Globalizacijski procesi označili
su početak novog vrmena i začetak jednog novog svjetskog drustva koje
je,činilo se, konačno prevladalo dotadašnje razlike i podjele No, gledajući
sada, s vremenskim odmakom, pokazalo se da su istovremeno upravo ti
procesi, uvelike utjecali na produbljivanje razlika unutar društva.
Ovo se posebno odnosi na ekonomsku dimenziju globalizacijskih procesa,
područje koje danas izaziva najviše polemika. Iako je globalizacija
na početku imala obećavajući potencijal procesa koji će rezultirati
rješenjima svjetskih problema nejednakosti i siromaštva te stvoriti
prosperitetno svjetsko društvo, čini se da su razlike i problemi veći
nego ikada.
Globalne svjetske ekonomske promjene i ekonomska globalizacija, što
se prije svega odnosi na stvaranje globalnog svjetskog slobodnog tržišta,
ipak nisu polučile željene rezultate. Povijest se, izgleda, opet ponavlja
– s jedne strane imamo većinu potlačenih i obespravljenih ljudi, a s
druge nekolicinu bogatih koja živi na račun većine. I dok tradicionalno
bogate zemlje i regije, moćni financijski i naftni krugovi, multinacionalne
i transnacionalne korporacije i ostali 'veliki igrači', postaju još
bogatiji i ostvaruju nezamislivo velike profite kojima bi zaista mogli
ispuniti prvobitnu renesansnu ulogu globalizacije, ostatak svijeta živi
na rubu egzistencije, boreći se sa promjenama i zahtjevima koje je takva
globalizacija donijela sa sobom. Globalizacijska tvrdnja kako će svjetsko
društvo, organizirano u jedinstveno svjetsko slobodno tržište, rezultirati
smanjenjem siromaštva i povećanjem općeg blagostanja možda i nije polučila
planirane rezultate, no jedno je sigurno - globalizacijska atmosfera
kloniranog turbokapitalizma i novih ekonomskih odnosa otvorila je vrata
novih mogućnosti za multinacionalne i transnacionalne korporacije, što
ove dobrano koriste. Njihov profit predstavlja zidine kojima je opasan
Novi svjetski
poredak. Svakodnevne vijesti o socijalnim nemirima, terorističkim
odmazdama, ratovima, pobunama i protestima nezadovoljnih masa ostavljaju
dojam predapokaliptičnog stanja i dovode u pitanje opstojnost takvog
poretka.
1. GLOBALIZACIJA
Prije 1980-ih godina, pojam globalizacije gotovo je nepoznat. Danas
se taj pojam upotrebljava vrlo često, svaki put kada se pokušavaju objasniti
i razumjeti promjene koje su zahvatile društvo u cijelosti od tada.
Naime, osamdesetih godina započela je skupina procesa koji će bitno
izmijeniti sliku svijeta kakvog smo poznavali.
1.1. Globalizacija – definicija pojma
Pojam globalizacije nije jednostavno definirati. Etimološki korijen
je latinska riječ globus = cjelokupan, ukupan. Oxford Dictionary of
New Words tvrdi da je značenje riječi oblikovano pod snažnim utjecajem
Marshalla McLuhana i njegove teze o globalnom selu. Riječ globalizacija
upućuje na nešto što je globalno, odnosi se na čitav planet, planetarno,
cjelokupno. Ne postoji jedna jedinstvena definicija globalizacije, upravo
zbog njene složenosti i višedimenzionalnosti, pa ju je moguće tumačiti
kroz prizmu politike, sociologije,
ekonomije i drugih nauka. Pojednostavljeno možemo reći da je globalizacija
skup prekograničnih procesa, pokrenutih nezapamćenim razvojem moderne
tehnologije, koji je doveo do ubrzanja ekonomskih procesa a koji se
odražava u socijalnoj, političkoj, kulturnoj i svim drugim područjima
sveukupnog života, dakle globalnog je, svjetskog značenja. Globalizaciju
prije svega odlikuje nezapamćen i ubrzan razvoj moderne tehnologije,
zbog čega se njeno značenje uspoređuje sa značenjem industrijske revolucije
iz 19. stoljeća. Razvoj tehnologije, prije svega izum interneta, stvorio
je uvjete povećane povezanosti i ubrzane komunikacije, neovisno o prostornoj
udaljenosti. Ovi uvjeti olakšane komunikacije omogućili su ubrzanje
i povećanje ekonomskih aktivnosti između država, koje su sada mogle
poslovati također neovisno o prostornoj udaljenosti i državnim granicama.
Ubrzan protok informacija, kapitala, usluga, proizvoda i ljudi, u svijetu
u kojem je promijenjen značaj međudržavnih granica, stvorio je nove
društvene, političke, ekonomske i kulturne odnose i svijet potpuno drugačiji
od onog kakav smo poznavali prije tih presudnih 1980-ih godina.
Globalizacija je proces koji se odvija preko granica nacionalnih država,a
tvore je događaji i slike, pokreti i životopisi. Uzrokuje djelovanje
svjetskog sustava i uspostavljanje, u svjetskim razmjerima, gospodarske,
političke, kulturne, ekološke i informacijske djelatnosti i globalne
međuzavisnosti društva.
1.2. Globalizacija – uzroci
Teško je izdvojiti sve moguće uzroke koji su doveli do globalizacije.
Najčešće spominjani
uzroci su
a) Razvoj tehnologije
b) Brzina i troškovi transporta
c) Kraj hladnog rata
d) Globalni problemi (klima, migracija)
e) Liberalizacija
1. Tehnološka revolucija, a pogotovo napredak u području
razmjene informacija i u području komunikacija (internet), bez sumnje
su odigrale i igraju jednu od najznačajnijih uloga u nastanku i razvoju
globalizacije. Internet s više aspekata predstavlja oznaku globalizacije.
Bez ove tehnologije bile bi nezamislive mnoge značajke i aktivnosti
globaliziranog društva - globaliziranje financijskog tržišta, prebacivanje
globalnih suma novca s jedne strane globusa na drugu, što se odvija
u vremenskim intervalima djelića jedne sekunde, organizacije transnacionalne
proizvodnje i još mnogo toga.
2. Nevjerojatan porast trgovine kao bitan element
ekonomske globalizacije ima za posljedicu smanjenje troškova transporta
i njegovo ubrzanje. Ovo posebno vrijedi za uslužni sektor: proizvodi
kao što su software i baze podataka šalju se u vremenu mjerenom sekundama
s jednog na drugi kraj svijeta.
3. Kraj hladnog rata često se spominje kao jedan od
uzroka globalizacije. Za trajanja hladnoratovske podjele svijeta na
Istok – Zapad, bilo je i manje suradnje između država. Padom ove granice
– tzv. Čelične zavjese 1989/90., kontakt i suradnja među državama su
se intenzivirali. Bivše države 'istočnog bloka' otvorile su se izašle
na svjetsko tržište. Sve više država se odlučuje za demokraciju i tržišnu
ekonomiju, što onda predstavlja vodeće principe njihova daljnjeg razvoja.
4. Globalni problemi koji se više ne mogu rješavati
na pojedinačnoj razini država i regija udigrali su važnu ulogu u razvoju
svijesti. Globalni problemi, kao što su oštećeni ozonski omotač, kisele
kiše ili izumiranje pojedinih životinjskih i biljnih vrsta te kvaliteta
ljudskog života zahtijevaju globalnu politiku i globalnu svijest. Osim
svjetskih država, ovim pitanjima bave se međunarodne organizacije poput
Green Peacea ili Amnesty internationala, te druge organizacije koje
djeluju na globalnoj razini. To su također pokazatelji nastanka jednog
jedinstvenog svjetskog društva.
5. Kritičari globalizacije ukazuju na to da globalizacija više nije
prisilni proces, već da su njeni procesi nastali kao posljedica
politike dereguliranja pod vodstvom SAD-a nakon Drugog svjetskog
rata. Liberalizacija svjetske trgovine u okvirima GATT-a, odnosno WTO-a,
rezultirala je ovakvim razvojem.
2. NOVI SVJETSKI POREDAK
U društveno-političkom smislu, početak globalizacije označen je raspadom
SSSR-a i državno upravljanih ekonomija, svojstvenih zemljama Istočnog
bloka, koje su se pokazale neučinkovitima. Završetkom hladnoratovskog
razdoblja, iz kojeg su Sjedinjene Američke Države – predvodnik Zapadnog
bloka - izašle kao pobjednik, započela je nova era. To je značilo pobjedu
liberalne demokracije, kapitalizma i slobodnog tržišnog gospodarstva
kao temelja američke demokracije i napretka. Padom SSSR-a, uklonjena
je dotadašnja najveća prepreka širenju američkog slobodnog tržišta.
Ovakav završetak Hladnog rata i svoju 'pobjedu', SAD su shvatile kao
mesijansku ulogu u uspostavi Novog svjetskog poretka utemeljenog na
slobodnom tržišnom kapitalizmu i zapadnoj demokraciji.
Kreator novog svjetskog poretka - SAD, globalizaciju su poistovijetili
s društvenim napretkom, zasnovanim prije svega na ekonomskim odrednicama
sveukupnih promjena. Konzervativna revolucija prikazana je kao povijesna
nužnost koja bi snagom 'nevidljive ruke' slobodnog neoliberalnog tržišta
trebala osigurati narodima svijeta stabilnost, mir i blagostanje.
Razvoj informatičke tehnologije doveo je do porasta prometa na tržištima
financija, roba i usluga. Informacije o tendencijama na financijskim
tržištima se brže razmjenjuju i uz niže transakcijske troškove. Taj
trend je potican daljnjim procesima liberalizacije i dergulacije na
financijskim tržištima.
2.2. Uspon multinacionalnih korporacija
Za novi svjetski poredak i globalizaciju karakterističan je uspon multinacionalnih
korporacija, mahom iz najbogatijih zemalja, prvenstveno Sjedinjenih
Država. Njihove aktivnosti opravdavaju se i potiču terminom globalizacije.
Slobodan protok kapitala i roba, maksimizacija profita kao poticaj i
cilj, zaštićeni su i ohrabreni zakonskim okvirima i mjerama koje donose
organizacije kao što su WTO, Svjetska
banka i MMF.
Pravila i zakoni slobodnog tržišta daju korporacijama slobode i širok
prostor djelovanja na globalnoj razini. Zato se umjesto dosadašnjeg
termina 'međunarodna ekonomija' sve češće čuje termin 'multinacionalna
ekonomija'. Prema procjenama UNCTAD-a „...danas u svijetu ima oko 60
000 multinacionalnih kompanija, sa oko 500 000 njihovih podružnica.
Preko njih se odvija najveći dio poslova širom svijeta. Podaci su sljedeći;
...od tri bilijuna dolara, koliko je u 1972. iznosio ukupan svjetski
bruto nacionalni dohodak, multinacionalne kompanije ostvarile su 500
milijardi dolara, i to izvan zemalja u kojima im je sjedište,a od toga
samo američke kompanije ostvaruju gotovo polovicu.“ Multinacionalne
korporacije nisu nova pojava, niti se njihovo značenje vezuje isključivo
za procese globalizacije, no globalizacija - ovakva kakvoj smo svjedoci
– predstavlja razdoblje renesanse za korporacije; zbog opće atmosfere,
zakonskih okvira i pravila, novog svjetskog poretka kojim je korporacijama
olakšano poslovanje kao i povećanje profita, no često na štetu pojedinca
te čitavih zajednica i društva u cjelini. Pojava korporacija usko je
vezana uz prvu industrijsku revoluciju kada su stvorene okolnosti za
početak i šire djelovanje kompanija. Razvoj transporta i tadašnje tehnologije
omogućuje poslovanje kompanijama na međudržavnoj i međukontinentalnoj
razini.
3. NOVA EKONOMIJA – Od Bretton-Woodsa do neoliberalizma
Početak globalizacijskih promjena i procesa značio je ujedno i prekretnicu
te napuštanje dotadašnjeg ekonomskog uređenja svijeta uspostavljenog
nakon Drugog svjetskog rata na konferenciji u Bretton-Woodsu. Koncept
država-nacija i regulacija međunarodne ekonomije, svojstvenih Bretton-Woods
sistemu, napušteni su u ime usvajanja koncepta nove ekonomije koja se
zasniva na neoliberalnoj doktrini. Današnji neoliberalni poredak je
zapravo oživljena verzija ekonomskog liberalizma ili liberalnog kapitalizma
iz druge polovice 18.st. Osnovna ideja liberalizma je nemiješanje države
u ekonomske procese i kretanja te prepuštanje regulatorskog mehanizma
u ekonomiji slobodnom tržištu, odnosno 'nevidljivoj ruci', kako je to
rekao Adam Smith, najpoznatiji predstavnik liberalne doktrine.
3.1. Sporazum u Bretton-Woodsu
Bretton-Woods sistem međunarodnog ekonomskog uređenja uspostavio je
pravila trgovinskih i financijskih odnosa između glavnih svjetskih industrijskih
država. Taj sistem je prvi primjer ugovorenog monetarnog poretka u povijesti
svijeta, a namjena mu je bila uređenje monetarnih odnosa između neovisnih
nacija-država. Sporazum iz Bretton Woodsa potpisan je u srpnju 1944.
godine. I obvezivao je zemlje potpisnice na usvajanje monetarne politike
kojom se vrijednost tečaja svake valute zadržava unutar fiksirane vrijednosti
– plus/minus jedan posto – u terminima zlata. Sistem iz Bretton-Woodsa
srušio se 1971. godine, nakon što su SAD odustale od konvertibilnosti
dolara u zlato.
3.2. Transnacionalne institucije
Sporazumom u Bretton-Woodsu osnovani su i Međunarodni monetarni fond
(MMF) i Međunarodna banka za obnovu i razvoj (sada Svjetska banka),
koje i danas imaju veliki značaj u svjetskoj ekonomiji.
3.3. MMF
MMF
službeno počinje djelovati u prosincu 1945. sa svrhom oporavka međunarodne
ekonomije. Ciljevi MMF-a i danas su isti kao i 1944. u osnutku ove instistucije.
MMF je središnja institucija međunarodnog monetarnog sistema, tj. sistema
međunarodnog plaćanja i međunarodnih valutnih tečajeva koji omogućuje
poslovanje među različitim zemljama. MMF je zadužen za prevenciju kriza
u sistemu tako što potiče države na usvajanje odgovarajućih ekonomskih
politika,a također – kako mu i sam naziv govori – MMF je fond čija sredstva
služe članicama za privremeno financiranje u slučaju nestabilnosti,
neravnoteže i sličnih situacija.
4. NEOLIBERALIZAM I NEOKONZERVATIVIZAM
Ranih 1970-ih godina Vijetnamski rat je ubrzao inflaciju. Također,
jačaju oporavljene ekonomije Europe i Japana te postaju sve jača konkurencija
SAD-u. Uslijed toga, SAD se suočavaju s deficitom u plaćanju i trgovini.
Krajem 60-ih godina počinje oživljavanje i uspon liberalne doktrine
koji će svoj vrhunac doživjeti za vrijeme vlade Margaret Thatcher u
Velikoj Britaniji i Ronalda Reagana u Sjedinjenim državama. Krutost
centralno-planskih gospodarstava i sve veći troškovi socijalne države
davali su povoda za liberalnu kritiku državne gospodarske i socijalne
politike. Nove tehnologije....unijele su u gospodarske strukture više
fleksibilnosti i brži proces prilagođavanja i tehnološkog napretka,
koji su bili pogodniji uvjeti za tržišnu organizaciju od tradicionalnih
industrijskih kompleksa. Na toj osnovi se potpuno rehabilitirala liberalna
tržišna doktrina, koja je prethodno doživjela potpuni krah 1930-ih godina
u vrijeme Velike ekonomske krize.
4.1. Liberalizacija trgovine - Jedinstveno tržište, dvostruki standardi
Ekonomskom globalizacijom, kroz procese intenziviranja slobodnih trgovinskih
tokova i uspostavu liberalnijeg kretanja ljudi, kapitala i informacija,
otvorena su vrata krupnom biznisu. Iako svjetska trgovina ima mogućnosti
da djeluje u cilju suzbijanja siromaštva i istovremenog povećanja privrednog
rasta, taj potencijal ipak nije iskorišten. Međutim, trgovina sama po
sebi nije problem. Problem je, smatraju neki, u pravilima kojima je
ona regulirana, a pravila su takva da štite interese bogatih. Načelno,
transnacionalne organizacije poput WTO-a, Svjetske banke i MMF-a, kao
i vodeće svjetske vlade, u svojim programima i statutima navode načela
kojima je je u cilju smanjiti siromaštvo i omogućiti svima bolji život
i napredak,a kao glavni mehanizam u postizanju toga navodi se najčešće
liberalizacija trgovine i otvaranje tržišta. Poseban naglasak se pri
tom stavlja na siromašne, nerazvijene zemlje i programe prilagodbe i
pomoći, usvajanjem kojih bi ove zemlje krenule putem napretka. No, u
stvarnosti, svjedoci smo rastućeg siromaštva i trenda nezaposlenosti
te produbljivanja jaza između bogatih i siromašnih. Dosadašnji rezultati
globalizacije u ekonomskoj sferi potvrđuju opstojnost dvostrukih standarda
i upitnost liberalizacijskog recepta za gospodarski napredak. Kako se
navodi u internetskom izdanju organizacije Oxfam international, koje
se bavi problematikom globalizirane trgovine - dok su tržišta bogatih
zemalja nepristupačna siromašnim zemljama, Međunarodni monetarni fond
i Svjetska banka vrše pritisak na siromašne zemlje da otvaraju svoja
tržišta vratolomnom brzinom, često s razarajućim posljedicama po siromašne
zajednice. Istovremeno, moćne multinacionalne kompanije imaju odrješene
ruke u sprovođenju investiranja i politike zapošljavanja, što doprinosi
siromaštvu i nesigurnosti. Jedina prepreka takvom ponašanju multinacionalnih
kompanija su neka opća, vrlo permisivna pravila. Svjetska trgovinska
organizacija, tvrde u Oxfamu, predstavlja drugu stranu problema. Mnogi
propisi o zaštiti intelektualne svojine, investicija i usluga štite
interese razvijenih zemalja i moćnih multinacionalnih kompanija, a zemljama
u razvoju time nameću visoke cijene.
Sadašnja globalizacijska ekonomska politika potiče liberalizaciju i
otvorenost. Vlade mnogih nerazvijenih zemalja uvele su liberalizacijsku
politiku 'otvorenih vrata', jer su tako mislile ostvariti brz rast izvoza
privlačenjem multinacionalnih kompanija i stranog kapitala. Međutim,
takva strategija ima svoje nedostatke. Direktne strane investicije (FDI)
mogu biti od velike koristi, jer otvaraju pristup novim financijskim
izvorima, tehnologijama i tržištima. No, s druge strane Repatrijacija
velikog dijela profita, skupe poticajne mjere za privlačenje investitora
i utaje poreza, svi zajedno utječu na to da je stvarni financijski priljev
umanjen, Na svaki jedan dolar stranih investicija, oko 30 centi je izašlo
iz zemlje putem transfera profita.
Oxfamovim istraživanjem utvrđeno je mjerenje izvoza prema dampinškim
cijenama iz EU i SAD-a, koje pokazuje da ove supersile izvoze po cijenama
više od jedne trećine manjim od troškova proizvodnje. Tako subvencionirani
izvoz iz bogatih zemalja dovodi do sniženja izvoznih cijena iz zemalja
u razvoju i uništavanja perspektiva malih poljoprivrednih proizvođača.
U zemljama kao što su Haiti, Meksiko i Jamajka, uvoz visokosubvencionirane
jeftine hrane uništio je lokalno tržište.
U rješavanju socijalnih nepravdi koje prožimaju globalizaciju, potrebno
je ispuniti mnoge zahtjeve, ne samo reformu svjetske trgovine. Ipak
smatraju kako svjetski trgovinski propisi predstavljaju ključnu stavku
u rješavanju svjetskog problema siromaštva, zbog čega je neophodno u
osnovi reformirati propise svjetske trgovine, budući da je u globaliziranom
svijetu dvadeset i prvog stoljeća trgovina jedna od najmoćnijih sila
i ima sve mogućnosti da djeluje kao moćno sredstvo u suzbijanju siromaštva.
U tu svrhu, Oxfamovom kampanjom predložene su reforme, od kojih se izdvajaju:
a) multinacionalne kompanije trebaju usvojiti društveno odgovoran
način
poslovanja
b) vlade razvijenih zemalja trebaju ustanoviti (putem uputstava za multinacionalne
kompanije) mnogo učinkovitije mehanizme istraživanja, nadzora i izvještavanja
kako bi učinile MNk odgovornim za njihovo djelovanje u zemljama u razvoju
Budući da se danas trgovinom upravlja na nepravilan način, kako na
svjetskoj razini, tako i u mnogim slučajevima na nacionalnom nivou,
nastavljanje tog puta ne predstavlja rješenje, kao ni izolacionizam,
jer bi siromašni bili lišeni povoljnih prilika koje im trgovina pruža.
Oxfamovci svoje izdanje zaključuju sljedećim riječima: Ukoliko se dobro
rukovodi svjetskim trgovinskim sistemom, milioni ljudi se mogu izvući
iz bijede. U obrnutom slučaju čitave privrede biti će još više potisnute
na margine svjetske ekonomije.....Zato nam je potreban novi svjetski
trgovinski poredak, utemeljen na drugačijem pristupu pravima i odgovornostima,
i koji bi se obvezao na ostvarenje globalizacije u korist siromašnih.
ZAKLJUČAK
Globalizacija je proces ujedinjavanja svijeta u jednu cjelinu ili jedan
sustav, što je moguće zahvaljujući sveukupnom stalnom informacijskom
i komunikacijskom tehnološkom napretku. Svijet postaje međusobno integriran
i sve što se događa lokalno, može se odraziti i globalno. Mnogi su dočekali
globalizaciju kao spasonosno rješenje za sve svoje probleme, no mnogima
ona ne mora biti (i ne će biti) u interesu. Danas se ne skriva zabrinutost
zbog negativnih posljedica globalizacije, ali postoje i pozitivne strane
ovog procesa – razvoj znanosti, zdravstvene zaštite, veće proizvodnje
hrane te općenito veća povezanost među ljudima. Tu su i svijest o vlastitim
i tuđim problemima, kao i pružanje pomoći i solidariziranje s onima
manje sretnima. Već poslije Drugoga svjetskog rata političari Europe
su imali viziju njenog ujedinjenja, suradnje među vladama i građanima
koji će moći slobodno, bez ikakvih ograničenja, putovati iz jednog dijela
kontinenta u drugi i iz jedne države u drugu. I ti su se viozionari,
kao i današnji, morali boriti protiv skeptika, ali su na kraju ipak
uspjeli ostvariti svoj cilj. Zemlje Zapada danas su u postindustrijskom
razdoblju koje obilježava razvoj suvremenih tehnologija i razvoj suvremenih
ekonomskih i socijalnih politika koje se odražavaju na regionalnoj,
nacionalnoj i globalnoj razini. Upravo te zemlje imaju vodeću ulogu
u svjetskoj razmjeni i trgovini. One su u prošlosti osnivale svoje kolonije
u novootkrivenim prekooceanskim zemljama, internacionalizirale svoje
ekonomije i poslovale preko velikih trgovačkih tvrtki (npr. Istočnoindijska
kompanija) (VRESK, 1996.), te su na taj način uskoro postale jezgra
svjetske trgovine. Nakon tako značajnog širenja trgovine dolazi i do
razvoja globalizacije ekonomije u drugoj polovici 19., odnosno tijekom
20. stoljeća. Svijet je danas bogatiji nego što je ikad bio, a tehnologija
i dalje neprestano napreduje. Kraj hladnog rata za mnoge je označio
nov početak u svjetskim odnosima, početak novog svjetskog poretka koji
će svima donijeti napredak. Na žalost, za mnoge još uvijek nije tako
pa su razlike među zemljama svijeta veće nego što su ikad bile.
Globalizacijom započinju procesi koji se osjećaju u svim dijelovima
svijeta. Međusobno povezivanje i globalizacija nacionalnih gospodarstava
i financijskih tržišta utjecali su na veliku ranjivost ukupne svjetske
ekonomije. Tako su sva svjetska tržišta kapitala vrlo brzo reagirala
kada je došlo do sloma "azijskog čuda", nakon čega je slijedio
i kolaps ruskoga gospodarstva. Te godine indeksi svih međunarodnih burzi
naglo su pali i došlo je do usporavanja svjetskog BDP-a. Danas se procesu
globalizacije širom svijeta suprotstavljaju antiglobalisti. Česti su
odgovori na globalizaciju regionalizam, patriotizam i nacionalizam s
ciljem da se, u većoj ili manjoj mjeri, očuvaju nacionalne i kulturne
posebnosti te donekle zaštiti ekonomska neovisnost. Što nose globalizacija,
globalne tvrtke i ekonomija te razvoj svijeta kao jedinstvenog sustava
općenito u budućnosti, ostaje neizvjesno.
LITERATURA
Doddoli, L. i Maradei M., Svijet poslije Drugog svjetskog rata, Marjan
tisak, Split, 2005.
Gray, John, Lažna zora, Masmedia, Zagreb, 2002.
Šimleša, Dražen, Snaga utopije, Što čitaš, Zagreb, 2005.
Vukadinović, Radovan i Mileta, Vlatko, Evropa iza ugla, August Cesarec,
Zagreb,1990.
Zbornik radova, Globalizacija u Hrvatskoj, Hrvatska u globalizaciji,
Udruga „11. siječnja 1972.“, Zagreb, 2003.
Milardović, Anđelko, Metodički prinosi istraživanja globalizma i
globalizacije, Zbornik Globalizacija u Hrvatskoj, Hrvatska u globalizaciji,
Udruga „11. siječnja 1972.“, Zagreb 2003., str. 102
www.novilist.hr
www.rifin.com
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »