih
pokazatelja; srednje veliko trište ( interesantno za investicije
); 8 mlrd $ SDI u 2000. g.; velika ulaganja u nekretnine; privlacan sektor
telekomunikacija, osiguranja i eljeznica
Slovenija – u zadnje vrijeme se bori s deficitom koji je financiran
stranim zaduivanjem, ali postoji mogucnost njegovog rješavanja
SDI-jem. SDI u odnosu na ostale su dosta niske; banke vecinom u stranom
vlasništvu.
Slovacka – nije uspjela privuci puno SDI zbog: makroekonomske i
politicke nestabilnosti, manjka transparentnosti, usporene privatizacije.
Najveci izvoznik VW. SDI = 3,5 mlrd $ do 2000. strani ulagaci zainteresirani
su za firme u stecaju.
2.1.1. HRVATSKA I STRANE DIREKTNE INVESTICIJE
Pozitivne implikacije ulaganja: na razini poduzeca rast proizvodnje,
zaposlenosti i izvoza, a za inozemne kompanije financijska korist
Negativne implikacije: pretjerano iscrpljivanje prirodnih resursa domicilne
zemlje, stvaranje veceg broja nezaposlenih u slucaju prestanka poslovanja.
Do 1995. prosjecno 100 mil $ godišnje; 1996. rastu na 540 mil $;
1997. blagi pad u odnosu na 96.; 1998. 892 mil $ ( Pliva ); 1999. preko
mlrd $ ( HT prodan za 850 mil $ )
Green field ulaganja – od pocetka ulau u neku firmu
Uvjeti koje trae strani investitori: stabilnost okruenja;
djelotvornost dravnog aparata; poticajne mjere za dodatno privlacenje
investitora.
Ulaganje trai: sigurnost povrata; ugodnost korištenja; pristojnu
kamatu.
Trenutno Hrvatska je zanimljiva za: špekulativna fin ulaganja; proizvodnju
robe koja nije predmet medjunarodne razmjene ( crijep, cement ); industrije
ili proizvode koji uivaju carinsku zaštitu; prirodne monopole
i infrastrukturne djelatnosti.
Potrebna je svjesna, strucna i znanstveno utemeljena ekonomska politika
da se pocnu stvarati uvjeti za privlacenje kvalitetnih stranih ulaganja.
2.1.2. PRAVNI OBLIK ZA INOZEMNA ULAGANJA U HRVATSKU
Strana poduzeca dobila su status kao i domaca i po tome je Hrvatska konkurentnija
od mnogih. Od 1995. je na snazi ZPD koji regulira papire vezane za strana
ulaganja; Zakonom o trg društvima izjednacene su strane osobe sa
domacima; uskladen je sa zakonom razvijenih zemalja.
Povoljna klima ulaganja ovisi o ekonomskom i politickom stanju zemlje,
kult cinjenicama, pravnom društvu ciji propisi jamce: povoljan reim
ulaganja, nepovredivost vlasništva, sigurnost uloenog kapitala,
mogucnost angairanja ino strucnjaka, sudjelovanje ino ulagaca u
vodenju poslova.
Od 1967. je bilo omoguceno ulaenje stranog kapitala u zemlju. Omogucen
je slobodan prijenos dobiti nakon podmirenja svih obveza u RH. Strane
osobe mogu u Hrvatsku uloiti kapital: na ugovornoj osnovi; u trgovacko
društvo; u banku, štedionicu ili osiguranje; ostvariti obrt
ili djelovati kao trgovacki pojedinci; dobiti koncesiju.
Podrunica nema status pravne osobe; ni domaca ni strana osoba ne
moe postati vlasnik stvari u pomorskom dobru.
Slobodne zone se sve više šire i u tranzicijskim i u razvijenim
zemljama. Naše zone su usporedive sa stranim, ali: korisnici zone
mogu biti domace i strane osobe; u zoni se mogu obavljati svi oblici trgovine
s inozemstvom; roba se moe slobodno izvoziti i uvoziti bez carina
i poreza; roba moe ostati neograniceno, za robu se ne placaju carine
i porezi, niti se primjenjuju druge mjere gospodarskih djelatnosti; ako
poduzetnik sudjeluje u gradnji ili sam gradi infrastrukturni objekt u
zoni, u iznosu vecem od milijun kuna, osloboden je placanja poreza na
dobit u prvih 5 godina.
U RH 2/3 ulaganja odnosi se na samo 3 djelatnosti: telekomunikacije,
novcarske poslove, farmaceutsku industriju. 2/3 ukupnih ulaganja u RH
dolazi iz
EU. 80 % vlasništva u hrvatskim bankama je stranog porijekla.
2.2. MEÐUNARODNA KRETANJA KAPITALA I SVJETSKI DUGOVI
Medjunarodna kretanja kapitala velikim dijelom prati proces trgovinskih
tijekova. Do tog kretanja su doveli i procesi globalizacije i internacionalizacije,
smanjenje ogranicenja. Medjunarodno kretanje kapitala obuhvaca 3 osnovne
grupe: 1. strane direktne investicije – najdugorocniji
oblik kretanja kapitala; evidentira se u kapitalnom dijelu PB; predstavlja
cvrstu obvezu, ali i rizik;
2. indirektne strane investicije – ulaganje u vrijednosne papire gdje
investitor zaraduje na osnovi dividende, kamata ili razlike tecaja; u pravilu
se radi o manjoj kolicini k u odnosu na SDI i to je specifican oblik kretanja
k za razvijene zemlje zbog razvijenog fin trišta, ali i ulagaci
imaju vece povjerenje u razvijene drave koje izdaju VP; rizik je manji;
3. ugovorna ulaganja – daleko su vanija bila prije ( do 80-ih
); bila su nepovratna sredstva, a danas su to zajmovi po vrlo povoljnim
uvjetima; osnovna institucija koja daje ekonomsku pomoc je IDA ( na period
do 50 godina sa grace periodom od 10 god., i kamatom od 1 % )
Klasicni krediti:
1. privatni zajmovi – sve više rastu, i danas dominiraju; investicije
su privatne osobe; od 1990-1994 se 3× povecao broj ovih zajmova;
2. javni zajmovi – kreditori su drave; u 90-im im je vrijednost
ostala ista, a udio im se smanjuje;
3. izvozni krediti – krediti koje zemlje izvoznice kapitalnih/investicijskih
dobara odobravaju kupcima tih proizvoda u drugim zemljama; ta dobra su:
strojevi i transportna oprema, brodovi, investicijska oprema, uredaji...
kod proizvoda koji imaju visoku jedinicnu vrijednost i proizvodnja im
traje due vrijeme pokazalo se da je neophodno da izvoznici financiraju
kupce tih proizvoda ( to pocinje 80-ih ).
Izvoz kapitalnih dobara je vano poticati zbog:
1. bitan je za svaku zemlju jer ima najviši multiplikativni efekt
– poticajno djeluje na proizvodnju a onda i na izvoz drugih pratecih
djelatnosti. Ima najviši razvojni efekt na privredju;
2. u pravilu se daju uvjetovano, kupac tih dobara je vezan za trg repromaterijal,
rez dijelove, servisne usluge iz zemlje izvoznice i time se dodatno potice
izvoz.
Izvozno financiranje je prvo od osnovnih elemenata trgovacke strategije;
izvozni krediti poprimaju sve veci udio u ukupnim zajmovima
2.3. SVJETSKA ZADUENOST
Jedan od osnovnih problema ali manji nego 70-ih i 80-ih. Posljedica intenzivnog
kapitaliziranja u 70-ima, a moe se povezati s posljedicama 1 naftnog
šoka. Višestruko povecanje cijene nafte donijelo je zemljama
izvoznicima nafte ogromne sredstva plasirana u europske i americke banke,
pa su one imale ogromna sredstva na koja treba placati kamate, a to je
bilo moguce jedino ako njih stave u opticaj i tako je poceo proces zaduivanja.
Nudili su sredstva po vrlo povoljnim uvjetima. Od 1981. govorimo o zaduenosti
kao velikoj krizi u svjetskoj ekonomiji. Još ne postoji zaduenost
kao problem.
81. Poljska najavila moratorije na otplatu dugova što je poremetilo
odnose na svjetskom trištu. 1982. Meksiko, Brazil i Argentina
– moratorij; zbog zaduenosti Meksika kod americkih banaka
mnoge su propale, a SAD je dio duga otpisao, a dio reprogramirao.
Nakon 2 naftne krize ZUR su bile u teškom poloaju; morale su
uzimati nove zajmove da bi mogle otplacivati stare. Jedini izlaz –
intenzivna izvozna orijentacija – to je izvuklo mnoge ZUR posebno
“tigrove”.
Uzroci svjetske zaduenosti:
Eksterni:
1. u 70-im vrlo raspoloivi kapital po vrlo povoljnim ( promjenjivim
uvjetima );
2. nepovoljan TOT ZURa – izvozile su se sirovine, cijene su im padale,
uvoz najcešce raste, pa je TOT bio nepovoljan ( < 100 ); to je
rezultiralo time da su ZUR smanjile izvozne prihode, a povecale potrebe
za K;
3. 80-ih su trg restrikcije bile najviše; razvijene zemlje su imale
vrlo restriktivnu uvoznu politiku, pa su ZUR mogle vrlo teško izvoziti
na trište razvijenih zemalja; nemogucnost izvoza ZUR u 80-im
godinama dovodi ih u još teu situaciju, primorani su posudivati
nove kredite.
Interni:
1. velika potrošnja osobito budetska; osobna; investicijska
vrlo visoka; problem je bio u strukturi investicija;
2. neadekvatni investicijski programi i programi razvoja – azijske
su zemlje ulagale u izvozno orijentirane industrije, pa su uspjele otplatiti
vecinu dugova;
3. politika negativnih kamatnih stopa – inflacija je viša od
kamatnih stopa, poticalo se neracionalno trošenje sredstava ( svi
su htjeli kredite );
4. visoka uvozna zavisnost ZUR – proces intenzivne industrijalizacije
ZUR ovisio je o uvozu investicijskih dobara, repromaterijala...;
5. niska stopa štednje – gotovo sve ZUR, a imale su visoku
stopu potrošnje. Dolazi do velikog zaduivanja; 6. strah od
SDI-ja – a to je posljedica toga što su SDI bile usmjerene
na sirovine.
Zaduenost je bila najveci problem 1980ih, ne samo ZUR ,nego i razvijenih
zemalja. Danas je to manji problem, manje se o tome piše; dug se
nije bitno povecao jer se dio otplacivao, a dio pozajmljivao.
2.4. MEÐUNARODNA EKONOMSKA RAZMJENA
Globalni odnosi u svjetskoj trgovini: svjetska trgovina = sveukupnost
vanjskotrgovinskih odnosa svih zemalja svijeta. U 80im i 90im je ostvarila
najviše stope rasta. Svjetska trgovina je tijekom 20 st. rasla znatno
bre nego svjetska proizvodnja. Razlozi za taj rast su uglavnom:
1. liberalizacija trgovina;
2. implementacija ( primjena ) izvoznih trgovackih strategija;
3. integracijsko pribliavanje.
Intenzivno integracijsko povezivanje je isto jedan od razloga. Konkurentnost
je postala osnova prestrukturiranja zemalja danas. Posljedica je toga
da su nastale nove zemlje. Od 50ih godina do kraja 90-e nije bilo godine
da je ostvarena negativna stopa rasta. Izuzetak 82-84 velika naftna kriza
osobito u razvijenim zemljama.
Geografska usmjerenost svjetske trgovine: Daleko najveca razmjena je
izmedju razvijenih zemalja. To pokazuje da današnji smjerovi ne slijede teoriju.
Karakteristike trg izmedju razvijenih zemalja: uglavnom se radi o trgovini:
1. istim ili slicnim proizvodima;
2. intra-industrijskoj trgovini;
3. radi se o visoko diferenciranim proizvodima tj. u nekim malim karakteristikama
se razlikuju.
Intra-industrijska trgovina je specificna za razvijene zemlje, a daleko
je najmanja kod najmanje razvijenih zemalja. Radi se o konkurentskim proizvodima
i ta trgovina ima izrazito pozitivne poticaje za R i D, za unapredenje
kvalitete i uopce konkurentnosti. Zbog toga se cesto udio intra-industrijske
trgovine definira kao pokazatelj konkurentnosti. Veci udio podrazumijeva
razvijeniju zemlju i kvalitetniju razmjenu. Udio se odredjuje Gruber –
Lloyd-ovim indeksom:
Xi – izvoz; Mi – uvoz
3. ZEMLJE U RAZVOJU U SVJETSKOJ TRGOVINI
U 90-im su god. doivjele najviše stope rasta. Africke zemlje
su ostvarile najlošije performanse. Hendikepirane su:
prirodnim ogranicenjima(nepovoljna klima, nepostojanje resursa, neobrazovanost).
1) politika,
2) prirodne predispozicije nisu više toliko bitne.
Uloga drave je jako bitna iako danas više nije klasicni intervencionizam.
Prevladava mišljenje da bi osnovni cilj drave trebao biti stvaranje
povoljnog makroekonomskog stanja, funkcija drave bi trebala biti
indirektna, gdje bi stvarala predjuvjete.
Kod tranzicijskih zemalja je nuna direktna umiješanost drave
u ekonomiju, to dovodi do boljih rezultata, više stope rasta, niu
inflaciju, makroekonomsku stabilnost.
Targeting – selektivno poticanje pojedinih sektora:
1) odrediti koji su to strateški sektori
2) tim izabranim sektorima dati podršku (poticajni krediti, nie
kamatne stope, poticanje srednjeg I malog poduzetništva.
3.1. PODSKUPINE ZEMALJA U RAZVOJU
1) izvoznici klasicnih sirovina - najvecim djelom Africke zemlje ciji
izvorni prihodi padaju.
2) izvoznici nafte – puno je povoljnija pozicija, što njihovi
izvorni prihodi ne padaju drasticno
3) azijski tigrovi – model njihovog propulzivnog razvoja nije primjenljiv
na druge zemlje. Uspjeli su drasticno povecati izvoz aktivnom politikom
poticaja izvoza, visokom zaštitom domaceg trišta.
4) uspješni reformatori – novo industrijalizirane zemlje; azijski
tigrovi, Lat. Americke zemlje, grcka, kina. Liberalizirale su uvoz i imale
su realni tecaj domace valute.
3.2. EFEKTI TRGOVINSKE OTVORENOSTI
(udio uvoza i izvoza u GDP)
Pozitivni efekti:
1) veca uvozna ponuda potice konkurenciju, a time vrši pritisak na
povecanje kvalitete i sniavanje cijena.
2) brza apsorpcija tehnologije iz razvijenih zemalja što u jednom
razdoblju bitno potice rast
3) povecanje izvoza-proširenje domaceg trišta posebno
je vano za mele zemlje, razvijaju se efekti ekonomije obujma. 4)veci
izvoz rezultira potpunijim korištenjem domacih kapaciteta-povecava
cjenovnu konkurenciju
3.3. MULTINACIONALNE KOMPANIJE
Karakteristike multinacionalnih
kompanija (MNK):
1) intenzivna internacionalizacija
2) sve veci udio stranog kapitala u proizvodnji
3) seljenje proizvodnje preko granice
4) transfer tehnologije.
MNK su:
1) kompanije koje imaju svoje proizvodne ili prodajne jedinice u bar
6 zemalja
2) bar 30% kapitala imaju uloeno izvan maticne zemlje
3) da imaju hijerarhijsku strukturu organizacije
4) prije velika poduzeca; najcešce i jesu, više nije iskljucivo.
Izraena je tendencija ulaganja MNK u industriju s izrazitom tehnološkom
komponentom(elektronika, automobilska, farmaceutska).
Prednosti MNK-a:
1) koncentracija kapitala
2) koncentracija visokostrucne radne snage
3) postrojenje u više zemalja.
Organizacijska struk. MNK-a:
1) horizontalna integracija
2) vertikalna integracija
3) konglomerati
Ekonomska snaga MNK: smatra se da danas MNK ostvaruju polovicu svjetske
proizvodnje, 2/3 svjetske trgovine, ¾ svjetskog transfera tehnologije.
Danas dominira trgovina unutar MNK, pogotovo u razvijenim zemljama i to
je intrakompanijska trgovina. Interkompanijska se trgovina odvija po transfernim
cijenama - po njima se uvozi i izvozi unutar jedne MNK. Transferne cijene
su mehanizam MNK kojim one usmjere profit tamo gdje im se isplati.
Problemi u funkcioniranju MNK:
1) nitko ne moe kontrolirati rad MNK-a u više zemalja
2) ekološki problem- razvijene zemlje prenose industriju koja više
ne zadovoljava ekološke standarde.
Uloga MNK-a u zemljama u razvoju:
1) povecanje broja zaposlenih
2) povecavaju izvoz
3) djelomicno doprinose rastu GNP-a
4) investicije su vezane za nisku cijenu radne snage.
Strane direktne investicije – medjunarodne investicije: 1)direktne
2)portfolio investicije
Strane direktne investicije su poduzetnicke investicije. Cilj je kontrola
i upravljanje nad uloenim sredstvima. Smatra se da je SDI –
kad strani investitor posjedjuje bar 10% dionica, to mu osigurava kontrolu
nad poduzecem.
Ulaganje moemo podijeliti na horizontalno i vertikalno – s
obzirom na karakter ulaganja:
1) horizontalno – više istih ili slicnih drava ? razvijene
zemlje, jer je naglasak na prijenosu znanja; cilj - osvajanje trišta.
2) vertikalno – za zemlje u razvoju, jer se tu sele nie faze
proizvodnje, naglasak je na transferu kapitala
Motivi ulaganja stranih direktnih investitora:
1) širenje trišta
2) jeftinija proizvodnja
3) nii porezi
4) zaobilaenje protekcionistickih mjera
5) nii prijevozni troškovi
6) dobivanje statusa domaceg poduzeca.
Koristi za zemlju primatelja:
1) veca zaposlenost
2) povecanje izvoza
3) priliv suvremenih tehnologija, znanja (povecanje konkurentnosti)
4) povecanje izvora sredstava za nove investicije
5) priliv novih menaderskih i organizacijskih tehnika (efikasnost)
Stanje u tranzicijskim zemljama 80-ih:
1) nezadovoljavajuca stopa rasta
2) nekonkurentnost na trištu zemalja
3) nedovoljna investicijska aktivnost
Ekonomski elementi tranzicijske strategije:
1) makroekonomska stabilizacija
2) mikroekonomska liberalizacija
3) rekonstrukcija i privatizacija
4) uloga drave u ekonomskim poslovima
Strane direktne investicije: Tranzicijske zemlje su bile razlicito pripremljene
za tranzicijske procese, što je utjecalo na primitak stranih investicija
Utjecaj direktnih investicija na odredenu zemlju:
Povoljan utjecaj:
1) povecanje izvora sredstava za financiranje investicija i razvoja
2) osiguranje inozemnih sredstava placanja
3) financiranje uvoza i uravnoteenje platne bilance
4) uvodenje suvremene tehnologije.
Nepovoljne posljedice:
1) stvaranje strukturnih poremecaja
2) stvaranje politickih poteškoca
3) mogucnost financijske krize
Pozitivni efekti:
1) stvaranje dodatne akumulacije
2) izvor deviznih sredstava
3) poboljšavanje platne bilance
4) povecanje zaposlenosti
5) strucno osposobljavanje
6) razvoj infrastrukture
Zemlje u tranziciji – pojavljuju se zadnjih 10-ak godina jer su
dale investitorima mnoge olakšice te zato postaju interesantnije
od zemalja u razvoju:
1) zato što su blizu EU, trište koje ima tendenciju porasta
kupovne moci. Struktura potrošnje je relativno slicna tim zemljama
2) Pravna regulativa za poticanje investicija je jako razvijena jer daju
investicijske olakšice. Ove zemlje su dostigle jednu politicku stabilnost.
3.5. POZITIVNI EFEKTI INTRAIND TRGOVINE
Ona povecava konkurentnost, kratkorocno najvece koristi
imaju potrošaci (puno slicnih proizvoda), dugorocno i proizvodaci
(domaca proizvodnja, koja je prisiljena ulagati R&D, unaprjedivati
kvalitetu i širiti usluge koje prate taj proizvod.
4. STRUKTURA SVJETSKE TRGOVINE PREMA GRUPAMA PROIZVODA
Struktura svjetske trgovine je doivjela velike promjene
zadnjih 10-15g. To je u vezi sa tehnološkim razvojem. Resursi proizvodnje
doivjeli su cak i negativne stope rasta, dok su visoko tehnološki
proizvodi doivjeli vrlo pozitivne stope rasta. Tehnološki i
znanjem intenzivni proizvodi imaju – najveci rast cijena i najvecu
tendenciju rasta potranje. Postoji dugorocna tendencija prelaska
s jednostavnijih tehnologija na kompleksnije.
1. GRUPA: KAPITALNO I TEHNOLOŠKI INTENZIVNI PROIZVODI su na 1. mjestu,
ali u njih mora ulagati puno kapitala, jer proizvodni proces traje dugo
i jedinicna cijena tih proizvoda je vrlo visoka, pa je kod njih vana
uloga drave: financiranje, kreditna podrška. Drave u
pravilu financiraju pripremu proizvodnje i poticu izvoz. Ta sredstva su
prevelika za jednu kompaniju. Radi se o srednje razvijenim zemljama. Prisutno
je seljenje iz razvijenije u srednje razvijene zemlje koje imaju jeftiniju
ali obrazovanu radnu snagu. To mora biti drava s visokim nacionalnim
dohotkom da moe podnijeti tu podršku.
2.GRUPA: TEHNOLOŠKI I ZNANJEM INTENZIVNI PROIZVODI – najznacajniji
proizvodaci – odredeni proizvodni procesi su se preselili u nisko
razvijene zemlje jugoistocne. Azije (montaa, sklapanje), a istraivanje
i razvoj su u visoko razvijenim zemljama. Proizvodnja R&D novih proizvoda
je u visoko razvijenim zemljama, multinacionalnim kompanijama koje imaju
kapitala i istraivacki potencijal na 1. mjestu. To su poduzeca sa
najvecim stopama rasta.
3. GRUPA: ENERGIJA I SIROVINE – visoki udio u svjetskoj trgovini
zahvaljujuci nafti, ostale sirovine imaju tendenciju pada i cijena i potranje.
NAFTA- 4 naftna šoka.
1. naftni šok – 1973.g. do tad 2$ po barelu. 73/74 na 11$ po
barelu, a povremeno na svjetskom. trištu i do 20$ po barelu
iskljucivo je posljedica politicke situacije. OPEC – zemlje clanice
izvoznice nafte uvele su embargo na izvoz nafte u zapadne zemlje, šok
je bio najveci do tad za zemlje u razvoju – vecina uvoznica nafte,
deficit cijena nafte – dunicka kriza. Razvijene zemlje nisu
imale vlastite rezerve nafte 1973.g. jer je dostupna bila jeftina nafta
iz uvoza, a njihovo gospodarstvo se temeljilo na nafti.
Najviše je pogodilo SAD koje su uvozile naftu iz clanica OPEC-a,
Japan je uvozio preko 90%, Europske zemlje su ovisile takoder o tom izvoru
snabdijevanja.
Došlo je do velike krize inflacije 73-75 – pada proizvodnja,
raste nezaposlenost – kriza je više izraena u razvijenim
zemljama. Dolazi do prestrukturiranja gospodarstva:
1.prema tehnologijama koje manje troše naftu
2.prema višim tehnologijama
Proces je posebno intenzivan u Japanu jer je najviše ovisio o nafti.
U nekoliko god. završio je proces prestrukturiranja. Zemlje su pocele
istraivati vlastita nalazišta nafte. 1980.g. Velika Britanija
i Norveška su našle velike izvore te Meksiko, Rusija, Aljaska.
2. naftni šok – cijene skocile od 11 na 35$. Slabiji šok
jer razvijene zemlje manje ovise o izvorima Bliskog i srednjeg Istoka
i uopce o nafti. Velike multinacionalne kompanije su posjedovale velike
zalihe koje su plasirale na trište. Politicki povod –
Rusija je napala Afganistan(imao nalazišta) (Cecenija). Zemlje u
razvoju su tad šok više osjetile jer one nisu uspjele zapoceti
proces prestrukturiranja. 1980.g. izašla dunicka kriza (2 naftni
šok). 80-82god. 2 velika kriza nakon 2 sv. rata. Cijena nafte ne
ovisi ni o ponudi nafte nego o politickoj situaciji.
3. naftni šok – 1990g. Za vrijeme napada Iraka na Kuwait, posljedica
politicka nestabilnost – cijena do 40$po barelu ali kratkotrajno.
Trajao je 1 mjesec, nakon toga cijene su bile stabilne oko 17 $, a 1999.g.
11$
4.naftni šok – posljednjih 6 mjeseci 36$ po barelu. Dolar porastao
25% ,pa je šok time veci, pa se kae da je nafta sada 4 puta
skuplja. Razvijene zemlje to bezbolno prolaze (nova nalazišta, osnova
gosp. je tehnologija , a ne energetska infrastruktura). Manje razvijene
i tranzicijske zemlje su osjetile. U Hrvatskoj je Vlada odlucila da se
trošarine smanjuju kako se nafta poskupljuje – oko 22$ po barelu
uzimajuci to u obzir, ali to utjece na oteavanje proracuna, te
opterecenje na gospodarstvo.
KRETANJE CIJENA U BUDUCNOSTI
NAFTA - ponuda – postoje velika nalazišta nafte, smatra se
da ce se nalaziti i više u velikim dubinama (200 m), iz polarnih
podrucja te sa kopna. Troškovi ce biti viši pa bi i cijena mogla
biti viša ali to nije sigurno.
SIROVINE – kretanje cijena od 1950.g. – tendencije pada, a
ocekuje se i u buducnosti, zbog tehnološkog razvoja; klasicne sirovine
se sve više zamjenjuju umjetnim (jeftinijim, kvalitetnijim, dugotrajnijim)
4. GRUPA: HRANA I POLJOPRIVREDNI PROIZVODI – ne pokazuju bitnu
tendenciju pada. Najveci izvoznici danas su razvijene zemlje. Taj agroindustrijski
sektor je danas u razvijenim zemljama postao kapitalno i tehnološki
intenzivan, velikim dijelom je i energetski intenzivan.
Poljoprivreda raste velikim stopama u razvijenim i u zemljama u razvoju
jer i one i one koriste moderne tehnike. Zemlje u razvoju su relativno
mali izvoznici. Razvijene zemlje imaju vrlo izraenu izvoznu komponentu,
te one znatno subvencioniraju svoju proizvodnju. (daju svojim proizvodacima
vecu cijenu a razlika ide iz proracuna) Udio zdrave hrane raste sve više.
5. GRUPA: MOTORNA VOZILA – sve je veca stopa rasta, cijene se polako
smanjuju zbog konkurencije. Proizvodaci su korporacije koje procese sele
u srednje razvijene zemlje, kojima je to veliki udio u izvozu (Madjarska,
Ceška, Poljska). Proizvodnja motornih vozila tu je najveci udio stranog
kapitala i ima izvoznu orijentaciju.
6. GRUPA: KEMIJSKI PROIZVODI – udio im je stalan. Unutar te grupe
proizvoda farmaceutski proizvodi imaju visoku stopu rasta. Glavni proizvodaci
su multinacionalne kompanije.
7. GRUPA: ROBA ŠIROKE POTROŠNJE – stalni udio –
cijene padaju zbog konkurencije – nia do srednja razina primanja
ovisno o proizvodima.
8. GRUPA: POLUPROIZVODI – manje razvijene zemlje
9. GRUPA: TEKSTIL I ODJECA – dugo vremena pod velikim restrikcijama.
Razvijene zemlje štite tekstilnu industriju jer je radno intenzivna.
Manje razvijene zemlje imaju komparativne prednosti (Kenija, Indija, Pakistan,
Turska) te jak prodor na trište. Radi se više i sirovinama.
Ta industrija potakla je industrije strojeva, opreme za proizvodnju tehnickih
proizvoda, razlicitih dodataka i usluga koje prate tekstilnu industriju.
Klaster je niz medjusobno povezanih proizvodnji i usluga koji prate pocetnu
proizvodnju. U razvijenim zemljama je razvijen cijeli klaster pa utjecu
na gospodarstvo. Zemlje u razvoju – lohn ili doradni poslovi, nia
kvaliteta, samo angairaju domacu radnu snagu i kapacitete dok marketing,
dizajn i sirovine dolaze iz maticne zemlje. To moe biti prvi korak
do srednje razine razvijenosti.
5. RAZVIJENE ZEMLJE U SVJETSKOJ TRGOVINI: SAD, EU, JAPAN
BROJ STANOVNIKA
EU je od 1993.g. jedinstveno trište i najveca po broju stanovnika
(najvece trište je bilo osnovni motiv EU). Vece trište,
ua specijalizacija, nii troškovi proizvodnje i osvajanje
domaceg trišta je lakše od osvajanja stranog (zbog transporta,
tecajeva, carina).
EKONOMSKA VELICINA (GDP)
SAD je još uvijek najveca ekonomija, osnovni je pokazatelj GDP, EU
malo zaostaje, Japan je 3. a ako promatramo GDP onda je on najveci u Japanu,
u EU je jako nizak (Portugal, Grcka)
X/GDP je udio izvoza u GDP-u – izvozna usmjerenost, M/GDP je udio
uvoza u GDP-u –uvozna ovisnost, X/M je pokrivenost uvoza izvozom
.
EU ima najpovoljnije trgovinske performanse zbog povezanosti izmedju zemalja.
Gotovo pola GDP-a izvozi (proizvodi su joj konkurentni). Japan ima najvecu
X/M pokrivenost uvoza izvozom posljedica je suficit trgovinske bilance,
rast tecaja (aprecijacija) ili revalvacija – to je dodatni pritisak
na konkurentnost (skuplji su). EU ima znatno uravnoteenje, SAD više
uvozi nego izvozi; najviši deficiti, reforma i platne bilance i trgovacke
bilance. SAD ima i 1997.g. veliki trgovacki deficit.
SAD
Prednosti u odnosu na ostale:
1. veliko trište (manje od EU ali je homogenije), vece je od
japanskog.
2. superioran je u razvoju tehnologije (fundamentalne – bazicne
tehnologije), ne isplacuje se odmah, ali su dugorocni rezultirali da dominiraju
u vojnoj industriji.
3. razvijeni i fleksibilan management (omogucio fleksibilnost i konkurentnost)
4. imaju uu specijalizaciju znanja što je njihova prednost
Rast produktivnosti u zadnje 2-3g.
Ogranicenja:
1. platno-bilancni deficit
2. budetni deficit (od 70. g. ima veze s vojnom ind.),
3. do 98.g. puno nia stopa rasta produktivnosti (od Japana i EU)
JAPAN
Prednosti:
1. radna snaga dobro obrazovana (nepismenost=0)
2. odlicna radna motivacija
3. dugorocna radna sposobnost (ive da bi radili)
4. visoko obrazovana radna snaga (tehnicka)
5. do sedamdesetih je imao jeftinu radnu snagu što je bio poticaj
za rast i razvoj radno intenzivnih industrija (danas skupa radna snaga)
6. velika odanost radnika prema poslodavcu i obrnuto
7. homogenost zemlje (socijalno, politicko)
8. konstruktivna uloga vlade (ministarstvo trgovine i industrije preuzelo
za vrijeme naftnog šoka odlucujucu ulogu prestrukturiranja gospodarstva
– aktivno poticali izvozno konkurentne industrije
9. suradnja izmedju korporacija
10. organizacija rada (just in time), bazira se na hijerarhijskoj strukturi
11. niski izdaci za naoruanje
Ogranicenja:
1. nedostatak sirovina (uvoze) i nedostatak zemljišta (najskuplje
na svijetu)
2. do sad je bazirao svoj razvoj na izvozu, a ne na domacoj potrošnji
3. suficit vanjske trgovine (platne bilance), aprecijacija jena (skuplji
proizvodi i manja konkurentnost)
4. kolektivnost ubija individualnost, ograniceni pojedinci u svom individualnom
radu
Najkonkurentnije industrije: automobilska, elektronska, elektrooprema,
kompjuterska i uredska oprema.
EU
Prednosti:
1. veliko trište (ua specijalizacija, ekonomija obujma)
2. preko 40 % udjela u svjetskoj trgovini
3. bogata povijest i tradicija (ekonomski promatrano), u tekstilnoj industriji,
obuce i keramicke opreme gdje dolaze do izraaja konkurentnost i
individualnost
4. brzo se širi EU+EFTA = jedinstveni EU gospodarski podsustav, proširit
ce se na CEFT-u (tranzicijske zemlje), pa ce u buducnosti biti najveca
Ogranicenja:
1. nezaposlenost
2. nehomogenost i problem jedinstvene valute (eura), vrijednost mu pada
što je posljedica nehomogenosti i nesklada clanica EU.
Najkonkurentnije industrije su prehrambena, farmaceutska, tekstilna,
obuce, namještaja, keramike i opreme za domacinstvo.
6. POLOAJ TRANZICIJSKIH ZEMALJA U SVJETSKOJ TRGOVINI
Tranzicijske zemlje su sve one koje su pocetkom 90-tih prešle s
planskih na trišnu ekonomiju što je u njima uzrokovalo
velike makroekonomske probleme:
1. pad proizvodnje (industrijska)
2. pad GDP-a
3. pad zaposlenosti
4. inflacija
5. vanjsko-trgovinski deficit
6. zaduenost.
Ova slika se naziva tranzicijska depresija. Razlozi tome su:
1. gubitak trišta (pad GDP-a do 1994. 50 %, uzrok rat, a 50
% gubitak trišta
2. proizvodnja koja nije bila kvalitetna i koja se prodavala na istocnom
trištu (placala se klirinškim nacinom), ta proizvodnja
izgubila je smisao i nije se mogla plasirati na to trište
3. neodgovarajuca makroekonomska politika (cijene, tecajevi, prestrukturiranje
gospodarstva).
Danas je razlika izmedju uspješnih tranzicijskih zemalja, to su CEFTA
(Ceška, Slovacka, Poljska, Madarska, Slovenija i zemlje jugoistocne
Europe SETE (Albanija, Bugarska, Rumunjska, Hrvatska, Makedonija i Jugoslavija).
U predratnom razdoblju su ove zemlje bile podjednake, a danas je razlika
izmedju njih onoliko koliko srednja Europa zaostaje za zemljama EU. Najlošija
kretanja ostvarena su kod industrijske proizvodnje.
Niti jedna grupa nije uspjela prestici tranzicijsko razdoblje, moralo
je doci do prestrukturiranja. Uvoz je rastao zbog ekspanzije uslunog
sektora u svim zemljama i zbog trgovine. Izvoz je rastao zbog prestrukturiranja
jer su postali konkurentniji (radno intenzivni proizvodi, niskih troškova).
Slovenija, Madjarska, Ceška su konkurentne u kapitalno-intenzivnoj
proizvodnji (automobili) – strane investicije koje djeluju na izvoz.
GDP najviše pokazuje dostignuti stupanj razvoja. Zemlje srednje Europe
su izgubile dekadu, a jugoistocne Europe vratile se za 20 godina unazad.
6.1. SREDNJOEUROPSKE TRANZICIJSKE ZEMLJE
Prva faza tranzicije 1994-1995. Ostvarile su negativne ekonomske pokazatelje,
industrijska proizvodnja negativna, nezaposlenost i inflacija visoki.
Vecina zemalja do 1993. suzbila je inflaciju jer su shvatile da je makroekonomska
aktivnost vrlo vana ali je to posljedica zahtjeva MMF-a.
Druga faza tranzicije je daleko povoljnija što se tice trgovinske
liberalizacije, sniavanja carina i ukidanja kolicinskih ogranicenja.
Danas zemlje srednje Europe imaju bar jednake ili znatno liberalnije trgovinske
reime što se vidi kroz tri razine:
1. unilateralna (zemlja sama odluci ukinuti carinu i kolicinska
ogranicenja bez da trai od druge zemlje protucinidbu). Prednosti:
uvoz postaje jeftiniji i potice proizvodnju.
2. regionalna (imala najveci utjecaj) najvanije pribliavanje
ovih zemalja EU, svih 5 ima sporazum o pridruenom clanstvu s EU.
2000.g EU je liberalizirala asimetricno uvoz proizvoda iz zemalja jugoistocne
Europe, a te zemlje morale su dati neke koncesije – liberalizaciju
vanjske trgovine. Od 1992. osnovali CEFT-u i u okviru nje se slobodno
liberalizirale prema ostalim clanicama CEFT-e.
3. multilateralna, najmanje uspješna, sve su clanice WTO-a, za razliku
od jugoistocne Europe. Carine na uvoz iz clanica WTO-a su daleko više
nego clanice EU-a. Tu su štete vece nego koristi (fiskalne koristi).
Dolazi do povecanja cijena na domacem trištu. Zato multilateralna
razina nije uspješna.
Zemlje srednje Europe su postigle veliko povecanje izvoza, a najuspješnije
su one koje su poticale izvozno-poticajnu strategiju. Madjarska uvodi porezne
olakšice, izvozno kreditiranje i osiguranje od izvoznog rizika. Strane
investicije su potakle izvoz ovih zemalja. Od 4 najveca izvoznika 3 su
one kod kojih dominira strani kapital.
6.2. ZEMLJE JUGOISTOCNE EUROPE NA SVJETSKOM TRIŠTU
60-tih i 70-tih bile su na jednakom stupnju razvoj. Danas su nazadovale.
Slicnost svih tranzicijskih zemalja:
1. i jedne i druge su pocele od 90-te s intenzivnom liberalizacijom,
ali je za zemlje jugoistocne Europe to bilo preuranjeno. Negativni efekti
liberalizacije: smanjeni prihodi u dravni proracun, štete nekonkurentnim
proizvodacima, propadanje industrije, rast nezaposlenosti, rast nezaposlenosti,
proizvodaci gube domace trište
2. velika nezaposlenost, ona se povecava i nakon 95.g. u zemljama jugoistocne
Europe, zemlje zapadne Europe. je smanjuju, ali im je još uvijek
prevelika. u 10.g. zemlje zapadne Europe. izgubile su 13%, a zemlje june
i istocne Europe 1/4 radne snage, to ce odrediti njihovu konkurentnu poziciju
sljedecih 10 g. Zemlje june i istocne Europe. su izvoznice radno
intenzivne proizvodnje sa udjelom srednje i niske radne snage. Zemlje
june i istocne EU izvoze tekstil, drvo, poljoprivredne proizvode,
eljezo i celik na trište EU.
3. Ipak su postigle makroekonomsku stabilnost, niska inflacija-to je
posljedica zahtjeva MMF-a. Bila bi prihvatljiva viša stopa inflacije.
4. visoka financijska i trgovinska orijentacija prema EU zbog toga je
proces trgovinske liberalizacije uvjetovan zahtjevima EU.
Razlike:
1. politicke nestabilnosti odredile situaciju zemlje june i
istocne EU (pad GDPa), sve se suocile s nacionalizmom, uspostavile diskriminirajuce
i neliberalne sisteme. Bugarska i Rumunjska imaju manji udio jer su clanice
CEFTE i pridruene clanice EU. Ostale zemlje u odnosu na 10 god.
prije došlo je do pada medjusobne trgovine. Bilo bi bolje da imaju
slobodne trgovinske barijere.
2. zemlje june i istocne Europe su danas zemlje s dosta netransparentnim
i diskriminiranim trgovinskim reimima (male carine i visoki protekcionizam,
kolicinska ogranicenja), a sve to ogranicava medjusobnu trgovinu.
3. nia razina stranih direktnih investicija u zemlje june
i istocne Europe. Najviše se stranog kapitala ulae u eksploataciju
sirovina i u radno intenzivne djelatnosti (tekstilna industrija i lohn
poslovi – to ima veze sa strukturom zaposlenih i GDP-om). U zemljama
srednje Europe strane investicije idu na kapitalno intenzivnu proizvodnju.
4. Bitno razlicite razvojne performanse zemalja june i istocne Europe:
razina GDP-a 99. iznosi 68,4 % od razine 89., razina industrijske proizvodnje
99. samo 47 % od 89., razina izvoza 99. iznosi 95,5 % izvoza 89. Sektorska
struktura GDP-a
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi seminarski
rad
u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|