Šah možemo smatrati jednom od najpopularnijih igara u svijetu. Šah
ne samo da je zabavna nego je i igra u kojoj igrači moraju imati veliku
koncentraciju i sposobnost predviđanja poteza svog protivnika. Stog
možemo reći da šah razvija „moždne vijuge“. Šah se je otkrio vrlo
rano ali je način igre bio drugačiji s obzirom kakvim ga mi danas
poznajemo. Prvo se je razvio u Indiji, a na temelju raznih legendi
spomilje se i egipetski, rimski i starogrčki šah, pa se tek potom
pojavljuje u Europi i to u Španjolskoj i Rusiji. Te brojne legende
o šahu pokazuju nam put njegova nastajanja i prihvačanja u društvu
koje su počele sredinom VI stoljeća i trajale su sve do XV stoljeća.
Ovim seminarom željeli smo pokazati u kojem je to položaju trenutno
šah, odnosno u kojem položaju je bio od samih početaka pa do danas.
Isto tako pokušali smo pokazati kako šah igraju današnji najbolji
šahisti i do kuda su sve spremni pokazati svoju inteligenciju s obzirom
da se partije igraju i s računalnim programima.
Seminar smo koncipirali u tri dijela, od kojih prvi govori o povijesti
šaha, zatim drugi o šahu u Hrvatskoj i treći dio o najboljim šahistima
svijeta.
Metode koje su korištene prilikom izrade seminarskoga rada su metoda
analize i sinteze.
1. POVIJEST ŠAHA
Šah je raširen po cijelom svijetu i ne postoji ni jedan dio zemlje
gdje se ova igra ne zna ili ne igra. Prošlo je mnogo vremena dok se
je utvrdilo gdje je nastao i kada se šah po prvi puta pojavljuje i
spominje. Na temelju različitih priča i legendi nastale su različite
pretpostavke o egipatskom, starogrčkom i rimskom šahu. Od svih tih
priča najpoznatija je ona o grčkom junaku Palamedu, koji je izmislio
šah za vrijeme opsade Troje da bi vojnicima skratio vrijeme. U arheološkim
iskopinama starih civilizacija pronađene su prastare ploče slične
šahovskoj, ali to nije bio šah kakvog ga mi danas poznajemo. Najstariji
spomenici šahovske igre potječu iz Indije i to iz sredine VI stoljeća.
U jednoj staroj perzijskoj pjesmi priča se da je Indijsko poslanstvo
donijelo perzijskom kralju kome je Indija plaćala danak, šahovsku
ploču sa figurama. Indijci su tražili od kralja da sam pronađe pravila
tajanstvene igre ili da odustane od naplačivanja. Kralj se našao u
čudu ali ih je nadmudrio i dao je perzijskom mudracu da odgonetne
pravila igre. Mudracu je to uspjelo i Indija je, prema tome postala
kolijevka šaha. Međutim, tko je šah izmislio i kada je nastao, ostaje
i dalje misterija i nepoznanica.
2. POJAVA ŠAHA U EUROPI
Šah u Europu dolazi 711. godine kada su Pirinejskim otokom zavladali
Arapi. Prvi pisani podatak o šahu u Europi potječe od arapskog učenjaka
Jahije, koji u jednom svom pravnom djelu spominje šah. To je bilo
795. godine u Španjolskoj. Iz toga vremena potječe i skupocjena šahovska
garnitura od slonove kosti koju je kalif Harun Al Rašid poklonio franačkom
kralju Karlu Velikom. Figure su do francuske revolucije bile pohranjene
u opatiji St. Denis a poslije prenesene u Pariz. Šah se u Europi nije
brzo raširio ali je sigurno da je do XI st. bio poznat po čitavom
zapadnom dijelu. O tom svjedoče sačuvane šahovske figure koje su izrađene
u XI i XII st. kao i mnogi pisani dokumenti.. Katolička crkva nije
baš ljubazno dočekala novu istočnjačku igru. Mnogi duhovni i svjetovni
glavari zabranjivali su igranje šaha poistovjetivši ga s kockanjem
i drugim igrama za novac. Šah je Europljanima bio prespora i dosadna
igra pa su tadašnji matadori šaha putovali od dvora do dvora i organizirali
klađenja za visoke svote. U istočnu Europu šah je dospio drugim putem.
U Aleksijadi sredinom XII st. Ana Komnen spominje kako je njen otac,
bizantijski car Aleksije, često igrao „zatrikion“ a to je zapravo
bio šah. Rusi su se još mnogo ranije upoznali sa šahom, prema nekim
autorima čak sredinom VII st. Šah je u Rusiju dospio izravno iz Azije
starim trgovačkim putem preko Kaspijskog mora i Volge pa otuda u ruskom
jeziku i pojedini stariji nazivi za riječ figura.
Poslije križarskih ratova šah u Europi postaje još popularniji. Isprva
su Europljani u staru istočnjačku kulturu unijeli dosta svojih običaja
koji su sveli šah na nivo pljačke. No poslije je sve više prevladavala
etička šahovska borba te je šah bio priznat kao kulturna razonoda.
Sporo kretanje figura u šahu, što je bilo u skladu s načinom života
istočnjačkih feudalaca, nije odgovaralo nemirnom duhu koji je u to
doba vladao u Europi. Tako se već u XIII st. javljaju prvi pokušaji
da se šahovska igra ubrza. Godine 1283. u Sevilji je izdan rukopis
o šahovskoj igri koji je sadržavao 103 partidosa po nalogu kastilijskog
kralja Alfonsa X Mudrog. To je ujedno i prvo najveće djelo o šahu
na nekom europskom jeziku. Rukopis Alfonsa X Mudrog sjedinjuje arapsku
literaturu o šahu s europskom literaturom pa pored sadržaja donosi
i 150 minijatura u boji prema perzijskom uzoru. Sitne reforme koje
su se zbile u XIII st. nisu mogle zadovoljiti nemirni duh Europljana
pa je interes za šah do polovine XV st. sve više jenjavao. U drugoj
polovini XV st. u doba procvata humanizma i renesanse, i šah doživljava
temeljitu reformu. Šah napokon dobiva suvremeno ruho. Novi, reformirani
način igre nije odmah potisnuo staru igru. Kao početak suvremenog
šaha navodi se 1475. godina.
3. ŠAH U HRVATSKOJ
Legenda kaže da smo „šahovska velesila“ od 998. godine kada je mletački
dužd Petar II. Orseolo ploveći sa svojom mornaricom po Jadranu i prisvajajući
hrvatske gradove, naletio na hrvatsku mornaricu. U borbi koja je uslijedila,
dužd je pobijedio a usput je i zarobio kralja
Držislava te ga odvukao u Mletke. Držislav je u zarobljeništvu kratio
vrijeme šahom a dužd je doznao da je Držislav poprilično dobar u toj
igri te mu ponudio da njih dvojica odigraju tri partije. Ulog je bila
Držislavova sloboda, odnosno ako on dobije sve tri partije slobodan
je, u suprotnom će ostati rob cijelog svog života. Držislav je nakon
silnog treninga kojeg je imao u zatočeništvu pobijedio dužda u sve
tri partije te dobio slobodu.
Osim ove legenda najpoznatiji je Vladimir Vuković hrvatski šahist
i šahovski pisac. Naslov međunarodnog majstora osvojio je 1922. godine
za osvojeno četvrto i sedmo mjesto na jakom međunarodnom turniru u
Beču, gdje je od tadašnjih vodećih igrača pobijedio Tarrascha, Grünfelda
i Sämicha, a remizirao sa Aljehinom i Maroczyjem. Godine 1925. u Zagrebu
pokreće časopis Jugoslavenski šahovski glasnik u kojemu je glavni
urednik. Časopis je postigao visoki ugled u svijetu i imao znatan
broj pretplatnika na svim kontinentima. U svojim se knjigama bavi
poviješću šaha, s posebnim naglaskom na razvoju ideja o strategiji
igre, te modernom šahovskom strategijom, osobito strategijom i taktikom
napada na kralja. Važno je i spomenuti da je prvi šahovski turnir
odigran u Zagrebu u siječnju 1886. godine. Pobjednik je bio dr.sc.
Đuro Pilar. Hrvatski šahovski savez je osnovan 12. svibnja 1912. godine
u Zagrebu, a isto tako i Jugoslavenski šahovsni savez 22. kolovoza
1920.
4. SVIJETSKI ŠAHISTI
4.1. Gari Kasparov
Gari Kimovič Kasparov iz Azerbejdžana je svjetski šahovski prvak od
1985. do 2000. godine. Šah je naučio igrati kao petogodišnjak. Na
svjetskoj rating listi došao je na prvo mjesto ispred tadašnjeg svjetskog
prvaka Anatolija Karpova, 1983. godine i do siječnja 2006. godine
bio je neprekidno prvi. Izuzetnim i nesvakidašnjim talentom rano je
skrenuo pažnju na sebe. Od 1974. godine uči u šahovskoj školi koju
je vodio bivši svjetski prvak Mihail Botvinik. Godine 1976. kao trinaestogodišnjak,
osvojio je prvenstvo SSSR za igrače do 18 godina. Svjetska šahovska
javnost ga je upoznala 1979. godine kada je uvjerljivo pobijedio na
turniru u Banja Luci. Slijedeće godine priznat mu je naslov velemajstora.
Brzo je napredovao a 1982. godine na prvenstvu SSSR podijelio je prvo
mjesto s Lavom Psahisom. U mečevima kandidata 1983. godine postiže
uvjerljive pobjede. U četvrtfinalu pobjeđuje Beljavskog, u polufinalu
Korčnoja, te u finalu Smislova, koji je bio svjetski prvak, pet godina
prije Kasparovog rođenja. Kasparov je sa 21 godinom bio najmlađi igrač
koji je igrao meč za prvenstvo svijeta. Nasuprot njega bio je Anatolij
Karpov. Neobičnim spletom okolnosti u toku šest godina Kasparov i
Karpov odigrali su pet mečeva za svjetsko prvenstvo. Obojica su daleko
nadmašili sve ostale svjetske šahiste. U tim su mečevima odigrali
ukupno 144 partije. Osim sa svijetskim šahistima, šah je igrao i sa
računalima, odnono računalnim programima, koji su početkom prvog desetljeća
postali toliko jaki da pobijede većinu partija i protiv vodećih velemajstora.
Slika 1. Gari Kasparov i Anatolij Karpov
4.2. Anatolij Karpov
Anatolij Karpov ruski šahovski velemajstor i bivši svjetski prvak
rođen je 1951. godine u Zlatoustu, bivšem Sovjetskom Savezu. Šah je
počeo igrati vrlo rano, sa nepune četiri godine. Sa dvanaest godina
primljen je u prestižnu šahovsku školu Mihaila Botvinika. Dolaskom
u šahovsku školu za mlade preskočio je pet razina i prvi turnir igrao
s mladićima pete kategorije odraslih. Neosporno je to da je talenat
mladog Anatolija bio izniman. Tri godine kasnije, sa nepunih petnaest
godina postaje najmlađi sovijetski nacionalni majstor i nekoliko mjeseci
kasnije pobjeđuje na svom prvom međunarodnom turniru. 1966. godine
pobijeđuje na međunarodnom natjecanju u Čehoslovačkoj, zahvaljujući
pogrešci tajnika šahovske federacije koji je mislio da ih šalje na
juniorski međunarodni turnir, te je tako porazio cijelu Čehoslovačku
prvu momčad.
Tri godine kasnije Karpov postaje prvi sovjetski igrač koji postaje
svjetski juniorski prvak poslije Borisa Spaskog (koji je tu titulu
osvojio još 1955. godine). Iste godine osvaja četvrto mjesto na međunarodnom
turniru u Caracasu, Venecuela, i postaje najmlađi svjetski velemajstor.
Iz turnira u turnir Anatolij se sve više diže i pokazuje značajna
poboljšanja u svojoj igri. Tomu svejedoći i nagli skok njegovog rejtinga
na svjetskoj šahovskoj sceni koji je 1971. iznosio 2540, a 1973. čak
2660 bodova. Prvim mjestom na Lenjingradskom međunarodnom turniru
kvalificirao se među potencijalne izazivače tadašnjeg svjetskog prvaka,
amerikanca Roberta „Bobbyja“ Fischera.
Uoči meča sa Karpovim, Fischer je imao brojne zahtjeve koje je uputio
Svjetskoj šahovskoj federaciji (FIDE), koje mu oni nisu ispunili,
te je odbio igrati za titulu i mladi Anatolij Karpov postaje bez finalne
borbe Svjetski prvak u šahu. Posramljen što je na takav način postao
svjetski prvak, očajnički je pokušavao dokazati da mu zasluženo pripada
titula. U narednih deset godina učestvovao je na svim značajnim turnirima
i konstantno pobjeđivao na turnirima na kojima su sudjelovali najjači
igrači na svjetu.
4.2.1. Dvoboji sa Viktorom Korčnojem
Titulu svjetskog prvaka Karpov je prvi put branio protiv Viktora Korčnoja
(Korchnoi) 1978. godine. Bilo je to u Manili na Filipinima. Njihovi
međusobni dvoboji ostali su zapamčeni i po tome jer su se u šah uplitali
politika, mediji, tajne službe, navodno čak i parapsihologija.
Šah je bio jedan od najjačih sportova u SSSR-u i stoga velik izazov
politici. Politika je kroz šah osiguravala svoj utjecaj. U određenom
vremenu šah je bio polje borbe kapitalizma i socijalizma. Sovjetskim
političkim vođama izrazito je bilo stalo održati tradiciju šahovskih
velemajstora i prvaka svijeta. U ovom meču Karpov je predstavljao
simbol države, Korčnoj nije. Korčnoj je napustio zemlju i više nije
mogao biti njen predstavnik. Kada je Fischer 1974. godine odbio braniti
naslov prvaka svijeta, jer ih Karpov nije prihvatio, oglasio se Korčnoj
i rekao „Ako Fischerove uvjete Karpov ne prihvaća, ja sam ih spreman
prihvatiti i igrati protiv Fischera po njima“. Izbio je veliki
skandal, te je Korčnoj imao velikih problema, jer je imao velik broj
šahovskih neprijatelja. Prvi od dva dvoboja, onaj na Filipinima, dobio
je Karpov sa 6-5 uz 21 remi.
Tijekom meča u Italiji Korčnoj optužuje Karpova da je pobijedio zahvaljujući
KGB-u i parapsihologiji. Što dakako nije istina, te se kasnije doznalo
da je to bio iscenirani pokušaj Korčnoja da pred svijetom oblati samog
Karpova. Meč koji je Karpov dobio sa 11-7 ostao je zapamčen pod nazivom
„Masakr u Meranu“. Istina je da je Karpov kroz život zagovarao socijalizam
te da je bio jedan od članova parlamenta za vrijeme Gorbačova.
Slika 2. Anatolij Karpov i Viktor Korčnoj
4.2.2. Vrhunac karijere
Karpovova turnirska karijera dostiže svoj vrhunac na izuzetnom Supervelemajstorskom
turniru u Montrealu, Kanada, 1979. godine gdje pobjeđuje zajedno sa
Mihailom Taljom a ispred velemajstora kao što su Jan Timan, Ljubomir
Ljubojević, Boris Spaski i Ljubomir Kavalek. Karpov nastavlja nizati
pobjede te 1984. godine biva izazvan od prilično novog imena na šahovskoj
sceni, Garija Kasparova.
Iako je Karpov poveo sa 4-0 i bile su mu potrebno dvije pobjede da
zadrži titulu, sledećih 16 partija se završavaju remijem, a u 31.
partiji je imao dobijenu poziciju za odbranu titule, griješi i partija
se završava remijem. Karpov gubi sljedeću partiju. Poslije poraza
u još dvije partije. Karpov doživljava živčani slom i predsjednik
FIDE prekida meč. U uzvratu, 1985. godine Kasparov dobija meč sa 13-11
i tako se prekida desetogodišnjica njegove vladavine. Karpov i Kasparov
sastajali su se još tri puta za titulu svjetskog prvaka u Londonu
(1986.), Lenjingradu (1987.) i New Yorku (1990.). Sva tri meča dobio
je Kasparov. Nakon poraza 1985. godine svi su mislili da je to kraj
velikog Karpova. No 1993. godine ponovo osvaja status svjetskog prvaka
po FIDE-u i tu titulu zadržava sve do 1999. godine.
Slika 3. Susret Kasparov-Karpov
5. RAČUNALNI ŠAH
Počeci razvoja računalnog šaha sežu u sedamdesete godine prošloga
stoljeća. Jedan od prvih šahovskih programa nazvan je Chess. Isprva
su dobri šahisti lako pobjeđivali računala u šahovskim partijama,
no bilo je jasno da će se u ne tako dalekoj budućnosti pojaviti još
moćniji strojevi pred kojima će pokleknuti i najbolji velemajstori.
U veljači 1996. godine Gari Kasparov igrao je meč u šest partija protiv
IBM-ovog računala „Deep Blue“. Izgubio je prvu partiju, ali je potom
dobio tri partije uz dva remija. „Deep Blue“ je bio posebno računalo
sastavljen do 50 PC-a, spojenih u cjelinu samo za ovu namjenu. U studenom
2003. godine igrao je meč u četiri partije protiv programa X3D Fritz.
U meču je korištena virtualna tabla, 3D naočale i sistem za prepoznavanje
glasa. Meč je završen neriješeno 1:1 uz dva remija.
Slika 4. Gari Kasparov vs Deep Blue
Zaključak
Iako se pravo podrijetlo šaha ne zna ni danas, smatra se da je ova
u današnje vrijeme sve popularnija igra nastala na području Indije,
te se smatra jednom od najstarijih poznatih igara. O popularnosti
ove igre govori podatak da je tijekom povijesti igrana na dvorevima
velikih vladara te je korištena kao poligon za određene političke
nakane od strane svjetskih velesila. Kako i u drugim sportovima tako
je i u šahu poželjno da osoba koja se namjerava baviti njime da posjeduje
određene predispozicije. Mnogi današnji svejetski šahovski velemajstori
svoj „šahovski put“ započeli su vrlo rano. Selekcije djece za ovaj
sport vrlo su rigorozne te samo mali broj njih, oni najbolji uspiju
dobiti priliku za profesionalno bavljenje ovim sportom.
Kroz dvadeseto stoljeće najdublji trag u svjetskom šahu ostavili
su sovjetski (ruski) šahisti. U ovom seminarskom radu istaknuli smo
možda dva ponajbolja, Garija Kasparova i Anatolija Karpova. Obojica
su imali gotovo bezprijekornu karijeru, te se moze reći da su gotovo
dva desteljeća vladali svijetskim šahom. Njihova imena često su se
pojavljivala i zbog njihove druge strane života, politike. Opće je
poznato da su Kasparov i Karpov bili predstavnici dviju sukobljenih
političkih strana, čime je pobjeda u međusobnim dvobojima bila još
vrijednija.
No ako pogledamo njihove uspijehe, usredotočimo se na rezultate koje
su postizali, shvatiti ćemo da su ova dva velikana uložili mnogo truda,
vremena, ljubavi i želje da bi postali ono što su bili i što su danas,
svjetske legende i uzori novim naraštajima malih šahista.
Popis literature
1. E. Dalby, „Knjiga o šahu“, Knjigotisak, Šibenik 2003.
2. I. Gross, Povijest šaha, Mladost d.d., Zagreb, 1997.
www.chessbase.com
www.crochess.com
www.sahklube4.hr
hr.wikipedia.org
Popis slika
Slika 1. Gari Kasparov i Anatolij Karpov
Slika 2. Gari Kasparov vs Deep Blue
Slika 3. Susret Karpov – Korčnoj
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|