|
BIOENERGIJA
Uvod u bioenergiju
Bioenergija je univerzalna životna energija koju sva
živa bića primaju u svoje materijalno tijelo svojim nastankom. Ona
je sveprisutna energija koja je ključ života i predstavlja stvaralački
agens. Bioenergija kao takva, predmet je proučavanja mnogih od prapočetaka
ljudske civilizacije i predstavlja jednu od najvežih enigmi čovječanstva.
Postoji li specifična biološka i organska forma energije?
Ljudi su kroz povijest pokušavali odgovoriti na to pitanje iz različitih
perspektiva; znanstvene, filozofske, religijske, medicinske, pristupali
tome empirički, hipotetski, analitički, filozofski, ali sve do današnjeg
dana ne postoji općeprihvaćeni i uniformirani odgovor. Različite perspektive,
uvelike su uvjetovane kulturološkim odrednicama okružja koje su ih stvorile,
tako da razlikujemo primjerice zapadnjački i istočnjački pristup. S jedne
strane, istočnjačka kultura je kudikamo više fokusirana na duhovnost i transcedentnost,
dok je s druge strane zapadnjačka usmjerenija znanstvenom i eksperimentalnom
pristupu čovjeku kao živom biću, te su stoga rezultati kao i metodika pojedinih
antropolških zajednica drugačiji.
Jedan
od najpoznatijih filozofa 20. stoljeća, Henri Berson, je zagovarao
teoriju vječnog dinamizma univerzuma, koja je posljedica sveprisutne, univerzalne
energije koju on naziva "elan vital" i koja svoju manifestaciju
ima u svakom živom biću. Njegove teorije postale su popularne u New
Age pokretu, te se
njegovi sljedbenici nazivaju vitalistima. Dvije velike religije, taoizam
i hinduizam, u svojim načelima postavljaju univerzalnu, životnu energiju
u funkciju pokretača života. U hinduizmu se ta energija zove prana, a u
taoizmu chi, a u obje predstavljaju sveprisutnu, suptilnu, nevidljivu, dinamčku
energiju. Zapadna kultura bioenergiju koristi kao termin u okvirima opisa
energetskog polja koje okružuje sva živa bića, dok moderna fizika se na
taj pojam referira nazivom aura. Osim spoznajnog
značenja, bioenergija predstavlja pojam koji se veže uz ljudsko zdravlje,
psihičko i fizičko. Kineska i indijska medicina, stoljećima su se temeljila
na ideji energetskih meridijana koji protječu kroz ljudsko tijelo i kroz
koje putuje biološka energija te na energetskim centrima kroz koje se bioenergija
distribuira i prolazi. Medicina Zapada je prilično skeptična po pitanju
bioenergije i bioenergetskih polja, te je tek u novije vrijeme došlo do
afirmacija primjerice terapeutskih metoda akupresure i
akupunkture kao i dijagnostičkih poput mjerenja bioenergetskog potencijala.
Prana
Da
bismo promijenili nešto, moramo mijenjati energiju koja je uzrok svakom
kretanju i dinamizmu. Ova rečenica je jedno od temeljnih načela joge -
"discipline praktičnog uma" koja pretpostavljala rezumijevanje
tijela i duha te energije koja ih prožima i ujedinjuje. Univerzalna energija
koja prolazi materijom i metafizikom u sanskrtskom jeziku se naziva prana.
Samo značenje riječi je višeznačno, a označava primarnu energiju, dah
života i životnu energiju.
Pojam prane dolazi iz vedskih knjiga, jednih od najstarijih pisanih spomenika
indo-europskog kulturno-
civilizacijskog kruga koje datiraju od 2000. godine prije Krista. Vede
imaju posebno značenje u indijskoj kulturi te predstavljaju začetke filozofije
i religije tih prostora. Termin prana je također čest u jogijskoj terminologiji
te podrazumijva različite podtipove i oblike čije razumijevanje je bitno
za potpuni uvid u značenje prane i njene manifestacije. Prana nije samo
životna snaga, ona je glavni oblik umne energije i tjelesne energije,
te je cijeli svemir manifestacija Prane i predstavlja kreativnu snagu
Na kozmičkoj razini, postoje dva aspekta Prane. Prvi je unimanifestni
aspekt Prane, što predstavlja svjesnost koja transcendira svako stvaranje.
Drugi, manifestni aspekt Prane je snaga stvaranja kao takva. Prana nastaje
iz svojstava raja-e, aktivne snage prirode (Prakriti). Priroda se sastoji
od tri svojstva - sattva ili harmonija koja je podloga nastanku
uma, raja ili kretanje koja uzrokuje Pranu i tamas ili inercija,
uzrok stvaranju materije. Relativno našoj fizičkoj egzistenciji, Prana
ili životna energija je modifikacija zračnog elementa - primarno kisika
kojeg dišemo koji omugućava život, ali kako zrak potiče iz etera ili svemira,
Prana se pojavljuje u svemiru, tj. gdjegod se stvara svemir,
stvara se i Prana.
Stvaranje materije
Bez Prane, fizičko tijelo predstavlja samo beživotnu materiju.
Prana oblikuje materiju u različita tkiva i organe, što postiže
kroz različite energetske kanale (Nadi). Prana stvara otvore
i kanale u glavi, mozgu, u ustima, vokalnim organima, urinarno-genitalnom
području, probavnom sustavu, te se proširuje preko kanala u unutrašnje
organe (jetru, slezenu, srce) i do udova, stvarajući vene i arterije,
kao i mišiće,
kosti i živce. Samana Vayu - jedna manifestacija Prane u tijelu stvara
trup tijela (kojim dominira gastro-intestinalni trakt), dok Vyana Vayu,
druga manifestacija Prane stvara udove. Disanje je uz stvaranje materije,
glavni forma aktivnosti Prane, što je bitna odrednica prakticiranja i
razumijevanje joge.
Prana i intelekt
Um je stvoren, oživljen i pokrenut od prane. Prana regulira senzornu
impresiju, mentalnu digestiju i mentalnu cirkulaciju, te također eliminira
toksičnih ideja i negativnih emocija, potiče prolaz pozitivne mentalne
energije, snage i entuzijazma.
Chi
Prema drevnoj kineskoj filozofiji i religiji (taoizam),
svemir, ljudi i priroda, uvelike su utjecani od strane univerzalne energije
- chi. Tumačenje taoizma govori da je svemir i sve što
se u njemu nalazi, izravno derivirano iz chi-a, koji prožimlje svu materiju
i smatra se esencijalnom životnom snagom za svaki živi organizam. Chi,
doslovno znači zrak, dah energija, plin. S filozofskog aspekta gledano,
on se definira kao intrinsična energija, biofizička energija ili pak životna
snaga. Postoji pet osnovnih elemenata koji manifestiraju chi i koji moraju
biti u balansu kako bi protok chi-a bio harmoničan, a to su metal, voda,
drvo, vatra i zemlja. Kinezi chi smatraju nevidljivom energijom, ona koja
cirkulira kroz tijelo, oživljavajući ga.
Vjeruje se da smo rođeni s fiksnom količinom životne energije, predanatalnim
chi-jem, koji je pohranjen u tan tien-u (fizičkom centru energije, lociranim
tri prsta ispod pupka). Ova energija se postupno gubi tijekom života,
ali se također povećava od strane postnatalnog chi-ja, kojeg dobivamo
iz hrana i zraka. Energija chi cirkulira kroz tijelo putem različitih
meridijana. Prema drevnoj kineskoj filozofiji, postoje putevi kroz koje
se krv i energija transportiraju prema organima te predstavljaju energetske
tokove kroz tijelo, na čemu se temelje kineske terapeutske metode akupresure
i akupunkture.
Chi se aktivira i rukovodi od strane ljudskog uma i odgovoran je za kretanje
tijela. Da bi protok chi-a bio efikasan, chi se u tijelu mora kultivirati
i kontrolu protjecanja vježbati, kako bi tijelo i um postali jedno sa
svemirom. Drevna vještina Tai Chi proskribira meditacijske i respiratorne
vježbe koje pomažu u dostizanju tog cilja. Chi svakog pojedinca, neodvojiva
je cjelina s chi-jem svemira i konstantno je u interakciji s njim. Konstantna
izmjena i protok chi-a iz svemira u čovjeka i obrnuto, jest srž života.
Kada je protok chi-a snažan i stabilan, tijelo je zdravo. Ako je protok
blokiran u bilo kojem području tijela, postajemo
bolesni. Smrt je stanje determinirano potpunim prestankom protoka chi-a.
Potpuna obnova chi-a dostiziva je za vrijeme duboke relaksacije ( tijekom
sna ili meditacije), gdje se postiže stanje harmonije. Svemirski chi prima
mozak tijekom stanja duboke relaksacije, kada uzorci električne aktivnosti
mozga postanu potpuno pravilni. Svi ljudi posjeduju snagu chi-a, iako
ona nije podjednako razvijena u svakome, kao što je stupanj kontrole i
spoznaje njegovog protoka individualan.
Znanstvena perspektiva
Znanost od svojih začetaka pokušava proniknuti u fenomen života. Do danas
znanost nije uspjela objasniti «iskru» koja je oživjela materiju i stvorila
život.
Znanstvenici su uspjeli klonirati živa bića, što je u pravom smislu reprodukcija
života, ali u svakom slučaju, nije njegovo stvaranje. Ono što se sa sigurnošću
danas može ustvrditi jest da živa tvar reagira na podražaje svjetlosti
tj. energije različitih frekvencija, točnije rečeno, u ovisnosti o stanici,
tkivu, organu, živa tvar manifestira različita ponašanja u ovisnosti o
valnoj duljini energetskih podražaja.
Ono što se smatra ključem života jest makromolekula DNA,
koja se pronalazi u svakoj stanici živog organizma te je nositelj genetičkog
materijala organske jedinke. U nekom višem smislu, molekula DNA predstavlja
potencijalnu energiju života, budući da DNA ima mogućnost autoreprodukcije
i stvaranja. Sposobnost življenja jest sposobnost enkapsulacije DNA unutar
stanice, čime je ostvareno reproduktivno svojstvo žive stanice. Molekula
DNA ima
bitno svojstvo prenošenja informacije drugoj molekuli (RNA) koja, kao
prijenosnik podataka, prenosi informacije drugoj molekuli DNA. Prijenos
informacije, u apstraktnom smislu, u biti znači prijenos potencijalne
energije. Energija, u svom izvornom obliku, predstavlja osnovu života.
Novija istraživanja na području fizike (Tesla, Nieper, Recami) ustvrđuju
postojanje uniformnog oblika energije koja ima različite oblike pojavnosti,
ali svugdje iskazuje određena ista svojstva, ponajprije određen stupanj
oscilacija, ili ako se promatra cijeli sustav, entropiju, mjerljivo svojstvo
neuređenosti sustava. Ono što izaziva dinamiku nekog energetskog sustava
jest stalno kolebanje i protok energije kroz materiju, i što je bitno,
predstavlja mjerljivu veličinu ali isključivo u njenim manifestacijama
na materiji. Takva univerzalna energija uočljiva u svakom sustavu naziva
se tahionska energija i samim time u okviru svoje univerzalnosti označava
praiskonsku energiju. Shvaćanje svemira kao sustava začetog univerzalnim
oblikom energije, dovodi do veze svaka dva entiteta u svemiru kao takvom.
Međusobna interakcija i energetski utjecaj čestica u sustavima se smatra
prijenosom informacija.Informacija se lančano prijenosi na druge sudionike
sustava čime je ostvarena stalna izmjena informacija i vječna dinamika
sustava.
Pojavnosti ovakve univerzalne energije, očitavaju se u različitim eksperimentima,
ali nedostatak postojexeg pristupa je nemoguxnost mjerenja i zapaxanja
suptilnih promjena na materiji, što je odlučujući korak ka shvatanju globalne,
univerzalne, praiskonske energije. Ono što se u području bioenergije znanstveno
istražuje jesu različiti oblici kvantifikabilne energije : elektromagnetska
polja, torzijska polja, moždani valovi, neurološke emanacije te stanična
i atomska radijacija.
Pristup ovakvim istraživanjima je najčešće emprički, te se fokusira na
interakcije suptilnih energija unutar nekog sustava te utjecaj tih energija
na biološke sustave i fizičku materiju. Nadalje, u području bioenergetskih
istraxivanja, proučava se razmjena informacija u smislu prijenosa energije
i njen utjecaj na procese ozdravljenja i anomalijske fenomene živih organizama.
Naprotiv uvriježenom mišljenju, razmjerno veliki broj znanstvenih i kliničkih
istraživanja je proveden na ovom području. Npr. znanstveno je dokazano
da antene koje emitiraju amplitudno modulirana elektromagnetska polja,
utjexu na centralni živčani sustav, te se kao takv koriste za lječenja
insomnije i hipertenzije. Sinusoidalno električno polje slabog inteziteta
uspješno liječi artritis, ulcerus, kroničnu bol, neurološke poremećaje
i popratne pojave kemoterapije. S druge strane, osim proučavanja utjecaja
eksternih čimbenika na organizam, u zadnje vrijeme se poseban naglasak
u istraživanjima ove vrste stavlja na istraživanje utjecaja živih organizama
na druge organizme. Emanacije ili očitavanje energetskih polja koje emitiraju
živa bića, znanstvenici objašnjavaju protokom energije kroz tijelo, što
je u potpunosti u skladu s tumačenjem bioenergetičara.
Mnogi su znanstvenici pokušali svojim eksperimentima proniknuti u temelje
života. U dvadesetom stoljeću, istraživanja u ovom području postaju sve
učestalija i interdisciplinarna, čime se dolazi do novih spoznaja i perspektiva.
Jedan od najutjecajnijih, ali i najkontraverznijih znanstvenika koji su
djelovali na ovom području je Wilhelm Reich te je njegova teorija orogona
temelj suvremenog znanstvenog pristupa bioenergiji.
Orgonomija
Orgonomija je znanost o orgonu koja se temelji na
teoriji orgonske energije za koju je zazlužan austrijski psihoanalitičar
Wilhelm Reich. Reich je tvrdio da je na teroiji
orgonska energija sveprisutna i zaslužna za pojave koje okružuju živa
bića.
Reichova
teorija razvijana tokom nekoliko godina i proširivana tijekom njegova
života, a rezultat je njegovih iskustava s neurotičnim pacijentima i biološkim
eksperimentima, koje su prema njegovoj tvrdnji bili konkretni dokazi za
postojanje univerzalne životne energije, kasnije nazvane orgonom. Reich
je prvo proučavao bioelektričnu prirodu zadovoljstva i anksioznosti. Koristeći
galvanometar, otkrio je da se prilikom zadovoljstva dešavaju promjene
u bioelektričnim svojstvima kože povećanjem naboja, dok se u anksioznim
situacijama ne mijenja naboj kože. Ovaj fenomen, inicijalno je nazvao
"bioelektričnom energijom". Kasnije, pokušavajući otkriti porijeklo
života, Reich je naišao na otkriće koje je nazvao bionima.
Bioni predstavljaju tjelešca energije, koja zrače
određenim stupnjem radijacije i nabijaju se u slučaju da se nalaze uz
žive kulture koje također sadržavaju takva tjelešca. Reich je kasnije
ustvrdio da je pronađena radijacija zapravo ista energija koju je promatrao
u eksperimentima s kožom te da se nalazi u svim živim bićima i u slobodnom
obliku u atmosferi. Preimenovao je tu energiju u orgon. Nakon ekperimenta
u kojem je uspio razbiti stanice protozoe u bione i nakon toga promatrati
stvaranje protozoe iz dobivenih biona, počeo je proučavati fomacije stanica
raka. Eksperimentima je ustvrdio da je rezultat sličan eksperimentu s
protozoom i da se stanice raka stvaraju iz raspadajućeg živog tkiva, što
je zabilježeno filmskom vrpcom.
Nastavljajući
proučavanje raka, Reich je razvio orgonski akumulator -koncentrator orgonske
energije. Sama sprava je bila velika kutija koja je bila konstruirana
od mnogo slojeva metala i organske tvari. Ekrperimentima s orgonskim akumulatorom
uspoređivao je životne vjekove miševa koji su bili zdravi i miševa s rakom.
rezultati su pokazali da su miševi s rakom pod utjecajem akumulatora,
duže živjeli i od zdravih miševa koji nisu bili pod utjecajem akumulatora.
Reich je nastavio svoje ekperimente na ljudima. Otkrio je orgonski akumulator
pomaž liječiti različite oblike bolesti, što je Reich objasnio nedostatkom
orgona u organizmu, što je nadomještavao orgonski akumulator. Subjekti
koji su već imali visoku razinu orgona u sebi, nisu mogli tolerirati akumulator.
Vjerujući da orgonska energija se može suprotstaviti nuklearnoj radijcaiji,
Recih je izveo „Oranurski eksperiment". U sklopu procedure, 1 mg
radija u željeznom kontejneru je stavljen uz 20 - slojni orgonski akumulator
u metalnoj sobi. Rezultat ekperimenta je bio katastrofalan; miševi su
uginuli, a labaratorij je morao biti evakuiran. Oranurski ekperiment je
doveo do Reichova otkrića „smrtonosnog orgona" koji je rezultat nuklearne
radijacije i orgonske energije i koji je opisan kao toksična crna tvar
koja je jako nabijena i privučena vodom i kisikom.
Za razbijanje smrtonosnog orgona, Reich je razvio raspršivač oblaka, instrument
koji se sastoji od pet šupljih cijevi uzemljenih u vodi. Reich je vjerovao
da raspršivač može koncentrirati smrtonosni orgon iz atmosfere u ovdu.
Kasnije je modificirao ovu napravu za primjenu na ljudima, kako bio transferirao
energiju koja je blokirana mišićnim kontrakcijama u svrsi oslobađanja
energije i potisnutih emocija kod svojih pacijenata.
Bioenergetska polja
Životna snaga je pojam koji se danas veže uz bioenergetsko polje. Terapeuti
rukama, akupunkturisti, kiropraktičari i mnogi drugi iscjeljitelji manipuliraju
bioenergetskim poljem, balansirajući životnu energiju tijela te tako liječeći
pacijenta.
Izraz bioenergetski u ovom kontekstu je dvosmislen. Ovaj termin se koristi
u konvencionalnoj biokemiji te označava mjerljive izmjene energije unutar
organizama, i između njih i okoliša, koji se dešavaju normalnim fizičkim
i kemijskim procesima. Alternativna medicina, s druge strane percipira
bioenergiju kao holističku životnu snagu koja je izvan dosega konvencionalne
fizike i kemije.
Prema nekim fizičarima, uvažava se mišljenje, iako ne općenito prihvaćeno
da principi bioenergetske medicine pokriće nalaze u teorijama kvantne
fizike, te da je bioenergetska medicina studija o ljudskim i životinjskim
tijelima i dinamičkim elektromagnetskim poljima koja egzistiraju u elektromagnetskom
okolišu. Bioenergetsko polje kao specijalni oblik elektromagnetizma jest
jedan od modela koji su postavili fizičari i u tom kontekstu, na bioenergetsko
polje
se referira pojmom aura. Ljudima je specijalnom infracrvenom kamerom,
moguće snimiti auru, ali ovo se može identificirati
kao elektromagnetska radijacija tamnog tijela. Tamnim tijelom identificiraju
se sva ona tijela koja reflektiraju malo svjetla, te koja emitiraju oku
nevidljivu infracrvenu svjetlost kao rezultat termalnim kretanja svih
nabijenih čestica unutar tijela. Umiranjem, takvo infracrveno zračenje
se smanjuje.
Osim infracrvenog zračenja, elektromagnetski valovi drugih frekvencija
se mogu detektirati iz mozga i drugih organa. U konvencionalnoj medicini,
oni služe u dijagnostičke svrhe, dok se ta činjenica u potpunosti uklapa
u teorije liječenja alternativne medicine.
Semyon Davidovich Kirilian je 1937. godine otkrio da fotografije
živih objekata koji su stavljeni u pulsirajuće elektromagnetsko polje
prikazuju auru. U Kirilanovu eksperimentu, objekt, kao npr. svježe
odrezan list je smješten na fotografski film koji je električno izoliran
od plosnate aluminijske elektrode s dielektričnim materijalom. Puslirajući
snažni naboj se tada pusti preko druge elektrode koja je u izravnom kontaktu
s objektom i aluminijskom elektrodom.
Rezultirajuće fotografije indiciraju dinamične, promjenjive uzorke s višebojnim
iskrama i svjetlošću.
Prva slika (s lijeva na desno) pokazuje Kirilianovu fotografiju prstiju
ljubavnog para smještenih na fotografsku ploču u neugodnoj situaciji.
Na drugoj slici, situacija se promijenila - par međusobno razgovara, te
su jasno vidljive promjene na auri. Na trećoj fotografiji, par se ljubi,
te je jasno vidljivo da su se njihove aure spojile.
Bioenergija u medicini
Bioenergija
je pojam koji se danas prvenstveno vežu uz alternativnu medicinu, iako
je ona i mnogo više od toga, jer predstavlja rezultat nebrojenih meditativnih
i transcedentnih iskustava drevnih filozofskih i religijskih kultura istočnih
civilizacija.
New age pokret u zapadnoj civilizaciji, uvelike je popularizirao i ponovno
otkrio neke bio-terapijske metode, čija utilizacija od onda dobiva na
rastućoj popularnosti i vjerodostojnosti u suvremenom društvu.
Bioenergetske medicinske terapije se zasnivaju na teoriji bioenergetskih
polja koja govori da bioenergija prožimlje ljudsko tijelo i u stalnoj
je interakciji s ostalim energijama u prirodi ; razlikujemo utjecaje energije
organskih tvari, drugih živih bića, anorganskih tvari, pa čak i astrološke
utjecaje. Bioenergetske teorije u kineskoj i indiskoj filozofiji i medicini,
govore o harmoniji uma i tijela u funkciji zdravlja, što proširivši perspektivu
na pojavnosti bioenergetskih polja koja okružuju i prožimlju pojedinca,
se može protumačiti ravnotežnim i stabilnim protokom bioenergije kroz
tijelo. Ideja energetskih kanala ili meridijana kroz koje se vrši distribucija
energije po tijelu, potiče iz drevne Kine, te predstavlja temelje shvaćanja
akpunkture i akupresure kao metode liječenja. Terapijske bioenergetske
metode koje se danas koriste za poboljšanje i stabiliziranje čovjekova
zdravlja, između ostalih uključuju ukupresuru, akupunkturu, ektoplazmiju,
homeopatiju i liječenje rukama.
Zajednička osobina ovih metoda jest poimanje bioenergije kao životne energije
koja je uvjetovana jedinstvom materije i duha čovjeka. Liječenje rukama,
najčešća bioenergetska metoda koja se upražnjuje, podrazumijeva djelovanje
bioenergetskog polja ruku iscjeljitelja na subjekta terapije, sa svrhom
manipulacije i konačno uravnoteženja njegovog bioenergetskog polja, što
rezultira harmonijom i zdravljem. Liječenje bioenergetskim poljem ruku
podrazumijeva telepatsko utjecanje na subjekta terapije i ne vrši se dodirom.
Pacijenti koji su podvrgnuti bioenergetskom tretmanu, osjećaju različite
senzacije na tijelu, poput valova topline, peckanja ili pritiska na određenim
dijelovima tijela.
Legitimnost energetske medicine
WHO (World Health Organization), organizacija unutar UN-a, procjenjuje
da se otprilike 70 % svjetske populacije oslanja na tradicionalne i alternativne
medicinske sustave.
Harvardska medicinska studija je 1993. pokazala da 33% američke populacije
ekstenzivno koristi alternativne tretmane, trošeći oko 14 milijardi dolara
godišnje, a najnovija istraživanja pokazuju da se trend korištenja alternativne
medicine i dalje nastavlja.
Službeno prihvaćene metode alternativne medicine koje svoju metodologiju
pronalaze u teoriji bioenergije su hipnoterapija, Reiki, akupresura, akupunktura,
liječenje svjetlošću zvukom i bojama, herbalna medicina, liječenje psihotroničnim,
magnetskim i elektro-neuronskim stimulatorima, itd. Usprkos činjenici da
se bioenergetske metode i danas drže alternativnima, poveći broj znanstvenih
i kliničkih istraživanja na ovom polju je bio ispješno izveden. Studije
su dokazale da na primjer pulsirajuće elektromagnetsko polje ubrzava zaraštanje
tkiva, povećavajući brzinu formiranja epitelnih stanica, poboljšava cirkulaciju
i pomaže u reparaciji krvnih žila.
Istraživanja su također dokazala da štakori koji su bili stimulirani elektroničkim
podražajima na akupunkturnim točkama, su pokazivali znakove poboljšanja
regeneracije periferalnog živčanog tkiva kao i regeneraciju leđne moždine.
Druge studije su jasno ukazale na kliničku efektivnost tehnika kao hipnoterapije
i terapije bioenergetskim poljem (energetsko liječenje rukama).
Medicinska
hipnoterapija je uzrokovala 113 - postotno povećanje tolerancije boli kod
kroničnih bolesnika i poboljšanje imunog sustava povećavajući razinu imunoglobulina
i aktivnosti bijelih krvnih zrnaca. Ekperimenti i istraživanja na područje
terapije bioenergetskim poljem, dokazali su da se zaustavljanje pada i rast
broja krnvih zrnaca kod pacijenata pod kemoterapijom, može postići bioenergetskim
tretmanom u području timusa. Liječenje bioenergijom se iskazalo uspješnim
i kod pacijenata s AIDS-om u smislu kontroliranja simptoma.
Akreditirajuće znanstvene studije su također dokazale realnost i legitimnost
metafizičkih fenomena. Godine 1997., profesori Andrey Geim i Jan
Maan iz Sveučilišta u Nijmegen-u uspjeli su postići levitaju žive žabe
koristeći bioenergetsko polje iscjeljitelja. Institut mehanike i optike
iz Sankt Petersburg-a, je vodio kontroliranu studiju o kvantifibilnosti
bioenergetskih efekata svjesnih napora bioenergetičara (telepata i psihičkih
iscjeljitelja).
Studija je dokazala da trenirani bioenergetičari mogu pouzdano i kontrolirano
utjecati na senzore eleketromagnetskog polja na udaljenosti od 200-3000
metara, uzrokujući mjerljive promjene od najmanje 30% u intezitetu signala,
visokim stupnjem povezane s periodima svjesnog napora.
Bio-dijagnostika
Pogled u ljudski organizam pomoću sustava Amsat
Devedesetih se godina u tadašnjem Sovjetskom savezu pojavila želja i potreba
za brzom i kvalitetnom provjerom zdravstvenog stanja najviših državnih
dužnosnika, astronauta, pilota i ronioca. Još za sovjetske vlasti, tamošnji
stručnjaci za svemisrsku tehnologiju i medicinu stvorili su osobit sustav
za preventivnu računalnu dijagnostiku pod nazivom Amsat
(Automatski medicinski sustav analize terapije) po modelu koji
koriste astronauti, da bi im se prije odlaska i za vrijeme boravka u svemiru
stalno kontroliralo stanje svih vitalnih organa.
Promjene u Rusiji omogućile su da se sustav Amsat, nakon osvajanja Zlatne
medalje za inovacije u medicini na 23. Salonu inovacija u Genevi 1995.
godine, počne koristiti i za potrebe običnih ljudi u stotinama medicinskih
i drugih dijagnostičkih ustanova diljem svijeta.
Računalni sustav koji pokazuje jesmo li i koliko zdravi
Osobe koje su pritužuju na bol nepoznatog podrijetla, općenito loše stanje,
umor, osjećaj nelagode ili druge neodređene simptome sada imaju mogućnost
pomoću sustava Amsat dobiti računalni uvid u funkcionalno stanje svih
svojih organa, te sliku o radu vegetativnog, živčanog i drugih sustavaorganizma.
Za samo par minuta sustav Amsat daje informaciju o funkcionalnom stanju
organa. Pomoću spektra boja i nakon brze računalne obrade na shemi ljudskog
tijela vidi se svaki pojedini organ, stanje svakog kralješka, te mogući
otklon od normale.
Sustav Amsat preporučuje se najširoj populaciji kao preventivna dijagnostika
koja omogućava otkrivanje mogućih promjena u organizmu i do dvije godine
prije pojave prvih simptoma. Osobito je preporučljiv ljudima koji su na
svom radnom mjestu ili u svakodnevnom životu izloženi jakom stresu.
Postupak dijagnosticiranja
Postupak dijagnosticiranja obavlja se pomoću šest elektroda (po dvije
za ruke, noge i čelo) kojima teče test signal, apsolutno neškodljiv po
zdravlje, u trajanju od samo par minuta, poput EKG snimanja. Ovaj je postupak
potpuno bezbolan, primjeren djeci i odraslima.
Akupunkturno povezani organi i sustavi u našem tijelu, izmjereni pri istosmjernoj
i izmjeničnoj struji, daju objektivnu informaciju o stanju organizma te
izdvajaju organe i organske sustave s patološkim promjenama.
Grafički prikaz sustava Amsat, sa slikama, opisom i postotkom odstupanja
od normalnog funkcioniranja svakog pojedinog organa, pruža uvid u malfunkcije
u tijelu i predstavlja iznimno učinkovitu dijagnostiku.
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni
Seminarski Radovi
|
|