|
Resursni potencijali vrste Castanea sativa
Mill. u Bosni i Hercegovini
Europski
pitomi kesten (Castanea sativa Miller) je vana
vrsta Balkanskog poluostrva sa visokim ekonomskim znacajem. Covjek se
bavio kulturom i oplemenjivanjem pitomog kestena vec u najstarija anticka
doba, a osobitu panju mu je posvetio zadnjih stotinjak godina. Pitomi
kesten je jedna od prvih namirnica koju je covjek jeo, a za to postoje
i arheološki dokazi. Kesten najviše raste u junoj Europi
i Sredozemlju, a historicari smatraju da se poceo širiti po Europi
preko Grcke. Kod nas je vec opat F o r t i s pisao o kestenu 1781. godine
i isticao znacaj i vrijednost njegovih kultura (Fukarek, 1954). Botanicari
kesten ubrajaju u vocke, no zbog nacina i mjesta rasta, spada i u šumsko
drvece. Mjestimicno cini i šume, a cesto se javlja u zajednici s
hrastom kitnjakom i grabom.
Kod nas je još uvijek šumska vrsta, a njegovim proucavanjem
bavili su se uglavnom strucnjaci iz šumarstva, s ciljem racionalnije
i intenzivnije eksploatacije kestena kao brzorastuceg šumskog drveta.
Privredni znacaj bio bi višestruko veci kada bi se kesten uzgajao
kao vocna, a ne kao šumska kultura. Taj znacaj proizilazi prvenstveno
iz njegove namjene. Plod se koristi u industriji kao sirovinska baza,
zatim u domacinstvu kao preni, kuhani i sušeni. Moe se
koristiti kao hrana za domace ivotinje. Pojedine zemlje Sredozemlja
koriste brašno od kestena za kruh i za dobivanje više vrsta
poslastica. Drvo kestena odlicna je grada, koja po svojoj kvaliteti ne
zaostaje za hrastovinom. Pitomi kesten je i znacajna medonosna biljka,
jer cvjeta kasnije od svih medonosnih vrsta drveca, pocetkom ljeta, kada
je gotovo jedini izvor peluda i nektara.
Na osnovu dosadašnjih saznanja o kestenu, o mogucnostima i dometu
upravljanja procesima vegetativnog rastenja i rodnosti, moe se pouzdano
tvrditi da je moguc koncept prevodenja pitomog kestena iz šumske
vrste u vocnu kulturu. Ako se ima u vidu moguci privredni znacaj kestena
u našoj zemlji, a posebno na podrucju Unsko-sanskog kantona, onda
je to još jedan razlog više za preduzimanje mjera za ubrzavanje
i ostvarenje koncepta proizvodnje kestena u plantanom sistemu uzgoja.
2. PORIJEKLO I RASPROSTRANJENOST EUROPSKOG PITOMOG KESTENA
Drvo europskog pitomog kestena je elemenat tercijarne flore, koji se
ocuvao kroz ledenu eru do danas. Vrsta je rasprostranjena od Španije
i Francuske preko Italije, Balkanskog poluostrva i Male Azije, sve do
Kaspijskog mora. Smatra se da je domovina pitomog kestena Mala Azija,
odakle je još u V. vijeku p.n.e. prenesen u Europu, prvo u Grcku,
Italiju i Španiju. Za širenje ove vrste du Mediteranske
regije, kao i u zemlje centralne Europe (Njemacka, Francuska, Švicarska,
Austrija, Madarska i druge) mnogo su doprinijeli Rimljani (Huntley and
Birks, 1983). Prema Huntley i Birks (1983) prvi fosilni postglacijalni
podaci o ovoj vrsti su pronadeni u Španiji i Grckoj prije 9.000 godina,
dok se prema fosilnim podacima iz tercijara, javlja i u podrucju Skandinavije,
što upucuje da je toplija klima dopustila širenje ove vrste
i na sjever Europe. U istom periodu, pitomi kesten se javlja i na podrucjima
Francuske, Italije, bivše Jugoslavije, Austrije i Madarske (Konstantinidis
et al., 2008). Osim u Europi, pitomi kesten rasprostranjen je i na Sjevernoamerickom
i Azijskom kontinentu, iz cega proizilaze i cetiri komercijalno najvanije
vrste : americki, europski, japanski i kineski kesten. U Aziji je japanski
kesten kultivisan od XI. vijeka, a kineski kesten vjerovatno još
6.000 godina prije (Vossen, 1996). U Ameriku je prenesen u XVIII. vijeku,
a raste i u sjevernim i u zapadnim dijelovima Afrike, u Maloj Aziji, na
jugu Kavkaza i u Perziji. Danas je najviše rasprostranjen u Europi,
kao samoniklo šumsko drvo ili kao kultivisana vrsta, te se pretpostavlja
da je kesten autohton u Europi (Muratovic i sar., 1999).
Prema površinama koje se nalaze pod kestenom, europske zemlje se
mogu poredati slijedecim redoslijedom : Francuska 1.020.500 ha (45.3 %),
Italija 765.837 ha (34.0 %), Španija 137.627 ha (6.1 %), Portugal
53.509 ha (2.4 %), Grcka 33.651 ha (1.5 %), Turska 28.892 ha (1.3 %),
Švicarska 27.100 ha (1.2 %), Hrvatska 15.000ha (0.7 %), Albanija
8600 ha (0.4 %), Makedonija 5058 ha (0.2 %), Njemacka 4400 ha (0.2 %),
Bosna i Hercegovina 3057 ha (0.1 %) (Conedera et al., 2004).
Kod nas, u Bosni i Hercegovini, postoje tri znacajnija lokaliteta na
kojima je zastupljen europski pitomi kesten. Prvi je hercegovacki lokalitet,
gdje se kesten obilnije javlja na junim padinama Bitovine, kod Konjica,
Jablanice, Jablanickog jezera i doline Rame (Bubic, 1977). To je tipicna
submediteranska oblast, u kojoj se kestenove šume nalaze na poloajima
od 150 do 750 m nadmorske visine. Drugo najbogatije kestenovo podrucje
u Bosni je podrucje sjeverozapadne Bosne od Une do granice sa Republikom
Hrvatskom (Cazin, Velika Kladuša, Vrnograc, Buim, Bosanska
Krupa i Bosanski Novi). Veca nalazišta kestena u ovom dijelu su u
okolini Pecigrada i Todorova, Vrnograca, te sjeverno od grada Cazina.
Na ovom podrucju kesten se javlja na nadmorskoj visini od 300 do 400 m.
Treci lokalitet je u istocnoj Bosni izmedu Srebrenice, Bratunca i rudnika
Sase. Prve podatke o postojanju kestena na podrucju Srebrenice dao je
botanicar . J u r i š i c u jednom izvještaju sa putovanja
sa srednjoškolcima po Bosni (Fukarek, 1954). Manja nalazišta
pitomog kestena u okolici Zvornika i Tuzle, opisana su prvi put od strane
autora J. Sucica 1953. godine.
Smatra se da je ovo podrucje prirodnih populacija pitomog kestena u Bosni
i Hercegovini, dio linije rasprostranjenja europskog pitomog kestena,
koja ide od Španije i Francuske, preko Italije, Balkanskog poluostrva
i Male Azije sve do Kaspijskog mora.
Sl. 2. Prirodne populacije pitomog kestena na putu izmedu Cazina i Velike
Kladuše
Na podrucju Unsko-sanskog kantona pitomi kesten zauzima površinu
od 8.000ha, a najviše ga ima u opštinama Cazin, Velika Kladuša
i Buim. Upravo ovo podrucje smatra se jednim od bogatijih podrucja
kestena na prostorima Bosne i Hercegovine. Cak je i autor J. Sucic u svojim
radovima o kestenu ovo podrucje nazivao „glavnim podrucjem rasprostranjenosti
kestena u BiH". Ne postoji uredna evidencija o privatnom posjedu,
o njegovoj velicini i gospodarskom obliku tih šuma. Veci dio površine
pripada dravnoj imovini, ali ima dosta i privatnog vlasništva.
Dravni posjed predstavlja kompaktnije površine, a privatni
je isprekidan i razbacan na velikom prostoru Bosanske Krajine, oko mnogih
seoskih naselja. Velike prirodne populacije pitomog kestena postoje u
podrucju mjesnih zajednica Šumatac, Mala Kladuša, Pecigrad,
Skokovi, Todorovo, Vidovska, Johovica, Slapnica, Vrnograc, Crvarevac,
Koprivna i Konjodor.
3. SISTEMATIKA I TAKSONOMIJA RODA CASTANEA
Rod Castanea obuhvata 5-10 vrsta, cija je rasprostranjenost zabiljeena
uglavnom u umjerenoj zoni sjeverne hemisfere, odnosno u podrucjima jugoistocnog
dijela Sjeverne Amerike, june Europe, sjeverozapadne Afrike te zapadne
i istocne Azije (Fernandez-Lopez and Alia, 2003). Spada u porodicu Fagaceae
zajedno sa rodovima Quercus i Fagus.
Tab. 1. Botanicke vrste kestena (FAO CORPORATE DOCUMENT
REPOSITORY, Mencarelli, 2001)
Na ovim podrucjima uspijevaju cetiri glavne ekonomske vrste kestena :
3.1. Castanea crenata Sieb. and Zucc. - japanski kesten
Japanski kesten je prirodno rasprostranjen u Japanu i Kini, gdje izrasta
u gusto, zbijeno, tanko drvo, postiuci visinu do 15 m. Listovi su
manji nego u ostalih vrsta kestena, duine do 20 m. Lisna plojka
je elipticno duguljasta, u osnovi zaobljena ili srcolika. Drvo je veoma
otporno prema vecini poznatih bolesti. Kupola obicno sadri tri (ponekad
pet do sedam) vecih i veoma velikih plodova, debljine 2-3 cm Kvalitet
ploda je manji u odnosu na druge vrste ovog roda (Tošic, 1967).
3.2. Castanea mollissima BI. - kineski kesten
Ova vrsta ima široko razgranatu krošnju okruglog vrha. Drvo
kineskog kestena je najmanje u odnosu na ostale vrste ovog roda (oko 12
m). Raprostranjen je u sjevernoj i zapadnoj Kini. Listovi su kraci i širi
nego kod europskog kestena, svjetlije boje. Duina listova dosee
18 cm, a plojka je elipticno duguljasta sa zaobljenom bazom. Daje plodove
relativno rano, vec u trecoj godini. Plodovi su srednje velicine i dobrog
kvaliteta, najcešce 2-3 ploda u kupoli. Najotpornija je vrsta prema
snijeti (Liu, 1993).
3.3. Castanea dentata - americki kesten
Prirodna rasprostranjenost americkog kestena su Apalacke šume SAD
-a od Majna do Dordije i daleko na zapad do Micigena i Luizijane.
Drvo ove vrste je izrazito visoko (do 30 m), a promjera do 1.2 m. Listovi
su nešto tanji nego listovi europskog pitomog kestena. Plodovi su
mali, pokriveni debelim, blijedim dlakama i sabijeni dva do tri u kupoli.
Smatraju se najsladim, najukusnijim i najbrašnavijim plodovima od
svih kestena. Americke vrste kestena su bile uništene ranih 1900.
godina gljivom zvanom Eudothiaparasitica ili kestenova snijet (Tošic,
1967).
4. SISTEMATSKE I BOTANICKE ODLIKE PITOMOG KESTENA
(Castanea sativa Mili.)
Prema Takhtajan-u, vrsta Castanea sativa Mill. spada u :
Odjeljak : Spermatophyta
Pododjeljak : Magnoliophytina (Angiospermae)
Razred : Magnoliatae (Dicotyledoneae)
Podrazred : Hamamelididae (Amentiferae)
Red : Fagales
Porodica : Fagaceae
Rod : Castanea
Europski ili španski kesten (Castanea sativa Mill.) se rasprostire
u umjerenom pojasu planina Zapadne Azije, Europe i Sjeverne Amerike. Drvo
moe da dostigne visinu i do 30 m. U srodstvu je sa bukvom i hrastom.
Ima bujnu, veliku krošnju, godišnje moe dati preko 200
kg plodova i moe doseci starost preko 500 godina. U prirodnim sastojinama
samoniklog kestena u kojima su biljke guste, krošnja je slabije razvijena,
uska je i uspravna.
Osobina kestena da stvara velik broj izdanaka, kojih moe biti i
preko 70 iz jednog panja, spontani je nacin odravanja vrste uspostavljanjem
ravnotee izmedu korijena i stabla. Ova osobina ima prakticnu vrijednost
u razmnoavanju kestena, jer se izdanci mogu vaditi i saditi na drugom
mjestu. Kora mu je glatka i sivosmeda.
4.1. LIST
Listovi su duguljasti, po obodu grubo nazubljeni, 8-18 cm dugi i 3-6
cm široki. Listovi su naizmjenicni, lisna plojka tvrda, koasta,
na licu gola, tamnozelena i sjajna, na nalicju dlakava. Listovi dosta
rano opadaju, a lista u maju. List sadri oko 95 % tanina, smole
i drugih tvari.
4.2. CVIJET
Pitomi kesten je jednodoma biljka na kojoj se na istom stablu nalaze
odvojeni muški i enski cvjetovi. Muški cvjetovi su u grupicama
od po 3 i više, sakupljeni u uspravne 10-30 cm duge, prividne klasove
sa dlakavim vretenom, a pri njihovoj osnovi nalaze se enski cvjetovi.
Smješteni su u grupicama od 3-7 u zajednicki omotac, kupulu. U pocetku
razvoja su zašticeni zelenim ljuspastim omotacem iz kojeg se kasnije
razvija bodljikava kupula-jeica. Ona se u vrijeme sazrijevanja ploda
raspada na dva, tri ili cetiri dijela. Cvjetovi se pojavljuju tek pocetkom
juna, kada su vec listovi potpuno razvijeni. Poslije razvoja i oplodnje,
cvasti sa velikim brojem muških cvjetova se suše i otpadaju,
a enski cvjetovi slijede svoj razvoj ploda, koji sazri do kraja
oktobra. Pitomi kesten se oprašuje anemofilno i entomofilno. S obzirom
da drvo kestena kasno cvjeta, odlicna je ispaša za pcele i tada je
gotovo jedini izvor peluda i nektara. Kestenov med je vrlo ljekovit i
pomae kod gastritisa, štiti jetru, pridonosi boljoj cirkulaciji.
4.3. PLOD
Plod je sloen u loptastu bodljikavu kupolu, koja kad sazri, puca
na cetiri renja, a u njoj se nalaze 1-4 smeda jestiva ploda. Plod
pitomog kestena sastoji se od jezgre (mezokarpa), sjemenjace (epiderma),
sjemenke i ljuske (perikarpa). Smedi orašasti plodovi su na površini
sjajni, polukuglasti ili zaobljeno pljosnati. U našim krajevima,
plod pitomog kestena se bere od kraja septembra do kraja oktobra, što
zavisi od geografske širine, nadmorske visine, ekspozicije terena
na kojem raste i klimatskih uslova. Vrijeme berbe odreduje se uglavnom
na osnovi boje kupole (jeice) koja se sazrijevanjem ploda mijenja
od zelene u svijetloutu. Plod u toj fazi još ne treba brati,
nego sacekati dok sazri, što se vidi po tamnoj boji kore ploda koja
je karakteristicna za pojedine tipove pitomog kestena. Pucanjem bodljikave
kupole lako ispadaju plodovi. Plod kestena je vaan u proucavanju
sorti i tipova pitomog kestena. Sorte i tipovi se razlikuju po broju plodova
u kupuli, po krupnoci i obliku ploda, boji ljuske, velicini hiluma, maljavosti,
izgledu vrha ploda, sjemenu sa sjemenjacom i ukusu. Masa ploda moe
biti od 3,5 do 21,6 grama i zavisi od broja plodova u kupuli. Plodovi
kestena se na osnovu mase mogu svrstati u tri kategorije:
• Sitan - do 7 grama
• Srednje krupan - od 7,1 do 14 grama
• Krupan - preko 17 grama.
Glavni sastavni dio ploda kestena je škrob, kojega u sirovoj sjemenci
ima oko 44 %. Osim toga, u plodu kestena ima šecera, blizu 4 % bjelancevina,
oko 2 % masti, dosta vitamina B1, a svega oko 5 mg vitamina C.
5. USLOVI GAJENJA KESTENA
5.1. Klimatski uslovi
Pitomi kesten je vrsta koja za svoj razvoj trai toplinu i svjetlost.
Slabo podnosi izmjenu ekstremnih temperatura. Osjetljiv je na rane jesenje
i kasne proljetne mrazeve, te slabo podnosi jake vjetrove i buru. Najbolja
staništa kestena u Bosni i Hercegovini nalaze se u slivu gornje Neretve.
To je tipicna submediteranska klimatska oblast, gdje se šume kestena
javljaju na poloajima od 150 do 750 m nadmorske visine. Srednja
godišnja temperatura ovog podrucja iznosi 11.5°C, a kolicina
padavina je dosta visoka (1300mm) (Bubic, 1977). Drugo podrucje u Bosni
bogato šumama kestena - sjeverozapadna Bosna (narocito okolina Pecigrada
izmedu Cazina i Kladuše), nalazi se na nadmorskoj visini od 300 do
400 m. Ovdje je kesten izdrao niske zimske temperature, i do -23°C.
5.2. Zemljišni uslovi
Kesten raste na raznim vrstama zemljišta, izuzimajuci krecna, previše
teška, neprobojna, te previše vlana tla. Najviše
mu odgovaraju zemljišta koja su nastala na silikatnoj podlozi. Voli
kisela tla (pH od 4.5-6), te tla bogata mineralnim materijama, naocito
kalijem i eljezom (Tošic, 1967).
6. BOLESTI I ŠTETOCINE KESTENA
Postoji veci broj bolesti, štetocina i parazita koji napadaju pitomi
kesten. Rak kore, je bez sumnje, najopasnija bolest pitomog kestena, u
strucnim krugovima poznata kao endotioza. Uzrocnik raka kore je mikroskopska
gljivica Cryphonectria parasitica. Gljivica uzrokuje uginuce kore kroz
prestanak cirkulacije sokova. Bolesna kora se odvaja od stabla na kojemu
ostaju rakom uzrokovane rane. Bolest se širi u obliku cvora, odnosno,
lako je primjetljiva u sredini cvora stabla koje je vec uginulo, dok su
rubovi cvora stabla u razlicitoj fazi uginuca. U širenju bolesti
znatnu ulogu imaju vjetar, kiša, kukci, te korištenje i transport
zaraenog materijala.
U Evropi je bolest zapocela u Italiji, šireci se zatim prema Francuskoj,
gdje je nanijela velike štete. Protiv uzrocnika nije poznato nikakvo
hemijsko zaštitno sredstvo. Prema iskustvu, redovitom i strucnom
mehanickom zaštitnom obradom, moe se odgoditi totalno uginuce
stabala. Kod teške zaraze potrebno je kesten posjeci, koru oguliti
na licu mjesta, te koru i grane bez ostataka spaliti. Ukoliko je zaraena
pojedinacna grana, treba je odstraniti i zarezivanjem zatvorene površine
sprijeciti širenje zaraze. Pored tog drasticnog rješenja, poznate
su i odredene mogucnost biološke zaštite koje su se, prema strucnoj
literaturi, pokazale uspješnim.
U Bosni i Hercegovini je šezdesetih godina prošlog stoljeca
prvi put registrovana ova bolest, a na podrucju sjeverozapadne Bosne,
rak kore je primijecen 1963. godine u opštinama Velika Kladuša
i Cazin, i to u kestenjarima oko Donje Koprivne u šumi zvana Debeljak,
a zatim se ubrzo proširila na cijelo krajiško podrucje. Ovaj
parazit i danas je itekako prisutan i predstavlja veliku opasnost za kestenjare,
tim više što se ne preduzimaju nikakve mjere zaštite od
ove bolesti, a ni bilo kakve druge mjere protiv drugih bolesti i štetocina.
Osim raka kore, pitomi kesten napadaju još neki uzrocnici bolesti
i štetocine od kojih je vano spomenuti sljedece: Mycosphaerellamaculiformis
Schroet. (ospicavost lista), Melanconis modonia (nekroza kore grana),
Diplodia castanea (nekroza kore izbojka), Phytophtora cambivora (mastiljavost
korijena), Eulecanium coryli (lijeskina štitasta uš), Attelabus
nitens (hrastov cigaraš), Porthetria dispar (gubar), Balaninus elephans
(kestenov iak) i dr.
7. ISKORIŠTAVANJE KESTENA NA PODRUCJU BiH
Kesten se u Bosni i Hercegovini nalazi u cistim sastojinama, malim površinama
(cjelinama), preteno u mješovitim šumama sa hrastom kitnjakom,
cerom, obicnim grabom, bukvom i drugim vrstama. U periodu od 1992. - 1995.
godine evidentna je pojava jake sjece kestenovih stabala u svrhu pravljenja
zemunica za potrebe vojske, dok je stanovništvo, zbog oskudnog šumskog
fonda, bilo prisiljeno da kestenova stabla koristi kao drvo za ogrijev.
D.D. Agrokomerc iz Velike Kladuše je zadnji put vršio otkup
kestena 1995. godine, koji je plasiran na madarsko trište.
U zadnjih nekoliko godina, otkup ploda pitomog kestena vrše neki
privatni djelatnici i preprodaju ga na domacem i inostranom trištu.
Kad je rijec o proizvodnji kestenovog meda, treba istaci da su dijelovi
BiH, na kojima se javljaju šume kestena, više nego dobri za
proizvodnju kvalitetnog i ekološki cistog meda. Medutim, iako postoje
svi preduslovi, proizvodnja kestenovog meda svedena je na minimum, a njome
se sporadicno bave pcelari i lokalno stanovništvo za svoje potrebe.
Ekološke karakteristike Bosne i Hercegovine mogu se oznaciti kao
veoma povoljne za uzgoj pitomog kestena, ali još uvijek ne postoje
nikakve naznake o ozbiljnijem pristupu njegovog uzgoja u plantanim
zasadima. Ne sprovode se nikakve mjere zaštite od bolesti i štetocina,
niti se poduzimaju mjere kojima bi se pospješilo razmnoavanje
i širenje ove korisne vrste. Pocetak ozbiljnijeg shvatanja znacaja
pitomog kestena ogleda se u osnivanju zasada pitomog kestena na podrucju
„Dubrave" Cazin na podrucju Unsko-sanskog kantona. Strucnjaci
iz Javnog preduzeca Unsko-sanske šume, u suradnji sa prof. Dott.
Ietrom Piussi sa Šumarskog fakulteta u Firenci - Italija, su 2001.
godine osnovali plantau i maticnjak za uzimanje kalem grancica.
Korištene su dvogodišnje sadnice marona donesene iz Italije,
kalemljenje je vršeno na domaci pitomi kesten u cilju introdukcije
novih sorti (Maltoni, 2001). Urod plodova marona je bio dobar, krupnoca
ploda 2-3 puta veca od ploda pitomog kestena, a i okus je bio bolji.
ZAKLJUCAK
Proucavanjem osobina pitomog kestena u njegovim prirodnim populacijama
na podrucju Bosne i Hercegovine, došlo se do sljedecih zakljucaka:
• Na podrucju BiH postoje optimalni ekološki uslovi za intenzivan
uzgoj pitomog kestena (temperatura, vlanost vazduha, vlanost
i sastav zemljišta, svjetlost).
• Ne cini se ništa u smislu planske reprodukcije i prelaska
na intenzivnu proizvodnju kestena. Kesten je prepušten stihijskom
razmnoavanju iz izdanaka, što je izazvano masovnom sjecom stabala.
• Pitomi kesten se kod nas ne tretira kao vocna vrsta, vec kao šumsko
drvo. Potrebno je najprije promijeniti svijest lokalnog stanovništva,
kao i lokalnih vlasti o stvarnoj vrijednosti ovog prirodnog bogatstva.
Drugi korak su konkretne mjere kao što su:
- Zabrana sjece stabala pitomog kestena.
- Provoditi mjere zaštite stabala od bolesti i štetocina.
- Aktivirati sve raspoloive snage da ekstenzivni nacin uzgoja kestena
prede na intenzivni.
LITERATURA
- Bubic, Š. (1977) Specijalno vocarstvo. „Svjetlost"
OOUR Izdavacka djelatnost, Sarajevo.
- Conedera, M., Manetti, M. C., Giudici, F., Amorini, E. (2004) Distibition
and economic potential of the Sweet chestnut (Castanea sativa Mili)
in Europe. Ecologia mediterranea, tome 30, fascicule 2, p. 179 - 193.
- Fernandez-Lopez, J., Alia, R. (2003) Technical Guidelines for genetic
conservation and use for chestnut (Castanea sativa). EUFORGEN International
Plant Genetic Resources Institute, Rome, Italy. 6 pages.
- Fukarek, P. (1954) Ing. J. Sucic : O arealu pitomog kestena (Castanea
sativa Mili) na podrucju Srebrenice sa kratkim osvrtom na ostala nalazišta
kestena u NR Bosni i Hercegovini. Šumarski list, br. 5-6, godište
78, Glasilo šumarskog društva Hrvatske, str. 273
- 276.
- Huntley, B., Birks, HJB (1983) An atlas of past and present pollen
maps for Europe: 0-13 000 Years Ago. Cambridge University Press, Cambridge.
- Konstantinidis, P., Tsiourlis, G., Xofis, P., Buckley, G. P. (2008)
Taxonomy and ecology of Castanea sativa Mill. forest in Greece. Plant
Ecol 195:235-256, DOI 10.1007/s11258-007-
9323-8.
- Liu, L. (1993) The Germplasm Resources of Chestnut in China. Proc.
International Congress of Chestnut, Spoleto.
- Maltoni, A., Pierguidi, A., Piussi, P., Tani, A. (2001) Grafting chestnut
Guide. DISTAF Universita degli Studi di Firenze, Italy.
- Mencarelli, F. (2001) Postharvest handling and storage of chestnuts.
Working document of the project: TCP/CPR/8925 „Integrated Pest
Management and Storage of Chestnuts" in XinXian County, Henan Province,
China".
- Muratovic, A., Kurtovic, M., Jarebica, D. (1999) Vocarstvo.
Studentska štamparija, Sarajevo.
- Tošic, M. (1967) Kesten. Poljoprivredna enciklopedija1, A-Kre,
leksikografski zavod, Zagreb.
- Vossen, P. (1996) Chestnut culture in California. University of California
Cooperative Exstension Farm Advisor, Sonoma County.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
|
|