Naš cilj u ovome radu bio je pokušati objasniti pojam, svrhu te razvoj
upravljanja lancem ponude, sa kojim je u Hrvatskoj upoznato tek malo
poduzetnika. Sa strukturalnog motrišta lanac ponude predstavlja kompleksnu
mrežu odnosa koje tvrtka održava sa svojim partnerima da bi nabavila
potrebne sirovine, materijale i komponente, proizvela proizvod i isporučila
ga kupcu. Kao glavnu svrhu upravljanja lancem ponude možemo navesti
integraciju među tvrtkama, ostvarivanje konkurentske prednosti i tržišnog
vodstva (kraće vrijeme pojavljivanja na tržištu, manji troškovi i prihvatljiva
cijena). U samoj njegovoj srži, upravljanjem lancem nabave znači usklađivanje
materijalnih, informacijskih i financijskih tokova između svih tvrtki
što sudjeluju u poslovnim transakcijama.U današnjoj općoj mondijalizaciji
i globalizaciji nije dovoljno samo imati efikasnu proizvodnju i/ili
kvalitetan proizvod i/ili konkurentnu cijenu. Danas to većina poduzeća
ima. Upravljanje i koordiniranje lancem nabave sve brže postaje ključni
pokretač učinkovitosti kompanije. Da bi mogli iskoristiti mogućnosti
koje dobro upravljanje lancem nabave nudi, nužno je poznavati način
funkcioniranja lanca nabave i međuovisnosti između njegovih dijelova.
Također smo opisali tri modela integracije među tvrtkama, a to su: model
usmjeren na tvrtke, model usmjeren partnerstvu i model izravnog povezivanja
dobavljača.A potom smo opisali i motive nastanka te razvoj pojedinih
modela integracija među tvrtkama. Nakon toga smo naveli upravljanje
lancem potražnje kao nadogradnju lanca ponude.
2. ODREĐENJE POJMA LANCA PONUDE
Elektronično poslovanje iziskuje od menadžmenta posjedovanje i vještina
i znanja o upravljanju lancem ponude. Uspješna strategija upravljanja
lancima ponude zasniva se na točnoj obradi narudžbi, na upravljanju
zalihama prema načelu „ točno na vrijeme “te pravovremenoj isporuci
prema narudžbama.Ideja upravljanja lancem ponude stara je otprilike
dva desetljeća. Tada je lanac ponude slikovito definiran kao „ kišobran
za procese “ pod kojim se proizvodi, stvaraju i isporučuju kupcima.
Sa strukturalnog motrišta, lanac ponude predstavlja kompleksnu mrežu
odnosa koje tvrtka održava sa svojim partnerima da bi nabavila potrebne
sirovine, materijale i komponente, proizvela proizvod i isporučila ga
kupcu. On, dakle, ubuhvaća entitete i instance od kojih se sirovine,
materijali, komponente, poluproizvodi i finalni proizvodi mogu nabaviti,transformirati,
pohraniti i prodati. Te su instance povezane transportnim putevima kojima
se kreću materijali i proizvodi. U idealnom slučaju, lanac ponude sačinjava
veći broj tvrtki koje funkcioniraju djelotvorno i učinkovito kao da
se radi o samo jednoj tvrtki, uz potpunu transparentnost i razumljivost
informacija o svim obuhvaćenim procesima.U samoj njegovoj srži, upravljanjem
lancem nabave znači usklađivanje materijalnih, informacijskih i financijskih
tokova između svih tvrtki što sudjeluju u poslovnim transakcijama. Pritom:
• Materijalni tokovi uključuju fizičko kretanje proizvoda od ponuđača
do potrošaća uzduž lanca, kao i obrnute materijalne tokove, poput povrata
robe, servisiranja, reciklaže i uništavanja.
• Informacijski tokovi uklučuju prognoze potražnje, slanje narudžbi
i izvješća o isporuci.
• Financijski tokovi uključuju informacije o kreditnim karticama, uvjetima
kreditiranja, dinamici plaćanj, te o isporučenim količinama i uvjetima
stjecanja vlasništva nad isporučenom robom.Lanac ponude potrebo je planirati,
te, na temelju utvrđenih planova, izvršavati.
Shematski, lanac ponude sa svim njegovim bitnim elementima prikazan
je na slici 5.3.
Slika 5.3.3 – Planiranje i ostvarivanje lanca
vrijednosti
Integracija među tvrtkama glavna je svrha uspostavljanja lanca ponude.
Na taj se način nastoji ostvariti konkurentska prednost, pa i tržišno
vodstvo, i to skraćenjemvremena potrebnog za pojavljivanje na tržištu,
smanjenjem troškova distribucije, te dostavljanjem pravih proizvoda
na pravo mjesto, u pravo vrijeme, uz minimalne troškove i za kupca prihvatljivu
cijenu.
Stvaranjem lanca ponude, skupina ad hoc aktivnosti i često fragmentiranih
procesa pretvara se u usklađen sustav unutar kojeg se dodaje vrijednost
proizvodima namijenjenim krajnjim korisnicma. Takva integracija iziskuje
optimizaciju procesa obuhvaćenih lancem ponude, što zapravo znači minimalizaciju
troškova cjelokupnog procesa koji započinje narudžbom, a završava isporukom.
Minimalizacija troškova cjelokupnog procesa moguća je, dakako, samo
onda kada se minimaliziraju troškovi zaliha, tranporta i manipulacije
proizvodima.
Tradicionalni postupci optimizacije uspijevali su minimalizirati pojedinačne
troškove, ali nisu mogli „ izići na kraj “ s kompleksnim međuzavisnostima
kakve nerijetko nastaju u realnim poslovnim situacijama. Sve donedavna,
nijedan od subjekata u lancu ponude - a to su proizvođači, distributeri,
prijevoznici i trgovci - nije mogao ostvariti takvu transparentnost
informacija kakva je potrebna da bi se sinkronizirali svi pojedinačni
procesi u lancu. Posljedive su obično bile prekomjerne zalihe proizvoda,
koje su morale stvarati da bi se osigurala zadovoljavajuća razina kvalitete
usluga pružanih kupcima.
3. MODELI INTEGRACIJE MEĐU TVRTKAMA
Elektroničko se poslovanje razvija tako brzo da ne ostaje dovoljno
vremena za dugotrajna, sistematična i oprezna teorijska istraživanja,
već se određena rješenja često traže „ u hodu “ metodom pokušaja i pogrešaka
. Navedeno vrijedi i za ostraživanje u svezi s potrebnim modifikacijama
lanca ponude u uvjetima intezivne primjene informacijske i , posebice,
internetske tehnologije, odnosno u svezi s modelima integracije među
tvrtkama kakve nameće primjena novih tehnologija.
Iz navedenih su se razloga tijekom vremena spontano, empirijski razvilo
nekoliko modela integracije među tvrkama. Svi oni povezuju više – manje
iste elemente u lancu ponude, ali su odnosi među elementima i važnost
što se pridaje pojedinim od njih različiti od modela do modela. Drugim
riječima, strategija ostvarivanja konkurentske prednosti, pa možda i
tržišnog vodstva, primjenom lanca ponude kakve održavaju određeni modeli
međusobno se razlikuju.
Promatrano evolucijski, tri su modela integracije među tvrtkama odigrala
ključnu ulogu i opredijelila daljni razvitak u ovom području :
a) Model usmjeren na tvrtke, koji stožernim elementima integracije
smatra tvrtke što obavljaju pojedine aktivnosti u lancu ponude.
b) Model usmjeren partnerstvu, koji stavlja naglasak na uspostavljanje
suradničkih odnosa među tvrkama
c) Model izravnog povezivanja dobavljača, proizvođača i klijenata, kojim
se nastoji zaobići posrednici u lancu ponude.
Tvrtka koja se smatra utemeljiteljem i najvećim promotorom prvog modela
ja NABISCO, proizvođač prehrambenih proizvoda. Ona je uspjela sa svojim
poslovnim partnerima dogovoriti da svaki od njih, uključujući i samu
kompaniju Nobisco, uspostavi bazu podataka prema ujedinačnom konceptu
i arhitekturi, s jednoobraznim sustavom označivanja artikala i unificiranom
poslovnom dokumentacijom, što je onda omogućilo primjenu jedinstvenih
standarda elektronočne razmjene podataka među svim tvrtkama u lancu
ponude.
Inače, jedinstvene standarde za elektroničku razmjenu podataka ( EDI
) razvila je Međunaradna organizacija za standarde 1987g., pod nazivom
EDIFACT ( EDI for Administration, Comerce anda transport ) standard
i evidentiran pdo brojem ISO 9375. EDIFACT standardizra poruke na temelju
kojih se kreira elektronička poslovna dokumentacija u deset grana odnosno
područja poslovanja :
• u carinskom poslovanju
• u financijskom poslovanju
• u graditeljstvu
• u industriji
• u mirovinskom osiguranju
• u otpremništvu i prijevozu robe
• u trgovini
• u turizmu
• pri zapošljavanju
• u zdravstvenom osiguranju
Model integracije u lancu ponude zasnovan na primjeni EDIFACT-a realizira
se primjenom standardnog softvera uz razmjenu podataka putem telekomunikacijske
mreže, što od svake obuhvaćene tvrtke iziskuje da „ uredi stvari u svijemu
dvorištu “ tj. da svoju vlastitu bazu podataka prilagodi zajedničkim
zahtjevima i kriterijama. Dakle, model pretpostavlja da će cjelokupni
lanac ponude funkcionirati kako valja ako svaka tvrtka poduzme sve što
se od nje očekuje u smislu prihvaćanja i implementacije općih standarda.
Treba naglasiti kako je EDIFACT standard razvijen prije pojave „ komercijalnog
“ Interneta tako da on uzima u obzir sve mogućnosti koje suvremeni Internet
pruža. zato se i čini logičnim što je prethodno prikazani model integracije
među tvrtkama nešto kasnije, 1997. i 1998g. , evoluirao u model koji
potiče partnerstvo među tvrtkama u lancu ponude.
Taj su model osmislile i implementirale velike trgovačke tvrtke Procter
– Gamble i Wal – Mart. Model iziskuje uspostavljanje Zajedničke baze
podataka i tzv. kolaborativnog aplikacojskog softvera, u čijem će razvoju
i korištenju participirati svi ključni igrači u lancu ponude – daobavljači,
proizvođači i trgovci.
Dva su glavna motiva zbog kojih se u ovom modelu insistira na partnerstvu,
odnosno suradnji :
a) MARKETING
b) UPRAVLJANJE ZALIHAMA
U nekim prijašnjim danima tvrtke koje su nastojale svaka za sebe i
svaka prema svojem nahođenju,poduzimati marketinške aktivnosti i kampanje
od kojih su očekivale bolje poslovne rezultate. Nije bio rijedak slučaj
da se pritom služe i nekorektnim sredstvima, poput nelojalne konkurencije
, raznih podmetanja, obmane potrošača, pa i pravih subverzija. To možda,
čak i nije nerješiv problem onda kada se radi o tvrtkama koje funkcioniraju
na istoj razini tj. nude slične ili srodne proizvode. No, kada se radi
o tvrtkama koji nude različite razine finalizacije proizvoda( sirovine,
materijale, komponente, poluproizvode, gotove proizvode, usluge i itd.
) , one često zapravo nadopunjuju ponudu jedna drugoj, pa zato i ovise
jedna o drugoj. U takvoj situaciji daleko je racionalnije organizirati
zajedničke marketinške aktivnosti , čime se mogu smanjiti troškovi koje
će svaka pojedina tvrtka morati podnijeti, a izbjegava se i neželjena,
nelojalna ili nepotrebna konkurencija.
Drugi je važan motiv za implementaciju modela partnerskih odnosa, kao
što je već navedeno, bolje upravljanje zalihama. Nijedna kompanija ne
želi održavati prekomjerne zalihe artikala bilo koje vrste. Zato u pozadini
težnji za integracijom zapravo obično stoje težnje za smanjenjem količine,
pa onda i troškova zaliha. Uspostavi li se zajednička baza podataka,
čijim će se sadržajima pristupiti putem jedinstvenih, tzv. kolaborativnih
aplikacijskih programa, omogućuje se optimizacija zaliha u svim točkama
lanca ponude, što ujedno znači, gdjekad i izrazito veliko, sniženje
troškova.
Konačno,razvija se i treći model integracije među tvrtkama – model
izravnog povezivanja, proizvođača i klijenata. Utemeljiteljem takvog
modela smatra se tvrtka Dell Computers. Naime, u toj su tvrtki prvi
došli do spoznaje da Internet nudi kupcima mnoge opcije i, što je još
važnije, da s razvitkom elektroničkog trgovanja i elektroničkog poslovanja
općenito kupci postaju sve više svijesni takvih svojih privilegija.
Zamijećeno je da kupci sve češće mijenjaju dobavljače kojima upućuju
narudžbe, tražeći od slučaja do slučaja što povoljniju opciju. Dakle,
njihovo ponašanje je prilično nepredvidljivo.
U tvrtki Dell tom su problemu nastojali doskočiti stvaranjem modela
izravnog povezivanja dobavljača, proizvođača i klijenata, odnosno kupaca,
te omogućavanje kupcima da sami definiraju proizvod koji žele, a koji
će se tek tada početi proizvoditi prema njihovom specifikacijam. U tom
modelu zaliha, teoretski, uopće ne postoje, pa se ponekad zato i naziva
modelom nultih zaliha. Konkretno, potencijalni kupac, primjerice, osobnog
računala sam će specifirati koji model procesora želi, kolko memorije,
kakve periferale, koji softver i sve ostalo što karakterizira gotovi
proizvod. Tvrtka Dell se obvezuje da će sklopiti računalo točno prema
željama kupaca i isporučiti ga u dogovorenom roku. Dakle, nema nikakve
„ prisile “ koja bi kupca „ potjerala “ nekom drugom dobavljaču. Dakako,
nedovoljno stručnim kupcima nudi se besplatna pomoć i savjetovanje pri
konfigururanju računala koje će im najviše odgovarati.
Primjenom ovakvog modela integracije ostvaruju se višestruke koristi
:
• Kupac ima punu slobodu izbora i dobiva upravo ono što je sam izabrao
• Zalihe svih vrsta se minimaliziraju ili čak potpuno nestaju
• Eliminiraju se nepotrebni posrednici između proizvođača i kupca
• Kao rezultat svega navedenoga smanjuju se troškovi proizvodnje i distribucije,
što, dakako, djeluje na sniženje cijene finalnog proizvoda.
Ovakav model integracije poslovnih subjekata što sudjeluju u lancu
ponude omogućuju brzu i točnu reakciju na promjenjive potrebe i zahtjeve
potrošača. Zato se može pretpostaviti da upravo on predstavlja naznaku
budućeg razvoja u ovom području.
4. UPRAVLJANJEM LANCEM POTRAŽNJE KAO NADGRADNJA UPRAVLJANJEM
LANCEM PONUDE
Upravljanjem lancem ponude sasvim je sigurno vrlo korisno sredstvo
vođenja elektroničkog poslovanja, ali pravi „ motor “ uspješnog, dobro
izvršavanog poslovnog plana jest lanac potražnje. Ako tvrtka zna kakva
će biti potražnja s kojom može računati, moći će fino podesiti ostale
poslove da bi se osigurala ostvarenje poslovnih ciljeva. Djelotvorno
upravljanje lancem ponude ili zalihama ne znači, naime, mnogo, ako se
proizvodi previše proizvoda ili nudi previše usluga, jer ih potražnja
neće moći apsorbirati. Nije, dakle, upravljanje lancem ponude ono što
presudno utječe na uspješnost poslovanja, nego upravljanje lancem potražnje.
Tvrtka mora pronaći odgovarajuća rješenja koja će joj pomoći pri stvaranju
što češćih i što točnijih prognoza potražnje, kako bi u skladu s njima
mogla brzo prilagođavati proizvodnju i zalihe. Bolje upravljanje lancem
potražnje zato se pokazuje strategijom koja će omogućiti smanjenje rizika
od neuspjeha i otkloniti neugodna iznenađenja.
Pretpostavimo da neka tvrtka raspolaže točnim prognostičkim informacijama
na temelju kojih može donositi i provoditi kritične poslovne odluke.
Što ako takve informacije omogućuju sniženje proizvodnje i povećanje
zadovoljstva klijenata, osiguravajući da prava količina proizvoda ili
potrebna kvaliteta pravih usluga bude stvorena i dostupna klijentima
u pravo vrijeme ?
No, pođimo redom.
Sudionici u lancu potražnje isti su oni koje obuhvaća lanac ponude,
ali redoslijed analize njihovih odnosa i aktivnosti upravo je obrnut.
Umjesto izvorima ponude artikala nižeg stupnja finalizacije tvrtka prvenstveno
obraća pozornost izvorima potražnje za finalnim proizvodima. okrečući
se lancu potražnje umjesto lancu ponude tvrtka će doći do realnovremenskih
informacija koje će joj pomoći da utvrdi koliko će proizvoda ili usluga
u nekom budućem razdoblju biti traženo, odnosno prodano. Na taj način
stvorit će se poslovna inteligencija i organizacijsko znanje dostupno
svim dijelovima tvrtka i pojedinačnim zaposlenicema, što će, pak, omogućitit
uspješnost gdjekad i vrlo skupih aplikacija upravljanja lancem ponude.
Upravljanje lancem potražnje, dakle, usmjerava se na unapređenje prodaje
i marketinga, što je nesumnjivo sigurniji put do poslovnog uspjeha i
tržišnog vodstva.
Po definiciji predviđačka ( prediktivna) ili prognostička poslovna
inteligencija „ misli unaprijed “ . No, ona ne nastaje sama od sebe
niti „ pada s neba “ . Suprotno tome, stvaraju je mnogobrojni zaposlenici,
klijenti i poslovni partneri koji se izravno povezuju pmoću podataka
kritičnih sa stajališta uspješnosti poslovanja, stvaraju pravovremene
i relevantne prognoze, te surađuju kako bi postigli konsenzus o tome
kakva će biti potražnja i koja akcije u skladu s time potrebno poduzeti.
Oni „ pune “ i koriste zajedničku bazu tržišnih podataka. Predviđačka
ili prognostička inteligencija može proizaći samo iz suradnje ljudi
koji izuzetno dobro poznaju tržište, prate i mjere potražnju, i znaju
je dobro obrazložiti i priopćiti drugim putem odgovarajućih korporacijskih
i međukorporacijske komunikacijske mreže ( intarneta i ekstraneta )
.
Kvalitetno upravljanje lancem potražnje potpomaže djelotvorno upravljanje
zalihama i spriječava stvaranje prekomjerne količine proizvoda ili usluga.
To, pak, omogućuje ostvarivanje ušteda u troškovima i na strani proizvođača
alia davatelja usluga i na strani njihovih klijenata. A to nije samo
dobra informacija – to ej dobro poslovanje.
U tom smislu izgradnju lanca potražnjetreba shvaćati kao nadgradnju
lanca ponude.
ZAKLJUČAK
Možemo zaključiti kako se kod nas zaista još uvijek premalo govori
o upravljanju lancem ponude kao nužnosti, kao da je cijena jedini kriterij
po kojoj se bira roba, a vidimo i sami ono što je prirodno – ni krajnji
potrošač nije takav. On traži sigurnost, povjerenje, prikladnost i sl.
u marci koja nema samo funkcionalne osobine, već se u glavi potrošača
stvara percepcija na temelju iskustva, komuniciranja, probe, pouzdanja.
Zato se također u mnogim tvrtkama kod izbora dobavljača i distributera
vodi računa o onome koji dodaje nove vrijednosti, dakle sigurne isporuke,
dodatni servisi, standard kvalitete, razvoj.
Pojednostavljeno rečeno to znači kako npr. jedna Podravka, Kraš ili
Končar ne mogu kupovati svoje ulazne komponente slučajno, mesti skladišta
sa slučajnim ponudama i niskim cijenama, već moraju izabrati dobavljače
s kojima će zajedno razvijati viziju, razvoj, imati uvid u datoteku,
elektroničkim poslovanjem brzo doći do podataka, uprijeti se prema zadovoljstvu
kupaca, potrošača, pružati mu garanciju kvalitete, usluge, isporuku
na vrijeme, biti pouzdani...Tako se gradi novo strateško partnerstvo.
S druge strane oni moraju kao izabrani partneri u trgovini ući s njom
u slična ugovaranja, biti njen pouzdan partner, snabjevati je na vrijeme,
brzo odgovarati zahtjevima tržišta, omogućiti sebi i trgovini optimalni
profit.
Tako možemo konstatirati da će SCM biti uzrok konkurentske prednosti
za one koji kreću prvi i neminovni uzrok propasti za one koji će oklijevati.
Upućuje se na to kako tvrtke trebaju smanjiti svoje baze dobavljača
i usmjeriti se na dugoročna partnerstva, a ne samo na površne odnose
koji se uspostavljaju isključivo prema kriteriju cijena.
LITERATURA
1. Panian, Željko, Izazovi elektroničkog poslovanja, Narodne novine
d.d., Zagreb, ožujak 2002.
2. Pavlek, Zvonimir,Upravljanje dobavljačkim lancem, Suvremena trgovina
br. 1, 2004., str. 10-15.
3. http://www.infoprofil.info/edu/buducnost_edu.html, Infoprofil, Budućnost
IT-a (Informacijskih tehnologija), 13. 4. 2008.
4. http://en.wikipedia.org/wiki/Supply_chain_management, Wikipedia,
Supply chain management, 13.4.2008.
5. http://www.sap.com/croatia/solutions/business-suite/scm/index.epx
,SAP Hrvatska, SAP SCM: Brzo i potpuno rješenje za povezivanje i osnaživanje
vaše organizacije, 13.4.2008.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|