Bosna
i Hercegovina bila je jedna od najsiromašnijih etničkih i najmješovitijih
republika bivše SFRJ. Nakon
agresije u BiH ekonomija je u potpunosti uništena kao i cijela infrastruktura,
što je i sam razlog dolaska Svjetske banke u BiH. Osvrnut ću se na historijski
razvoj Banke, njene institucije, ciljeve, te konačno ulogu Svjetske
banke u BiH, strategija pomoći obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj zaštiti
i zapošljavanju i obnovi infrastrukture.
Ogromni napredak koji je Bosna i Hercegovina postigla u svom ekonomskom
i socijalnom razvoju nakon 1996. može se prepisati lokalnoj upornosti
i stalnoj, snažnoj međunarodnoj podršci. Tokom zadnje decenije BDP je
utrostručen, izvoz je porastao deset puta, a ekstremno siromaštvo je
iskorjenjeno.
Grupacija Svjetske banke se vrlo rano i duboko angažovala u poslijeratnim
naporima na obnovi i razvoju. Prvi timovi Gruppe Svjetske banke došli
su u BiH 1995.godine. Od 1996.godine Svjetska banka je izdvojila 1,1
milijardu USD za BiH kroz 52 projekta.
Najnovija Strategija pomoci zemlji (Country Assistance Strategy-CAS)
ima cilj osigurati 30-40 mil. USD godišnje u periodu 2005-07 za podršku
implementaciji Razvojne strategije BiH. Pored nekoliko projekata i izvještaja
koji su pripremljeni 2005, u 2006.godini Svjetska banka radi sa vladom
na ubrzanju reformi u okviru dva programa za strukturno usklađivanje:
Kredit za uskladjivanje poslovnog okruzenja (Business Environment
Adjustment Credit-BAC) i Kredit za strukturno usklađivanje ekonomskog
upravljanja (Economic Management Structural Adjustment Credit-EMSAC).
Vladi je takodjer dostavljeno nekoliko važnih izvještaja i analiza medju
kojima se nalazi Ekonomski memorandum za zemlju (Country Economic
Memorandum-CEM) i preliminarni nalazi ažuriranog Izvještaja o tržištu
rada (Labor Market Update),dok je još jedan važan izvještaj
– Pregled javnih rashoda (Public Expenditure Review-PEIR) trenutno
u završnoj fazi izrade.
Grupacija Svjetske banke ostaje u potpunosti opredijeljena da pruži
pomoć gradjanima Bosne i Hercegovine u ispunjavanju njihovih težnji
u ostvarivanju mirnog i prosperitetnog života u ovoj prekrasnoj zemlji.
2. HISTORIJSKI ASPEKT SVJETSKE BANKE
Svjetska
banka predstavlja skupinu pet međunarodnih organizacija u čijoj
odgovornosti je pružanje finansijske pomoći zemljama u svrhu ekonomskog
razvoja i smanjenja siromaštva, te ohrabrenja međunarodnih investicija.
Grupa i njoj pridruženi entiteti imaju sjedište u Washington D.C.
Zajedno sa Međunarodnim
Monetarnim Fondom, organizacije Svjetske banke se nekad nazivaju
institucijama Bretton Woodsa, prema Bretton Woodsu gdje je Monetarna
i finansijska konferencija Ujedinjenih naroda ( 01.07. – 22.07.1944.)
dovela do njihovog stvaranja.
Banka je formalno osnovana 27.12.1945.g. nakon međunarodne ratifikacija
sporazuma iz Bretton Woodsa. Djelovanje je otpočela 25.06.1946.g., a
09.05.1947.g. je odobren prvi zajam ( 250 miliona US$ Francuskoj za
poslijeratnu obnovu, u realnom iznosu najveći zajam ikad izdan od banke
). Međunarodna finansijska korporacija ( IFC ) je osnovana 20.07.1956.g.,
IDA 24.09.1960.g., ICSID 14.10.1966.g. i MIGA 12.04.1988.g.
Iako se vlade siromašnih država često oslanjaju na nju kao izvor finansija
za razvoj, Banka i njene podružnice bile su često kritizirane zbog podrivanja
nacionalnog suvereniteta zemalja primateljica pomoći kroz politiku Banke
koja promovira ekonomski liberalizam i garancije za međunarodne investicije.
Aktivnosti Svjetske banke su trenutno usredotočene na ekonomski manje
razvijene zemlje u poljima kao što su obrazovanje, poljoprivreda i industrija.
Pruža zajmove po povoljnim stopama zemljama koje imaju poteškoće. Zauzvrat
se od njih traži da preduzmu političke mjere kojima se npr. suzbija
korupcija i promovira demokratija.
Djelovanje Banke je predmet dugotrajne i oštre kritike od strane raznih
nevladinih organizacija i akademika, a u nekim slučajevima i internih
studija Banke. Optužuju je da predstavlja oruđe SAD i drugih zapadnih
država kojima one nameću ekonomske politike u zapadnom interesu. Kritičari
tvrde da politika reforme u smjeru slobodnog tržišta-za koju se Banka
zalaže- u praksi često dovodi do štetnih posljedica ako se provodi loše,
prebrzo, pogrešnim redoslijedom i u slabijim, nekompetitivnim privredama.
3. SVJETSKA BANKA
U svojoj, dužoj od 50 godina, aktivnosti Svjetska banka i MMF značajno
su doprinjeli opštem napretku u svijetu, a posebno su stvorili realne
osnove da se smanji broj gladnih, neuhranjenih, neodjevenih i bolesnih
ljudi u svijetu. Mada su pomaci učinjeni u posljednjih 50 godina impresivni,
kao i uloga ovih moćnih „međunarodnih ministarstava finansija, razvoja
i budžeta“, još uvijek je gladno blizu jedne milijarde ljudi u svijetu.
3.1. Grupe Svjetske banke
Svjetska banka radi na unapređenju ekonomkog razvoja siromašnih zemalja
u razvoju. Obezbjeđuje najsiromašnijim zemljama u svijetu (sa nacionalnim
dohotkom – per capita manje od 865 US $) posebnu finansijsku pomoć putem
Međunarodnog udruženja za razvoj – IDA.
Podstiče preduzeća u privatnom sektoru u zemljama u razvoju putem
svoje afilijacije Međunarodne finansijske korporacije – IFC. Pribavlja
najveći dio finansijskih sredstava putem zaduživanja na međunarodnom
tržištu kapitala. Raspolaže svojim upisanim kapitalom u iznosu od 184
milijarde USD, od kojih su zemlje članice uplatile oko 10 %. Ovaj upisani
kapital je raspoređen na dionice u ukupnom broju od 1.420.500, sa važnošću
od 27.04.1988.g. Ima zaposlenih 7.000 ljudi iz svih zemalja članica.
Kao što je Međunarodni monetarni fond osnovan na dan 27.12.1965.g.
kada je odgovarajući broj zemalja članica osnivača ratificirao Sporazum
o osnivanju, tako je, istovremeno, osnovana i Međunarodna banka za obnovu
i razvoj, dalje Svjetska banka ili IBRD, odnosno Grupa Svjetske banke,
kada je riječ ne samo o IBRD, nego i o institucijama, odnosno agencijama
kao što su Međunarodna finansijska korporacija
( International Financial Corportion – IFC ), zatim Međunarodno udruženje
za razvoj (International Association for Development – IDA ), Multilateralna
agencija za osiguranje ( Multilateral Insurance Guarantee Agency – MIGA
), te Centar za rješavanje investicionih sporova ( Center for Settlement
of Investment Disputes – CSID ).
I dok je IMF osnovan sa svrhom da što više omogući slobodu razmjene
u međunarodnoj trgovini i međunarodnim plaćanjima, tim je Svjetska banka
osnovana sa zadatkom da pomaže obnovu i razvitak država članica, davanjem
zajma / kredita za proizvodnju prije svega, a pogotovo za izgradnju
infrastukturnih objekata koji su veoma skupi i čija izgradnja u principu
dugo traje, a preduslov su za bitnije unapređenje ukupne ekonomije.
Svjetska banka, kao specijalizirana agencija UN, saglasno Statutu,
Sporazumu o osnivanju ( Articles of Agreement ), otpočela je sa radom
sa incijalnim kapitalom u iznosu od 10 milijardi $, od koji je u vrijeme
zaključenja Statuta svaka zemlja članica bila obavezna da uplati 20
% od svoje određene kvote ( paid up ili paid in capital ) i to 2 % u
zlatu ili dolarima, a ostatak od 18 % u domaćoj valuti. Ostatak od 80
% zemlje članice su bile dužne da uplate u trenutku kada to od njih
zatraži Svjetska banka.
Svjetska banka je po organizaciono – pravnom obliku dioničko ( akcionarsko
) društvo. Osnivački kapital je na početku bio podijeljen na 100 hiljada
( akcija ) dionica, svaka sa nominalnom vrijednošću od 100 hiljada $.
Kao što je već istaknuto, udio svake zemlje u osnivačkom kapitalu (
kvota svake zemlje ) određena je prema njenoj ekonomskoj snazi.
3.2. Ciljevi Svjetske banke
Bilo bi podsticajno prije navođenja ciljeva citirati njenog nesuđenog
osnivača J. M. Keyns-a, koji je to definirao na sljedeći način : „Biće
obaveza Banke, da putem pametnog, razumnog davanja zajmova i kreditiranja
promovira politiku ekspanzije svjetske ekonomije u kontekstu koji je
upravo suprotan od značenja inflacije“.
Treba reći da je Svjetska banka osnovana radi obnove zemalja koje
su devastirane i opustošene u toku Drugog svjetskog rata. Međutim Banka
je imala i zadaću da promovira međunarodnu trgovinu i unapređenje bilansa
plaćanja.
Da pruži pomoć u obnovi i razvoju teritorija zemalja ( članica ) putem
obezbjeđenja zajmova / kredita i to prije svega za proizvodne namjene,
uključujući restauraciju ekonomija, porušenih ili zaustavljenih ekonomija
zbog rata, zatim prilagođavanje proizvodnih kapaciteta mirnodopskim
potrebama i podsticanje razvoja proizvodnih pogona i izvora u manje
razvijenim zemljama. Treba odmah istaći da, iako su i nadalje važeći
ovi principi vezani za podsticanje proizvodnih investicija, Svjetska
banka je također sve više involvirana i u ekspanziju drugih oblika ulaganja,
uključivo i u zemlje u razvoju. Ovdje se misli na ekspanziju usluga
bilo da je riječ o saobraćajnim, trgovinskim, finansijskim, pružanju,
odnosno transferu prava intelektualne svojine.
Putem banke će biti omogućena promocija privatnih stranih investicija
, davanjem garancija za te investicije od strane Svjetske banke ili
sopstvenim učešćem u kreditiranju sa drugim ulaganjima kofinansiranjem
koja čine privatni investitori. Kada je privatni kapital nedostupan
po razumnim uslovima banka će doprinjeti sopstvenim ulaganjima.
Banka se bavi aranžiranjem kredita i zajmova ili garantiranjem za
pribavljanje zajmova na međunarodnom tržištu novca i kapitala i kroz
druge kanale, tako da se najurgentniji projekti, a i veoma skupi mogu
efikasno i izgraditi i eksploatirati. Svjetska banka sve svoje aktivnosti
će izvršavati (međunarodno investiranje ) pod poslovnim uslovima, a
neposredno nakon (Drugog svjetskog rata ) doprinijeće bezbolnoj tranziciji
ekonomija porušenih zemalja sa ratne na mirnodopsku namjenu. Dugogodišnje
iskustvo Svjetske banke, ne samo u vezi sa posljedicama Drugog svjetskog
rata, nego i velikog broja lokalnih i regionalnih sukoba nakon 1945.god.
( Korejski rat, Bliskoistočni višedecenijski Izraelsko – palestinski,
Vijetnamski, mnogi drugi u Aziji i Africi, te konačno teška agresija
na BiH u vremenu od 1992.- 1995.g. ) pomoglo je Svjetskoj banci da izabere
najbolje modele, odnosno da primjeni do sada najbolja iskustva i rješenja
u brzoj obnovi i rekonstrukciji BiH i da usmjeri zemlju u budućem razvoju
u najboljem mogućem pravcu.
4. ULOGA SVJETSKE BANKE U BIH
4.1. Priprema za podršku Svjetske banke u BiH
Poslije ratnih dešavanja, nemoguće je doći do potpuno tačnih informacija
o ljudskim i materijalnim gubicima. Postoji generalno slaganje da su
ljudska stradanja i gubici veličine koji nije viđen u Evropi nakon Drugog
svjetskog rata. Procjenjuje se da je 30 – 40 % bolnica uništeno i 30
% zdravstvenih radnika izgubljeno zbog gubitka života ili emigracije.
Na kraju 1995. god. do 70 % školskih objekata bilo je uništeno, oštećeno
ili korišteno u druge namjene, a izgubljen je i veliki broj nastavnog
osoblja. Do kraja rata industrijska proizvodnja je opala na procijenjenih
5 % od nivoa iz 1990. g, uz uništenih 45 % industrijskih postrojenja.
Do 1994. g. bruto domaći proizvod ( GDP ) i GDP po glavi stanovnika
opali su na manje od 20 % od predratnog nivoa, što je značajno niže
u odnosu na osnovu iz perioda 1989 – 90. g. nego u bilo kojoj drugoj
zemlji u istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu. Na kraju rata su
nezaposlenost i siromaštvo bili široko rasprostranjeni.
4.2. Mirovni sporazum i međunarodni napor na rekonstrukciji
Dejtonski sporazum ( DA ) je dogovoren 25. 11. 1995. g. i formalno potpisan
u Parizu 14. 12. 1995. g. Nakon potpisivanja Banka, EU, UN agencije,
ostale multilateralne i bilateralne agencije za pomoć, nevladine organizacije
( NGO ) i privatne fondacije brzo su odgovorile na kritične potrebe
za rekonstrukcijom u BiH.
Banka i EU dale su procjenu za 5,1 milijardu $ donatorske pomoći potrebne
za rekonstrukciju. Prva donatorska konferencija održana je u Briselu
krajem decembra 1995. g., nakon koje su još uslijedile još četiri od
1996. do 1999. g. Na tim konferencijama obećano je gotovo 5 milijardi
$, a u periodu 1996. – 1999. g. 48 zemalja donatora i 14 međunarodnih
organizacija isplatilo je 3,7 milijardi $, što predstavlja značajan
odgovor čime je pružena podrška za veliki dio obnove stambenog fonda,
infrastrukture i socijalnih usluga.
Do 2000. g. izvršena je rekonstrukcija cesta, elektroenergetskog sistema,
telekomunikacija, vodosnabdijevanja i škola gotovo do predratnih standarda.
Početni odgovor BiH ekonomije na napore na rekonstrukciji bio je izuzetno
pozitivan, što je odraženo u procjenama oporavka GDP – a i GDP – a po
glavi stanovnika u ranim poslijeratnim godinama. Ipak te velike stope
rasta potiču od izuzetno niskih nivoa ; do 1999. g. ukupni GDP i GDPpc
oporavili su se tek do procijenjenih 60 % od predratnog nivoa. Iako
je krajnje siromaštvo koje je pogađalo većinu stanovništva na kraju
rata značajno smanjeno, incidenca siromaštva u BiH ostala je veća nego
u susjednim zemljama. Nezaposlenost je, takođe ostala velika.
5. STRATEGIJA POMOĆI SVJETSKE BANKE
Početkom 1996.g. Banka je uspostavila Trust fond za BiH ( TFBH ) od
150 miliona $ od profita Svjetske banke tako da su se mogli davati zajmovi
i grantovi za hitne projekte prije nego što je BiH postala članica Banke.
U januaru 1996.g. otvorila je Stalnu misiju u Sarajevu. BiH je primljena
u članstvo Banke 12.03.1996.g., efektivno od 25.02.1993.g. Prvi prioritet
pomoći Banke od 1996.g. do 1999.g. bila je podrška rekonstrukciji u
svim privrednim sektorima. Ostali strateški ciljevi bili su uspostavljanje
i održavanje dobrog makroekonomskog okvira i pružanje podrške tranziciji
BiH iz socijalističke na tržišnu ekonomiju. Dodatni ciljevi , implicitni
na samom početku, ali eksplicitniji od 2000.g., bili su jačanje vladavine
i uspostavljanje priuštivih i jednakih socijalnih usluga. U osnovi tih
primarnih ciljeva bili su takvi gradivni elementi kao što su zdrava
fiskalna i monetarna politika, reforma poreskog sistema, privatizacija
državnih preduzeća, uključujući banke, smanjenje regulacije prestrogo
regulirane ekonomije, te institucionalna reforma politike u vladinoj
adminisrtraciji, pravosudnom sistemu i pružanju socijalnih usluga, uključujući
zdravstvo, obrazovanje i socijalnu zaštitu. Do 31.decembra 2003.g, Banka
je ugovorila milion $ IDA i TFBH sredstava za BiH kro 47 projekata.
Od tog ukupnog iznosa, 696,4 miliona $ ugovoreno je za 30 projekata
tokom perioda rekontrukcije ( FG96-99 ) i 286,7 miliona $ u postrekontrukcijskom
periodu (FG00-03 ).
5.1. Podrška socijalnom sektoru : Obrazovanje
Početna podrška Banke obrazovanju fokusirala se na rehabilitaciju osnovnih
škola putem dvije hitne operacije za rekonstrukciju, Hitni projekat
rekonstrukcije obrazovanja (ERP) iz FG96 i Drugi projekat rekonstrukcije
obrazovanja ( ERP2 ) iz FG98. Pored obnove i popravke škola, ove operacije
su finansirale i udžbenike i nastavni materijal i pružile podršku za
izgradnju kapaciteta entitetskih ministarstava obrazovanja. Drugi projekat
uključio je pilot Fond za kvalitet da se pomogne podizanju kvaliteta
nastave, te tehničku pomoć za prvu veću analizu obrazovnog sistema u
BiH u postkonfliktnom periodu. Taj izvještaj , koji je pripremljen s
Vijećem Evrope, uradile su i razmatrale vlade, NGO – i i donatori u
cilju postizanja koncenzusa oko njegovih preporuka. Banka je, također
analizirala nejednakosti u finansiranju obrazovnog sistema u Procjeni
siromaštva. Te početne operacije fokusirale su se na rekonstrukciji,
ali su također pružile podršku za analitički rad i uključile pilot komponente
u okvitu kojih je pripremljena osnova za reforme za poboljšanje kvaliteta
i pristupa javnom obrazovanju.
Sveukupni ishod pomoći Banke u sektor obrazovanja smatra se zadovoljavajućim.
Program je ostvario razuman napredak u pravcu relevantnih ciljeva.
Dva projekta rekonstrukcije direktno su pomogla da neto stopa upisa
u osnovne škole dostigne oko 93% do 2001. g. Drugi pozitivan faktor,
a što su pokazali podaci LSMS ankete, jeste da od javne potrošnje na
osnovno obrazovanje imaju više koristi siromašni nego oni koji su u
boljem položaju, što dijelom kompenzira velike disparitete u potrošnji
po učeniku uzrokovano veoma decentralizirani sistemom finansiranja između
različitih nivoa vlasti, posebno u FBiH, te velikm razlikama u kapacitetu
ostvarivanja prihoda u zemlji. Pored toga, preliminarni izvještaj tekuće
procjene Fonda za kvalitet Projekta razvoja obrazovanja navode da se
uvode korisne inovacije u nastavi i učenju u mnogim školama u cijeloj
zemlji. Ovaj program pomoći pomogao je na uspotavljanju strateškim značajnih
institucija koje djeluju u cijeloj zemlji ( kao što su Vijeće za visoko
obrazovanje i Agencija za standarde i ocjenjivanje ).
5.2. Podrška socijalnom sektoru : Zdravstvo
Prvi zdravstveni projekat Banke bio je u FG96 Projekat rehabilitacije
žrtava rata, koji je bio dizajniran da zadovolji hitne medicinske potrebe
velikog broja ljudi s ratnim fizičkim i mentalnim traumama i da ih reintegrira
u normalan produktivan život. Nakon ove operacije ubrzo je uslijedio
Projekat osnovnih bolničkih usluga ( EHSP ) u FG97, koji se fokusirao
na hitne potrebe za rekonstrukciju uz istovremeno pripremu za kasnije
reforme. Njegov cilj bio je obnavljanje barem minimalnog nivoa usluga
u osnovnim bolnicama i kliničkim centrima finaciranjem : a) fizičke
rekontrukcije; b) medicinske opreme i materijala; i c) unapređenjem
kliničkih vještina i praksi.
Od kraja konflikta, došlo je do značajnog poboljšanja indikatora zdravstvenog
stanja BiH stanovništva, do nivoa blizu predratnih ili boljih od predratnih,
koji su u granicama kretanja u zemljama s kojima se vrši poređenje.
Stopa smrtnosti dojenčadi (IMR) značajno je opala sa 14,0 na 1.000 u
1996.g. na 7,6 u 2001.g., što je tek neznatno više od predratnog nivoa
od 7,4. Očekivana životna dob za muškarce, odnosno žene, porasla je
na 71, odnosno 75, neznatno više od predratnog nivoa i u granicama zemalja
s kojim se vrši poređenje. Iako se ti rezultati ne mogu pripisati samo
programu pomoći Banke ili samo BiH zdravstvenom sistemu, oni navode
da se sistem dovoljno funkcionalno oporavio za podršku obnove tih relativno
dobrih zdravstvenih indikatora.
5.3. Podrška socijalnom sektoru : Socijalna zaštita i zapošljavanje
Banka je gledala razvoj privatnog sektora kao primarno sredstvo za povećanje
zaposlenosti. Pored toga, program Banke u socijalnoj zaštiti zapošljavanju
uključio je niz direktnih projektnih intervencija dizajniranih da zaštiti
prihod ili poboljša mogućnost zapošljavanja u kratkom roku ; i tri operacije
za usklađivanje i dva s njima povezana projekta tehničke pomoći imale
su za cilj da programe socijalne pomoći učine efektnijim, jednakomjernijim
i finansijski održivim. Prva intervencija bila je komponenta socijalne
zaštite Projekta bitnog oporavka iz FG96, gdje je pružena podrška za
siročad i invalide, a proveden je i program gotovinskih naknada za najsiromašnije,
koji je finansiran donatorskim grantovima. Dva projekta, završeni Projekat
bitne demobilizacije i reintegracije ( EDRP ) iz FG97 i tekući Hitni
prilog projekat radnog prezapošljavanja (PELRP) iz FG00 usmjerili su
se na stvaranje mogućnosti za zapošljavanje primarno demobiliziranih
boraca.
Ostvareni su određeni značajni pomaci u penzionoj reformi : uveden je
sistem plaćanja „ iz mjeseca za mjesec „ , koji ograničava isplatu penzija
do iznosa prikupljenih doprinosa u predhodnom mjesecu. Pored toga, minimalna
osnovna penzija sada je adekvatnija i bolje zaštićena. Kao rezultat
tih promjena, i za razliku od mnogih drugih zemalja u tranziciji, kod
ljudi iznad dobi penzionisanja manja je incidenca siromaštva nego generalno
kod cijelog stanovništva ( 13,0 % u odnosu na 19,5 % ).
5.4. Infrastruktura
Infrastuktura, u široj definiciji, je najveći sektor aktivnosti Banke
u BiH. Tokom FG96-03 Banka je dala 350 miliona $ ili više od 35 % ukupnih
IDA sredstava za 14 projekata infrastrukture, obuhvatajući javne radove,
energetiku, transport, vodovod i kanalizaciju. U oblast energetike,
početna pomoć obezbjeđena je za električnu energiju, prirodni gas, centralno
grijanje i industriju uglja, koji je bio krucijalan za proizvodnju električne
energije. I pomoć transportnom sektoru bila je jednako široka, obuhvatajući
popravku glavnih i ruralnih puteva, obnavljanje mostova, obnavljanje
javnog transporta u gradovima uvozom autobusa i popravkom željezničkog
sistema i infrastukture za civilno vazduhoplovstvo. Ostali projekti
finacirali su investicije u vodosnabdijevanje, kanalizaciju i čvrsti
odpad. Bankin portfelj za infrastrukturu u BiH impresivan je zbog svog
sveobuhvatnog pokrića, kako sektorski tako i geografski.
Sveukupni ishod u ovim sektorima rangira se kao zadovoljavajući. Proizvodnja
električne enrgije u rehabilitiranim pogonima Elektroprivrede BiH porasla
je za 2/3 do vremena završetka prvog Hitnog projekta elektične energije.
Proizvodnja uglja se udvostručila između 1996. g. i 1998. g. Time se
snabdijevanje elektičnom energijom gotovo vratilo na predratni nivo
u svim većim gradovima, zadovoljavajućim ključni pred uslov za obnovu
ekonomskog rasta. Procjenjuje se da je završetak Projekta vodosnabdijevanja,
kanalizacije, čvrstog odpada i hitnih radova rezultirao poboljšanjem
vodosnabdijevanja za 300 hiljada ljudi u 26 općina i da se obuhvat snabdijevanjem
povećao za dodatnih 60 hiljada ljudi. Prvi hitni projekat transporta
financirao je radove u FBiH na rehabilitaciji cestovnih dionica u dužini
od oko 900 km glavne mreže i rekonstrukciju 22 mosta.
Zaključak
BiH daje Svjetskoj banci značajna iskustva o najboljim praksama za rad
na postkonfliktnoj rekonstrukciji. Banka je bila spremna na rizik, i
rizik se isplatio. Kao rezultat, Banka je dala najveći doprinos procesu
rekonstrukcije. Od bitnog značaja za uspješan ishod bila je bliska uključenost
višeg rukovodstva; jaka podrška od ključnih članova odbora i možda najznačajnije,
posvećenost osoblja Banke da pomognu narodu BiH. Ta opredijeljenost
se u velikoj mjeri uviđa i cijeni u zemlji. Iako nisu sve operacije
ispunile svoje ciljeve, u sveukupnim naporima "Banka se pokazala
u najboljem svijetlu ".
Od početka programa Svjetske banke u zemlji, Upravni odbor Svjetske
banke odobrio je 52 projekta vrijedna više od 1.1 milijardu USD. 1.
jula 2004. godine, status zemlje u Svjetskoj banci promijenjen je, i
BiH se više ne smatra post-konfliktnom zemljom, nego zemljom u tranziciji.
Od 2000. godine, sa okončanjem osnovnih radova na obnovi i sa nivoom
infrastrukture koji je dosegao gotovo predratni nivo, drugi CAS Banke,
pripremljen 2004. godine, stavlja jači naglasak na fundamentalne strukturalne
reforme, koje su od kritičnog značenja za pojavu tržišne ekonomije.
Program Svjetske banke fokusirao se na jačanje rasta pod vodstvom privatnog
sektora i zapošljavanje, jačanje institucija i upravljanja, reformu
javnog sektora i jačanje održivosti socijalnog sektora.
CAS (strategija pomoći zemlji) povezuje strategiju Banke sa srednjoročnim
ciljevima same zemlje.
Strategija se fokusira na tri ključna područja:
1. Unaprjedenje javnih finansija i jačanje institucija
2. Promoviranje odrzivog rasta pod vodstvom privatnog sektora
3. Ulaganje u ključnu socijalnu i ekonomsku infrastrukturu
Ova tri cilja međusobno jedan drugoga podupiru. Da bi se osigurala samo-održiva
ekonomija i fiskalno održiv javni sektor u srednjoročnom do dugoročnom
periodu, strategija nastoji pomoći vladi u smanjenju opterećenja koje
za ekonomiju predstavlja javni sektor. Ovo je preduslov koji se mora
ispuniti kako bi privatni sektor imao prostora za rast, što bi stimuliralo
produktivne aktivnosti, domaću privatnu i javnu štednju, i rast izvoza.
LITERATURA:
1. "Bosna i Hercegovina Postkonfliktna rekonstrukcija i tranzicija
na tržišnu ekonomiju", 2004. Svjetska banka, Washington, D.C.
2. "Svjetska banka i MMF", Dr. Tufik Burnazović, Dr. Imšir
Imširović.
3. ″A guide to the World Bank″ World Bank , Washington D.C.
4. ″Getting to know the World Bank″ World Bank,Washington D.C.
INTERNET:
5. WWW.WORLDBANK.ORG
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|