|
OBLICI MEDJUNARODNOG KRETANJA KAPITALA
Tokom
vremena medjunarodni ekonomski odnosi postajali su sve kompleksniji što
je dovelo i do potrebe dogradivanja postojecih mehanizama medjunarodne
finansijske saradnje. Nekad jednostavan mehanizam vremenom se pretvorio
u vrlo sloen, u kojem su impulsi medjunarodne finansiske saradnje
postali viševrsni. Ta diverzifikacija impulsa dovela je do formiranja
više vrsta kapitala. Tako se u pocetnim fazama razvoja medjunarodne
ekonomske saradnje formirao kamatonosni kapital. Usljed kompleksnosti
savremenih medjunarodnih ekonomskih odnosa, medjunarodno kretanje kapitala
postalo je vrlo sloen i poprimio razlicite forme.
Postoji više podjela medjunarodnog kretanja kapitala, jedna od najznacajnijih
je ona koja polazi od vremena. S tog aspekta postoji kratkorocni i dugorocni
kapital i izraava diferenciranost ne samo po trajanju svog povratnog
hoda vec i po karakteristikama koje proizilaze iz funkcije i namjene tih
plasmana. Pored ove postoje još podjele medjunarodnog kretanja kapitala
na :
1) špekulativno,
2) stabilizirajuce,
3) kompenzatorno i sl.
Medjunarodno kretanje kapitala s jedne strane ima osobine cisto bankarskih,
a s druge strane cisto poslovnih transakcija. Ova dva aspekta posmatranja
su medjusobno komplementarna i odraavaju ustvari dvije strane jednog
procesa.
Medjunarodno kretanje kapitala dijeli se na one kapitalne transakcije koje
imaju autonomni karakter i one koje imaju kompenzatorni karakter. Autonomni
karakter imaju one medjunarodne transakcije kapitala koje se preduzimaju
radi realizacije spoljnotrgovinskih poslova. One su neovisne o situaciji
platnog bilansa i spolnotrgovinski akteri ih preduzimaju potpuno autonomno.
Ove transakcije za rezultat cesto imaju izvozno-uvoznu neuskladenost.
Za razliku od autonomnih, kompenzacijski karakter imaju one transakcije
koje se preduzimaju upravo zato da bi se ispravljale neuskladenosti autonomnih.One
su u direktnoj ovisnosti o platnobilansnoj situaciji i preduzimaju ih
monetarne vlasti u cilju platnobilansnog kompenziranja.
2. MEÐUNARODNO KRETANJE KRATKOROCNOG KAPITALA
Prema konceptu platnog bilansa uocava se medjunarodna ovisnost kretanja
kratkorocnog kapitala i kretanja zlata. U platnobilansnim kompenzacionim
finansiranjima ulogu zlata u sve vecoj mjeri igra kratkorocni kapital.
Diferencije izvozno-uvoznih tokova balansiraju se pravilima i odlivima
kratkorocnog kapitala. Umjesto akumuliranja i deakumuliranja zlatnih rezervi,
svoju kolicinu mjenjaju devizne rezerve.
Pored preteno naglašenog kompenzatornog karaktera kretanja
medjunarodnog kratkorocnog kapitala, ne mogu se zanemariti ni autonomne
kratkorocne transakcije. Tu se prije svega misli na špekulativno
kretanje kapitala i kretanje koje je izazvano razlikama kamatinh stopa.
2.1. Kratkorocni kapital i novac
Osnovna filozofija «zlatnog regulisanja» neuskladenosti platnog
bilansa ukazuje na to da zemlja sa suficitom u bilansu realizira priliv
zlata, što povecava kolicinu novca u opticaju, a zemlja sa deficitom
platnog bilansa preuzima kratkorocni kapital, priliv zlata se poistovjecuje
sa odlivom kratkoroocnog kapitala, a odliv zlata sa prilivom kratkorocnog
kapitala. Ostvarene devize izvoznici obicno prodaju u krajnoj instanci
Centralnoj
banci tako da odliv kratkorocnog kapitala djeluje na povecanje kolicine
novca u opticaju. Na isti nacin, kada uvoz nadmaši izvoz, odliv zlata
ce djelovati na smanjenje kolicine novca u opticaju. Ove promjene kolicine
novca u opticaju su rezultat direktnog uticaja razlicitih vrijednosti
izvozno-uvoznih tokova. Tako suficit platnog bilanasa izaziva povecanje
kolicine novca u opticaju, a deficit smanjuje tu kolicinu. Za razliku
od ovih primarnih promjena kolicine novca, sekundarne promjene proizilaze
iz odnosa kretanja kratkorocnog kapitala i finansijskih rezervi u bankama.
2.2. Kratkorocni kapital i novcano trište
Veza izmedju kratkorocnog kapitala i novca sugeriše da se ova dva
monetarna fenomena trebaju neodvojivo razmatrati i isto tako ukazuje na
svrsishodnost njihovog korelativnog poimanja u medjunarodnim ekonomskim
odnosima. Ukoliko se kratkorocno kretanje kapitala ne provodi posredstvom
Centralne banke, ono se obicno realizira posredstvom novcanog trišta.
Postoje dva nacina finansirana, koji karakteriziraju vezu kratkorocnog
kapitala i novcanog trišta.
Prvi se odnosi na finansiranje spoljnoekonomskih transakcija špekulativnim
kapitalom, a drugi na direktno finansiranje od strane samih spolnotrgovinskih
aktera. Prva mogucnost finansiranja izvoznih poslova posredstvom novcnanog
trišta ovisi o ocjenama kretanja vrijednosti deviznih kurseva
izvozne i uvozne zemlje u odgovarajucem vremenskom periodu. Ako špekulatni
izvozne zemlje ocjene da je ekonomski unosno kupovati valutu zemlje uvoznika
da bi je nakon izvjesnog vremena, kada joj vrijednost porasta, prodavali,
izvoznici ce biti u stanju da lako naplate svoja potraivanja. Druga
mogucnost finansiranja izvoznih poslova ovisi o finansijskoj snazi izvoznika.
Ako su oni u stanju da sami finansiraju svoj izvoz, odnosno ako su u mogucnosti
dakreditiraju inostrane kupce u nekom kratkoracnom vremenskom periodu,onda
se odliv kratkorcnog kapitala ne moe poistovjetiti sa prilivom zlata
i ne moe rezultirati povecanjem kolicine novca na domacem trištu.
Buduci da nacionalna ekonomija u savremenim medjunarodnim ekonomskim odnosima
istovremeno i izvozi i uvozi i buduci da spoljnotrgovinski odnosi oblino
nisu medjusobno uskladeni, onda je prema inostranstvu obicno i dunik
i povjerilac. Da bi novcano trište moglo funkcionisati, odnosno
da bi ono pruilo mogucnost kretanja kratkorocnog kapitala u medjunarodnim
relacijama, pored toga što mora postojati mogucnost kratkorocnih
ulaganja u inostranstvo u obliku vrijednosnih papira, zatim što kvalitet
takvih vrijednosnih papira treba da bude da ih prihvate emisione banke
na eskontovanje i da se mogu uracunati u likvidne rezerve, potrebno je
da u zemlji postoji i devizno trište. Medjunarodno trište
novca implicira zajednicko funkcionisanje i novcanog i deviznog trišta.
Buduci da je putem deviznog trišta omoguceno pretvaranje inostranih
u domace i domacih u inostrana sredstva placanja, uspostavljena je tijesna
veza i medjusobna ovisnost izmedju kamatne stope i deviznog kursa. Naime,
pošto razlike kamatnih stopa u nacionalnim privredama iniciraju medjunarodno
kretanje kapitala, ono izaziva mjenjanje ponude i potranje stranih
sredstava placanja, pa tako reproducira odgovarajuce promjene nivoa deviznog
kursa, Medjunarodno kretanje kapitala ima stabilizirajuce i destabilizirajuce
efekte. Špekulantske transakcije mogu znatno modificirati normalno
funkcionisanje mehanizma finansiranja deficita. U sistemu papirnog standarda
uticaji deficita i suficita platnog bilansa na kretanje kratkorocnog kapitala
i uticaj špekulacije na njihove odnose su svakako mnogo kompleksniji.
3. MEÐUNARODNO KRETANJE DUGOROCNOG KAPITALA
Osnovni oblici medjunarodnog kretanja dugorocnog kapitala, su uglavnom
zajmovi u najširem smislu rijeci s jedni i direktne i portfolio investicije
s druge strane. Prvi oblik predstavlja prenos kupovine snage iz jedne
u drugu, a drugi predstavlja preduzimacki i ivesticioni poduvat u inozemstvu.
Medjunarodni zajmovni kapital podrazumjeva odredeni fianacijski odnos izmedju
dvije zemlje u kojem zemlja izvoznik kapitala stavlja na raspolaganje
ugovorenu kolicinu novca ili adekvatnu kolicinu potrebnih materijalnih
dobara, a zemlja uvoznik kapitala se obavezuje da primljeni iznos vrati
u doredenom vremenu uz odogavarjucu cijenu (kamatnu stopu). Direktne i
portfolio investicije podrazumjevaju odredeni privredo-kooperacijski odnos
izmedju dvije zemlje u kojem inostrani investitor, na temelju uloenog
kapitala, obavlja odgovarajuce privredne aktivnosti u zemlji uvoznika
kapitala. Ciljevi medjunarodnog kretanja dugorocnog kapitala su, uglavnom,
dvastrano determinirani. S jedne strane, oni ovise o mogucnostima i potrebama
investiranja u medjunarodnim razmjerama i s druge strane, o ekonomsko-politickim
odnosima savremenog svijeta.
3.1. Medjunarodni zajmovni kapital
Mada je spektar ciljeva medjunatodnog posudivanja kapitala zaista vrlo
širok – pocev od stvaranja uslova za realiziranje brojnih plasmana,
ostvarivanja politickih ciljeva, osvajanje novih ili zadravanja
postojecih trišta, pa sve do pomaganja izgradnje nerazvijenih
zemalja – daljnja diferencijacija medjunarodnog zajmovnog kapitala
se vrši na dvije osnovne grupe. To su zajmovi za finansiranje izvoza
i zajmovi u svrhe ekonomske pomoci. Osnovno obiljeje zajmovnog kapitala
jeste kamatonosni kapital. Stavljanje na raspolaganje odredenog iznosa
novca ili izvjesne kolicine potrošnih dobara od strane zemlje izvoznika
uslovljena je obavezom zemlje uvoznika kapitala da vrati za iznos kamata
uvecanom kolicinom primljenih novcanih ili robnih stedstava u odgovarajucem
vremenskom periodu. Ovaj cisto ekonomski odnos cesto je iniciran, uslovljen
ili podvrgnut, medjunarodnim relacijama, vrši se u dvije osnovne forme:
novcanoj i robnoj. U konacnoj instanci, i zajam u novcanoj formi realizira
se realnim transferima. Vrijednost novca je odredena velicinom viška
vrijednosti koji donosi svome vlasniku. Njegovo otudivanje vrši se
u obliku kredita, a šema njegovog kretanja dobiva oblik N-N´,
pri cemu se stvara utisak da novac ima moc da se oplodava, neovisno od
procesa proizvodnje. Razlika izmedju novcane i robne forme zajma jeste
i u tome što se novcani pretvara u realni, posredstvom spoljnotrgovinskog
multiplikatora. Ovaj multiplikator ovisi o marginalnoj sklonosti ka uvozu
i štednji u nacionalnoj ekonomiji i izracunava se na sljedeci nacin
:
Prema tome moglo bi se uzeti da je pravac kretanja zajmovnog kapitala
usmjeren iz zemlje sa niom u zemlje sa višom kamatnom stopom.
Pored tipicnog zajmovnog kapitala u novcanom obliku koji se pretvara u
robni multiplicirajem dohotka tj. indirektnim putem, postoje vrste zajmova
kod kojih se promjene oblika transfera vrši direktno. Tu spadaju
trgovacki krediti i krediti vezani za robne isporuke.
Zajam moe biti javni ili privatni, zavisno od toga da li ga daje
drava ili javno-pravna institiucija, odnosno da li ga daje neko
privatno lice. U savremenom društvu preteni dio ovakve vrste
medjunarodnog finansiranja pripada dravi. Priliv zajmovnog kapitala
izaziva pozitivne i negativne efekte. Priliv zajmovnog kapitala poboljšava
platnobilansnu poziciju zemlje. U toku pretvaranja novcanog u realni transfer,
priliv novcanog kapitala djeluje inflatorno. Ako do priliva kapitala dode
u robnom obliku, onda on djeluje suprotno tj. deflatorno, s obzirom ne
to da su tada robni fondovi nadmašili novcane. U tom slucaju potpuno
izostaje multiplicirajuce dejstvo povecanja nacionalnog dohotka. Multiplicirajuce
dejstvo odliva kapitala se izjednacava sa efektom povecanja uvoza i djeluje
u smjeru smanjenja nacionalnog dohotka. Na isti nacin, odliv novcanog
kapitala djeluje deflatorno, a odliv robnog inflatorno.
3.1.1. Zajmovi za finansiranje izvoza
Svaki oblik medjunarodnog finansiranja predstavlja pratecu ili posljedicu
spoljnotrgovinskih tokova. Gledajuci u relacijama multilateralnih odnosa,
oni se u konacnoj instanci pretvaraju u realne transtere: Uporedo s razvojem
medjunarodne trgovine trebalo je riješavati mnoge pratece probleme.Široko
razgranati medjunarodni ekonomski odnosi, formirani i odravani u
uvjetima kompliciranih trišnih situacija, narocito u uvjetima
sve oštrije konkurencije na svijetskom trištu, stvarali
su potrebu iznalaenja efikasnijih mjera za odravanje postojecih
i proširenja novih trišta.
Oštra tendencija na svijetskom trištu ukazuje da izvozni
krediti postaju sve obimniji, rokovi vracanja sve dui i kamate sve
nie. U periodima oskudice srednorocnog i dugorocnog kapitala, izvozni
krediti postaju presudnim elementom uspostavljanja poslovnih odnosa.
Diferenciranje izvoznih kredita se vrši u odnosu na potrebno vrijeme
i zatim, u odnosu na situaciju i date okolnosti finansiranja izvoza.
Prema vremenu izvozni krediti mogu biti:
kratkorocni
srednjorocni
dugorocni
U odnosu na situaciju i date okolnosti, izvozni krediti se diferenciraju
prvenstveno na bazi kreditne pokrivenosti izvoznog posla i na bazi stepena
kreditne povoljnosti.
Klasifikacijom na bazi kreditne pokrivenosti postoje:
djelimicni
potpuni
Po klasifikaciji na bazi stepena kreditne povoljnosti , izvozne kredite
djelimo ne:
manje atraktivne
više atraktivne
Osiguranje protiv izvoznih rizika postalo je prakticno sastavni dio finansiranja
izvoznih poslova u vecini zemalja. Troškovi osiguranja su postalii
sastavni dio troškova izvoznih kredita.
3.1.2 Zajmovi u svrhu ekonomske pomoci
Neusaglašeni ciljevi zajmodavalaca i zajmoprimalaca, cesto dijametralno
suprotni efekti od onih koji su ocekivali u zemlji primanja takvog zajma,
svrsishodnosti i karakteru zajmova namjenjenih za ekonomsku pomoc manje
razvijenih zemljama, osnovne su karakteristike ove vrste medjunarodnog
finansiranje. Osnovni interesi plasiranja kapitala u inostranstvo u svrhu
ekonomske pomoci mogu se podijeliti u dvije osnovne grupe. To su komercijalni
i politicki ili strateški interesi. Mada se pokušava napraviti
oštrija distinkcija izmedju ovih dvaju interesa, vrlo je teško
neci slucajeve u kojima su se cinile ekonomske pomoci uprkos pogoršanih
politickih odnosa.
Filozofija i ekonomska opravdanost plasiranja kapitala u manje razvijene
zemlje pociva na argumentima da razvijene zemlje, ukoliko ele da
zadre postojece nivoe ivotnog standarda, moraju neprestano
povecavati obime spolnotrgovinske razmijene. Dugorocno posmatrano, jedino
razvoj danas nerazvijenih zemalja moe osigurati kontinuiranu ekspanziju
i razvoj danas razvijenih zemalja.
S aspekta zemalja primalac kapitala u kojima se ponekad osjeca pritisak
a ponekad potreba priliva stranog kapitala, iskrsavaju mnogi problemi
vezani za svrsishodnost, ekonomsku opravdanost i regulisanje priliva stranog
kapitala. Posebno mjesto zauzima pitanje koje je vezano za dugorocniji
aspekt sposobnosti servisiranja ino-duga.
Dodatni kapital trebalo bi da omoguci ekspanziju domace proizvodnje u
takvoj razmjeri i na takav nacin, da uloene investicije obezbjeduju
veci stepen prihoda nego što bi ih obezbijedila postojeca kamatna
stopa.
Kapacitet apsorpcije kapitala pociva na shvatanju da se poseban akcent
mora staviti na relaciju mogucnosti štednje i sticanja deviznih sredstava
u odnosu na privredni razvoj. Prema drugom shvatanju potrebno je više
raditi na rješavanju
problema vezanih za stvaranje uvijeta (obrazovnih, institucionalnih itd.)
za efikasnije i svrsishodnije korištenje dodatnog, inostranog kapitala.
Prema tome, osnovna funkcija inostranih investicija treba da bude usmjerena
u pravcu promjene dotadašnje nepovoljne strukture nacionalne privrede.
4. DIREKTNE INOSTRANE INVESTICIJE
Direktne strane
investicije predstavljaju medjunarodno kretanje dugorocnog kapitala
koje je podlono uvjetima kontrole koje postavlja zemlja koja investira
svoj kapital i ogranicenjima koje uvodi zemlja u koju se investira. One
su poduzetnicke investicije u kojima kontrola i upravljanje odravaju
njihov pojam i suštinu. Transfer znanja i tehnologije danas predstavlja
osnovnu formu u kojoj se vrši direktno inostrano investiranje. Industriski
razvijene zemlje sve više ele da plasiraju umjesto novcanih
sredstava, stecena iskustva, tehnološka rješenja, patente i
sl. Ova forma plasmana , kapitala omogucava stranim investitorima stabilnije
pozicije na inostranim trištima. S druge strane , industriski
slabije razvijene zemlje su u situaciji da moraju prihvatiti ovaj vid
saradnje. Prema koncepciskom pristupu, direktne inostranie investicije
i njima slicne portfolio investicije predstavljaju susrete, a zatim moda
sukobljavaje ili eventualo usaglašavanje razlicitih koncepcija, razlicitih
prilaza ekonomskim problemima, gdje svaka strana eli da ostvari
najpovoljnije ekonomske, a cesto i politicke efekte za sebe.
Potrebno usvajanje novih i zadravanje postojecih trišta
i potrebno uspostavljanje dugorocne medjunarodne privredne saradnje motivira
se eljom za direktnim inostranim investicijama. Uvozom kapitala
u materijalnoj formi obezbjeduju se devizna sredstva za nabavku investicione
opreme, a ako se uvoz kapitala vrši u nematerijalnoj formi, dakle
transferima savremene tehologije, obezbjeduje se ostvarivanje neophodnog
kvalitativnog skoka u privrednom razvoju zemlje. U prvim fazama direktnog
investiranja se moraju ulagati znatne kolicine finansijskih sredstava
u odnosu na kasnije faze, te u pocetnoj fazi direktne investicije djeluju
negativno na platni bilans. Kasnije, kada dospiju naplate po dividendama,
rojalitetima ili po nekom drugom osnovu, uticaj direktnih investicija
na platni bilans postaje pozitivan.
Direktne inostrane investicije nisu jednokratne, vec se moraju iznova
ulagati da bi se odrala rentabilnost starih investicija. Efekti
direktnih inostranih investicija u zemlji uvozniku kapitala su raznovrsni.
Oni mogu biti kratkorocni, dugorocni, kao i pozitivni i negativni. Kratkorocno
dejstvo uvoza kapitala se ogleda u stvorenim mogucnostima za povecanje
proizvodnje, kao i za otplacivanje spoljnjih dugova ili za stvorenim mogucnostima
za povecanje proizvodnje, kao i za otplacivanje spolnjih dugova ili za
povecanje deviznih rezervi. Dugorocni uticaj uvoza kapitala u formi direktnih
inostranih investicija ogleda se u povecanju produktivnosti, rada, proizašlog
iz završenih investicionih objekata u koje su uloena inostrana
sredstva i savremene tehnologije. Posebno pozitivno dejstvo priliva stranog
kapitala ogleda se u akceptiranju i savladivanju savremene tehnologije.
Ukoliko zemlja uvoznik kapitala svojom ekonomskom politikom nije odredila
pravo mjesto i ulogu direktnom inostranom investiranju u ukupnom razvojnom
planu nacionalne privrede, razumljivo je da ce tada, umjesto pozitivnih
nastupiti negativni efekti. U kategoriji medjunarodnog kretanja kapitala
koja se odnosi na direktna inostrana investiranja, posebno mjesto zauzimaju
mednarodna zajednicka ulaganja.
4.1. Osnovni problemi
U zemljama izvoznicima kapitala intentivno se razraduju metode i pronalaze
putevi ucvršcavanja stecenih pozicija u oplodivanju inostranog kapitala.U
razvijenim zemljama, prvenstveno se osjeca potreba otklanjanja negativnih
efekata direktnih inostranih investicija. One nastoje da pronadu vlastitie
puteve i izgrade podesne modele ekonomske saradnje u ovoj oblasti pomocu
kojih ce inostrani kapital imati pozitivnu ulogu u dugorocnom razvoju
nacionalne privrede. Problemi direktnih inostranih investicija postali
su danas predmet izucavanja i glavna preokupacija velikog broja ekonomskih
teoreticara. Ekonomska praksa, s druge strane, pruila je široko
polje djelovanja instrumentima ekonomske politike za reguliranje direktnih
inostranih investicija. Karakter tih mjera ovisi o koncepciji pojedine
nacionalne privrede.
Dva osnovna problema u domenu direktnih inostranih investicija odnose
se na kretanje medjunarodnog kretanja kapitala i transfer znanja i tehnologije.
Trišta kapitala ukoliko uopšte i postoje u zemljama u
razvoju, nalaze se na vrlo niskom stepenu svoga razvoja ako ih uporedujemo
sa istim u razvijenim zemljama. Zbog toga najveci dio raspoloivog
kapitala nalazi put ka najrazvijenijim nacionalnim privredama.
Akumulirajuci ogromna finansijska sredstva na taj nacin, razvijene zemlje
imaju mogucnosti da ih ulau u istraivanja i razvoj, obazbjedujuci
sebi još bolje pozicije. Transfer znanja i tehnologija u podrucju
direktnih investicija, predstavlja znacajan problem zemljama u razvoju.
Veliki broj zemalja u razvoju nije u mogucnosti da razvija vlastitu tehnologiju,
niti da kupuje. Klasican uvoz opreme ne predstavlja pogodan nacin privredne
saradnje u smislu što on ne podrazumjeva transfer znanja i tehnologija,
za zemlje u razvoju ostaju alternative licencnih aranmana i direktnog
investiranja. Medjutim i kupovina takvih aranmana moe da dovede
kupca licenci u ovisan poloaj zbog uvijeta koje moe da mu
nametne prodavac licence.
Direktno inostrano investiranje, a narocito ono koje se vrši u formi
zajednickih ulaganja, buduci da implicira zajednicku podjelu dobiti i
zajednicko nošenje rizika, po pravilu, rezultira uspješnim transferima
znanja i tehnologije. I ovakve povoljnosti koje proizilaze iz karakteristika
zajednikih ulaganja, predstavljaju samo mogucnosti. Realizacija tekvih
mogucnosti, ovisi prvenstveno o mjerama ekonomske politike domace privrede
kojima se regulira kako priliv tako i ponašanje stranog kapitala.
4.2. Carinska zaštita i oporezivanje stranog kapitala
Efikasnost carinske
politike u domenu direktnog inostranog investiranja, gledano sa aspekta
uticaja priliva stranog kapitala na platni bilans, cijeni se u komparaciji
sa efekuima subvenciranja domacih proizvodaca. Pozitivni uticaji direktnog
inostranog investiranja najviše se ogledaju u onim slucajevima kada
su zemlji uvozniku kapitala plasira upravo ona kolicina inostranog kapitala
koja je i potrebna za planirani razvoj domace nacionalne privrede i kada
inostrani kapital donosi sa sobom potrebno znanje i savremenu tehnologiju.
Ako inostrani kapital negativno utice na privredna kretanja u domacoj
nacionalnoj privredi, i postoje opravdani razlozi da se oporezivanjem
smanji njegov priliv. Nije rijedak slucaj u praksi da upravo onoga casa
kada je izvršen transfer znanja i tehnologije nakon dugog niza godina,
investicioni partneri ponudi nova i savremenija riješenja. Buduci
da se u takvim slucajevima inostrani kapital ne treba povlaciti, vec treba
djelovati u smislu njegovog smanjenja, postoji ekonomska opravdanost uvodenja
viših poreznih stopa na inostrani kapital. Smanjenjem zarade inostranih
investitora zbog uvodenja viših poreznih stopa na njihove profite
djelovace u dva pravca. Prvo inostrani partneri koji su imali jedini cilj
da izvlace maksimalne profite, bez elje da sebi osiguraju dugorocne
povoljne pozicije na tom trištu, uvodenjem viših poreznih
stopa na njihove profite, bice ošteceni i priliv njihovog kapitala
bice osjetno smanjen. Drugo, inostrani partneri koji imaju namjeru da
i dalje ostanu partneri na domacem trištu, morace smanjiti
proizvodne troškove, što stvara pratpostavke za uspješniji
transfer znaja i tehnologije ka domacim partnerima.
Još jedna pretpostavka koja se moe uzeti u razmatranje je dvostrano
oporezivanje inostranog kapitala i u zemlji porjekla kapitala i u zemlji
investiranja kapitala. Ako izmedju zemlje uvoznika i zemlje izvoznika (porjekla)
kapitala nije regulisano pitanje dvostranog oporezivanja inostranih investicija,
onda bi zemlja domacin pri odredivanju poreznih stopa na profite inostranih
investitora morala uzeti u obzir i efekte koji nastaju u takvim slucajevima,
Reguliranje poreskih opterecenja na bazi medjunarodnih sporazuma, u svakom
slucaju, je vrlo znacajna akcija nacionalnih privreda.
Ukoliko je kapital heterogen tj. ako postoji potranih i ponudbenih
krivulja za razne privredne grane ili iz raznih izvora, onda se svaki
taj specificni slucaj, prikazani motivi za oporezivanje ili subvencioniranje
inostranog kapitala i do sada prikazani efekti oporezivanja, mogu biti
posebno ili pak na temelju optimalnih varijanti usvojeni. Pitanje monopolskog
profita inostranih investitora je, prije svega, stvar ogranicenja koji
uvodi zemlja uvoznik kapitala, a samo se po sebi razumje da takva situacija
zahtjeva uvodenje takvih mjera ekonomske politike koje ce eliminirati
monopolski profit.
4.3. Nacin, karakteristike i problemi finansiranja
Rizici koji mogu prouzrokovati gubitak poslovnog poduhvata, a to su uglavnom
fizicki, tehnicki, politicki i ekonomski rizici, namecu potrebu da se
nade put njihovog izbjegavanja i reduciranja. Rizici mogu biti reducirani
povecanjem dodatnih troškova, zatim njihovim ukljucivajem u redovne
troškove i kombiniranjem s ostalim rizicima koji djeluju u suprotnom
pravcu. Pored raduciranja rizika ovim nacinima, ostaju još uvijek
poslovni rizici koji nastaju kao rezultat konkurentskih uvijeta na domacem
i inostranom trištu. Nacin na koji se i ovi rizici mogu svesti
na minimum jeste distribucija rizika. Ona se vrši udruenim
finansiranjem i na temelju toga, sticanjem dogovarajucih prava i limitiranjem
odgovornosti do visine uplacenih sredstava, Uzimajuci u obzir samo one
forme finansiranja koje danas karakteriziraju odnose razvijenog i nerazvijenog
svijeta u domenu direktnih inostranih investicija, moe se uzeti
da se finansiranje poslovnih poduhvata uglavnom sastoji iz finansiranja
vlastitim sredstvima ( izdavanjem obicnih dionica, vlastitim ucešcem
ili finansiranjem, na bilo koji nacin, vlastitog ili dionicarskog kapitala)
i finansiranjem posudenim sredstvima ( izdavanjem povlaštenih dionica,
obveznica, i drugih portfolio vrijednosnih papira, odnosno na bilo koji
drugi nacin finansiranjem zajmovnog kapitalal.
Pitanje izbora optimalne strukture finansiranja poduzetnickih poduhvata
predstavlja vrlo sloenu komponentu kada se pokušava osigurati
ravnopravniji odnosi medjunarodne privredne saradnje u oblasti direktnih
stranih investicija.
Pitanje izbora optimalne strukture finansiranja poduzetnickih poduhvata
predstavlja vrlo sloenu komponentu kada se pokušavaju osigurati
ravnopravniji odnosi medjunarodne privredne saradne u oblasti privredne
saradnje u oblasti direktnih inostranih investicija.
Obim optimalne ili zadovoljavajuce strukture finansiranja, kako vane
komponente ravnopravne i uspješne saradnje poslovnih partnera u domenu
direktnog inostranog investiranja, takode je potrebno posvetiti panju
i metodama ocjene ekonomske opravdanosti preduzimanja takvih investicionih
poduhvata.
U domenu direktnog inostranog investiranja u kojem transfer znanja i tehnologije
ima presudnu ulogu, uobicajen metod ocjene ekonomske opravdanosti investicionih
poduhvata, nisu jedini ekonomski pokazatelji na temelju kojih se cine
odgovarajuci poslovni poduhvati. Kratak otplatni vremenski period ili
visoka stopa prinosa uloenih sredstava cesto mogu biti negativni
ekonomski pokazatelji, ukoliko u tom periodu ili kod te stope prinosa,
tehnološka ovisnost ostaje i dalje prisutna. Problem, koji je uvijek
prisutan, odnosi se na prisutnu razliku izmedju stepena prihoda koji nose
obicne dionice, vlastiti ili preduzimacki kapital i stope prihoda koji
nose obicne dionice, povlaštene dionice ili ostali vrijednosni papiti
sa manje- više fiksnim prinosom.
ZAKLJUCAK
Kao što moemo vidjeti razvijanjem medjunarodne saradnje formiralo
se više vrsta kapitala koje je moguce podjeliti na:
špekulativna ,stabilizirajuca, kompenzatorna ,po osnovu vremena.
Medjutim najvanija podjela je podjela na
1. medjunarodno kretanje kratkorocnog kapitala
2. dugorocnog kapitala
3. direktne strane investicije.
Kratkorocno kretanje kapitala moguce je posmatrati u korelaciji sa novcom
i novcanim trištem.
Dugorocno kretanje kapitala podrazumjeva finansiski odnos dvije drave
u kojoj jedna stavlja na raspolaganje ugovorenu kolicinu sredstava dok
se druga obavezuje da primlejni iznos sredstava vrati u odredenom vremenu
uz odgovarajucu kamatnu stopu.
Dugorocno kretanje kapitala obuhvata zajmove, direktne investicije i portfolio
investicije.
Direktnee investicije koje smo naveli kao trecu kategoriju podjele medjunarodnog
kapitala koje predstavljaju medjunarodno kretanje dugorocnog kapitala koje
je podlono uvjetima kontrole koje postavlja zemlja koja investira
svoj kapital i ogranicenjima koje uvodi zemlja u koju se investira.Transfer
znanja i tehnologija predstavlja osnovnu formu u kojoj se vrši direktno
inostrano investiranje.
Svako finansiranje u sebi nosi jednu dozu rizika. Današnja ekonomija
se nalazi u veoma dinamickom okruenju u kojem je poslovanje bez
rizika nemoguce. Zbog svega ovoga rizike koje donosi finansiranje kao
sto su fizicki, tehnicki, politicki itd moguce je svesti na minimum putem
distribucije rizika.
LITERATURA
1. D. Stojanov «Medjunarodne finansije»
2. Internet : www.trazim.com
www.google.com
www.bihekonomija.com...
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski Radovi
SEMINARSKI RAD |
|