Stalna sredstva su sredstva koja se koriste duži vremenski period, a najmanje godinu dana kao posrednici između rada i predmeta rada u procesu reprodukcije.Stalna sredstva cijelom upotrebnom supstancom učestvuju u procesu rada, ali samo alokvotni dio svoje vrijednosti prenose na gotove proizvode ili usluge u obliku amortizacije. Ona se ne troše u punom iznosu u jednom procesu reprodukcije; njihovo trošenje i reprodukovanje odvija se postepeno kroz više sukcesivnih procesareprodukcije.Vrlo su heterogena i njihova struktura je različita u svakom preduzeću, a ona zavisi, prije svega, od djelatnosti preduzeća, vrste i veličine preduzeća, stepena tehničke opremljenosti, stepena razvoja proizvodnih snaga u djelatnosti i grani i sl.

Karakteristike stalnih sredstava:

Koriste se duži vremenski period, a najmanje godinu dana
Cijelom svojom upotrebnom supstancom ulaze u proces proizvodnje
Ne troše se odjednom, nego postepeno u više procesa reprodukcije
Njihovo trošenje predstavlja prenošenje vrijednosti na proizvode

Oblici stalnih sredstava:

Stalna sredstva u obliku stvari

Posjeduju fizičku supstancu, opipljiv oblik

Stalna sredstva u obliku prava i dugoročnih razgraničenja

Nematerijalna su; dugoročna – vijek trajanja duži od jedne godine

1.1. Stalna sredstva u obliku stvari

Stalna sredstva u obliku stvari su:

Građevinski objekti: zgrade, saobraćajni objekti, hidrograđevinski objekti, rudnici,
Oprema: mašine, uređaji, instalacije, krupni alat i inventar, transportna sredstva,
Zemljište: za poljoprivredne i industrijske svrhe,
Šume i dugogodišnji zasadi i
Osnovno stado.

Zemljište predstavlja sredstvo samo onda kada služi u privredne svrhe bilo da se koristi za lokaciju preduzeća, ili da je opšti, osnovni predmet rada na kojem se obavlja proces proizvodnje (poljoprivredno zemljište).
Građevinski objekti su razne vrste zgrada (pogonske, skladišne, upravne), hidrograđevinski objekti, saobraćajni objekti, objekti za prenos električne energije, rudarski radovi i dubinska bušenja.
Oprema predstavlja najvažniju stavku u strukturi stalnih sredstava, posebno kod proizvodnih preduzeća. To su sredstva za rad kojima radnici djeluju na predmete rada u cilju dobijanja gotovih proizvoda. Ovdje ubrajamo: mašine, uređaje, instalacije, transportna sredstva, labaratorijsku opremu, instrumente i alate, inventar i namještaj, kompjutere i drugu opremu.
Šume obuhvataju šumske pojaseve, ukrasne nasade, plantažne šume i prirodne šume.
Dugogodišnji zasadi i osnovno stado pojavljuju se kao stalna sredstva u upotrebi kod poljoprivrednih preduzeća. Ovdje ubrajamo: voćnjake, vinograde, proizvodnu i radnu stoku i stočni podmladak.

Prema ekonomskoj funkciji u procesu reprodukcije stalna sredstva u obliku stvari se dijele na:

stalna sredstva u upotrebi,
stalna sredstva u pripremi, i
stalna sredstva van upotrebe.

Stalna sredstva u upotrebi su stvari koje su u momentu posmatranja sposobne za upotrebu.
Stalna sredstva u pripremi su u fazi pribavljanja, izgradnje i osposobljavanja za upotrebu. Karakteristično za ovu grupu sredstava je da se ona ne mogu odmah upotrijebiti, već se moraju prethodno ugraditi, odnosno instalirati pa da u određenom momentu počnu funkcionisati kao stalno sredstvo. Ovdje spadaju: nedovršene zgrade, investiciono ulaganje u toku i sl.
Stalna sredstva van upotrebe su sredstva koja su nekada bila u upotrebi bez perspektive daljeg korištenja. Ova se sredstva preduzeća, obično, rashoduju ili prodaju.

Stalna sredstva

1.2. Stalna sredstva u obliku prava i dugoročnih razgraničenja

Stalna sredstva u obliku prava i dugoročnih razgraničenja su:

Materijalna prava (patent, licenca, uzorak...),
Osnivačka ulaganja,
Goodwill,
Učešća (u kapitalu drugih preduzeća,
1. Potraživanja u vezi sa pribavljanjem stalnih sredstava,
2. Potraživanje po osnovu dugoročnih plasmana,
3. Upisani a neuplaćeni kapital, i
4. Ostala dugoročna razgraničenja.

Materijalnim pravima koja ine stalna sredstva smatraju se: pravo na patent, licencu, pravo na model, žig, pravo na uzorak, pravo na korištenje proizvodno – tehničke dokumentacije, lizing i sl.
Osnivačka ulaganja predstavljaju sva ulaganja koja su u vezi sa izgradnjom preduzeća, npr.ulaganje u razna istraživanja, izrada studija, izrada investiciono – tehničke dokumentacije, školovanje kadrova i dr.
Goodwill predstavlja razliku između tržišne vrijednosti preduzeća i vrijednosti koju ima po knjigama.
Potraživanje iz stalnih sredstava su avansi dati izvođačima građevinskih radova ili proizvođačima opreme. Ovdje je preudzeće avansom po osnovu investiranja unaprijed platilo određeni iznos novca za izgradnju zgrade ili kupovinu mašine.
Pod učešćem se smatraju oslovni udjeli preduzeća u neka druga preduzeća u cilju sticanja uticaja na poslovanje tih lica.
U potraživanja po osnovu dugoročnih plasmana, ubrajamo po raznim osnovama plasmane, participacije koje su duže od godinu dana.
Upisani a neuplaćeni kapital se odnosi na vrijednosti upisanih dionica koje nisu uplaćene.
U ostala dugoročna razgraničenja ubrajamo: razvojna istraživanja, ulaganja za istraživanja i otkrivanje rudnog i mineralnog blaga.

Preduzeće evidentira sve vrste stalnih sredstava koje ima na raspolaganju.

1.3. AMORTIZACIJA STALNIH SREDSTAVA

Pod amortizacijom podrazumijevamo postepeno prenošenje vrijednosti stalnih sredstava na gotove proizvode ili usluge. Gledano sa ekonomskog aspekta, amortizacija je vrijednosni izraz trošenja stalnih sredstava.
Amortizacijom stalnih sredstava obezbjeđuje se integritet tih sredstava i kontinuitet reprodukcije sredstava.
Zadaci amortizacije su:

da odrazi trošenje stalnih sredstava i smanjivanje njihove vrijednosti,
služi kao sredstvo za određivanje dijela vrijednosti stalnih sredstava koji je prešao na proizvod ili usluge, i
služi kao sredstvo da se osigura mogućnost obnavljanja odnosno zamjene dotrajalih stalnih sredstava.

Stalna sredstva u obliku stvari troše se u procesu reprodukcije te se ona moraju amortizovati. Međutim, neka stalna sredstva u obliku stvari ne podliježu obavezi amortizacije, kao: zemljište, stalna sredstva u pripremi, javni putevi, tuneli, mostovi, šume i sl.
Stalna sredstva u obliku prava sa aspekta amortizacije dijelimo na sredstva koja se amortizuju, i to: materijalna prava, osnivačka ulaganja i goodwill. S druge strane, u stalna sredstva u obliku prava, koja se ne amortizuju spadaju: upisani a neuplaćeni kapital, učešća i potraživanja.
Osnovica za obračun amortizacije može biti: nabavna, revalorizovana i reprodukciona vrijednost stalnih sredstava. Pored toga potrebno je poznavati stopu amortizacije. Stalna sredstva u toku svog vijeka korištenja prenijela su cijelu vrijednost, tj. 100% svoju vrijednost na proizvode. Prenošenje vrijednosti stalnih sredstava računski se izražava kao stopa amortizacije. Stopa amortizacije je procenat istrošenosti stalnog sredstva. Ona se izračunava na bazi vijeka trajanja stalnog sredstva i obratno, ako znamo stopu, može se izračunati vijek trajanja sredstva.
U teoriji i praksi postoje slijedeći sistemi obračuna amortizacije stalnih sredstava i to:
1. vremenski sistem
2. funkcionalni sistem
3. kombinovani sistem

1.3.1. Vremenski sistem amortizacije

Vremenski sistem amortizacije kao bazu za obračun uzima vrijeme, tj. vijek trajanja stalnih sredstava. Kod ovog sistema razlikujemo slijedeće metode obračuna:

a). metod ravnomijerne ili konstantne amortizacije
b). metod progresivne amortizacije
c). metod degresivne amortizacije

1.3.1.1.Metod ravnomijerne ili konstantne amortizacije

Suština ove metode je da je amortizacija ravnomijerno raspoređena u konstantne veličine, uz jednake stope amortizacije na period trajanja stalnog sredstva.
Prednost ove metode ogleda se u jednostavnom izračunavanju amortizacionih iznosa koji su linearni u cijelom amortizcionom periodu, kao i mogućnost planiranja i jednostavnog vođenja evidencije.
Nedostatci ove metode su njena linearnost, obzirom da se stalna sredstva ne troše linearno, jer njihova sposobnost i funkcionalnost nije uvijek ista.

1.3.1.2. Metod progresivne amortizacije

Metod progresivne amortizacije podrazumijeva da iznos amortizacije u periodu korištenja stalnog sredstva progresivno raste. Preduzeće, obično, donosi odluku da obračunava stalna sredstva po ovoj metodi kada je tek formirano ili tek nabavljeno novo sredstvo. Naime, pošto su sredstva nova, radnici nisu dovoljno upućeni u način korištenja tih sredstava, sredstva se ne koriste punim kapacitetom iz nedovoljne razrađenosti ili neusklađenosti postojećih kapaciteta ili sredstava se nedovoljno koriste jer preduzeće nije dovoljno osvojilo tržište, pa ih u tom periodu treba manje amortizovati.
Kod ove metode razlikujemo obračun amortizacije pomoću različite stope na istu osnovu i metod dijelova.

1.3.1.3. Metod degresivne amortizacije

Prema ovoj metodi, obračun amortizacije, u prvim godinama korištenja stalnog sredstva amortizacija je najveća, a svake naredne godine njen iznos se smanjuje, tj. ima degresiju. Razlozi za ovako kretanje amortizacije su suprotni progresivnom kretanju amortizacije. Pristalice ove metode smatraju da su u početku vijeka korištenja stalna sredstva najsposobnija, da daju najvećen efekte, pa u tom periodu treba da se najviše amortizuju. Kasnije, mašine su često na opravci i ne rade, pa treba smanjivati amortizaciju u tim periodima.
Kod ove metode, stope amortizacije opadaju i ne smiju bitimanje od propisanih stopa u Nomenklaturi sredstva za amortizaciju. Smanjivanjem stopa amortizacije, smanjuje se godišnji iznos amortizacije, ali u toku vijeka trajanja stalno sredstvo se amortizuje u cjelini.

1.3.2. Funkcionalni sistem amortizacije

Funkcionalni sistem obračuna amortizacije za osnovu uzima učinak (obavljen zadatak ili izvršenu funkciju) koju je ostvarilo stalno sredstvo. Primjenom funkcionalnog sistema obračunata amortizacija se približava stvarno prenijetoj vrijednosti stalnog sredstva na nove proizvode, a to doprinosi i realnom utvrđivanju dobiti u preduzeću.
Naime, sada iznos amortizacije zavisi od upotrebe stalnog sredstva, a obračunata amortizacija izražava realno utrošenu vrijednost sredstva u procesu reprodukcije. Otpisivanje se vrši srazmjerno upotrebi sredstava. Ovaj sistem obračuna amortizacije primjenjuje se za stalna sredstva kod kojih je moguće utvrditi zavisnost između trošenja i intenziteta upotrebe, npr. kamioni, lokomative, avionski motori, rudarski radovi, patenti, licence i dr.

1.3.3. Kombinovani sistem

Kombinovani sistem je takav sistem kod kojeg se pri obračunu amortizacije stalnih sredstava kombinuju metode vremenskog i funkcionalnog sistema. Cilj primjene ovog sistema je da se što realnije obračuna amortizacija stalnih sredstava. Svakako, koji će se sistem i metod koristiti pri obračunu amortizacije preduzeća, određuje, u opštem aktu, kao i rokove obračuna amortizacije, godišnje stope, metod obračuna koji je najčešće uslovljen primjenom i korištenjem stalnog sredstva.

2.OBRTNA SREDSTVA

Obrtna sredstva su sredstva koja preduzeće nabavlja s ciljem da ih odmah utroši u procesu reprodukcije. Stalna sredstva ne bi mogla funkcionisati ukoliko preduzeće nema obrtnih sredstava. Osnovna karakterisitka obrtnih sredstava je njihovo jednokratno trošenje. Obrtna sredstva cijelu svoju vrijednost prenose na gotove proizvode ili usluge odjednom što je razlika u odnosu na stalna sredstva. Obrtna sredstva su vrlo heterogena i po strukturi vrlo različita, zavisno od vrste djelatnosti preduzeća, tipa proizvodnje, veličine preduzeća i slično.
Obrtna sredstva u procesu reprodukcije permanentno mijenjaju svoj oblik, tj. prvobitno su u obliku novca te prelaze u sirovine, nove proizvode, zatim se umjesto realizovanih proizvoda javljaju se potraživanja, te ponovo novac što pokazuje kružno kretanje kapitala, što se može pretstaviti na slijedeći način:

N---R---P---R`---N`

Transformacijom iz jednog oblika u drugi, obrtna sredstva ne gube svoju vrijednost, već je prenose na drugi oblik.

Za obrtna sredstva karakterisitčan je obrt.Broj koji pokazuje koliko su se obrtna sredstva obrnula u toku jedne godine naziva se koeficijent obrta. Koeficijent obrta obrtnih sredstava veći je od jedan. Trajanje obrta je vrijeme za koje će se izvršiti jedan obrt, tj. cjelokupna transformacija obrtnih sredstava.

Obrtna sredstva u preduzeću mogu biti:

Obrtna sredstva u preduzecu

Optimalna visina obrtnih sredstava

Optimalna visina obrtnih sredstava je ona koja uz najmanje troškove osigurava nesmetano odvijanje reprodukcije.
Visina obrtnih sredstava treba da bude u skladu sa planiranim zadacima preduzeća.
U preduzeću može da postoji: višak, manjak ili optimalna visina obrtnih sredstava

2.1.Obrtna sredstva u obliku stvari

Obuhvataju slijedeće:

Materijal u širem smislu (osnovni materijal, pomoćni, potrošnji, poluproizvodi, dijelovi, gorivo i mazivo, sitan inventar, ambalaža, auto gume);
Proizvodnja u širem smislu (nedovršena proizvodnja, vlastiti poluproizvodi i dijelovi namijenjeni daljoj proizvodnji, otpaci koji se mogu upotrijebiti u proizvodnji);
Gotovi proizvodi;
Roba su stvari obrtnih sredstava koje je preduzeće nabavilo i namijenilo prodaji;

Obrtna sredstva u obliku stvari mogu biti:

Na zalihi, tj. obrtna sredstva na skladištu;
U pripremi, tj. obrtna sredstva u obliku materijala, sitnog inventara koji je na doradi, obradi ili manipulaciji, poluproizvodi, i dijelovi namijenjeni daljoj proizvodnji;
U upotrebi, to je proizvodnja u toku i sitan alat u upotrebi;
Na putu, to su stvari kupljene od dobavljača koje nisu još došle u preduzeće, stvari koje su izašle iz skladišta a još ih kupac nije preuzeo.

2.2.Obrtna sredstva u obliku prava i kratkoročnih razgraničenja

U obrtna sredstva u obliku prava i kratkoročnih razgraničenja ubrajamo:

Kratkoročne plasmane u vrijednosne papire, kao blagajnički zapisi, čekovi, mjenice i slično
Tekuća potraživanja, kao potraživanje od kupaca, potraživanja po osnovu datih kredita do godinu dana;
Kratkoročna ulaganja u vlastite dionice, kao dinoce preduzeća koje su otkupljene na tržištu;
Kratkoročna potraživanja po osnovu participacije, kao ulaganja sredstava u druga preduzeća za obavljanje zajedničkih poslova u periodu do godinu dana, avansi dobavljačima za obrtna sredstva, tekuća potraživanja iz komisione i konsignacione prodaje i slično.

2.3.Obrtna sredstva u obliku novca

Obrtna sredstva u preduzeću u obliku novca su:

Novac u blagajni;
Novac na žiro – tekućem računu;
Devize na deviznom računu;
Akreditivi;
Novac na izdvojenim računima za tekuće potrebe.

ZAKLJUČAK

Stala imovina se u literaturi često susreće pod nazivom trajna imovina, postreojenska imovina, a povremeno se izjednačava sa osnovnim sredstvima. Stala imovina, kako i sam termin implicira ima namjenu da bude dugoročno upotrebljivana u poslovne svrhe Prema tome, stalnom imovinom se ne smatra imovina namijenjena prodaji, ma u kom obliku ona bila (zemljište, zgrade, i sl.).
Veoma je važno pravilo procijeniti obrtna sredstva za normalno poslovanje i funkcionisanje preduzeća. Nedovoljna obrtna sredstva prouzrokuju zastoje i poremećaje u proizvodnji, a to se odražava na reallizaciju poslovnog rezultata, odnosno profita. Na primjer, ako preduzeće nema dovoljno obrtnih sredstava za nabavku sirovina, to će prouzrokovati privremeni zastoj proizvodnje, dok se sredstva ne obezbijede bilo naplatom potraživanja od kupaca, kreditom od banke ili na drugi način. Slično je ako preduzeće nema sredstava za isplatu plata radnicima i slično. Masa obrtnih sredstava može biti pravilno odmjerena, a da preduzeće ima poteškoća sa obezbjeđivanjem sredstava z normalno odvijanje procesa proizvodnje.

LITERATURA:

Prof.dr. Mladen Ivanić, Principi ekonomije, Ekonomski fakultet Banja Luka, 2004.

Prof.dr. Ilija Samardžić, Računovodstvo, Beogradska poslovna škola, 2005.

Prof.dr. Nenad Vunjak, Poslovne finansije, Ekonomski fakultet Subotica, 2008.

Š.Berberović, M.Šunjić-Beus, Ekonomika preduzeća, EF Sarajevo, 2005.

Prof.dr. Mehmed Jahić, Finansijsko računovodstvo, Zavod za računovodstvo i reviziju Federacije Bosne i Hercegovine, Sarajevo 2003.

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

preuzmi seminarski rad u wordu » » »

Besplatni Seminarski Radovi