Pod tehnikom u sportu podrazumijevamo izvođenje nekog pokreta ili kretanja prema utvrđenom načinu i redoslijedu, odnosno biomehanički ispravno i djelotvorno izvođenje struktura gibanja.
U košarci pod pojmom tehnike možemo smatrati način izvođenja i primjenjivanja specijalnih pokreta i kretanja, sa i bez lopte, u cilju uspješnog rješavanja određenih zadataka i situacija u igri.
Moramo razlikovati osnovni mehanizam tehničkih elemenata i individualnu tehniku (stil). Osnovni mehanizam je određeni redoslijed, po kojem se neki tehnički element odvija, a određuje se na osnovu izučavanja structure dotičnog elementa i željenog cilja kao i pravila igre.
Kada započeti s učenjem košarke?
Najprije se moraju ispuniti materijalni i kadrovski uvjeti i to u sredini koja ima određenu tradiciju. Djeca trebaju imati ne samo fizičku zrelost, već i određenu razvijenost centralnog živčanog sustava, mišićnog i srčanog sustava, te osjetilost čula, koje omogućavaju brže shvaćanje i savladavanje određenih kretnih struktura. Iz naprijed navedenog možemo zaključiti da djeca od 10 – 11 godina neće imati problema s uključivanjem u trenažni proces učenja košarke. Kod učenja tehnike treba težiti za tim da ona bude što preciznija, što većeg opsega i automatizirana. U prvoj fazi učenja trebamo element, pokret, pravilno naučiti, a u fazi usavršavanja naučenu tehniku primjeniti u određenim situacijskim uvjetima.
Jedna od podjela tehnike u košarci je:
1. kretanje igrača bez lopte
2. tehnika s loptom

Redoslijed izlaganja pojedinih grupa elemenata prema ovoj podjeli odgovara logičnom redoslijedu njihovog primjenjivanja u igri, počevši od hodanja, trčanja, zaustavljanja, kretanja u košarkaškom stavu, skokova, pivotiranja zatim vođenja lopte, hvatanja i dodavanja lopte te šutiranja na koš. Jedna od dilema kod pisanja ovog materijala koju nisam razriješio, je korištenje naziva tehničkih i taktičkih elemenata košarke. Naime rasprostranjenost košarke u cijelom svijetu i zemlja postoje bina košarke, a nadasve izvor osnovne literature u naš je jezik unio mnogo tuđica, ali po mom mišljenju filološko čistunstvo ne bi smjelo biti jači argument od raširene upotrebe pojedinih riječi, izraza, u praksi i to kako u literaturi naših autora, prevedenoj literaturi, pisanoj riječi u medijima, svakodnevnom govoru i.t.d

1. KRETANJA BEZ LOPTE

Općenito, uspjeh u kretanju, pa prema tome i u igri, umnogome zavisi od sposobnosti održavanja ravnoteže. Igrač koji lako gubi ravnotežu ne može uspješno obavljati svoje zadatke. Košarka zahvaljujući izuzetnoj dinamici i eksplozivnosti obiluje brzim, iznenadnim kretanjima (start, mijenjanja pravca, zaustavljanje) i ona iziskuje dobar osjećaj ravnoteže. Poradi toga potrebno je vježbama hodanja, trčanja, skokova, poskoka, okreta, naglih promjena ritma i pravca, kretanja na smanjenoj površini oslonca, usavršavati ravnotežu, tj. igrač treba biti sposoban da iz određenog položaja, stava, u bilo kojem trenutku može krenuti različitom brzinom u bilo kojem novom pravcu.
Razlikujemo:
1.1.) H o d a nj e
1.2.) T r č a nj e
1.3.) Z a u s t a v lj a nj e
1.4.) K r e t a nj e u s t a v u
1.5.) O k r e t i, p i v o t i r a nj e
1.6.) S k o k o v i
1.7.) F i n t i r a nj e

1.1.) HODANJE je ciklično kretanje, prelaženje s noge na nogu uz istovremeni rad ruku. Hoda se po sistmu suprotna noga - ruka. Hodanje u treningu najmlađih košarkaša može se koristiti u slijedećim varijantama:
- hodanje obično
- hodanje na prstima
- hodanje na petama
- hodanje na unutrašnjem i vanjskom rubu stopala
- hodanje tiho (kao mačka)
- hodanje lupanjem o podlogu
- hodanje niz i uz strminu
- hodanje dugim koracima
- hodanje s divergentno postavljenim stopalima
- hodanje u polučučnju, čučnju i četveronoške
- hodanje vijugavo i kružno
- hodanje s opterećenjem
- hodanje unazad sa svim ovim navedenim varijantama

1.2.) TRČANJE, u košarci postoji više načina trčanja: naprijed, bočno,
križanjem koraka, natraške, pravocrtno i krivudavo (krivocrtno). Karakteristično je za sve vrste trčanja da se brzina i pravac stalno mijenja, a rad ruku, umjesto ritmičkog kretanja, u najviše slučajeva koristi se za obavljanje raznih zadataka ( hvatanje, dodavanje, vođenje lopte, šut na koš, ometanje protivničkog igrača).
Razlikujemo: - trčanje naprijed,
- trčanje bočno i
- trčanje natraške, unazad
U vježbama trčanja najprije trčimo lagano, sporo, zatim sve brže i brže uz često mijenjanje brzine i trčanje s čestim i naglim zaustavljanjem.

1.2.1. Mijenjanje pravca kretanja, poradi zaobilaženja i oslobađanja od protivnika u igri se često mijenja pravac kretanja. Naučeni elementi trčanja samo će onda postati korisni, ako smo u stanju povezati ih u brzim promjenama pravca. Zbog svoje važnosti mijenjanje pravca kretanja treba vježbati bez i s loptom na svakom treningu. Pravac možemo mijenjati u samom trku ili poslije zaustavljanja, znači da razlikujemo:

1.2.1.1. mijenjanje pravca kretanja bez zaustavljanja; najjednostavniji način promjene pravca u kretanju je krivudavo trčanje gdje je važno da se gornjim dijelom tijela nagnemo prema "centru kruga", a istovremeno vanjskom rukom energično radimo.
Drugi način je odskokom koso u stranu. Izvodimo ga tako da se u trčanju jednom nogom jače odrazimo i preskočimo na drugu nogu, koju odmah postavimo u novi pravac kretanja. Važno je naglo prebacivanje težišta tijela i finta.

1.2.1.2. mijenjanje pravca zustavljanjem; koristi se kada se želi promijeniti pravac u brzom trčanju pod većim kutom (70 - 180 stupnjeva). Pravac kretanja se mijenja tako da se u trenutku zaustavljanja okrenemo u željenom pravcu poskokom i trenutnim trčanjem u novom pravcu.

1.3.) ZAUSTAVLJANJE, u današnjoj košarci punoj dinamike zaustavljanje je vrlo važan tehnički element. Zaustavljanje omogućuje brzu promjenu ritma i pravca kretanja, mogu se izbjeći povrede od sudara ili nepotrebne osobne greške. Bez dobre tehnike zaustavljanja igrači će kasniti u akcijama koje slijede nakon zaustavljanja, odnosno imati će problema s ravnotežom pa će se napadači teško osloboditi protivnika, odnosno obrambeni igrači neće brzo, pravovremeno, reagirati na akcije napadača.
Osnovni faktori za dobro zaustavljanje:
- neutraliziranje sile inercije,
- snižavanje, spuštanje, težišta tijela i
- trenje, koje treba biti što veće, a ovisno je od podloge i potplatama
tenisica.

Zaustavljanje u igri se primjenjuje:
- u igri bez lopte
- kod vođenja, driblinga,
- kod hvatanja lopte u trčanju i kod šutiranja

Zaustavljanje može biti:

1.3.1. dvotaktno, u dva koraka, dodira, iskorakom, izmjeničnim korakom
1.3.2. jednotaktno, sunožnim doskokom, paralelnim
Metodika; tehnički element demonstriramo normalno i dajemo jezgrovito obrazloženje. Zatim to izvodimo ovisno o tehničkom elemetu sporije i u "dijelovima".

1.3.1. D v o t a k t n o zaustavljanje možemo izvoditi:
- Iskorakom, tako da se predposljednji korak produži, a težina tijela se premjesti unazad uz istovremeno smanjenje visine. Noga se jače zgrči, što postupno usporava brzinu (prvi takt). Zatim se drugom nogom iskorači naprijed i stopalo se postavi petom malo van (drugi takt). Reakcija podloge preko prednje noge stvara silu suprotnu od smjera inercije, a položaj stopala daje stabilnost. Ovo zaustavljanje se koristi kod malih brzina.
- Izmjeničnim korakom izvodi se tako da se nogom koja je zadnja dotakla podlogu izvrši odraz, zatim slijedi nizak let i doskok na drugu nogu, koja se jako zgrči radi spuštanja težišta tijela (prvi takt), nakon čega slijedi brz odlučan korak naprijed odskočnom nogom, uz istovremeno premještanje težine tijela nazad (drugi takt). Ovaj način se koristi prilikom naglog zaustavljanja kod hvatanja lopte u trku ili zaustavljanja u driblingu, uglavnom kod većih brzina. U slučaju gubljenja ravnoteže kod zaustavljanja sa dva dodira pomažemo si tako da nogom koja je naprijed učinimo nekoliko sitnih dodira ("klizajućih koraka") naprijed, dok se peta "zadnje" noge podiže, noga se sasvim ispruži, ali stojna noga mora ostati na mjestu.

1.3.2. J e d n o t a k t n o, sunožno paralelno zaustavljanje je tehnički najefikasnije superiorno, ali mehanički nešto teže. Izvodi se odrazom pri posljednjem koraku trčanja, zatim se poslije niskog leta doskoči sunožno u paralelni (ili mali – lagani dijagonalni) stav. Za vrijeme leta gornji dio tijela se brzo prebaci unazad, a noge naprijed uz snižavanje točke težišta tijela. Prilikom doskoka igrač zauzima stav kao da sjedi naslonjen na stolici. Ravnotežu uspostavljamo premještanjem trupa, naprijed - nazad.

1.4.) KRETANJE U STAVU
Jedno od specifičnih koordiniranih kretanja u košarci je kretanje u košarkaškom stavu i treba ga korektno naučiti u najranijoj dobi. Ovakav stav pravi od košarkaša "katapult" spremnog na reakciju. Kretanje u košarkaškom stavu pruža igračima mnoge prednosti u odnosu na klasično kretanje. Igraču daje veću potpornu površinu, bolju ravnotežu tijela i veće zauzimanje prostora pa mu omogućuje da trenutno započne ma koju akciju, brzu promjenu uloge iz obrane u kontranapad i na kraju akcije mu osigurava sigurno zaustavljanje i stabilnost. Pri dužem stajanju ili kretanju u košarkaškom stavu poradi odnosa u polugama i zglobovima, smanjuje se radna sposobnost mišića i zato ga treba dugo vježbati, ne samo da bi se tjelesno izdržao, već i stoga da se steknu navike kretanja u jednom položaju na koji nismo naviknuti. Zavisno od položaja ramena u odnosu na stopala razlikujemo dva stava:
dijagonalni i paralelni. I jedan i drugi mogu se uspješno primjenjivati i u obrani i u napadu. No, prevladava mišljenje da se dijagonalni stav više koristi u obrani, a paralelni u napadu. Razlog je u tome što su kod dijagonalnog stava veće mogućnosti za kretanje naprijed-nazad, a to su najčešće kretnje u obrani. Kod paralelnog stava lakše su kretnje u jednu i drugu stranu, a i polazak naprijed je brži te se zbog toga više primjenjuje u
napadu.

1.4.1. P a r a l e l n i   s t a v, Paralelni se zove i zato što su osovine koje spajaju pojedine dijelove nogu i osovine skočnih zglobova paralelne. Stopala su paralelna, a razmak između jednog i drugog stopala je približno jedna stopa, odnosno to je najmanji razmak, a on će se povećavati zavisno od akcije koja slijedi, kao i od visine igrača, tj. konstitucije pojedinog igrača. Ako je igrač viši razmak između stopala biti će veći i obrnuto. Težina tijela podjednako je raspoređena na obje noge (na prednjem dijelu stopala). Noge su u koljenu blago savijene (kut nikad manji od 90 stupnjeva, jer inače nema brzog starta), zdjelica (karlica) je povučena nazad kao kompenzacija za bolju ravnotežu. Tijelo je nagnuto malo naprijed, glava podignuta poradi bolje preglednosti, a ruke su savijene u laktovima, u obrani podignute koso gore ili jedna koso gore, a druga koso dolje s dlanovima okrenutim gore. U napadu će ruke biti ispred tijela spremne za primanje lopte. Kod obrambenog stava razmak između stopala kao i savijenost koljena biti će veća. Sve ovo čini se poradi bolje stabilnosti i veće pokretljivosti. Budući da kod ovog stava vrlo brzo izlazimo iz ravnotežnog položaja "naprijed-nazad", to nam je pokretljivost tijela u tim pravcina slabija, dok je bočna bolja.

1.4.2. D i j a g o n a l n i   s t a v, za ovaj stav je karakteristično da kukovi i ramena nisu okrenuti u istom pravcu. Kukovi su koso u odnosu na dotadašnji pravac kretanja. Stopala su okrenuta u istu stranu, a razmaknuta su kao i kod paralelnog stava, ali tako da ako je stopalo lijeve noge naprijed, stopalo desne noge odnosno prsti trebaju biti približno u visini pete iskoračene noge. Zapravo su stopala postavljena u dijagonalno udaljenim "kutevima pravokutnika". Ramena su manje ili više okrenuta u pravcu kretanja. Poradi toga potrebno je trup zasukati u stranu iskoračene noge. U dijagonalnom košarkaškom stavu, imamo veću mogućnost težinu tijela prenositi s jedne na drugu nogu (na iskoračenu ili onu koja je natrag), pa je veća pokretljivost tijela koso naprijed i koso nazad. Položaj tijela, ruku i savijenost koljena odgovara onom što jeveć rečeno za paralelni stav.
U košarkaškom stavu možemo se kretati na dva načina: Kretanje l i j e v o - d e s n o izvodi se tako da se nogom koja se nalazi u pravcu kretanja iskorači u stranu, a drugom nogom se izvrši privlačenje do prvobitnog stava. Iz osnovnog stava prelazi se u širi stav i ponovo vraća u početni. Kretanje se izvodi "privlačnim-klizajućim" koracima pri čemu je jedno stopalo uvijek u dodiru s podlogom.

1.5.) OKRETI, PIVOTIRANJE
Za pravovremenost i brzinu reagiranja u složenim situacijama, za transformaciju kretanja i prilagođavanja novonastaloj situaciji vrlo su bitni okreti.
Posebnu važnost imaju: - okreti u zraku - okreti na podu, p i v o t i r a nj e

1.5.1. Okreti u zraku su jedan od temelja za aktivnu transformaciju (tranziciju) obrane u kontranapad.

1.5.2. Pivotiranje je element pomoću kojeg, na osnovu pravila, igrač može duže zadržati loptu, a da istovremeno učini više od dva dodira, ali samo istom nogom. Cilj pivotiranja je da igrač dovede sebe u povoljniju situaciju za polazak u dribling, dodavanje ili šut, kao i da zaštiti loptu od protivnika ,da izbaci obrambenog igrača iz ravnoteže, da kvalitetnije postavi blokadu i izađe iz blokade i da spriječi hvatanje odbijenih lopti protivničkim igračima. Ono se može primjeniti prije polaska u dribling, kao i poslije zaustavljanja iz vođenja. Pivotiranje nastaje kada igrač (najčešće dok drži loptu) jednom nogom stalno dodiruje tlo, a drugu pomiče naprijed, nazad, u stranu ili je okreće oko one prve (stajne) noge. Pomicanje se može ponavljati. Stajna noga mora uvijek biti u dodiru s određenom točkom na tlu bar jednom svojom točkom stopala. Stajna noga se ne smije podignuti i opet spustiti na tlo, niti smije kliziti po tlu. Pravila igre nam određuju koja je noga stajna, ovisno od paralelnog stava (po izboru, bilo koja) ili dijagonalnog stava (ona koja je prva dodirnula tlo kod zaustavljanja). Pivotiranje možemo koristiti i u napadu i u obrani. Zbog specifičnosti vježbi (okreti oko stajne noge) vježbe za pivotiranje usavršavaju i ravnotežu tijela i poboljšavaju korištenje vidnog polja. Kod pivotiranja osnovni stav je nešto niži, položaj tijela u blagom pretklonu,položaj glave i pogled naprijed (brada u visini vrha tenisica), lopta se drži s obje strane i zaštićuje se privlačenjem blizu stomaka (trbušnog zida) ili sa strane, zavisno od situacije. Pivotiranje započinje odrazom (odgurivanjem) noge kojom želimo koračati, prebacimo težinu tijela na stajnu nogu (jagodice stopala) uz istovremeni korak unazad ili u stranu ili unaprijed. Za vrijeme koračanja točka težišta tijela ne smije se podizati i spuštati, već je treba zadržati približno u istoj visini. Važno je još jednom napomenuti da se pivotiranje izvodi oko prednjeg dijela stopala i da je kod dijagonalnog stave peta stajne noge uvijek više podignuta.

1.6.) SKOKOVI, u košarci su sve vrste kretanja isprepletene skokovima, koji se izvode radi dolaženja u posjed lopte, zatim u cilju dodavanja, odbijanja, blokiranja šuta i šuta na koš. Košarkaška igra započinje skokom. Mogli bi reći da ekipa koja bolje i više skače ima izvjesnu prednost u postizanju krajnjeg rezultata. Kao što vidimo, skokovi se primjenjuju kako u obrani tako i u napadu. Da bi igrač pri skakanju bio uspješan moraju se poštivati neki momenti; pravovremenost, brzina, max. visina ili daljina, kao i sposobnost
zauzimanja najpovoljnije pozicije u odnosu na loptu i protivnika. Procjena pravca i parabole leta lopte (pravovremenost) uz primjerenu brzinu daju max. visinu ili daljinu.
V r s t e s k o k o v a : - Skokovi iz mjesta; imaju ovakav redosljed: odskok, let i doskok
- Skokovi iz zaleta; imaju ovakav redosljed: zalet, odskok, let i doskok.

1.7.) FINTIRANJE, termin fintiranje odnosno finta kod nas je usvojen iz strane športske literature. U prijevodu taj izraz znači zavaravanje, varka, (na talijanskom jeziku znači varka). Finta je naznačeni pokret bilo kojim dijelom tijela, pogledom ili loptom uz promjenu pravca i brzine kretanja s ciljem da se zavara protivnika, tj. finta se izvodi da bi se ostvarilo što sigurnije dodavanje lopte, polazak u vođenje (ulazak prema košu), šutiranje na koš i oslobađanje od protivničkog igrača (otkrivanje). To je dakle, takvo složeno tehničko-taktičko kretanje kojim zavaravamo protivnika, pokušavamo ga na trenutak izbaciti iz ravnoteže, navodimo ga da se pokrene ili postavi tako kako nama odgovara. Zbog toga se finta uvijek sastoji od prividne (lažne) i od stvarne akcije.

2. TEHNIKA S LOPTOM

U ovom dijelu obratiti ćemo:
2.1. vođenje lopte – dribling
2.2. držanje, hvatanje lopte
2.3. dodavanje lopte
2.4. šutiranje

2.1. VOĐENJE LOPTE - DRIBLING

Vođenje lopte je jedan od načina koji pravila dozvoljavaju da se u košarci krećemo s loptom. Prema pravilima košarke ne smijemo učiniti više od dva dodira (osim pivotiranja) zadržavajući loptu u rukama. Također pravila ne dozvoljavaju vođenje lopte s dvije ruke istovremeno tj. smije se voditi istovremeno samo s jednom rukom. Dozvoljeno je naizmjenično vođenje (odgurivanje) lopte desnom i lijevom rukom, ali nijednog trenutka rukom (šakom) ne smijemo doći ispod donjeg dijela lopte (u odnosu na pravac guranja lopte ka podlozi), a također ne smijemo "zadržavati" loptu makar i jednom rukom.
Vođenje je vrlo složen element tehnike jer traži sinhroniziranu tehniku trčanja i "rada ruku". I jedno i drugo odvija se s loptom. Usvajanje ovog složenog elementa tehnike traži uporno ponavljanje kako bi se čitav "motorički obrazac" automotizirao, tj. odvijao bez svjesne kontrole kretanja, a zatim i bez vizuelne kontrole lopte. Vođenje lopte, dribling, je veoma efektan i atraktivan oblik osvajanja prostora, ali ga unatoč tome treba koristiti samo onda kada je to neophodno; ne smijemo se dovesti u situaciju da ga koristimo neumjereno,
neekonomično i neefikasno jer time smanjujemo mogućnost izbora slijedećih napadačkih akcija svoje ekipe, dajemo vremena protivniku da postavi obranu, trošimo nepotrebno svoju energiju.
Igrača teba naučiti da može:
a) podjednako voditi loptu lijevom i desnom rukom
b) voditi loptu tako da to vođenje bitno ne smanjuje njegovu brzinu kretanja
c) voditi loptu tako da je ne gleda, odnosno da gleda ispred sebe
d) pri vođenju lopte naglo mijenjati brzinu kretanja - ritam
e) pri vođenju lopte naglo mijenjati pravac kretanja kao i ruku kojom vodi
f) pri vođenju lopte naglo mijenjati visinu vođenja (nisko, visoko) odnosno
smjenjivati takva vođenja
g) i da se zna iz vođenja zaustaviti bilo hvatanjem lopte ili da je i dalje vodi

2.1.1. Vođenje u mjestu:
Košarkaški stav kod vođenja u mjestu može biti paralelan ili dijagonalan, a koji ćemo primjeniti ovisi od pozicije suigrača i protivničkog igrača. Za dribling u mjestu korisniji je dijagonalni stav budući da osigurava bolju pokretljivost naprijed - nazad, a to su najčešći pravci kojim se pri vođenju krećemo.

2.1.2. Polazak u dribling iz mjesta kad loptu držimo u rukama:
Prethodna akcija, zaustavljanje, odnosno stav; paralelni ili dijagonalni, položaj protivnika bitno utječe na tehniku polaska u dribling, no uglavnom razlikujemo dva načina polaska u dribling.

Polazak u dribling direktnim korakom

Polazak u dribling ukrštenim korakom (cross-over)

Nisko vođenje

Visoko vođenje

2.1.3. Promjena pravca vođenja

2.1.3.1. promjenom ruke:
Za ovu promjenu bitna je pravovremenost i odlično održavanje ravnotežnog položaja što se postiže pravilnim izvođenjem i odbacivanjem svih nepotrebnih kretnji. Sama promjena će zavisiti od protivnika, a ruka kojom vodimo loptu također ćwe se mijenjati zavisno od protivnika. Kod toga treba imati na umu osnovni zahtjev kod vođenja: naše tijelo mora uvijek biti između protivnika i lopte koju vodimo. Oštra i nagla promjena pravca može nam pomoći kod oslobađanja od protivnika, a ako je ona još povezana s promjenom brzine uspjeh je siguran. Kod toga treba paziti da ne dođe do "nošenja" lopte što je prekršaj pravila.

2.1.3.2. Promjena pravca driblingom iza leđa:
Igrač koji vodi loptu se kratkotrajno zaustavi, zapravo na kratko mujenja ritam. Rukom kojom dribla, "gura", loptu iza leđa ispod stražnjice, tempirajući njen odskok tako da se putanja lopte nastavi nešto ispred iskoračene noge, gdje je prihvaća suprotna ruka i nastavlja dribling.

2.1.6.3. Promjena pravca s okretom (rolling)
Ova promjena ima prednost u zaštiti lopte, jer je napadač okrenut protivniku polubočno ili leđima, odnosno u trenutku okreta obrambeni igrač je između driblera i lopte.
Nepovoljno je kod ove promjene to što je u jednom trenutku dribler leđima okrenut i prema svojim suigračima, te u tom trenutku gubi pregled igre. Loptu vodimo desnom rukom u visini natkoljenice (bedra). Dugim korakom lijeve noge krenemo u protivnika - između njegovih stopala. Prenesemo težište na prednji dio stopala i okrenemo tijelo za 3/4 oko njega na lijevo driblajući desnom rukom (na visini ne višoj od koljena) tako da postavljajući šaku bočno i iza lopte snažno privučemo loptu uz pivot-okret u pravcu kojem se okrećemo. Kod toga se koristimo samo jednim dugim driblingom. Kako se okrećemo tako loptu "pokupimo" lijevom rukom, a loptu sada štitimo slobodnom (desnom) rukom. Izvođenje okreta lijevom ruko m oko desne noge odvija se na suprotan način.

2.1.7. Zaustavljanje iz driblinga:
je vrlo važan element driblinga i koristi se kada se ispred igrača naglo ispriječi protivnik, pa time izbjegavamo sudare, povrede i pravljenje osobnih grešaka. Ono služi i za fintiranje i za osvajanje bolje pozicije za dodavanje ili šutiranje. Nakon zaustavljanja možemo loptu i dalje voditi ili je uzeti u ruke. Zaustavljanje se može završiti u paralelnom ili dijagonalnom stavu.

2.2. DRŽANJE, HVATANJE LOPTE

Držanje lopte i hvatanje lopte su usko povezani. Budući da ćemo se susretati s početnicima osnove ću navesti posebno.

2.2.1. Držanje, loptu treba držati tako da smo svakog trenutka sposobni izvesti potrebitu akciju. Također treba voditi računa da je lopta zaštićena od iznenadnog napada protivnika, a držanje lopte treba biti stalna prijetnja protivniku, na način da bez (gubitka vremena) posebnih priprema (promjena položaja dlanova) možemo krenuti u dribling, dodati loptu ili šutirati. Ima više načina držanja lopte, no za početnike je najkorisnije i najčešće
primjenjivo loptu držati s dvije ruke tako da se šake sa prstima nalaze sa strane, iza i ispod lopte. Palčevi su usmjereni jedan prema drugom i u ovisnosti od veličine šake, će se dodirivati ili ne i međusobno čine kut od cca 90o. Šake i prste treba postaviti tako da prsti ne prelaze najširi dio lopte (prema naprijed). Loptu treba držati čvrsto, ali ne pretjerivati u tome, jer možemo prijeći u grčevitost, u prostoru nešto nižem od prsiju, ali nešto bliže tijelu koje je u košarkaškom stavu, paralelnom ili dijagonalnom.

2.2.2. Hvatanje lopte, kod obučavanja početnika najprije treba učiti držanje lopte, a zatim hvatanje lopte. Ima različitih načina hvataja lopte, ali ćemo obraditi ono najkarakterističnije (hvatanje lopte objema rukama u visini glave – prsiju), koje kada se savlada predstavlja osnovu za sva ostala. Primanje, hvatanje lopte je osnovni, ali ne i glavni element, jer kvalitetno primanje predstavlja samo preduvjet za izvođenje ostalih tehničkih elemenata: dodavanja, vođenja i šuta.

2.3.1. Dodavanje s dvije ruke s grudi je najtipičnije košarkaško dodavanje. Primjenjivost mu je mnogostruka i prednost mu je što se iz košarkaškog stava može izvesti bez ikakvih pripremnih pokreta i bez zauzimanja nekih polaznih položaja naročito ako su igrači prije toga primili loptu. Ovo dodavanje može se izvoditi iz mjesta iz paralelnog ili dijagonalnog stava, iz kretanja, a prijemjenjuje se za kraća i srednja rastojanja (udaljenosti).

2.3.2. Dodavanje s dvije ruke udarcem lopte o tlo
U nekim situacijama kada između nas i suigrača, kojem dodajemo loptu stoji obrambeni igrač, koji želi “presjeći” dodavanje, koristimo dodavanje udarcem lopte o tlo. Dodavanje se izvodi s istim položajem ruku i istim pokretima kao i kod prethodnog dodavanja, iz nešto nižeg stava, a lopta se “rotira" (zavrti) prema igraču kojem dodajemo u trenutku opružanja ruku, (kao da loptu gurnemo palčevima). Lopta se može dodati i bez rotacije.
Vrlo je važno odrediti mjesto gdje će lopta udariti o tlo. To je mjesto na 2/3 udaljenosti od dodavača, odnosno u ovisnosti od položaja obrambenog igrača pored samog njegovog stopala, jer mu je tu najteže presjeći loptu.

2.3.3. Dodavanje s dvije ruke iznad glave
Sve popularnije i efikasnije dodavanje, naročito kad zbog obrane ne možemo spustiti loptu ili je tek osvojena skokom kao početak kontranapada ili uhvaćena nakon visokog dodavanja”postu – pivotu” pa je treba povratno dodati.

2.4. ŠUTIRANJE

Ne umanjujući ni jedan element košarke možemo reći da je šut navažniji, jer je on vrhunac primjene ostalih tehničkih elemenata. U početku se svi tehnički elementi uče zato da bi igrači uspješno naučili šutirati na (u) koš. Savladavanje šutiranja u košarcii njegovo usavršavanje je istovremeno jedan od najlakših i najtežih zadataka u treningu košarkaša.
Zadatak je lak jer za njega postoji velika zainteresiranost. Uostalom, na treningu bilo kojeg nivoa, možemo viditi da čim ugrač stupi na teren, prvo što će samoinicijativno učiniti je šut.
Zadatak je težak jer se koš nalazi na relativno velikoj visini (305 cm), uz to je meta, obruč, malen ( 45 cm), a obrambeni igrači pokušavaju na svaki način spriječiti lagano šutiranje. šutiranje je umijeće koje svi igrači žele usavršiti. Kako u igri pobjeđuje ekipa koja je postigla više koševa od protivničke ekipe, možemo zaključiti da je šutiranje najvažniji element igre, a da ostali teh.-takt. elementi stvaraju uvjete za izvođenje preciznog šutiranja. Šutiranje je povlastica koja se ne smije zloupotrebljavati, tj. Igrači pored osnovne tehnike trebaju znati i osnovnu primjenu: kako, kada i od kuda šutirati.
Generalna podjela šutiranja i to prema karakteru kretanja igrača je:
- šutiranje iz mjesta
- šutiranje iz kretanja
- šutiranje iz skoka
- slobodna bacanja kao specifični šut

2.4.1. Šut jednom rukom iz mjesta je osnovni šut i istovremeno predstavlja osnovu za učenje i usavršavanje ostalih varijanti i tehnika šutiranja, koje se čak i više primjenjuju. No on je vrlo bitan u metodici obučavanja početnika zbog dobijanja osjećaja za izbačaj preko vrhova prstiju i rada u zglobu šake. Također je dobro savladan “osnovni šut” preduvjet i prva faza u učenju skok šuta. Nadalje šutiranje jednom rukom iz mjesta je do sada nezamijenjiv način izvođenja slobodnih bacanja. Ovaj šut izvodi se iz dijagonalnog ili paralelnog stava i osim razlike u postavljanju stopala nema razlike s obzirom na: položaj šake na lopti, položaj lopte u odnosu na tijelo, izvođenje izbačaja, opružanja tijela i ruke u pravcu šuta, točke - cilja - prema kojoj se lopta usmjerava i parabole leta lopte.

Moguće i najčešće greške:
- naprijed je suprotna noga od ruke kojom se šutira
- noge ne učestvuju u izbačaju (opružene su)
- lakat je okrenut u stranu
- lopta je na dlanu
- za vrijeme spuštanja koljena spušta se i lopta, ispred očiju
- preniska parabola šuta
- ruka se ne opruža za loptom
- druga ruka kasno napušta loptu

2.4.2. Šutiranje iz kretanja, ovi se šutevi primjenjuju prilikom utčavanja, pretrčavanja i prodora na koš, u blizini koša kao i kontranapadu, bilo da se radi o dodanoj lopti ili ju je igrač sam doveo. Najjednostavniji način šutiranja iz kretanja je šut iz dvokoraka. Bit šuta iz kretanja iz dvokoraka je u savladavanju i povezivanju šuta jednom rukom iz mjesta i dvokoraka u jednu cjelinu. Dvokorak služi igraču da se pomoću, pravilima dozvoljena dva dodira (skoka ili koraka), što više približi košu ili da dvokorakom – dvoskokom promijeni pravac kretanja i tako dođe u što povoljniju poziciju za šut.

2.4.3. Šutiranje iz skoka – skok šut je najsuvremeniji način šutiranja i danas ne postoji “opasniji” šut od ovoga. Brzo i precizno izveden, ako mu je još predhodila finta, je neobranjiv. Upotrebljava se sa svih rastojanja, a opisati ga možemo kao šut u skoku s guranjem. Igrač se odvoji s oba stopala od podloge i kad dosegne najvišu točku svoga skoka gura loptu prema košu. Može se primjenjivati iz kretanja i iz mjesta, bilo da smo loptu primili ili poslije zaustavljanja iz vođenja, iz paralelnog ili malog dijagonalnog stava. Sama tehnika šutiranja je uglavnom ista kao i kod osnovnog šuta iz mjesta jednom rukom, no zbog potrebe odlične sinhronizacije između skoka (opružanje tijela) i šuta (opružanje ruke) ne preporučuje se početnicima u prvoj fazi obučavanja.
Kod učenja i kod izvođenja skok šuta trebamo niz elemenata, pokreta sinhronizirati u jednu skladnu i tečnu akciju:
- osnovni stav
- skok
- položaj lopte u rukama
- položaj lopte u odnosu na tijelo
- izbačaj lopte i opružanje tijela i ruke za loptom
- mjesto usmjeravanja lopte
- pozitivan mentalni stav

Moguće i najčešće greške:
- skok nije vertikalan
- odraz se vrši iz preširokog raskoračnog stava
- šutiranje na koš direktno iz dizanja i to guranjem dlanom
- nepravilan odraz dizanjem peta, skok unaprijed
- prevelik utjecaj “slabije” ruke
- nepotpuno opružanje ruke nakon šuta
- nepravilan položaj lakta i šake
- neravnotežan početni položaj tijela

2.4.4. Slobodna bacanja, Mnoge pobjede ili porazi odlučeni su s jednim pogodkom, možda upravo onim iz slobadnog bacanja. Preciznost u izvođenju slobodnih bacanja je od velike važnosti jer se na utakmici može na ovaj način postići i do četvrtine ukupnih poena, koševa.
Slobodno bacanje treba izvoditi uvijek na isti način. Obično je to isti način kao i šutiranje iz mjesta s jednom rukom. Iz statističkih podataka došlo se do saznaanja da košarkaši za vrijeme utakmice realiziraju slobodna bacanja za oko 25 % slabije nego za vrijeme treninga. To znači da se šutiranje izvodi pod otežavajućim okolnostima: iscrpljenost, odgovornost prema ekipi, psihički pritisak publike, galama. Zbog toga slobodna bacanja treba što više vježbati, da bi igrač pored pravilne tehnike dobio i pravilan ritam i koncentraciju. Čak i pravila tome pogoduju, jer nam dozvoljavaju 5 sekundi za predah, koncentraciju, prije izvođenja samog bacanja. Danas mnogi igrači od toga prave ritual, sve u cilju veće uspješnosti.

Kod učenja početnika najviše se inzistirana postavljanju stopala i na držanje ravnoteže. Posebno se vježba izbačaj lopte, da bi se on kasnije uklopio u cjelinu s točno određenim redoslijedom radapojedinih zglobnih sustava.

ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu sam radio analizu tehnike u sportu, a sport koji sam ja uzeo i čije tehnike sam razrađivo je košaraka. U ovom seminarskom se mogu vidjeti mnogobrojne tehnike koje sam objasnio, način izvođenja i slike koje olakšavaju.

U košarci pod pojmom tehnike možemo smatrati način izvođenja i primjenjivanja specijalnih pokreta i kretanja, sa i bez lopte, u cilju uspješnog rješavanja određenih zadataka i situacija u igri. Naime rasprostranjenost košarke u cijelom svijetu i zemlja postoje bina košarke, a nadasve izvor osnovne literature u naš je jezik unio mnogo tuđica, ali po mom mišljenju filološko čistunstvo ne bi smjelo biti jači argument od raširene upotrebe pojedinih riječi, izraza, u praksi i to kako u literaturi naših autora, prevedenoj literaturi, pisanoj riječi u medijima, svakodnevnom govoru i.t.d Glavni cilj ovog seminarskog rada je da budući košarkaši znaju pravilo tehnike u košarci, da nebi pravili greške. Greške koje bi uticale najprije na njihovo usavršavanje. Nepravilnim izvođenjem određenih pokreta može dovesti do povrede. Ako nebi znali pravilo košarke i njezinu tehniku, zasigurno je da nikad nebi mogli postati profesionalni košarkaš.

LITERATURA

Muris Hadžikadunic,Mirjana Madarevic-Metodika nastave tjelesnog odgoja 2004.
Radivoj Hudec- Tehnika s Vladimirom Samsonovom 2000.
Radivoj Hudec-Taktika u stonom tenisu 2003.
Miran Kondric,Gordana Furjan-Mandic-Fizicka priprema stolnotenisaca 2002

PROCITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE | FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠCU | OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITICKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RACUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA | SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD