METODE OBRAČUNA AMORTIZACIJE OSNOVNIH
SREDSTAVA
« Računovodstvo osnovnih sredstava predstavlja prvu fazu obuhvatanja
sredstava nakon izvršene transformacije novčanog u materijalni (
neutralni ) oblik »1. Da bi došlo do ove transformacije investitor
treba da odredi vrstu djelovanja, da odredi tehnološki proces i vrstu
sredstava za rad.
Stalna sredstva su ona koja imaju vijek upotrebe duži od godinu dana,
ona koja su nabavljena za korištenje u poslovanju preduzeća i čija
namjena nije ponovna prodaja kupcima. Dugo je bilo uobičajeno da se
dugoročna sredstva nazivaju fiksnim sredstvima, ali upotreba ovog termina
nestaje , jer riječ fiksna podrazumjeva da ona vječno traju. Ne postoji
minimum vijeka trajanja da bi se sredstvo identifikovalo kao stalno.
Najčešći kriterijum je da se sredstvo miže koristiti u periodu dužem
od godinu dana . U ovu katrgoriju je uključena oprema koja se koristi
samo u ekstremnim periodima i u slučaju nužde, na primjer električni
generator.
Sredstva koja se ne koriste stalno u poslovanju ne treba da budu uključena
u ovu kategoriju, na primjer zemljište koje se drži iz špekulativnih
razloga ili zgrade koje se više ne koriste za rad. Ova sredstva treba
da budu klasifikovana kao dugoročna ulaganja, a ne da budu u kategoriji
postrojenj, nekretnina i opreme.
Ako neko sredstvo se drži radi prodaje kupcioma onda ono treba da se
vodi kao zaliha, a ne kao postrojenje i oprema bez obzira na njegovu
trajnost.
2. KATEGORIJE STALNIH SREDSTAVA
Stalna sredstva se obično razvrstavaju po sljedećim kategorijama:
Materijalna sredstva imaju fizičku supstancu. Zemljište je materijalno
sredstvo, a iz razloga što ima neograničen vijek, ono je jedino materijalno
sredstvo koje se ne amortizuje, dok oprema, nekretnine i dr. su predmet
amortizacije.
Amortizacija je periodična alokacija nabavne vrijednosti osnovnih sredstava
u toku procijenjenog vijeka trajanja.
Prirodna bogatstva, se razlikuju od zemljišta zato što su ona nabavljena zbog
bogatstava koja se nalaze u zemljišt ili u njemu, a koja se mogu dalje prerađivati.
Prirodna bogatstva su: željezna ruda, ugalj, nafta, plin i građevinsko drvo.
Nematerijalna sredstva su stalna sredstva koja nemaju fizičku supstancu i koja
se odnose na legalna prava i prednosti koja se drže zbog toga što se očekujeda
će ona u preduzeću u budućnosti donositi korist. Nematerijalna sredstva uključuju
patente, autorska prava, trgovačka imena, franšize, troškove osnivanja i goodwill.
Alokacija troškova nematerijalnih sredstava na periode u kojima ona donose
korist naziva se amortizacija. Knjigovodstveni iznos osnovnih sredstava je
nabavna vrijednost umanjena za akumulisanu amortizaciju.
Dugoročna sredstva se razlikuju od tekućih sredstava po tome što se ne potroše
u poslovnom ciklusu nego ga podržavaju. Od njih se očekuje da donose korist
preduzeću duže nego obrtna sredstva.
3. FINANSIRANJE DUGOROČNIH SREDSTAVA
Nakon odluke o nabavci nekog osnovnog sredstva mora se donijeti odluka kako
će se finansirati ta nabavka. Neke kompanije mogu osnovna sredstva da nabave
iz sredstava redovnog poslovanja, ali neke i ne pa se nabavka vrše preko
dugoročnih finansiranja u ovisnosti o roku upotrebe osnovnog sredstva. Npr.
Automobil se uzima na pet godina dok, se kredit za izgradnju kuće uzima na
trideset godina. Najbolja analiza o dugoročnom finansiranj u se dobija iz
izvještajao novčanom toku. Neke kompanije se mogu odlučiti i na iznajmljivanje
sredstava umjesto kupovine.
4. OPŠTI PRISTUP TROŠKOVIMA NABAVKE
Troškovi nabavke nekretnina, postrojenja i opreme obuhvataju sve opravdane
i neophodne izdatke dovođenja sredstava na mjestoi u stanje upotrebe. Troškove
nabavke je najlakše utvrditi ako se nabavka vrši za gotov novac. U tom slučaju
nabavna vrijednost sredstva jednaka je plaćenom iznosu uvećanom z aizdatke
transportnih troškova, osiguranje u toku tranzita i dr. neophodne troškove.
Ako su sredstva uzeta na kredit troškovi kamata se ne uključuju u cijenu, nego
se tretiraju kao troškovi posuđivanja novca za kupovinu sredstva. Osim kada
se oni mogu pripisati troškovima izgradnje objekta, tada se uključuju u nabvnu
vrijednost sredstva. Transportni troškovi, instalacije i ostalo se uključuje
u nabavnu vrijendost sredstva, jer su neophodni za funkcionisanje sredstva.
5. RAČUNOVODSTVO AMORTIZACIJE
Amortizaciju je Komitet za međunarodne računovodstvene standarde definisao
kao „alokaciju iznosa za koji se sredstvo amprtizuje tokom procijenjenog
vijeka upotrebe1“.
Sva materijalna sredstva izuzev zemljišta imaju vijek trajanja zbog toga amortizacioni
iznos mora biti raspoređen kao rasodi na godine u kojima ova donose ekonomsku
korist. Fizičko uništavanje ili zastarjelost su osnovni uzrok ograničenog vijeka
trajanja osnovnih sredstava koja se amortizuju. Popravke i održavanje mogu
produžiti rok trajanja osnovnih sredstava, ali na kraju se ona moraju izbaciti
iz upotrebe. Zastarjelost je proces u kom sredstvo postaje neadekvatno. U vrijeme
brze tehnolškog napredka osnovna sredstva postaju zastarjela i prije nego se
fizički potroše. Računovođe prave razliku između uništavanja i zastarjelosti,
jer je njima bitnan rok upotrebe sredstva neovisno od toga šta ograničava taj
rok.
Pojam amortizacije onako kako se koristi u računovodstvu znači alokacijunabavne
vijednosti ili iznosakoji se amortizuje na periode u kojima korištenje tog
sredstva donosi koristi. To se koristi da bi se objasnila konverzija nabavne
vrijednosti sredstva u rashode.
Amortizacija nije proces vrednovanja, knjiženje se vrši
u skladu sa principom istorijskog troška zato oni nisu indikatori promjene
cijena. Neke zgrade iz raznih razloga posle nekog vremena vrijede više
nego u momentu građenja, ali bez obzira amortizacija se računa i njena
računovodstvena vrijednost pada osim kada se radi revalorizacija.
Faktori koji utiču na izračunavanje amortizacije su:
• Nabavna vrijednost
• Rezidualna vrijednost
• Iznos koji se amortizuje
• Procijenjeni vijek upotrebe
6. METODE IZRAČUNAVANJA AMORTIZACIJE
Za alociranjenabavne vrijednosti osnovnih sredstava na računovodstvene periode
putem amortizacije, koriste se brojne metode:
• Pravolinijska metoda
• Funkcionalna metoda i
• Metoda opadajućeg salda
6.1. PRAVOLINIJSKA METODA
Kod pravolinijske metode amortizacioni iznos sredstava se ravnomjerno
raspoređuje u toku njegovog procijenjenog roka upotrebe. Ova metoda
se zasniva na pretpostavci da amortizacija zavisi samo od protoka
vremena. Trošak amortizacije se računa za svaki period dijeljenjem
amortizacione osnove (nabavna vrijednost umanjena za rezidualnu)
sa brojem računovodstvenih periodau procijenjenom roku upotrebe sredstava.
Iznos amortozacije svake godine je isti, akumulisana amortizacija
se povećava proporcionalno, knjigovodstveni iznos se smanjuje proporcionalnodok
se ne izjednači sa razidualnom vrijedošću.
6.2. FUNKCIONALNA METODA
Funkcionalna metoda se zasniva na pretpostavci da je amortizacija rezultat
korištenja nekog sredstvai da vremenski period ne utiče na amortizaciju.
Postoji direktna veza između godišnje amortizacije i jedinica upotrebe. Akumulisana
amortizacija raste svake godine proporcionalno broju jedinica upotrebe i
knjigovodstveni iznos se proporcionalno smanjeuje dok ne dostigne reziualnu
vrijednost. Prema ovoj metodi jedinica upotrebe treba da bude primjerena
sredstvu. Ovaj metod treba koristiti samo kada smo sigurni da možemo sa tačnošću
odraditi jedinicu upotrebe.
6.3. METODA OPADAJUĆEG SALDA
Metoda ubrzane amortizacije kao rezultat ima relativno velike iznose amortizacije
u prvim godinama upotrebe sredstva, dok se oni kasnije smanjuju. Osnova ovog
metoda se zasniva na protoku vremena tj. smatra se da su sredstva najefikasnija
kada su nova. Ovdje se uzima u obzir da zbog napretka u tehnologiji neka
sredstva brzo zastarjevaju, zbog toga je i opravdan razlog veće amortizacije
u prvim godinama korištenja sredstva. Jedan od razloga je i povećanje troškova
popravki osnovnog sredstva sa vremenom, pa se uzima da je rashod za amortizaciju
i popravke svake godine konstantan.
Po ovoj metodi amortizacija se izračunava primjenom fiksne stope na kjigovodstveni
iznos stalnog sredstva što ima veću amortizaciju, kao rezultat u prvim godinama
upotrebe sredstva. najčešće primjenjivana stopa je ona koja je dvostruko veća
od stope koja je određena pravolinijskom metodom.
Amortizacija je najveća u prvoj godini i smanjuje se svake godine, u poslednjoj
godini amortizacioni iznos je određen iznosom koji je neophodn za svođenje
knjigovodstvene vrijednosti na rezidualnu vrijednost.
LITERATURA
1. Dr. Stevan Beslać „Osnove Računovodstva“
2. Gray/Needles « Finansijsko računovodstvo »
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|