UTVRĐIVANJE CIJENA U TRGOVINI NA VELIKO I MALO

Na formiranje cijena u trgovini utječu brojni faktori, ali cijena je najvažniji elemenat koji privlači ili odbija kupce, a to znači da utječe na dobit same trgovine.
Najvažniju ulogu u formiranju cijena ima nabavna funkcija jer ona sadrži i mnoge ovisne troškove nabave koji utječu na određivanje cijene. Udio nabave u trgovinama je veći od 80% pa nije čudno što trgovce brine koliko će svi troškovi iznositi te kako će na kraju biti formirana prodajna cijena proizvoda. S obzirom da je cijena bitan faktor za privlačenje kupaca, svaki trgovac želi imati što nižu cijenu proizvoda, a što veći promet, odnosno zaradu. U tom segmentu je jako bitno posredništvo između dobavljača i trgovine. Direktan kontakt sa dobavljačem znatno snižava cijenu proizvoda, a time proizvod postaje pristupačniji, konkurentniji i zanimljiviji kupcu. U Republici Hrvatskoj se na obračun, tj. kalkulacije u trgovini primjenjuju razni zakoni i pravilnici među kojima su HSFI ( posebno HSFI 2), Zakon o trgovini, Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o računovodstvu, Naredba o određivanju proizvoda i usluga za koje se dostavljaju obavijesti o cijenama i maržama radi praćenja. Nižim nabavnim cijenama trgovci mogu lakše manipulirati cijenama pa tako mogu odrediti niže cijene, a one su kao takve važnije u odnosu na samu kvalitetu, ponudu asortimana ili poziciju trgovine.

2. KALKULATIVNE METODE I RAČUNOVODSTVENI STANDARDI ZA ODREĐIVANJE CIJENA

Cijena predstavlja u novcu izraženu vrijednost robe ili usluga. Razlikujemo nabavnu cijenu i prodajnu cijenu. Prodajne cijene se formiraju pod utjecajem tržišta. Cijena robe u trgovini je razlika između nabavne i prodajne cijene te se tom razlikom pokrivaju nastali troškovi i ostvaruje dobit. Troškovi su granica za određivanje cijena. Kod pojedinih artikala država može utjecati na iznos cijena tako da uvede zaštitne cijene, tj. izravna ograničenja u oblikovanju cijena koja mogu bitit porezi, carine ili kamatne stope. Također i poduzeća – trgovine mogu biti ovisni o dobavljačima gdje se onda radi o uvjetovanim cijenama. (Vuk J.,RRiF, 12/2009., pg.19)

2.1. Kalkulacije i kalkulativne metode

Prilikom utvrđivanja cijena potrebno je povezati troškove s njihovim nositeljima. Iz tog razloga pri  izračunavanja prodajne cijene postoji nekoliko kalkulativnih metoda.
Kalkulacija uz prosječnu stopu razlike u cijeni  uzima istu prosječnu razliku u cijeni za svaki proizvod slijedećim proračunom; (Vuk J.,RRiF, 12/2009, pg. 22)

Troškovi + dobit
%Rc=------------------------- x100
Prodaja

Takav izračun ne uzima u obzir tržišnu poziciju pojedinog artikla ili grupe niti ponašanje konkurencije ili potrošača. Služi kao pretpostavljeni model, tj. osnovica za druge metode. (Segetija, Lamza-Maronić, 2001, pg. 364.) 
Kalkulacijsko izjednačavanje ili mješovita kalkulacija uzima u obzir ukupni asortiman i ukupne cijene te u tom slučaju neki proizvodi postaju primatelji izjednačavanja, a neki nositelji izjednačavanja dok su neki neutralni. Na taj način neki proizvodi mogu imati prihvatljivije cijene sa stajališta potrošača u odnosu na konkurenciju. Jedan od razloga primjene takve kalkulacije je i to što je dosta troškova fiksnog karaktera te ih se lakše rasporedi prosječno po svakom artiklu. S tim u vezi neki proizvodi ne mogu podnijeti veliki teret fiksnih troškova pa se tada primjenjuje načelo vrijednosti. (Segetija, Lamza-Maronić, 2001, pg. 365.) 
Račun dijela troškova na osnovi graničnog troška ( Direct Costing) dijeli troškove na fiksne i varijabilne za jedno razdoblje uz uvjet da se troškovi moraju planirati. Fiksni su oni koji uvijek postoje bez obzira da li trgovina radi ili ne, dok su varijabilni vezani za prodaju odnosno nabavu robe. U varijabilne troškove ulaze i troškovi kvara, nestanka ili drugih gubitaka na robi te se otpisuju. Temeljem takve podjele troškova nastaju granični troškovi. (Segetija, Lamza-Maronić, 2001, pg. 366.) 

fakturna cijena
+ ukupni pojedinačni troškovi artikala (robne grupe)
+ varijabilni zajednički troškovi artikala (robne grupe)
= granični troškovi

Koliko god se takva kalkulacija čini jednostavnom teško je podijeliti fiksne i varijabilne troškove na nositelje troškova. 
Račun pojedinačnih troškova – metoda stupnjevanja temelji se na izravnoj podjeli troškova, tj. troškovi se ne dijele po ključu. Obračun troškova vrši se po mjestima, vrstama i nositeljima u jednom postupku, po artiklima, dijelovima poduzeća zavisi što se želi postići. (Segetija, Lamza-Maronić, 2001, pg. 367.) 
Račun pokrića fiksnih troškova uzima  u obzir uzroke njihova nastanka prema određenim slojevima: artikli ili grupe artikala. Primjenjuje se u politici smanjenja ili proširenja asortimana kad treba saznati učinke razlike u cijeni. Neki artikli su primamljiviji od drugih pa ih se ponekad prodaje ispod cijene konkurencije a da bismo povećali prodaju.   (Segetija, Lamza-Maronić, 2001, pg. 368-369.) 

2.2. Kalkulacije u trgovini – HSFI 2 I HSFI 10

Prema Hrvatskim standardima financijskog izvještavanja (HSFI 2) utvrđen je računovodstveni postupak za utvrđivanje zaliha. Zalihe trgovačke robe utvrđuju se i obračunavaju po troškovima nabave a čine ju; ( Cutvarić, 2008, pg.351.)

• troškovi nabave
• troškovi konverzije

• ostali troškovi nastali u dovođenju zaliha na sadašnju lokaciju i sadašnje stanje           ( ovisni troškovi nabave) .

Troškove nabave čine kupovna cijena, uvozne carine, porezi koji se ne mogu odbiti, troškovi prijevoza, rukovanje zalihama. Troškovi nabave umanjuju se za trgovačke popuste, rabate i slične stavke. PDV zaračunan na računima dobavljača za nabavu robe i prijevoz ne ulazi u troškove nabave osim ako trgovac koji nabavlja robu nije u sustavu obveznika PDV-a, tada on ulazi u trošak nabave. ( Cutvarić, 2008, pg.352.)
Troškovi konverzije obuhvaćaju troškove koji su nastali radi dovođenja zaliha na sadašnju lokaciju ili sadašnje stanje, npr. troškovi dorade- prepakiranje, rezanje, dozrijevanje i slično. U troškove nabave ne ulaze troškovi prodaje, uprave pa ne mogu ulaziti niti u nabavnu vrijednost robe.
Trgovina može voditi robu na zalihi po nabavnim ili prodajnim cijenama bez PDV-a, a sukladno Zakonu o trgovini. ( Cutvarić, 2008, pg.355.)
Ovisni troškovi nabave nastaju od mjesta gdje je dobavljač isporučio robu do mjesta skladištenja. U ovisne troškove ubrajamo troškove prijevoza, ukrcaja i iskrcaja,osiguranje robe i slično.  Ukoliko kupac nabavlja različiti asortiman robe zajedno, ovisni troškovi nabave se raspoređuje na pojedine vrste asortimana robe prema kriterijima težine, volumenu ili vrijednosti robe. (Dimitrić M., 2008., cjelina 9, poglavlje 2, potpoglavlje 2, pg.9)

3. UTVRĐIVANJE CIJENA U TRGOVINI NA VELIKO

• uz primjenu stope marže – na temelju podataka o troškovima nabave po računima dobavljača i računima ovisnih troškova nabave, a na takvu utvrđenu cijenu dodaje se određeni  postotak marže.
• uz poznatu prodajnu cijenu – cijena se formira prema stanju na tržištu pa prema nabavnoj cijeni, te je marža udio između stvarne nabavne cijene i zadane prodajne.
• rabatni sustav – krajnju cijenu na tržištu, veleprodajnu ili maloprodajnu, utvrđuje sam proizvođač, a trgovcu se na takvu robu odobrava rabat ( popust na cijenu). Najčešće se takav oblik formiranja cijene događa u duhanskoj industriji gdje je zadana cijena cigareta ili duhanskih prerađevina.

Kod nabave robe iz uvoza nabavnu vrijednost robe čine carinska osnovica po fakturi dobavljača i troškovi dopreme do hrvatske granice. Kalkulacije se rade i prilikom smanjena cijena, rasprodaja te inventura kako bi se sve promjene mogle knjižiti u troškovnom, tj. financijskom računovodstvu.(Cutvarić, 2008, pg.352)
Članak 7. Zakona o trgovini regulira trgovinu na veliko kao kupnju robe na način da se dalje prodaje profesionalnim korisnicima, tj. drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku određenu djelatnost koja je registrirana i zakonom odobrena. Ona se obavlja u prodajnim objektima, ali se može obavljati i kao trgovina na veliko u tranzitu na način da se kupnja i prodaja robe obavlja bez zadržavanja u skladištu i za takovu trgovinu nije potreban prodajni objekt.( Zakon o trgovini (Narodne novine broj 87/08., 96/08., 116/08., 76/09. i 114/11. http://narodne-novine.nn.hr/sluzbeni/, članak 7)
Prilikom određivanja kriterija trgovine temeljni je kriterij onaj koji trgovinu na veliko definira prema vrsti kupaca kojima se roba prodaje, a ne tretira se prema količini koju kupac kupuje.     ( Ivančević M.,RIF, 4, 2005., pg.71)
Trgovac na veliko robu nabavlja direktno od proizvođača, uvoznika ili je sam uvozi.
Zalihe robe u trgovini na veliko mogu se voditi po nabavnoj ili prodajnoj cijeni. Cijena se može utvrditi na ulaznom dokumentu, a to je dokumenat kojim je roba zadužena. Pomoću kalkulacije cijene može se utvrditi razlika između nabavne i prodajne cijene, ali po zakonu nisu obvezne se sastavljati. Odluku o tome kako će se utvrditi cijena donosi poduzetnik i regulira je u svojim računovodstvenim politikama. (Vuk J.,RRiF, 12/2009., pg.19)   
Kalkulacija nabavne cijene trgovačke robe obuhvaća nastale troškove u svezi s nabavom robe na temelju kojih se utvrđuje vrijednost zaliha. U sustavu poreza na dodanu vrijednost ne postoji razlika u oblikovanju prodajne cijene trgovačke robe u veleprodaji i maloprodaji, jer kod obje vrste prodaje trgovac na prodajnu cijenu mora zaračunati 23% PDV-a, odnosno 0% PDV-a ako prodaje proizvode na koje se odnosi nulta stopa PDV-a. Napravljenu kalkulaciju potpisuje osoba koja ju je sastavila i ona je popratni dokument dokumentu koji smo dobili od dobavljača. Poslije izrade kalkulacije nastalo je zaduženje trgovine na veliko. Kod izrade kalkulacije važno je znati rasporediti troškove, posebno ovisne. (Vuk J.,RRiF, 12/2009., pg.21)

Prilikom raspoređivanja ovisnih troškova najčešće se koriste: (Vuk J.,RRiF, 12/2009.,pg.20)

• izravna 
• težinska
• postotna metoda

Izravna (direktna) metoda rasporeda ovisnih troškova se koristi prilikom nabave samo jedne vrste robe jer svi nastali troškovi terete tu robu, a zbog nje su i nastali. Kada se zbroje kupovna cijena i svi ostali ovisni troškovi dobiva se trošak nabave robe. (Vuk J.,RRiF, 12/2009. pg.20)
Težinska (ponderirana) metoda rasporeda ovisnih troškova se koristi kod nabavljanja više različitih vrsta robe odjednom i za nju nastaju zajednički ovisni troškovi. Troškovi se tada raspoređuju uz pomoć težinskog faktora. Težinski faktor se računa kao omjer ukupnih ovisnih troškova i ukupne težine ili količine robe, a dobije se cijena po kilogramu (kn/kg).
Težinski faktor = Ukupan ovisni trošak = kn/kg
                 Ukupna težina ili količina robe

Tada se težinski faktor množi s količinom ili težinom svake vrste robe, a rezultat je ovisni trošak za tu vrstu robe. (Vuk J.,RRiF, 12/2009., pg.20)
Postotna metoda ili metoda udjela koristi se za raspored ovisnih troškova prilikom nabave različitih vrsta roba koje su međusobno različite po pojedinačnoj vrijednosti, ali imaju slična vanjska obilježja. (Vuk J.,RRiF, 12/2009.,pg.21)

Kalkulacija cijene u trgovini na veliko

Pri izradi kalkulacije u trgovini na veliko u trošak nabave unose se svote vezane za nabavu robe (kupovna cijena, ovisni troškovi) bez PDV-a. Poduzetnici koji nisu u sustavu PDV-a uključuju ukupnu svotu bez odbitka PDV-a. (Vuk J.,RRiF, 12/2009.,pg.21)
Elementi kalkulacije cijene su prikazani u Tablici 1
Tablica 1. Elementi kalkulacije cijene

Izvor: Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, 2006., pg.798

Razlika u cijeni (RUC) predstavlja razliku između troškova nabave i prodajne cijene koja ne uključuje PDV-e. Namjenjena je za pokriće troškova razdoblja u koje ubrajamo troškove uprave, prodaje i administracije, a također je namjenjena i za zaradu poduzetnika. Metode obračuna RUC-a:

• % RUC-a koji se obračunava na trošak nabave
• primjena preračunate stope RUC-a na prodajnu cijenu, ali se koristi samo kada je prodajna cijena poznata
• kada tržište određuje prodajnu cijenu onda se RUC računa kao razlika između prodajne i nabavne cijene,
• RUC iznosi visinu odobrenog rabata od dobavljača. (Vuk J.,RRiF, 12/2009., pg.22)

Napravljenu kalkulaciju potpisuje osoba koja ju je sastavila i ona je popratni dokumenat dokumentu koji smo dobili od dobavljača. Poslije izrade kalkulacije nastalo je zaduženje trgovine na veliko. (Vuk J.,RRiF, 12/2009.,pg 20)
U nastavku je na primjeru prikazana izrada kalkulacije u tvrtci Prodaja d.o.o. koja se bavi trgovinom na veliko.
Primjer izrade kalkulacije u tvrtci „Prodaja“ d.o.o. – veleprodajno skladište.
Tvrtka „Prodaja“ d.o.o. Bjelovar nabavila je proizvod pod nazivom LCD TV PHILIPS od tvrtke Darson d.o.o. Varaždin. On joj je ispostavio račun R-1 broj 141275-12365 od 23.01.2012. godine na iznos od 9.206,55 kuna. Rabat je 20%.
Navedena tvrtka je donijela odluku da će raditi kalkulacije bez obzira na zakon.

Tablica 2. Kalkulacija u trgovini na veliko

Izvor: Izrada autora prema primjeru kalkulacije iz Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, 2006. pg. 797

Trošak nabave je izračunat tako da je od nabavne cijene oduzeli rabat dobavljača od 20%.
Na trošak nabave dodano je 15% marže i dobiven je  iznos od 229,40 kuna po jednom artiklu. Nakon toga je zbrojen trošak nabave i RUC i dobivena je prodajna cijena. Na tu prodajnu cijenu dodano je 23% PDV-a i dobivena je prodajna cijena s PDV-om.
U dokumente u prodavaonici na veliko dostavljena roba je zadužena bez PDV-a, a kada će se ispostavljati račun R-1 obračunat će se i PDV-e.
Ako bi na dokumentu za kalkulaciju postojali i ovisni troškovi u iznosu od 90,00 kuna, izračun bi izgledao kako je prikazano u Tablici 3.
Tablica 3. Kalkulacija sa ovisnim troškovima u trgovini na veliko

Izvor: Izrada autora prema primjeru kalkulacije iz Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, 2006., pg.797

U tablici 3. podaci su računati na isti način kao i u tablici 2., osim u dijelu ovisnih troškova koji se u ovoj tablici pojavljuju u odnosu na prethodnu. Osnovna razlika u ova dva primjera koji su prikazani u tablici 2. i 3. je visina troška nabave, odnosno u tablici 3. trošak nabave je veći za visinu ovisnih troškova. Samim time i konačna cijena proizvoda se morala povećati, što u ovome primjeru predstavlja povećanje prodajne cijene 1 kom proizvoda LCD Philips za 42,44 kn.
Roba u trgovini na veliko se nabavlja izravno od proizvođača, drugog veletrgovca ili se uvozi. Nabava i usklađenje trgovačke robe prati se po kalkulacijama temeljem kojih se utvrđuje nabavna ili prodajna cijena robe.

4. UTVRĐIVANJE CIJENE U TRGOVINI NA MALO

Utvrđivanje cijena u trgovini na malo provodi se na identičan način kao i u trgovini na veliko. Potencijalna zarada kod trgovaca na malo je marža, a stopa marže se određuje za svaku skupinu proizvoda zasebno ili za cijeli asortiman robe u prodavaonici koristi se jednaka stopa marže. Pritom visina marže ovisi o troškovima trgovine, koje ona treba nadoknaditi, te očekivanoj zaradi trgovca. Procjena i planiranje troškova, kao i ostvarivanje dobiti potrebni su trgovini kako bi mogla utvrditi ciljnu maržu. Ciljna marža predstavlja razinu koja se mora ostvariti kako bi poduzeće ostvarivalo dobit. Kako bi poduzeće prodajom podmirilo ostvaren trošak nabave te ostvarilo dobit, prodajna cijena mora biti veća u odnosu na trošak. (Benić Đ., Trgovina i politika cijena, 1990., pg. 158)
Kod poreznih obveznika koji su u sustavu PDV-a ne postoji razlika između veleprodajne i maloprodajne cijene jer trgovac u tuzemstvu uvijek prodaje robu s uključenim PDV-om, osim onih trgovaca koji prodaju proizvode s 0% PDV-a. Jedina razlika između maloprodajnog i veleprodajnog skladišta je ta što se roba u maloprodaji zadužuje po prodajnoj cijeni s uračunatim PDV-om. Trgovac u maloprodaji može utvrditi prodajnu cijenu polazeći od unaprijed utvrđene stope marže koja se obračunava na nabavnu vrijednost robe ili može polaziti od prodajne cijene s uračunatih 23% PDV-a iz koje se preračunatom stopom poreza od 18,6992% izračunava svota PDV-a. Ta stopa PDV-a oduzima se od prodajne cijene i dobiva se prodajna cijena bez PDV-a, a razlika između prodajne cijene bez PDV-a i nabavne cijene utvrđuje marža. (Jurić Đ.,Temelji računovodstva i analitička knjigovodstva, 2001.,pg.241)
Trgovac u maloprodaji obvezan je u prodajnom objektu na jasno, čitljivo i vidljivo mjesto istaknuti maloprodajnu cijenu robe koja je utvrđena kalkulacijom. Cijena mora biti izražena u kunama i trgovac na tu cijenu ne smije kupcu zaračunavati nikakve dodatne naknade.              ( Cutvarić M.,Ivančević M.,RIF, 7/2005., pg.81)

Na slijedećem primjeru pokazat će se izrada maloprodajne kalkulacije.
Trgovina na malo nabavlja od tvrtke „Prodaja“ d.o.o. Bjelovar 3 komada LCD TV Philips
(2 329,90 kn/kom). Primljen je račun R-1 broj 208563-9856 na 8 597,33 kn (od čega osnovica iznosi 6 989,70 i PDV 1 607,63). Kod nabave proizvoda nema ovisnih troškova.

Tablica 4. Izrada maloprodajne kalkulacije

ZAKLJUČAK

Često je teško odrediti cijenu koja će istovremeno privući kupce i osigurati zaradu poduzetniku. Ciljevi kupca i prodavatelja su različiti – kupac želi kupiti proizvod po što nižoj cijeni, a prodavatelj ga želi prodati što skuplje. U tržišnom gospodarstvu veliki je utjecaj tržišta na koji utječu broj trgovaca-ponuđača i veliki broj kupaca. No na cjenovnu politiku utječe i raspoloživi dohodak potrošača koji je pod utjecajem trenutne gospodarske situacije prilično nizak.
Trgovac pri određivanju cijena mora „osluškivati“ tržište i dobro procijeniti koja je cijena za kupca prihvatljiva, ali isto tako mora dobro poznavati svoje troškove koje mora nadoknaditi iz prihoda ostvarenog pri prodaji. Stoga je bitno poznavati pravila kalkuliranja cijena i postupku izračunavanja cijena pristupiti osobito pažljivo.
Pri kalkuliranju dobro je znati koje se mogućnosti pružaju, odnosno što se sve može uključiti u nabavnu odnosno prodajnu vrijednost.
Dobro postavljena politika marže odnosno razlike u cijeni trgovcu pruža prostor za odobravanje popusta, a da pritom ne ugrozi svoju zaradu.

• Zakon o trgovini (Narodne novine broj 87/08., 96/08., 116/08., 76/09. i 114/11. http://narodne-novine.nn.hr/sluzbeni/
• Vuk Jasna, dipl. oec. i ovl. rač, 12/2009, Računovodstvo revizija i financije
• Skupina autora, 2006,: Računovodstvo poduzetnika s primjerima knjiženja, Zagreb
• Prof. dr. sc. Mira Dimitrić i skupina autora, 2008, Praktični vodič kroz računovodstvo, Zagreb,
• Skupina autora (Cutvarić), 2008, Hrvatski standardi financijskog izvještavanja, Sveučilišna tiskara Zagreb
• Segetlija Z., Lamza-Maronić M., 2001, Marketing trgovine, Grafika, Osijek
• Ivančević Mate, 4/2005, Računovodstvo i financije
• Benić Đuro, 1990., Trgovina i politika cijena, Školska knjiga, Zagreb
• Cutvarić Miljenka, Ivančević Mate, 7/2005, Računovodstvo i financije
• Mr.sc. Jurić Đurđica i skupina autora, 2001, Temelji računovodstva i analitička knjigovodstva, RRif plus, Zagreb

preuzmi seminarski rad u wordu » » » 

Besplatni Seminarski Radovi