1. POSLOVNA KOMUNIKACIJA
Poslovna komunikacija je komunikacija koja se koristi
za promicanje proizvoda, usluga ili organizacija. To je prijenos
informacija unutar poslovnog svijeta. Poslovna komunikacija koristi
se u pravne i slične svrhe.
Svaki put kada razgovaramo, kada pišemo pismo, šaljemo e-mail, objašnjavamo
neki poslovni projekt, telefoniramo ili čitamo – mi komuniciramo. To
činimo i verbalno i neverbalno, a svaki put kada to činimo na profesionalnoj
razini reprezentiramo ne samo sebe same već i organizaciju kojoj pripadamo.
Komunikacija je vitalan dio poslovanja, organizacije i menadžmenata,
ona je bitan čimbenik dojma o organizaciji i može predstavljati granicu
između uspjeha i neuspjeha. Susretljivost, točnost, dosljednost i urednost
su kvalitete koje doprinose pozitivnom iskustvu. Neuredan dopis, nepregledna
ili čak netočna informacija utjecat će na stvaranje negativnog dojma.
Za poslovnu su komunikaciju značajne dvije funkcije:
• Osobna funkcija – koja označava pripadnost društvenim
grupama, osobni stil komunikacije, te stavove prema činu komunikacije
ili sadržaju poruke.
• Međuosobna funkcija – koja obilježava odnose među
sudionicima u procesu komunikacije, društvene uloge, stavove, zajedničko
znanje i interakcijske mogućnosti koje nudi čin komunikacije.
Poslovna komunikacija se realizira:
• Unutar organizacije – to je proces u kojem sudjeluju
svi djelatnici organizacije i svrha te komunikacije je realizacija plana.
Unutarnja komunikacija obuhvaća vertikalnu komunikaciju prema dolje
(nalozi, upute), vertikalnu komunikaciju prema gore (povratna informacija
na naloge i upute, mišljenja), horizontalnu i lateralnu komunikaciju
(razmjena informacija među djelatnicima).
• Izvan organizacije – to je proces u kojem sudjeluju
samo neki djelatnici organizacije, komunikacija organizacije s vanjskim
okruženjem, tj. poslovnim partnerima, potrošačima i širom društvenom
zajednicom, obuhvaća svu komunikaciju (neposrednu, usmenu, telefonsku,
pisanu, elektronsku itd.) u vezi s nastajanjem i plasmanom proizvoda
i usluga.
Komunikacija unutar organizacije predstavlja kompleksan
sustav protoka informacija, naloga, želja i nagovještaja što ga čine
dva sustava: mreža formalne i mreža neformalne komunikacije.
Formalna je komunikacija unaprijed planiran, sustavan,
službeni proces prijenosa informacije u govornom i pisanom obliku, usklađen
s potrebama organizacije.
Neformalna komunikacija u organizaciji sekundarna je
i vrlo složena komunikacijska mreža koja počiva na osobnim dodirima
i koja, za razliku od sustava formalne komunikacije, ne slijedi neku
unaprijed određenu liniju.
Bit cijele metode može se sažeti u jednostavnoj premisi: komunikacija
je cjelina. Sastavljena od verbalne i neverbalne komunikacije, u omjeru
od 20-25% verbalne i 75-80% neverbalne, međuljudska komunikacija predstavlja
nedjeljivu cjelinu svojih komponenti. Što to praktično znači? Da je
ono što govorite i ono što činite dok govorite jedinstvena cjelina i
da jedino cjelovitom slikom možemo doći do razumijevanja i ispravnog
tumačenja sugovornika. Učinkovit komunikator je onaj koji uspije prenijeti
najveću količinu informacija sugovorniku na način koji će biti najbolje
shvaćen. Za takvu komunikaciju, osim znanja i sigurnosti u sebe, potrebna
je i vještina. Kultura poslovnog komuniciranja dio je odgoja i kulture
svake osobe.
1.1. Neverbalna komunikacija
Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju
bez izgovorenih riječi, bilo namjerno, bilo ne namjerno. Problemi
vezani za neverbalnu komunikaciju proizlaze iz činjenice da je za dekodiranje
poruke potrebno temeljito poznavanje izvora komunikacije, okolnosti
i situacijskog konteksta.
Neverbalni znakovi uključuju izraze lica, ton glasa, geste, položaj
tijela ili pokret, dodir i pogled. Kako neverbalni znakovi nisu jednoznačni,
preporuča se u procesu interpretacije kombinirati više neverbalnih znakova
i/ili ih kombinirati s verbalnom porukom.
Oči pokazuju iznenađenje, a usta nezadovoljstvo. Rastvorene ruke i raskopčana
jakna znak su otvorenosti. Krštenje ruku i trljanje zatiljka smatraju
se znakovima zabrinutosti, a grickanje noktiju ili olovke znakovima
nesigurnosti. Nakašljavanje, pušenje, povlačenje uha i meškoljenje u
stolici pokazuju nervozu. Samouvjerena osoba obično sjedi uspravno s
rukama na leđima ili u džepovima sakoa. Znak razmišljanja ili procjenjivanja
su trljanje brade, zabacivanje glave, dodirivanje lica rukom, gledanje
preko naočala, čišćenje naočala, dodirivanje luka nosa rukom.
Dio neverbalne komunikacije je i pisano poslovno komuniciranje.
1.2. Što je pisano poslovno komuniciranje?
Pisano poslovno komuniciranje je komuniciranje
u kojima su sredstvo prenošenja poruke napisane riječi. Čini
oko 70% ukupne poslovne komunikacije.
Pisane poslovne komunikacije odvijaju se unutar poduzeća ili između
poduzeća i okoline, a mogu se izvoditi u papirnatom ili elektroničkom
obliku.
Pisano poslovno komuniciranje, za razliku od usmenog, ostavlja pisani
trag u poslovnim aktivnostima. Bitna prednost pisanog poslovnog komuniciranja
je u tome što ostavlja dokument koji se može čuvati i koji služi kao
dokaz u ostvarivanju prava, ili u međusobnom odnosu poslovnih partnera.
Poslovni iskaz se može dotjerivati i dopunjavati sve dok definitivno
ne bude poslan poslovnom partneru. Suprotno tome, u usmenom poslovnom
komuniciranju svaka ispravka ili dopuna je primjetna, posebno su primjetni
neverbalni znakovi komuniciranja.
U pisane poslovne komunikacije na papiru ubrajamo poslovna pisma i memorandume,
a u elektroničke pisane poslovne komunikacije ubrajamo e-mail, Web i
chat komunikacije. Postoji i skupina kombiniranih komunikacija u kojoj
se pisane komunikacije prenose elektroničkim putem, nju čine telefaks
komunikacije.
Od pisanih poslovnih komunikacija jedino se chat komunikacija ubraja
u izravne jer su u njoj obje strane komunikacijskog procesa prisutne
u istom trenutku.
Izrada pisanih poslovnih komunikacija provodi se u nekoliko koraka.
U prvom koraku poslovna komunikacija se planira tako da se određuje
svrha, analiziraju čitatelji te izabire kanal i medij komuniciranja.
U drugom koraku komunikacija se piše uz razradu organizacije i sastavljanje
poruke. Konačno, komunikacija se popravlja i uređuje uz nekoliko ponovnih
čitanja te odašilje primatelju.
2. Prednosti i nedostaci pisane poslovne komunikacije
Prednosti pisane komunikacije u usporedbi
sa usmenim izražavanjem:
1. efikasno i jeftino - ostvarivanje komunikacije na
veliku daljinu uz male financijske izdatke;
2. povoljnost za pošiljatelja poruke - ima vremena
da o pojavama i stvarima dobro razmisli i osmisli ih kako je za njega
najpovoljnije (živa riječ traži brzo usklađivanje jezika i mišljenja,
pa ostavlja prostora greškama),
3. pogodnost za primatelja poruke - mogućnost čuvanja
i podsjećanja na sadržaj ili pak pozivanja na dokaz i slično.
Nedostaci pisane komunikacije u odnosu na
«živu riječ»:
1. sporost razmjene informacija - nemogućnost brzog
dijaloga «na licu mjesta», što usmeno komuniciranje omogućava;
2. izostanak efekata neverbalne
komunikacije (geste,
mimika i slično);
3. opasnost od nesporazuma (dvosmislenost, apsolutna
ili relativna nejasnoća i slično);
4. izostanak izvanjezičnih efekata - smanjena mogućnost
uspostavljanja prisnijih kontakata među komunikatorima i nemogućnost
djelovanja izvanjezičnih činilaca (tipa: izgled, šarm, osmijeh, odijevanje
i slično);
5. nepovoljnost za pošiljatelja poruke - povećana odgovornost
i prema sadržaju (trajnost i dokumentiranost pisanog iskaza) i prema
formi jezik i stil);
6. nepovoljnost za primatelja poruke - onemogućena
naknadna objašnjenja, ad hoc pojašnjenja, postavljanje potpitanja itd.
Odlike pisanog poslovnog komuniciranja su:
1. omogućava neposredno stvaranje poslovnih veza i često može zamijeniti
direktni kontakt
2. omogućuje kontinuirano informiranje
3. omogućuje racionalno poslovanje
4. unapređuje međusobnu suradnju.
Pisane poslovne komunikacije imaju nekoliko bitnih funkcija za poduzeće:
1. održavanje poslovnih veza- pomoću komunikacija poruka
se brzo prenosi na sve udaljenosti što olakšava poduzećima međusobno
poslovanje. Stvaraju se nove poslovne veze, te održavaju i učvrščuju
postojeće tako što se putem komunikacija poslovni partneri sporazumjevaju
o kupnji, prodaji, prijevozu, plaćanju itd.
2. predstavljanje poduzeća- komunikacija prezentira
poduzeće potpisnika. Zato mora biti besprijekorno i uredno oblikovana
te sadržajno pravilno sastavljena.
3. značaj knjigovodstvenog dokumenta- mnoge komunikacije
idrugi pisani sastavci služe i kao temeljnica za knjiženje, npr. račun,
izvješće o odobrenju ili o zaduženju, priznanica itd.
4. značaj dokaznog sredstva u sporu (vrijedi za papirnate
komunikacije)- posao sklopljen u pisanom obliku veće je jamstvo ugovornim
strankama. U sudskom sporu poslovne komunikacije služe kao dokumentacija
za rješavanje spora.
5. promotivna funkcija- poslovne komunikacije koje
sadrže prospekte, kataloge, cjenike i dr. omogućuju poduzeću da svojim
proizvodima, cijenama i uslugama upozna širok krug kupaca. Dakle oni
su sredstvo ekonomske promidžbe.
6. sredstvo i analiza- analizom poslovnih komunikacija
dobivaju se podaci o uvjetima kupnje, o stanju na tržištu, o zadovoljstvu
kupaca i potrošača proizvodima ili uslugama, o njihovim reklamacijama
te o tome koji su nedostatci proizvoda. Analizom komunikacija omogućuje
se poduzeću da brzo uoči nedostatke poslovanja, da ih ukloni i da uspješnije
posluju.
3. Osnovna pravila pisanog poslovnog komuniciranja
Pisano poslovno komuniciranje kao oblik uspostavljanja poslovnih odnosa
između poslovnih partnera obavlja se putem razumijevanja poruka uz poštovanje
određenih pravila.
Ekspeditivnost - podrazumijeva da se svaki poslovni
iskaz vrlo brzo proslijedi i da se izvrši uvid u sadržaj i omogući povratna
informacija u što kraćem roku . Ukoliko, uslijed stjecaja okolnosti,
nije moguće odmah odgovoriti, potrebno je obratiti se partneru i nagovijestiti
da će puni odgovor na njegovo pismeno obraćanje uslijediti u određenom
vremenu.
Čuvanje poslovne i službene tajne. Ono što se smatra
službenom tajnom propisuje se zakonom. Službena tajna u okviru tvrtke
je regulirana internim aktima tvrtke. Može se reći da svi podaci tvrtke
predstavljaju poslovnu tajnu, a posebno oni koji su tako označeni, tj.
na kojima stoji naznaka povjerljivo, strogo povjerljivo, poslovna tajna
i dr.
Točnost i preciznost izražavanja- važno je pravilo
pisane i usmene komunikacije. Ono znači poštovanje jezične i komunikacijske
kompetentnosti. Jezik i stil poslovnog iskaza treba učiniti sadržaj
poruke preciznim, jasnim i stručnim.
Administrativno - tehnička obrada podrazumijeva pripremu,
ekspediciju, čuvanje i odlaganje svih vrsta pisanog poslovnog komuniciranja.
To je arhiviranje dokumenata i njemu se posvećuje posebna pažnja.
urednost i estetski izgled poslovnog iskaza. Poslovno pismo je ogledalo
onoga tko ga šalje. Preko poslovnog pisma može se steći dojam o poslovnom
partneru, bolje nego na osnovu drugih izvora.
4. Vrste pisane poslovne komunikacije
4.1. Poslovno pismo
Najčešći je oblik poslovnog komuniciranja. Ono se sastavlja i šalje
posebno svakom poslovnom partneru. Poslovno pismo je dokument o određenom
poslu. Njegov sadržaj ovisi o predmetu poslovanja. Ono predstavlja najmasovniji
oblik pisanog poslovnog komuniciranja. Njegova osnovna karakteristika
je da ono pretpostavlja odgovor. Sam sadržaj poslovnog pisma je raznovrstan
i on ovisi o vrsti poslovnog odnosa i o konkretnom zahtjevu koji se
ispostavlja. Najčešće je upućeno jednom poslovnom partneru, ali može
biti poslano i na različite adrese.
4.1.1 Podjela i načela poslovnih pisama
Poslovna pisma možemo podijeliti u sljedeće skupine :
1. poslovni pozivi (eng. apointments),
2. rutinski zahtjevi, upiti i narudžbe,
3. rutinski odgovori,
4. potvrde,
5. prateći dopisi (eng. cover letters),
6. naknadni dopisi (eng. follow-up letters),
7. zahvale.
Načela poslovnog pisma :
1. jedna svrha
2. fokusiranje na čitatelja
3. poslovni ton
4. zanimljivost
5. potpunost
6. točnost
7. suvislost
8. sažetost
9. jasnoća
10. pravovremenost
4.1.2. Glavni dijelovi poslovnog pisma
1) Zaglavlje sadrži sve bitne elemente kojima se pošiljatelj
poslovnog pisma odlikuje. Zaglavlje sadrži bitne dijelove (naziv tvrtke,
djelatnost i odredište – ulicu i broj, poštanski broj mjesta, i naziv
mjesta poslovanja), i sporedne dijelove (broj telefona i telefaksa,
broj žiro-računa, zaštitni znak, godina osnivanja, spisak brojeva i
dr.). Zaglavlje se piše u vrhu poslovnog pisma, na sredini najčešće,
tako da je jasno označeno i upadljivo. Naziv tvrtke, mjesto i adresa
trebaju biti uočljivi.
2) Mjesto i datum. Pišu se odmah iza zaglavlja. Uobičajeno
je da se pišu u istom redu sa pozivnom oznakom. Mogu se pisati i na
više načina: Osijek, 10. svibnja 2005. god. Ili Osijek, 10.05.2005.
Datum je posebno važan jer se od tog datuma utvrđuju nastale poslovne
obaveze (važeći propisi po kojima je realiziran posao).
3) Adresa primatelja sastoji se od naziva tvrtke, njene
djelatnosti i odredišta (ulica, broj, poštanski broj, naziv mjesta).
Pisma koja se šalju u inozemstvo moraju imati odredišnu zemlju, a adresa
mora biti prilagođena zemlji u koju se šalje.
4) Pozivni znakovi (oznake) su u funkciji lakšeg razvrstavanja
pošte. To mogu biti inicijali ličnosti ili odjeljenja tvrtke u kojoj
je pismo napisano. Na primjer: vaš znak, naš znak, vaš dopis, naš dopis
i sl.
5) Predmet ili sažetak predstavlja kratak sadržaj poslovnog
pisma. Ispisuje se ispod adrese, prije sadržaja pisma s lijeve strane.
Piše se do polovine reda, a kada to nije dovoljno koristi se drugi red.
Uobičajeno je da se sažetak podvlači, ili istakne na drugi način. Sažetkom
se definira sama tema pisma.
6) Sadržaj pisma je glavni dio pisma kojim se daje
poslovna informacija. On također ima uobičajenu formu. To je:
- Početak ili otvaranje pisma
- Uvođenje u poruku (kratko i racionalno), pozivanje na ranije dopisivanje,
poslovnu vezu, telefonski razgovor, oglas i sl.
- Poruka ili suština to je samo jezgra pisma i u njemu se obrazlaže
razlog obraćanja koji je naznačen u uvođenju u poruku. Posebnu pažnju
treba obratiti na stil pisanja: jasan, kratak i precizan. Voditi računa
o pravopisu. Ako se u pismu ističe više stvari onda svaku treba obraditi
u posebnom odlomku
- Završni dio je zaokruživanje poruke, sa naglašenim optimizmom i željom
za daljnju suradnju
7) Pozdrav. Uljudni oproštaj sa poslovnim partnerom
riječima kao: Pozdravljam Vas; Primite naše pozdrave; S poštovanjem;
S osobitim poštovanjem i sl.
8) Potpis. To je sastavni dio pisma, koji ono dobiva
značaj službenog dokumenta. Poslovno pismo potpisuje ovlašteno lice
koje zastupa firmu (direktor ili vlasnik). Potpis se sastoji od naziva
tvrtke, vlastoručnog potpisa i otkucanog imena i prezimena ovlaštenog
lica sa titulom. Ako pismo potpisuje jedna osoba, onda potpis ide sa
desne strane po pravilu od 45. (50.) slovnog mjesta. Ako poslovno pismo
potpisuju dvije osobe, onda osoba višeg ranga potpisuje sa desne strane,
a osoba nižeg ranga sa lijeve strane, počevši od 10. slovnog mjesta.
4.1.3. Sporedni dijelovi poslovnog pisma
1) Oslovljavanje (Gospodine direktore, Cijenjeni direktore
i sl.) – ako je pismo upućeno poslovnom prijatelju može se osloviti
i sa Poštovani prijatelju i sl.
2) Prilozi su dokumenti koji se prilažu uz pismo (prospekti,
kalendar...) koji se navode ispod sadržaja pisma sa lijeve strane od
10. slovnog mjesta, i posebno se označavaju (prilog br. 1, prilog br.
2 itd.).
3) Način otpreme. Kada se pismo šalje običnom poštom
onda nema potrebe da se to posebno označi. Ali kada se šalje preporučeno
ili na neki drugi poseban način onda se to obavezno označava na kraju
pisma poslije priloga i to sa lijeve strane od 10. slovnog mjesta.
4) Raspored kopija. Pismo se piše u više primjeraka.
Original se šalje poslovnom partneru, a kopije se raspoređuju prema
potrebi. U rasporedu kopija navodi se u koliko je primjeraka poslovno
pismo umnoženo i kome su kopije dostavljene. Kao:
Dostavljeno:
- Imenovanom
- Računovodstvu
- Arhivi.
5) Dodatak ili postskriptum je sporedni dio pisma koji
se piše ako je ispušteno nešto u sadržaju. Dodatak se piše tako što
se sa lijeve strane nakon 10. slovnog mjesta stavi P.S. Dodatak se uvijek
parafira jer se stavlja ispod potpisa i pečata. Treba biti što kraći.
Sada kada se dokumentacija obrađuje računarima vrši se višestruka korekcija
teksta, pa se postskriptum sve manje koristi
4.2. Memorandum
Memorandumi su kratke interne poruke. Uobičajeno su neformalnog karaktera
i kraći su od jedne stranice te se odnose na jednu temu. Čitatelji memorandumima
uobičajeno poklanjaju manje pažnje nego poslovnim pismima i e-mail-u.
Memorandum sadrži prostor za unos datuma, imena primatelja (za ili eng.
to) i pošiljatelja (od ili eng. from), predmet poruke (eng. Re: ili
subjekt) te prostor za pisanje poruke.
Memorandumi se ne trebaju potpisivati jer je ime pošiljatelja istaknuto
na početku, no trebaju biti: pisani pozitivnim tonom, sa određenom svrhom,
jasnim jezikom, sažeti, suvisli i zanimljivi. Zbog uporabe e-maila u
internom poslovanju, pisani memorandumi sve više
gube na značenju.
Primjer
memoranduma
4.3. E-mail
E-mail ili elektronička
pošta je pisana poslovna komunikacija koja se rabi u internom i
eksternom komuniciranju.
Poslovni e-mail sastoji se od:
1. zaglavlja ili protokola koje obuhvaća:
- e-mail adresu pošiljatelja (eng. from)
- e-mail adresu primatelja (eng. to)
- adrese kopija (eng. cc)
- predmet poruke (eng. subjekt)
- listu priloga (eng. attachment)
- datum i vrijeme prijenosa koje se dodjeljuje automatski
2. teksta poruke koje obuhvaća:
- potpunu adresu primatelja koja omogućuje razlikovanje poslovnog i
osobnog e-maila, a sastoji se od naziva poduzeća primatelja, predmeta
poslovanja i sjedišta
- ponovljeni predmet
- oslovljavanje
- sadržaj koji obuhvaća uvod, bit, završetak, pozdrav i potpis (potpis
se sastoji od naziva poduzeća-pošiljatelja i mjesta poslovanja, funkcije
te punog imena i prezimena osobe koja upućuje e-mail)
Komuniciranje e-mailom pogodno je za sve faze poslovnog procesa, a
osobito je pogodno za komuniciranje sa stalnim poslovnim partnerima.
Uporabom e-maila tijekom cijelog poslovnog procesa uklanja se posao
povezivanja prethodnih komunikacija jer se prethodna komunikacija može
automatski uključiti u komunikaciju odgovora.
4.3.1. Preporuke pri korištenju e-maila u poslovne svrhe
- ograničite se na jednu temu i pišite kratko, a duga objašnjenja
i dokumente pošaljite kao prilog poruci
- budite izravni
- koristite se jednostavnim, manje formalnim jezikom nego za pisma
- koristie se mogućnošću povezivanja e-maila sa Web komunikacijama (u
e-mailu ugrađujte hiperlinkove)
- izbjegavajte uporabu velikih slova jer ona označavaju vikanje, a i
uporabu tzv. emotikona i net-kratica jer ih većina ljudi
ne razumije
- e-mail poruke čitajte redovito i odgovarajte brzo
- ne služite se e-mailom kako biste izbjegli telefonske razgovore jer
ćete tako ostaviti dojam da osobu namjerno izbjegavate
- pročitajte i popravite e-mail poruku prije nego što ju pošaljete
- ne šaljite e-mail koji ste sastavili dok ste bili ljuti jer e-mail
se uvijek čini grubljim nego što zapravo jest
E-mail je djelomično privatna komunikacija, administrator informacijskog
sustava poduzeća ima pristup svim porukama informatičke pošte, a od
strane primatelja poruka se vrlo lako može proslijediti drugim korisnicima.
Zato, ako se e-mailom šalju povjerljive informacije, treba promijeniti
tehnologiju kriptiranja zbog zaštite tajnosti sadržaja takve poruke.
Drugi nedostatak je u sigurnosti prijenosa od hakerskih upada i nezakonitih
radnji glede narušavanja integriteta poruke. Zbog toga će pravna valjanost
e-maila biti učvršćena tek korištenjem elektroničkih potpisa u skladu
sa Zakonom o e- potpisu.
Poduzeća u Hrvatskoj nedovoljno rabe elektroničku poštu kao sredstvo
komuniciranja u konvencionalnom odvijanju poslovnih procesa. Većina
ispitanika smatra da je glavni razlog tome nedovoljna educuranost zaposlenih
te nekorištenje e- pošte od strane poslovnih partnera.
Primjer e-maila
4.4. Telefaks
Telefaks je eksterna poslovna komunikacija u kojoj se kombiniraju prednosti
papirnate i elektroničke komunikacije. Telefaks se u poslovnim procesima
najčešće rabi u poslovanju sa stalnim poslovnim partnerima i to u fazi
operativnog poslovanja. Telefaks se može koristiti i u fazi promocije
za slanje ponuda kao odgovora na upit (najčešće se radi o ponudama u
obliku predračuna). Ako se telefaks želi intenzivno koristiti za slanje
ponuda, potrebno je dobiti suglasnost poslovnog partnera.
Telefaks komunikacija treba sadržavati komunikacijske podatke:
- o primatelju koji obuhvaćaju: naziv, adresu, broj telefaksa i
ime kontakt osobe,
- o pošiljatelju koji obuhvaćaju: naziv poduzeća, adresu, broj telefaksa
i ime kontakt osobe,
- o samoj komunikaciji koji obuhvaćaju: datum izrade i broj stranica,
te predmet komunikacije.
Komunikacijski podaci se često ispisuju na pratećoj komunikaciji (eng.
cover sheet) koja osim komunikacijskih podataka sadrži i popratni tekstualni
dio, a stvarni dokument (sadržaj komunikacije) izrađen je na posebnim
stranicama koje se upućuju kao prilog.
Za nesmetano odvijanje poslovanja telefaks uređaj se treba programirati
upisom naziva poduzeća i broja telefaksa. Ovi podaci će se ispisivati
na vrhu svake stranice telefaks komunikacija koje pristignu poslovnom
partneru.
Osim ovih podataka, automatski će se ispisivati datum i vrijeme zaprimanja
te broj stranica komunikacije. S druge strane, potrebno je programirati
i automatsko slanje potvrde primitka telefaks komunikacije. Potvrda
primitka slat će se poslovnom partneru automatski po primitku telefaks
komunikacije, a sadržavat će datum i vrijeme početka te vrijeme završetka
ili vrijeme trajanja slanja telefaksa, brojeve telefaksa, dužinu zaprimljene
poruke te kopiju cijele ili dijela komunikacije. Ovakav način rada omogućit
će nesmetano odvijanje poslovnih procesa jer će se povećati sigurnost
prijenosa poruka. Kod telefaks komunikacije potrebno je napomenuti da
nije riješena njena pravna valjanost, tj. telefaks komunikacija nije
dokazno sredstvo u slučaju spora, osim ako je dostavljena putem telefaks
službe Hrvatskih pošta.
Primjer fax covera
4.5. Web
Poslovne Web komunikacije poduzeća provode na jedan od dva načina:
- izrada i održavanje prezentacijskih WWW stranica, i
- izrada i održavanje komercijalnih WWW stranica
Prezentacijske WWW stranice su
one kojima se poduzeće predstavlja javnosti. Na njima se nalaze osnovni
podaci o poduzeću, opisuje se djelatnost poduzeća, glavni proizvodi,
tu se mogu naći i slike poduzeća, slike managera i sl., prema tome što
management poduzeća odluči prezentirati vanjskom svijetu. Preporuka
je da se stranice izrade barem na dva jezika zbog toga što jednom kreirana
WWW stranica postavljena na WWW poslužitelj postaje dostupna ljudima
širom svijeta.
Komercijalne WWW stranice su one kojima trgovačko društvo nudi određenu
robu te putem Interneta prikuplja narudžbe i zatim vrši isporuku. U
ovome slučaju WWW stranice služe kao katalog proizvoda, kao ponuda i
poziv na kupnju, te kao obrazac za narudžbu proizvoda.
Uštede korištenjem Web komuniciranja se ogledaju u skraćenju vremena
naručivanja, ukidanja administrativnih troškova naručivanja i obrade
narudžbe jer se obrada narudžbe i pohrana podataka u bazu vrši automatski,
itd.
Deset grijehova poslovne web stranice
• Grijeh broj 1.: Neredovito osvježavanje sadržaja
stranica
Internet je dinamičan medij koji živi u sadašnjem vremenu te na njemu
informacije brzo zastarijevaju. Navrate li vaši klijenti, sadašnji i
oni potencijalni, nekoliko puta na vašu stranicu i uvijek ih dočeka
isti sadržaj – mogli bi zaključiti da se kod vas ništa ni ne događa.
Ili još gore, da možda više i ne postojite. Predvidite zato prostor,
najbolje je da to bude početna stranica, na kojem ćete redovito objavljivati
sve ono za što mislite da bi vašim kupcima moglo biti zanimljivo, a
da će vas prikazati u pozitivnom svjetlu.
Što sve može biti vijest? Gotovo sve – dobili ste neku poslovnu nagradu,
certificirali ste svoj sustav kvalitete, u ponudi se pojavio vaš novi
proizvod ili usluga, potpisali ste neki značajan sporazum o suradnji,
imate zanimljive i korisne rezultate istraživanja vezanog uz vaše područje
rada, uključili ste se u neki međunarodni projekt, tražite nove suradnike,
zapošljavate nove ljude, nastupit ćete na nekom sajmu/nastupili ste
na nekom sajmu... Možete staviti savjete kupcima kako da koriste vaš
proizvod, izjave zadovoljnih korisnika, obavijesti o promjenama u zakonodavstvu,
članak o vama iz nekog drugog medija...
• Grijeh broj 2.: Nereklamiranje web stranice
Pobrinite se da vaša web adresa bude na svakom komadu papira koji napušta
vaš ured – na memorandumu, na posjetnicama, na prospektnom materijalu,
na računima, na oglasima za radna mjesta, na reklamama koje objavljujete
u novinama, na objavama za medije, na vašem glasilu koje šaljete kupcima,
na vašem internom glasilu...
Stavite je unutar automatskog potpisa koji uključujete u vaše mailove,
na poslovne poklone – privjeske, olovke, držače olovaka, kišobrane,
sjenila za automobile...
Uključite je u natpise na vašim službenim automobilima, istaknite je
unutar vaših prostorija gdje dolaze stranke, razmijenite linkove i bannere
s tvrtkama koje vam nisu konkurencija i udrugama čiji ste član. Stalno
istražujte nove mogućnosti kako povećati primijećenost vaših web stranica,
a time i vaše tvrtke.
• Grijeh broj 3.: Opterećivanje stranice specijalnim
vizualnim i grafičkim efektima
Velika je šteta opterećivati svoje stranice trčećim slovima, prozorima
u kojima se tekst miče pa ga čitatelj mora loviti, bliještećim bojama,
dugačkim uvodnim animacijama...
Vaše poslovne web stranice ne bi trebale biti zahtjevne, one bi trebale
biti ugodne, jednostavne za korištenje i informativne.
• Grijeh broj 4.: Imati stranice zakrčene tekstom
Čitati s ekrana je teže nego čitanje s papira. Prema istraživanjima,
za to je potrebno čak 20 posto više vremena. Ne pretjerujte s količinom
teksta na vašim stranicama, pazite da slova budu dovoljno velika, a
rečenice kratke te da prenose jasnu poruku.
Ako imate duže tekstove, kao što su, naprimjer, stručni članci, analize
slučaja, obrađeni statistički podaci ili neka istraživanja, poslužite
se sažecima, a vaš web master neka stavi link na Word ili Acrobat Reader
dokument. Čitatelj kojeg upravo to zanima, poslat će taj dokument na
ispis i kasnije ga u miru pročitati. Pripazite samo da i taj dokument
ima oznaku izvora – ime vaše tvrtke, web adresu i kontakt podatke.
• Grijeh broj 5.: Imati mrtve linkove i slijepe
ulice
Link koji vas odvede na „Page cannot be found“ šalje negativnu poruku
o vlasniku web stranice. Provjeravajte redovito svoje linkove i uklanjajte
one koji više nikamo ne vode.
Također, svaka vaša stranica trebala bi imati link na neku drugu ili
barem na početnu stranicu.
• Grijeh broj 6.: Ne provjeriti kako su vaše
web stranice prikazane na različitim veličinama i rezolucijama ekrana
Ono što kod vas izgleda sjajno, na računalu nekog drugog (recimo potencijalnog
klijenta) može izgledati sasvim drugačije - odrezan dio teksta, presitna
ili prekrupna slova i sl. Nisu svi korisnici računala stručnjaci koji
si sve to znaju sami podesiti. Neka vaš web master provjeri kako vaše
web stranice izgledaju na drugim računalima.
• Grijeh broj 7.: Imati stranice koje se sporo
učitavaju
Nemaju svi brz pristup internetu te mogućnost da ga plaća netko drugi.
Ako se vaše stranice presporo učitavaju, velika je vjerojatnost da će
potencijalni kupac otploviti u neke brže vode.
• Grijeh broj 8.: Nepraćenje statistike posjeta
Morate znati kakva je posjećenost vaših stranica i koje su od njih pojedinačno
najposjećenije.
Ovi podaci vam pružaju vrijedne informacije za daljnje poslovne odluke
- koji su vaši proizvodi najzanimljiviji kupcima, postoji li potencijal
za osmišljavanje i slanje elektroničkog glasila, možete li svoje stranice
ponuditi kao oglasni prostor onima koji se na neki način vežu uz vaše
područje rada, a nisu vam konkurencija, ima li smisla organizirati neku
nagradnu igru i još puno, puno toga.
• Grijeh broj 9.: Ne provjeriti kako ih vide
pretraživači
Pokušajte po nekim ključnim riječima pronaći vaše stranice na www.yahoo.com
ili www.google.com.
Ako niste sasvim pri vrhu izlistanih adresa, morat ćete nešto poduzeti
– prijaviti ih pretraživačima, platiti im da se pojavite na njihovoj
naslovnici... Vaš će web master znati što još trebate učiniti.
• Grijeh broj 10.: Imati stranice s oznakom
'U izradi' ili 'Vi ste posjetitelj broj xxxx'
Internetske stranice su uvijek u izradi, a broj posjetitelja, ako nije
veći od 100.000, pa se time možete hvaliti, ionako morate znati samo
vi. Obje ove oznake djeluju amaterski, što vjerojatno nije poruka koju
želite prenijeti svojim (potencijalnim) kupcima.
4.6. Chat
Izravna pisana poslovna komunikacija koja poslovnu primjenu nalazi u
održavanju sastanaka između dislociranih partnera. Chat
je nekima ekonomski puno povoljnije sredstvo komunikacije od telefoniranja
i puno brže od e-maila.
Chat je razgovor između sudionika mrežnog sastanka odvija se u pisanom
obliku u realnom vremenu (on line komunikacija).
Ova vrsta pisanih komunikacija dobit će na značenju kad se poveća informatička
pismenost u tvrtkama, te kad brzine prijenosa u međunarodnom prijenosu
budu povećane.
Primjer chat-a
4. 7. Forum
Forum je Internet aplikacija
koja omogućava korisnicima da sudjeluju u diskusijama vezanim uz određenu
temu neovisno o tome gdje se nalazili. Na forumu možete saznati mnoge
korisne informacije čitajući postojeće poruke, ili poslati svoju poruku
i započeti diskusiju o temi koja vas zanima. Kako bi slali poruke na
forum morate se registrirati.
Internet forum nije samo mjesto suhoparne razmjene podataka, već se
oko njega stvara virtualna zajednica korisnika sa sličnim interesima.
Sudjelovanje na forumu podrazumjeva i određeni način lijepog ponašanja,
koji ulazi u online bonton.
Forum / Chat pravila ponašanja:
• Poruke trebaju biti jasne, sažete, precizne i pristojne
• Prije postavljanja pitanja pretražite ga na forumu – možda je već
netko odgovorio na slično ili isto pitanje
• Zahvalite osobi koja vam je pomogla – na foumu vrijede ista pravila
bontona kao i u stvarnom životu
• Ne stavljajte reklame i promocije na forum
• Kod slanja poruka koristite standardne veličine fontova i mala slova.
Tekst napisan VELIKIM SLOVIMA shvaća se kao VIKANJE
• Ako je netko na forumu nepristojan, ne odgovarajte mu vrijeđanjem;
ako njegovo ponašanje bude i dalje neprihvatljivo, forum ima svoje administratore
koji su zaduženi za rješavanje problema
• Ponašajte se prema drugima onako kako bi voljeli da se oni ponašaju
prema vama – „zlatno pravilo“.
Primjer foruma
Zaključak
Kako oba načina komuniciranja (usmeno i pisano) imaju prednosti i nedostatke,
nameće se
zaključak: poslovni partneri trebaju komunicirati na način koji je u
danim situacijama funkcionalniji i kvalitetniji, čime se izbjegavaju
nejasnoće i nesporazumi i omogućuje optimalan protok informacija između
poslovnih partnera.
Literatura:
1. B. Knežević : Elektroničko poslovanje i odvijanje poslovnih procesa,
magistarski rad, Zagreb 2002.
2. V. Srića, A. Kliment, B. Knežević : Uredsko poslovanje, Zagreb,
2003.
3.vidi web portal, pisano poslovno komuniciranje http://www.buntperom.ba/dokumenti/administrativno%20komuniciranje.rtf
, 18.10.2010.
www.veleuciliste.net/1godina/komuniciranje2.doc , 18.10.2010.
http://hgk.biznet.hr/hgk/fileovi/3966.pdf , 18.10.2010.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|