Voda je u pravom smislu izvor života i bez nje živi svijet kakav poznajemo
nebi postojao, bilo da se radi o bakteriji, insektu, ribi, ptici ili
čovjeku.
U čovjekovom organizmu voda (H2O) je najzastupljenija molekula. To
nije slučajno, naime voda je tzv. univerzalno otapalo i zbog tog svojstva
omogućava tvarima topivim u vodi dopiranje do svake stanice u našem
tijelu. Sve tjelesne funkcije ovisne su o prisutnosti vode: probava,
cirkulacija, regulacija tjelesne temperature, eliminacija štetnih i
suvišnih tvari iz organizma itd. Za održavanje zdravlja posebno je važna
ova posljednja, a njezino pravilno odvijanje omogućujemo svakodnevnim
unosom dovoljne količine čiste vode u organizam.
Liječnici i nutricionisti preporučuju unijeti dnevno 0,3 dcl vode po
kilogramu tjelesne mase, a za odraslog čovjeka prosječne visine i težine
to iznosi oko 2,5 litre dnevno. Otprilike toliko vode naše tijelo izgubi
svaki dan.
Naime, kroz naše bubrege dnevno prođe oko 1700 litara krvi. Od toga
se profiltrira samo oko 10%, odnosno izdvoji se oko 180 litara filtrata.
Najveći dio filtrata vraća se u krvožilni sustav, dakle reapsorbira
se, a oko 1,4 litre vode gubi se u obliku mokraće. Plućima se izdisanjem
vodene pare izgubi dodatnih 0,5 litara dnevno, kroz stolicu sljedećih
0,2 litre, a kroz kožu i znojenje 0,4 litre, što ukupno daje oko 2,5
litre. Dio toga u organizam unesemo hranom, no bar 1,5 litru treba popiti.
Valja imati na umu da se voda ne može zamijeniti sa kavom, crnim čajem,
slatkim i gaziranim pićima ili alkoholnim pićima. Kava i alkohol čak
dehidriraju organizam. Također, bitno je znati da žed nije dovoljno
dobar pokazatelj potrebe organizma za vodom. Naprotiv, najčešće trebamo
više vode nego što nas na to žed upozorava.
2. POJAM VODE, KORIŠTENJE VODE I NJENA RASPOROSTRANJENOST
U vodi su nastali prvi oblici života pa je ona izvor i preduslov postojanja
života. Kao i svega živog, glavni sastojak čovjekovog organizma je voda,
pa i njegov opstanak zavisi od vode. Čovjekov organizam voda cini negdje
od oko 57 % ukupne tjelesne mase.Voda se nalazi na površini Zemlje,
u obliku mora, jezera, rijeka, potoka, bara, snijega i leda, u litosferi
(kao podzemna) i u vazduhu (magla, kiša, padavine).Kruženje vode u prirodi
nazivamo hidrološkim ciklusom. Isparavanjem sa velikih vodenih površina
(okeana, mora, jezera, rijeka i sl.), zemlje i biljaka voda odlazi u
gornje slojeve atmosfere gdje se kondenzuje u vidu oblaka, da bi se
kao atmosferske padavine (kiša, snijeg) ponovo vratila na zemlju.
Kao dobar rastvarač voda na svom putu kroz atmosferu rastvara gasove
prisutne u vazduhu kao što su kiseonik i ugljen-dioksid, ali i neke
vrlo štetne gasove kao što su sumporni i azotni oksidi, razne nečistoće
kao što su čestice čađi, prašine, bakterije i sl. Proticanjem kroz slojeve
zemlje do vodonepropusnog sloja, ona rastvara različite soli kao što
su soli natrijuma, kalcijuma, magnezijuma, gvožđa mangana I dr., a i
neke organske materije.
Posljedica toga je da se u prirodi voda nikad ne nalazi bez primjesa
– „čista”.“Svakih osam sekundi, negdje u svijetu, jedno dijete umire
od bolesti nastale zbog uskraćenosti vode i zdravstvenih usluga.” (Svjetska
zdravstvena organizacija, WHO, 2000). WHO ocjenjuje da su problemi s
vodom, pročišćavanjem i higijenom odgovorni za 9,1 posto bolesti koje
se svake godine bilježe u svijetu. Djeca su daleko najčešće žrtve nečiste
vode koja je uzročnik 22 posto bolesti u djece do 14 godina. Isto tako,
voda uzrokuje gotovo 10 posto bolesti u razvijenim zemljama, i u zemljama
u razvoju.
U 35 najteže pogođenih zemalja, više od 15 posto bolesti mogle bi se
trajno spriječiti poboljšanjem kvalitete vode, pročišćavanja i higijene.
3,5 miliona ljudi godišnje umre od bolesti uzrokovanih patogenim mikroorganizmima
iz vode, a 43% smrtnih slučajeva je usljed dijareje. 90% svih smrtnih
slučajeva uzrokovane dijarejom su djeca ispod 5 godina starosti.
2.1. Voda kao supstanca, rasprostranjenost i korištenje
vode
Zbog važnosti koju ima za civilizaciju voda je posljednjih godina nazvana
plavo zlato. Molekul vode sastoji se od dva atoma vodonika i jednog
atoma kiseonika. Između atoma hidrogena i oksigena uspostavljena je
polarna kovalentna hemijska veza, u kojoj su elektroni atoma oksigena
hibridizovani, što uslovljava tetraedarski prostorni raspored molekule,
sa karakterističnim uglom od 105 stepeni. Ovakav trodimezionalni raspored
atoma unutar molekule osigurava njenu polarnost, pa je dio molekule
sa kiseonikom blago negativno nabijen, a dio molekule na kojem se nalaze
vodonikovi atomi blago pozitivan.
Uslijed toga, dolazi do elektrostatičkog privlačenja suprotno nabijenih
dijelova više molekula, na način da kiseonikov negativni nabijeni kraj
molekule privlači pozitivno nabijeni kraj susjedne vodonikove molekule.
Ovako slabe veze među molekulama nazivaju se vodonikove veze. Rezultuje
klasterski model strukture vode koji vodu čini specifičom, karakterističnih
fizikalna i hemijskih svojstva, koje omogućavaju razmjenu materija i
stvaranje živih stanica. Zato sastav vode živom organizmu omogućava
da diše, preživljava i razmnožava se.
Slika 1: Molekul vode
Konzumiranjem vode u organizme dospijevaju i supstance koje voda, prolaženjem
kroz prirodu – u geohidrološkom kruženju na Zemlji, rastvara i nosi
sa sobom. Posebno je to značajno za supstance označene kao minerali.
Njihova važnost je u tome što ih ljudski organizam ne može proizvoditi,
nego ih nadoknađuje hranom i pitkom vodom. Zbog toga je te elemente
potrebno nadoknaditi svakodnevnim konzumiranjem vode, ali kvalitetne.Voda
za piće po svojim karakteristikama ne smije biti štetna po zdravlje
čovjeka. Ona mora da posjeduje dobre organoleptičke osobine (temperatura,
boja, miris, mutnoća i okus) i da je pogodna za pripremu hrane i druge
životne i privredne aktivnosti gdje se traži visok kvalitet vode.
Osnovna podjela vode izvršena je prema njenom porijeklu:
• podzemne i
• površinske vode.
Podzemne vode se dalje dijele na:
• mineralnu,
• izvorsku i
• stolnu.
Mineralna voda nastaje u stalnom ciklusu kruženja vode na zemlji. Ona
koju pijemo zapravo je oborinska voda koja je prije stotinu hiljada
godina prodrla stotinama metara u zemlju. Prilikom prolaska kroz slojeve
zemlje dolazila je u kontakt sa polupropusnim dolomitskim rascjepima
iznad vulkanskih formacija, pročišćavala se i istovremeno obogaćivala
mineralima, elementima u tragovima i ugljičnim dioksidom iz dolomita
karbonalnog porijekla.Izvorska voda se pojavljuje iz podzemnih ležišta
vode koji su zaštićeni od uticaja s površine zemlje i zagađenja.
U sebi sadrži manju količinu minerala nego mineralna voda. Ni izvorska
kao i prirodna mineralna voda ne smije se dezinficirati niti joj se
smije mijenjati hemijski sastav. Sastav izvorske vode, temperatura i
ostale karakteristike moraju biti stalne u okviru prirodnih promjena.2Stolna
voda je mehanički i hemijski pročišćena voda. Dobija se iz podzemnih
i površinskih akumulacija pitke vode te na izvoru ne mora biti čista.
Njena osnovna karakteristika je da je uvijek tretirana, poput taloženja,
flokulacije i UV sterilizacije. Postupcima obrade i dodavanjem dozvoljenih
hemijskih materija dovodi se u takvo stanje koje je za ljudski organizam
dozvoljeno i koje mu ne šteti.
2.2. Vodeni resursi u BiH
Korištenje vode u gradovima vrši veliki pritisak na slatkovodne resurse.
Ubrzani i veliki porast stanovništva na Zemlji, a samim tim i potrebe
za pitkom vodom, odlučujući su faktor za univerzalnu brigu za očuvanje
voda. Veći broj svjetske populacije, 3.3 milijarde, živi u gradovima.
Gradska naselja nastavljaju i dalje da rastu – 38% rasta predstavlja
širenje predgrađa, dok se gradska populacija širi brže nego što se infrastruktura
gradova može tome prilagoditi.
Prema UN izvorima, oko 1.1 milijarda svjetskog stanovništva ovisi o
nesigurnim izvorima vode za piće. Voda za piće je neophodna za ljudski
život, zdravlje i ukupnu dobrobit, tj. za smanjenje siromaštva i gladi.
U gradovima siromašnih zemalja gdje je opskrba vodom nedovoljna, kao
npr. u Bombaju ili u Delhiju, događa se veliko proturječje: najsiromašniji
dio stanovništva nema dovoljno vode i prisiljen ju je kupovati od privatnih
prodavača, po daleko većoj cijeni nego što košta voda iz slavine.
Dobro upravljanje vodom u gradovima mora osigurati pristup higijenski
ispravnoj vodi, promovirati ekonomično korištenje vode, osigurati dobre
sanitarne usluge i nadzirati zagađenje, kako površinskih, tako i podzemnih
voda. Podzemne vode koje se široko koriste za potrebe vodosnabdijevanja,
ugrožavaju otpadne vode iz industrije i naselja koje se bez prečiščavanja
izlivaju u vodotoke. Neadekvatno odlaganje čvrstog otpada, naročito
opasnog (industrijski i medicinski), takođe predstavlja opasnost za
podzemne i površinske vode, a samim tim i za zdravlje stanovništva.
Prema „Istraživanju višestrukih pokazatelja – MICS 2006.“ u Bosni i
Hercegovini 98.7% stanovnika koristi poboljšane izvore vode za piće,
od toga 99.4% u gradskim i 98.4% u seoskim sredinama. Sanitarni način
uklanjanja fekalnih materija ima 93% domaćinstava, pri čemu 99% u gradskim
sredinama i 90% u seoskim sredinama. Na području Federacije BiH, naročito
su zagađene rijeke Željeznica, Miljacka, Krivaja, Zujevina, Jala i rijeka
Bosna, kao i sve rijeke nizvodno od većih gradova i naselja, budući
da se otpadne vode ispuštaju u vodotoke uglavnom bez ikakvog prečišćavanja.
Korita rijeka su veoma često i mjesta za odlaganje čvrstog otpada, što
dodatno utiče na zagađenje. Većina deponija na području Federacije BiH
ne zadovoljava higijenske standarde, što predstavlja opasnost od pojave
i širenja zaraznih bolesti. Evropske zahtjeve za sanitarne deponije
djelimično zadovoljavaju deponije u Sarajevu, Zenici, Mostaru i Bosanskoj
Krupi
Problem zaštite voda od zagađivača javlja se kao sastavni dio ukupne
problematike zaštite i očuvanja životne sredine. Zaštita voda ima široku
i kompleksnu problematiku, kao i interdisciplinarni karakter u postavljanju
i rješavanju konkretnih zadataka. Tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda
je odgovor na izazove gradova koji se šire, sa ciljem da se podstaknu
vlade, organizacije, zajednice i individualci da se aktivno uključe
u problem upravljanja vodom u gradovima.U cilju očuvanja resursa i kvaliteta
vode za piće, kao i unaprijeđenja sanitacije u gradovima neophodno je
poduzeti sljedeće prioritetne mjere:
• legislativu iz oblasti voda usaglasiti sa EU i striktno provoditi
(Protokol o vodi i zdravlju – obavezujući međudržavni dogovor zemalja
evropske regije);
• za sva naselja izgraditi postrojenja za prečišćavanje komunalnih voda;
• industrijske vode predtretmanom dovesti do nivoa da se mogu upustiti
u gradsku kanalizaciju ili prirodni recipijent;
• urediti deponije čvrstog otpada prema Evropskim zahtjevima za sanitarne
deponije.
S obzirom na stanje kvaliteta površinskih i podzemnih voda i stanja
zagađenosti voda uopšte, veoma je važno da šira i stručna javnost shvate
svu ozbiljnost problema i neophodnost zaštite ukupne čovjekove okoline,
a posebno vode kao najvažnijeg faktora održivog razvoja.
Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih zemalja u Evropi i u svijetu,
koja ima značajne rezerve čiste vode za piće. Na području FBiH 73,2%
stanovništva je priključeno na centralni sistem vodosnabdijevanja, koji
je pod stalnim nadzorom i monitoringom javnozdravstvenih službi i sanitarne
inspekcije. Kontrola zdravstvene ispravnosti vode za piće obavlja se
prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće u ovlaštenim
laboratorijama.
Najveći broj neispravnih uzoraka vode za piće dolazi iz lokalnih vodovoda
i individualnih vodoopskrbnih objekata (bunari, cisterne,čatrnje, nekaptirani
izvori), u kojima se voda neredovno ili nikako ne kontroliše. U individualnim
vodoopskrbnim objektima često se ne vrši ni hlorinacija vode. Najčešći
uzroci hemijske neispravnosti su povišen sadržaj teških metala, amonijaka
i nitrata, a mikrobiološke povišen broj ukupnih bakterija.Otpadne vode
predstavljaju opasnost za naše vodne resurse. Kontroli kvaliteta voda
rijeka i jezera ne posvećuje se dovoljno pažnje, što predstavlja značajan
epidemiološki rizik, naročito u ljetnim mjesecima. Biološko-hemijsko
prečiščavanje tečnih otpadnih materija koje se ispuštaju u vodotoke
na području Federacije BiH se ne vrši, dok se otpadne vode mehanički
prečiščavaju u nekoliko gradova (Gradačac, Srebrenik, Neum).
Protokol o vodi i zdravlju je međunarodni pravni instrument za prevenciju,
suzbijanje i smanjenje bolesti koje se prenose vodom. Ovaj obavezujući
međudržavni dogovor zemalja evropske regije, proizišao je iz potrebe
isticanja intersektoralnog pristupa smanjenju zagađenja, održavanju
i obnavljanju vodnih resursa, što doprinosi zaštiti ljudskog zdravlja.
Protokol je donesen i usvojen 1999. godine na Trećoj ministarskoj konferenciji
o okolišu i zdravlju u Londonu. Ujedinjeni narodi, sa sjedištem u Ženevi,
osnovali su i posebno nezavisno tijelo – Odbor za praćenje poštivanja
zakonitosti pri Gospodarstvenoj komisiji za Evropu (UNECE) i pod pokroviteljstvom
Ureda za Evropu Svjetske zdravstvene organizacije. Ovaj odbor osnovan
je za nadzor i osiguranje praćenja poštivanja zakonitosti provedbe Protokola
o vodi i zdravlju. Na ovaj način će se osigurati pristup zdravstveno
ispravnoj vodi za piće, kao temeljnom ljudskom pravu u evropskoj regiji,
koja obuhvaća 54 zemlje. Iako se provedba Protokola o vodi i zdravlju
u našoj zemlji tek očekuje, većina njegovih odredbi i ciljeva već je
ustaljena dugotrajnom praksom.
U očuvanju količine i kvaliteta naših voda može učestvovati svaki pojedinac.
Nije dovoljno samo smanjiti potrošnju vode, već je važno očuvati i kvalitet.
Ukoliko poštujemo jednostavna uputstava, očuvat ćemo našu vodu čistom
(npr. koristiti biorazgradive deterdžente i deterdžente bez fosfata,
ne izlijevati kuhinjske masnoće i ulja u sudoper ili WC, ne ispuštati
ostatke boja u kanalizaciju, ne koristiti WC šolju kao kantu za smeće,
smanjiti upotrebu pesticida i umjetnih gnojiva i zamijeniti ih kompostnom
zemljom itd.).
2.3. Vodeni sportovi u BiH
Vodeni sportovi u Bosni i Hercegovini tek u posljednjih nekoliko godina
doživljavaju svoju ekspanziju. Iako su sve zemlje u regionu počele već
davno s razvjem, najprije vaterpola, pa svih ostalih voednih sportova,
u BiH se vaterpolo počeo razvijati otvaranjem dvaju olimpijskih bazena;
u Sarajevu i u Banjoj Luci.
Naime, u cijloj BiH postoji velika inicijativa za razvoj vaterpola,
ali ono što je najvažnije je da postoji i potencijal i interesovanje
djece za ovaj sport.
Iako ovaj sport ne dobiva previše medijske pažnje, postoje realne
šanse da će vaterpolo u BiH vrlo brzo postati jako popularan sport.
Na dosad održanim evropskim prvenstvima, prema izjavama pojedinih vaterpolo
strućnjaka, BiH, kada bi imala reprezentaciju, bilježila bi jako dobre
rezultate, jer postoje veliki talenti koji sada igraju u bh. klubovima,
ali i šire.
Istina, bh. vaterpolisti su imali reprezentaciju. Pokojni Ivica Bašić
je organizirao utakmicu između reprezentacije BiH i Japana, ali to je
bilo samo jedan jedini put. Ipak, prvi korak je da se iskoriste postojeći
kapaciteti te da se pokuša oformiti klub, odnosno pojačati neki od postojeæih,
kako bi ušli u Jadransku regionalnu ligu.
ZAKLJUČAK
Evropa je kontinent prekograničnih vodnih resursa, pri čemu neke zemlje
primaju više od 50% svoje vode iz susjednih zemalja. Vode sa šest od
ukupno osam većih slivnih područja u Bosni i Hercegovini imaju prekogranični
karakter (slivovi Une, Drine, Save, Neretve, Trebišnjice i Cetine).
Rijeka Sava je veliki tranzitni vodotok za Bosnu i Hercegovinu, koji
dotiče iz Slovenije i Hrvatske, drenira veći dio teritorije zemlje i
nastavlja teči prema ušću u Dunav. Rijeka Drina dotiče u Bosnu i Hercegovinu
iz Crne Gore, dok jedan dio voda sa naše teritorije otiče podzemnim
putem u rijeku Cetinu u Hrvatskoj. Pet većih površinskih tokova izvire
u Bosni i Hercegovini (Una, Vrbas, Bosna, Neretva i Trebišnjica). Zbog
svog geografskog položaja na vododjelnici između Crnomorskog i Jadranskog
sliva, Bosna i Hercegovina predstavlja izrazito „uzvodnu“ zemlju u odnosu
na svoje susjede, Hrvatsku i Srbiju, a takođe i za Rumuniju i Bugarsku.
Resursi pitke vode u cijelom svijetu su ugroženi, ne samo zbog prekomjernog
korištenja i neodgovarajućeg upravljanja, nego i zbog povećanog zagađenja
okoline. Povećanje potrošnje vode zbog većeg životnog standarda, urbanizacije
i industrijalizacije, dovelo je do povećanja količine otpadnih voda
koje se ispuštaju u prirodne vodne sisteme. Rijeke i jezera ne mogu
prihvatiti otpadne materije bez ozbiljnog uticaja na prirodnu ravnotežu,
što dovodi do intenzivnog zagađenja vodnih resursa i gubitka kvalitetne
vode. Zagađenjem površinskih voda smanjuju se i količine higijenski
ispravne podzemne vode, koja se najčešće koristi za piće.U situaciji
kada svaka zemlja nastoji zadovoljiti svoje potrebe za vodom iz ograničenih
vodnih resursa, mnogi predviđaju budućnost ispunjenu sukobima. Međutim,
istorija pokazuje da je saradnja, a ne sukobi, najčešći odgovor na vodogospodarska
prekogranična pitanja. Tokom proteklih 60 godina, bilo je više od 300
međunarodnih sporazuma vezanih za korištenje prekograničnih voda i samo
37 prijavljenih slučajeva sukoba između država u vezi sa vodom. U cilju
zaštite zdravlja sadašnjih i budućih generacija, neophodno je spriječiti
zagađenje vodnih resursa, što zahtijeva odgovornost svake zemlje i njenog
stanovništva, kao i međunarodnu saradnju.
LITERATURA
1. Petlevski Sibila, Voda, Zagreb, 2004.
2. Martin Bogner, Miodrag Stanojević. O vodama, Sarajevo, 2006
3. L. Harr, J. S. Gallagher, G. S. Kell: NBS/NRC Steam Tables, Hemisphere
Publishing Corp., 1984
4. K. N. Marsh, Ed.: Recommended Reference Materials for the Realization
of Physicochemical Properties, Blackwell Scientific Publications,
Oxford, 1987
5. J. V. Sengers, J. T. R. Watson: Improved international formulations
for the viscosity and thermal conductivity of water substance, J.
Phys. Chem. Ref. Data, 15:1291, 1986
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|