1. Što je informacijska tehnologija?
Informacije predstavljaju ključni resurs poslovanja bez kojeg nije moguće
donositi kvalitetne odluke. Informacijska tehnologija, koja predstavlja
spregu računala, telekomunikacija i softvera, jedna je od ključnih generičkih
tehnologija koja omogućuje učinkovit rad organizacija i njihovu konkurentnost
na tržištu (Čerić, 2004).
1.1. Informacije i znanje
Informacija je svaki skup riječi, brojeva i simbola, organiziranih
tako da imaju puno značenje za osobu koja ih koristi (Grbavac,1988).
Informacije i znanje dva su temeljna resursa za uspješno poslovanje.
Za donošenje kvalitetnih odluka potrebno je poznavati različite vrste
informacija o poslovanju poduzeća i o njegovoj okolini, kao što su raspoloživost
opreme i radne snage ili procjena veličine tržišta. Potrebne su potpune
i kvalitetne informacije koje su ujedno i dostupne na vrijeme.
Slika 1. Kako do informacija?
Da bi se informacije mogle kvalitetno i u potpunosti iskoristiti potrebno
je znanje, odnosno poznavanje različitih zakonitosti, pravila i postupaka
koji omogućuju racionalno korištenje informacija za rješavanje zadataka.
Znanje nam omogućuje da donosimo kvalitetne odluke na svim razinama,
od strategijskih do operativnih (npr. gdje ćemo smjestiti novi pogon
ili kako ćemo upravljati zalihama).
Za donošenje odluka nisu dovoljne samo informacije, već je potrebno
poznavati i metode koje omogućuju nalaženje racionalnih rješenja (npr.
metoda za traženje optimalnog rješenja, simulacija poslovnih procesa
ili ekspertni sustavi).
Za kvalitetno i brzo prikupljanje i pohranjivanje informacija nužna
je informacijska tehnologija (Čerić, 2004).
1.2. Digitalizacija, pohranjivanje, prijenos i obrada podataka
Suvremena računala rade s podacima u digitalnom obliku, jer ih u tom
obliku možemo učinkovito pohranjivati, pretraživati, koristiti i slati
na velike udaljenosti posredstvom računalnih mreža. Bilo koji oblik
podataka – tekst, sliku, zvuk ili animaciju – možemo digitalizirati
unošenjem s tipkovnice, skeniranjem, digitaliziranjem zvuka ili snimanjem
digitalnim kamerama.
Slika 2. Digitalizacija
Mreže računala omogućuju gotovo trenutačni prijenos podataka na velike
udaljenosti, što znatno povećava učinkovitost rada. Računalne mreže
poslovnih organizacija uključuju se na globalnu mrežu, Internet, omogućujući
zaposlenima pristup golemom broju izvora informacija i bržu komunikaciju.
Mogućnost globalnog objavljivanja multimedijskih podataka dovela je
do elektroničkog marketinga i drugih oblika elektroničkog poslovanja.
Proizvodi i usluge mogu se naručivati i plaćati preko Interneta, a oni
proizvodi koji se mogu pretvoriti u digitalni oblik – kao što su informacije,
softver, glazba ili video – mogu se jeftino i brzo prenositi posredstvom
Interneta.
Zaostajanje u primjeni računarskih i telekomunikacijskih sredstava i
metoda u poslovanju znači rizik zaostajanja za konkurencijom ( Čerić,
2004).
1.3. Informacijska tehnologija
Informacijska tehnologija predstavlja spregu mikroelektronike, računala,
telekomunikacija i softvera, koja omogućuje unos, obradu i distribuciju
informacija
( Čerić, 2004).
Informacijska tehnologija jedna je od ključnih generičkih tehnologija
jer prodire u sve sfere gospodarstva, znanosti, društvenog i privatnog
života i u njih unosi radikalne promijene (Budin, 1993).
Računarska znanost bavi se proučavanjem prikaza i strukturiranja informacija,
algoritamskim procesima za obradu informacija, računalnim sklopovljem
(hardverom) i programskom opremom (softverom).
Računarstvo je širi pojam kojim se označava računarska znanost i tehnika
te način njihove primjene.
Informatika je naziv koji se koristi kao sinonim za računarstvo (Čerić,
2004).
2. Trendovi informacijske tehnologije
Informacijska tehnologija je svojim burnim razvojem posljednjih nekoliko
desetljeća dala pečat postindustrijskom društvu i ostvarila bitan utjecaj
na sva područja rada. Prikazat ćemo neke od najvažnijih trendova razvoja
računala, računalnih mreža, softvera i podataka.
2.1. Računala
Trend bitnog smanjenja veličine računala započeo je već ´70-ih godina
20 st. da bi ´80-ih godina došlo do odlučujućeg napretka razvojem mikroračunala
a potom i osobnih računala.
Prirodnije unošenje podataka i upravljanje radom računala pomoću rukopisa
i glasa dobilo je početkom 21. st. Snažan poticaj razvojem tabletnih
PC računala. Stvaranje tzv. digitalne tinte bila je presudna za omogućavanje
korištenja ekrana računala kao plohe po kojoj pišemo ili crtamo.
Računalo je programibilna naprava namijenjena obradi podataka u najširem
smislu, od izvođenja računskih operacija, razvoja i izvođenja poslovnih
metoda, crtanja slika, do igranja igara. Niz instrukcija koje računalo
izvodi čine računalni program (Čerić, 2004).
Slika 3. Računalo
2.2. Povijest računala
Oduvijek se čovjek nastojao riješiti monotonih, teških i neugodnih poslova.
Nekada su to bili teški fizički poslovi koje su s vremenom počeli obavljati
strojevi svih vrsta. Ali, s razvojem trgovine, bankarstva, tehnike i
znanosti pojavila se potreba za zamjenom čovjeka napravama ili strojevima
pri obavljanju misaonih aktivnosti, poglavito računanja. Osim uštede
vremena te su naprave trebale ispraviti velik čovjekov nedostatak: pogreške
u računanju. Zamisao o strojevima koji bi čovjeku olakšali obavljanje
misaonih aktivnosti pojavila se čim su se pojavili i takvi oblici aktivnosti,
ali je tehnološko i spoznajno ograničenje onemogućilo njihovu izradu.
Do danas je razvijeno i još je intenzivno razvijaju takvi strojevi.
Stonehenge - prvo računalo u svijetu . On je omogućio još pije 4000
godina točno predviđanje Mjesečevih mijena.
2.2.1. Mehanička era (do 1840)
Abak - prvo prijenosno računalo. Prvi poznati abak postojao je u Babilonu
prije 5.000 godina. Njime se računalo pomoću kamenčića koji su se umetali
u žljebove napravljene u pijesku.
Slika
4. Abak
Mehanički strojevi za računanje - u konstruiranju mehaničkih strojeva
za računanje pomoglo je načelo rada mehaničkih satova i njihova izrada.
Mehanički računski strojevi koji su radili na tom načelu rabili su sve
do četrdesetih godina 20. stoljeća kad su se počeli izrađivati elektromehanički
i elektronski strojevi za računanje.
William Ouhhtred - 1622. stvara prvo logaritamsko računalo,
u početku kružnog oblika.
Blaise Pascal - 1642. izumio je stroj koji je mogao zbrajati
i oduzimati Pascalina
Gottfried Liebnitz - 1694. konstruirao je stroj za računanje,
nazvan "Bankovni službenik"
Charles Babbage - 1834. počeo je graditi prvi stroj a nazvao
ga je diferencirani stroj.
- 1833. izradio nacrt novog stroja
za računanje i nazvao ga analitički stroj.
Analitički stroj je posebno je važan jer je zamišljen na način na koji
i današnja računala još koriste. Imao je slijedeće dijelove: ulaznu
jedinicu, izlaznu jedinicu memoriju (pamtilo), procesor i upravljačku
jedinicu.
2.2.2. Elektromehanička era (1840 - 1940)
Herman Hollerith - 1844. napravio je stroj koji je radio na
principu bušenih kartica
- 1890. izradio prvi moderni stroj za obradu podataka sortirni stroj.
Nije obavljao aritmetičke operacije već obrađivao podatke. Jedina operacija
koju je obavljao je bilo zbrajanje ili brojenje podataka koji su se
nalazili na bušenim karticama.
- 1924. zajedno s još nekim kompanijama osniva kompaniju IBM.
Conrad Zuse - 1936 - 1941. konstruirao prva opće programibilna
binarna računala.
Pojam programibilna znači da se vladanje kalkulatora moglo mijenjati
promjenom programa.
Z1- prvi programibilni kalkulator koji je koristio binarni sustav.
Z2- hibridni mehaničko- relejni prototip.
Z3- sastojao se od čitača bušene vrpce i sklopa za upravljanje kalkulatorom.
Howord Aiken - 1943. konstruirao elektromehaničko programibilno
računalo Harvard Mark 1
Računalo se sastojalo iz 750 000 različitih djelova, dugo 17m, visoko
3m, teško 5 tona).
2.2.3. Elektronička era (od 1940 do danas)
Elektromehanička računala nisu omogućavala veliku brzinu rada, pa se
kasnih tridesetih godina 20. stoljeća počelo tragati za rješenjem u
kojem bi se umjesto releja koristili elektronički sklopovi.
John A. Fleming - u to je doba početkom 20. stoljeća izumio
elektronsku cijev koja je bila osnovni elektronički element pa su prva
elektronička računala građena uporabom elektronske cijevi.
John V. Atanassov - 1942. dao ideju za izradu prvog digitalnog
računala ABC (elektronički kalkulator koji se koristio za rješavanje
sustava linearnih jednadžbi).
Alan Turing – 1954. konstruirao elektronički programibilni
kalkulator pod imenom Colossus.
2.3. Generacije računala
Računarstvo kao primijenjena disciplina slijedi tokove tehnologije.
Krajnji proizvod, računalo i softver, spoj je skupljenih znanja i primjena
proizvodnih tehnologija i materijala vremena iz kojeg računalo potječe.
Ponekad su smjene tehnologija toliko radikalne da stvaraju velike promjene
u gradnji računala te se računala prema tim smjenama klasificiraju u
generacije.
2.3.1. Prva generacija (1950 – 1958)
Osnovni elementi za gradnju bile su elektronske cijevi .
Glavne karakteristike kompjutora ove generacije su: velike dimenzije,
ograničeno vrijeme trajanja elektronske cijevi, slabe mogućnosti memorije
magnetskog bubnja, česte greške i programiranje u strojnom jeziku. Osnovni
medij kao nosilac podataka i instrukcija bila je bušena kartica. Osobine
ovih kompjutora su: mali kapacitet memorije, mala pouzdanost i mala
brzina rada.
Predstavnici: ENIAC (sastojao se je od 17468 elektroničkih
vakuumskih cijevi, težak 30 tona, trošio 174 kWh, u jednoj sekundi mogao
je obaviti 333 operacije (instrukcije), UNIVAC 1 (prvo uspješno komercijalno
elektroničko računalo, prodavao se poslovnim firmama a proizvedeno ih
je 46), EDVAC, IBM 705…
Slika 5. UNIVAC 1
2.3.2. Druga generacija (1959 – 1964)
Osnovni element gradnje bila je poluvodička naprava tranzistor.
Došlo je do smanjenja dimenzija kompjutora, a smanjila se i potrošnja
električne energije. Povećala se sigurnost rada i brzina izvođenja operacija.
Kompjutori ove generacije za gradnju primarne memorije koriste magnetske
jedinice. Osobine kompjutora su: tisuća operacija u sekundi. Programiranje
u simboličkim jezicima .
Slika
7. Tranzistor
Assembler - simbolički jezik u kome je svaka binarna naredba strojnog
jezika predočena odgovarajućim simbolom. Naredbe strojnog jezika predočuju
se simbolima koji se najčešće sastoje od kombinacije nekoliko slova.
Programi pisani u assembleru su nešto čitljiviji i lakši za razumijevanje
od binarnog zapisa, ali ih je još uvijek vrlo teško pisati i ispravljati.
Oni ovise o vrsti i unutarnjoj građi računala (procesoru) pa se u načelu
mogu izvršavati samo na procesoru za koji su pisani.
Slika
6. Assembler
Programski jezici: razlikuju se po skupu postupaka i koncepata, stoga
ih dijelimo na imperativne( oni se u pravilu prevode) i deklarativne
jezike ( interpretiraju se). Imperativni jezici zasnivaju se na oponašanju
rada računala. Oni zahtijevaju potpuno specificiranu manipulaciju imenovanim
podacima korak po korak (npr: ADA, PASCAL tzv. Algolu slični jezici
te COBOL, FORTON, BASIC – ne Algolski jezici).
Predstavnici: IBM 7070, 7090, Honeywei 800 CDC 160…
2.3.3. Treća generacija (1965 – 1972):
Obilježava ju upotreba integriranih krugova i monolitne tehnike.
Integrirani krug predstavlja komadić silicija na kojem je posebnom tehnikom
spojeno mnoštvo tranzistora u jedinstvenu logičku cjelinu. Kompjutori
treće generacije rade na principu unutrašnjeg programiranja, a posjeduju
i mogućnost vlastitog otkrivanja greški i kvarova. U ovoj generaciji
u potpunosti nestaje papirnata vrpca.
Pomaci i razvoj: iglični pisaći, računarske mreže, primjena
viših programskih jezika.
Programski jezici: PL/1, BASIC.
Predstavnici: CDC 6600, CDC 3000 IBM 360, CDC 3000, Siemens
4004…
Slika 8. Integrirani krugovi
2.3.4. Četvrta generacija ( 1972 do danas):
Temelji se na tehnologiji visoko integriranih krugova koji se izrađuju
u tzv. LSI tehnologiji.
Često sadrže feritne memorije jer one ne gube svoj sadržaj pri nestanku
napona napajanja. Imaju unutrašnju memoriju, a obavljaju interaktivnu
obradu podataka s više središnjih procesora. Dolazi do primjene virtualnih
memorija i vanjskih memorija na bazi novih tehnologija. Povećana je
primjena mikroprogramiranih sklopova.
Pomaci i razvoj: objektno orijentirano programiranje, relacione
baze podataka, laserski pisači.
Programski jezici: C,
C++, Smalltalk,
Java.
Operacijski sustavi: CP/M, MS/DOS, Windows, OS X, Unix.
Predstavnici: Apple 1 (osobine: koristilo je TV prijemnik
kao zaslon, imalo osnovnu rutinu u ROM- u koju je pokretalo računalo
pri uključenju, dok je za spremanje i učitavanje podataka korišteno
sučelje prema kazetofonu), IBM 370, UNIVAC 100, CDC Cyber…
Slika
9. Apple 1
2.3.5. Peta generacija:
Projektiranje i izrada modela pete generacije kompjuterskih sustava
započelo je u Japanu 1981 godine. Osnovni elementi gradnje su super
visoko integrirani krugovi, a dolazi i do premještanja funkcije softvera
u hardver.
Osnovne značajke kompjutora pete generacije su: kompjuteru 5G treba
reći što treba raditi, a ne kako treba raditi, kompjuter 5G obrađuje
nenumeričke podatke kao što su dokumenti, grafike, slike… (Grbavac,
1988).
Cilj projekta bio je stvaranje inteligentnog računala koje bi rješavalo
zadatke za koje su potrebna ljudska svojstva (inteligencija, imaginacija
i intuicija). Cilj nije ostvaren.
Ključna područja istraživanja bila su:
- umjetna inteligencija (nije ostvareno)
- ekspertni sustavi
- istraživanje prirodnih jezika
2.3.6. Šesta generacija:
Danas se još razvijaju i računala bazirana na neuronskim mrežama.
Neuronska mreža je struktura u kojoj se informacije obrađuju velikim
brojem procesora (desecima tisuća) čime se postiže velika brzina obrade
i paralelna obrada.
2.4. Računalne mreže
Razvoj Interneta započeo
je 1969. razvojem ARPA neta, preteče današnjeg Interneta.
Internet je međunarodna mreža koja se sastoji od međusobno povezanih
pojedinačnih računala i računalnih mreža.
Pojava računalnih mreža omogućila je jednostavnu i jeftinu komunikaciju,
te brz pristup, pretraživanje i racionalno korištenje informacija smještenih
na različitim lokacijama.
Razvoj globalne računalne mreže, interneta, omogućio je uspostavljanje
jeftine komunikacije među milijunima računala iz raznih krajeva svijeta.
Slika10. Svjetska mreža
Najvažnije internetske usluge (kao što su elektronička pošta, slanje
datoteka na daljinu ili Web) masovno se koriste i za osobne i za poslovne
svrhe.
Korporacijske, lokalne i raširene mreže su se korištenjem internetske
tehnologije, a posebno Web-a s njegovim multimedijskim mogućnostima
i jednostavnošću publiciranja, transformirale u intranete.
Povezivanje intraneta na Internet omogućuje korisnicima mreža da bez
potrebe za bilo kakvom pripremom ili dodatnim hardverom ili softverom
koriste internetske usluge.
Intraneti koji
se povezuju s drugim intranetima nazivaju se ekstraneti.
Razvoj infrastrukture koja povezuje informacijske i računalne resurse
posredstvom računalnih mreža velikih brzina (engl. grid), omogućuje
suradnju među organizacijama te korištenje golemih prepozitorija informacija.
Korisnik doživljava grid kao jedno virtualno super – računalo od kojeg
može dobiti onoliko resursa koliko treba onda kada mu je potrebno.
Komunikacijske mreže mogu se razvrstati po različitim kriterijima, a
to su najčešće vrste informacijske kojim se komunicira, rasprostranjenost
mreže i njezina namjena.
Mreže se izvode kao:
- mreže lokalnog područja ili lokalne mreže (LAN)
- mreže gradskog područja ili metropolitanske mreže (MAN)
- mreže širokog područja (WAN)
Osnovna je zadaća mreže ostvariti protok informacija između točaka
na koje su priključeni korisnici, odnosno ostvariti korisnički informacijski
tok (Čerić, 2004).
Organizacije koje omogućuju priključak korisnika na Internet zovu se
davatelji internetskih usluga ili skraćeno prema engleskom nazivu ISP.
Poznatiji ISP-ovi u Hrvatskoj su T-com, VIPNet, Iskon, CARnet, itd.
2.5. Softver
Već početkom 1970.–ih godina ¾ proizvodnih i razvojnih resursa ukupne
računalne industrije ulaže u softver.
Softver ne samo
da najjednostavniji način omogućuje pohranu, obradu i dohvaćanje brojnih
informacija potrebnih za rad, učenje i zabavu te omogućuje izuzetno
lako prenošenje vještina i spoznaja, brzo preuzimanje i svladavanje
različitih tehničkih, organizacijskih i drugih stručnih znanja, već
mijenja način na koji čovječanstvo doživljava sebe i svijet.
Softver je dakle računalni program koji sadrži instrukcije potrebne
za rad računala (u užem smislu) odnosno hardvera i komunikacija (u širem
smislu).
Softver se može podijeliti na nekoliko kategorija.
Dvije primarne kategorije softvera:
- operacijski sustavi (nadziru rad računala)
- aplikativni softver (omogućuje izvođenje zadaća)
Dvije dodatne kategorije softvera:
- mrežni softver (omogućuje međusobnu komunikaciju povezanih računala)
- programski jezik (omogućuje pisanje programa)
Sredinom 1950.-ih godina razvijeni su programski jezici, programski
i operacijski sustavi te baze podataka.
Softver za publiciranje na Web-u omogućio je jednostavnu izradu Web
stranice, a programski jezik Java stvaranje dinamičkih Web stranica.
Intenzivno se razvijaju softverski agenti, programi koji u ime korisnika
pretražuju baze podataka ili Web resurse, rade selekciju elektroničke
pošte ( Čerić, 2004).
2.6. Podaci
Osim strukturiranih podataka (npr. onih iz baza podataka) sve se više
koriste i slabo strukturirani podaci, kao štzo su različite vrste dokumenata
te multimedijski podaci. Uz baze podataka stvaraju se i baze znanja
koje omogućuju prikaz znanja u različitim područjima ljudske djelatnosti.
Pritom se koriste različite tehnike prikaza znanja: pravila, semantičke
mreže ili okviri. Također se intenzivno razvijaju skladišta podataka
u koja se pohranjuju podaci iz više različitih izvora podataka.
Podatak je skup znakova zapisanih na određenom mediju (npr. na papiru,
filmu, magnetskom mediju). Podaci mogu biti: znakovni, slikovni i zvukovni
(Čerić, 2004).
3. Opasnost korištenja informacijske tehnologije
Informacijska tehnologija pruža velike mogućnosti za unapređenje korisnih
ljudskih djelatnosti, ali isto tako i za različite vrste zloupotreba
i kriminalne djelatnosti.
Računalne mreže omogućile su ne samo globalizaciju korisne djelatnosti,
već isto tako i globalizaciju računalnog kriminala, mogućnost izvođenja
kriminalnih radnji na daljinu.
Klasični primjer lokaliziranog računalnog kriminala jest masovna krađa
vrlo malih iznosa pomoću zaokruživanja decimalnih iznosa bankovnih računa
velikog broja klijenata banke na dolje i prebacivanje dobivenih razlika
na svoj bankovni račun.
Softverski agenti također predstavljaju potencijalnu opasnost jer njima
povjeravamo da u naše ime izvode različite aktivnosti.
Velika je opasnost i od računalnih virusa koji se danas najčešće šire
posredstvom računalne mreže. Virusi nam mogu izbrisati ili izmijeniti
podatke.
Internet se koristi za stvaranje i distribuciju pornografskih i rasističkih
informacija, razvijaju se ilegalne igre na sreću te se šalju prijeteće
ili perverzne poruke.
Ugrožavaju se i autorska prava tako što se besplatno koriste ili preprodaju
tekstovi, softver… (Čerić, 2004).
Zaključak:
Moderna informacijska tehnologija temelji se na korištenju računala
i računalnih mreža, te suvremenih informatičkih metoda i tehnika.
Ona doživljava buran razvoj ima velik utjecaj na sva područja rada i
života razvijenih društava. Njezina primjena od životne važnosti za
opstojnost poduzeća u uvjetima sve veće tržišne konkurencije.
Informacijska tehnologija omogućuje unapređenje rada državne uprave
i javnih poduzeća od kojih se očekuje veća kvaliteta usluga i bolje
zadovoljavanje potreba građana.
Upotreba informacijske tehnologije u poslovanju dovela je do razvoja
niza alata i usluga koji su preobrazili poslovanje.
Suvremena ekonomija u sve većoj mjeri uključuje značajke ekonomije
znanja, koje se temelji na proizvodnji, distribuciji i korištenju znanja.
Takvo usmjerenje ekonomije posljedica je izuzetno brzog razvoja informacijske
tehnologije u posljednjim dvama desetljećima, povećane brzine stvaranja
znanstvenog i tehnološkog znanja, te rastuće globalne konkurencije.
Jedno od važnijih pitanja u stvaranju i korištenju inovacijskih tehnologija
jest pitanje na koji način procijeniti potrebe za tim tehnologijama.
Tradicionalan pristup postavlja pitanje na koji će način nove tehnologije
poboljšati ono što već i sada radimo. Međutim, potencijal novih tehnologija
jest u tome da one mogu omogućiti stvari koje bez njih uopće ne radimo.
LITERATURA:
1. Čerić, V. Varga, M., Informacijska tehnologija u poslovanju, Element,
Zagreb, 2004.
1. Grbavac, V., Informatika kompjutori i primjena, Školska knjiga,
Zagreb, 1988.
2. Ciglenečki, N., Informatika, www.zbrdazdola.com/infobible/infobible/razvoj...
4. Darko Grundler, Lidija Blagojević, Sandra Šutalo (http://info.biz.hr/Typo3/typo3_01/dummy-3.8.0/index.php?id=314,
16.03.2008).
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|