|
ODNOSI SA MEDIJIMA
Odnosi
s javnošću su djelatnost koja je usmjerena na više pravaca: razvija
se poseban način ophođenja, komuniciranja i kontaktiranja sa kupcima,
poslovnim partnerima, kao i poseban odnos ophođenja među zaposlenima unutar
jedne organizacije. Odnosi s javnošću su posebna vrsta poslovnih
aktivnosti, koji se preduzimaju radi planiranog i smišljenog komuniciranja,
uspostavljanja i održavanja odnosa sa okolinom, sa ciljem da se stvori
prostor za pozitivan publicitet organizacije, kao i istupanja protiv glasina
i priča koje se povremeno javljaju. Odnosi s javnošću obuhvataju poseban
oblik konteksta i odnosa prema dobavljačima, konkurentima, finansijskim
institucijama, javnim službama, medijima .U poslednje vrijeme velika pažnja
poklanja se medijima kao posebnom dijelu odnosa s javnošću. Mediji predstavljaju
kanal komuniciranja između organizacije i njenih ciljnih grupa.
Ako se posmatra u odnosu na druge dijelove informaciono-komunikacionog
sistema, sektor aktivnosti specijalizovan za odnose s javnošću bilježi
u poslednjih desetak godina najveći rast. Američko udruženje za odnose
s javnošću (PRSA) tvrdi, posle svoje godišnje skupštine 2000, da jedino
ograničenje za dalji razvoj ove prosperitetne oblasti jeste nedovoljan
broj ljudi koji umiju da rade ovaj posao, jer tih poslova ima sve više
i sve bolje su plaćeni. Osobe koje obavljaju ovaj posao, u današnje vreme
su poznate kao stručnjaci za odnose s javnošću..
Prilikom angažovanja stručnjaka za odnose s javnošću , klijenti zahtijevaju
od njih da im obezbijede javnu pažnju, odnosno publicitet. Publicitet
je kvalitet koji nešto ili nekoga čini vidljivim, društveno zapaženim
i važnim, predmetom o kome se misli ili govori.
Zastupnici agencija nastoje da upravo preko nekog medija, koji uživa određeni
publicitet i povjerenje javnosti, pridobiju najveći dio javne pažnje u
korist klijenata koji su ih angažovali. Poznato je da se novinarstvo još
od samih početaka "hrani" negativnim publicitetom ili jednostavnije
rečeno prednost se daje neočekivanim ili dramatičnim pojavama i događajima.
Ukoliko se mediji na ovaj način ophode prema nekim osobama ili organizacijama
(naravno, ukoliko postoji povod za to), tada takve osobe ili institucije
"zarađuju" negativan publicitet.
Zato su tu stručnjaci za odnose s javnošću koji umiju vrlo vješto da mijenjaju
percepcije kod ljudi. Agencije za odnose sa javnošću svog klijenta upoznavaju
o predstavi i mišljenju o njemu, koji već postoje u javnosti, a zatim
zajedno sa klijentom dopunjuju ili menjaju tu sliku i prenose je javnosti
putem medija. Stručnjaci za odnose s javnošću organizuju konferencije
za štampu, promocije, te različite skupove.
Dakle, u zavisnosti od načina na koji osvajaju javnu pažnju, stvara se
i ključna razlika između novinarstva i profesije odnosa s javnošću.
Možemo zaključiti da odnosi s javnošću podrazumevaju i uključuju:
- publicitet,
- oglašavanje,
- odnose sa medijima,
- marketing,
- lobiranje,
- pripremu komunikacijskih projekata,
- interno komuniciranje,
- krizno komuniciranje ,
- uredničke zadatke,
- istraživanje javnog mnjenja (u saradnji sa agencijama za istraživanje
tržišta).
ŠTA SU ODNOSI S MEDIJIMA?
Odnosi s medijima su dio odnosa
s javnošću čiji predmet je praćenje i analiza medijskih sadržaja i
njihovog uticaja na za nas važne grupe ljudi i javno mnjenje uopšte.
Oni se bave kreiranjem, planiranjem, realizovanjem i vrednovanjem raznih
aktivnosti kojima se obavještava i ubjeđuje javnost, pregovara sa novinarima,
priprema i vježba za djelovanje u kriznim situacijama. Važnost medija
u svakodnevnom životu je, dakle, neupitna. Osim što kreiraju javno mišljenje,
mediji prenose informacije od poslovnih partnera, potrošača, birača. Jedan
od značajnih zadataka odnosa s medijima, u odnosu na okruženje, je da
stvori i omogući što bolju saradnju i povezanost između organizacija i
mas-medija.
Zavisnost uspješnog poslovanja organizacije od medija, direktno uslovljava
maksimalno zalaganje odnosa s javnošću za uspostavljanje međusobne saradnje,
povjerenja i uvažavanja. Uloga odnosa sa medijima ogleda se u dostizanju
optimalnog nivoa emitovanja i širine informacija da bi se ostvarili popularnost
i razumijevanje od strane ciljnog auditorijuma.
Odnosi s medijima ne nastaju sami od sebe i ne odvijaju se spontano. Neko
mora da se stara o njima. U manjim organizacijama, u kojima još uvijek
nema pojedinaca ili timova specijalizovanih za odnose s javnošću, to najčešće
rade sami rukovodioci. Kako organizacija raste ona postaje sve interesantnija
za javnost, a uporedo s tim i novinarske potrebe i zahtjevi postaju preveliki
da bi na njih moglo samo uzgredno da se odgovori. Organizacije koje rastu
brigu o odnosima s medijima u početku povjeravaju pojedincima, da bi kasnije
formirali posebna odjeljenja ili službe. U tim službama postepeno dolazi
do specijalizacije i profesionalizacije. Tako odnosi s medijima mnogima
postaju osnovno zanimanje.
Unutar samih odnosa s medijima dolazi do dalje specijalizacije. Neki od
tih specijalista, kao što su predstavnici za medije istureni su u prvi
plan. Drugi ostaju u pozadini kao savjetnici, analitičari, stratezi, planeri,
treneri,ocjenjivači, tekstopisci i sl.
Preduzeća, zavisno od svoje veličine, potrebe i organizovanosti, zapošljavaju
i po nekoliko desetina stručnjaka za odnose s medijima. Takođe za pokrivanje
dijela svojih potreba angažuju agencije za odnose s javnošću koje pružaju
usluge u sferi odnosa s medijima.
PLANIRANJE KOMUNIKACIJE S MEDIJIMA
Planiranje komunikacije s medijima ima zadatak da
implementira strategiju u okviru raspoloživih resursa. Cilj
planiranja komunikacije s medijima je da
identifikuje i koristi prigodan medij kako bi efikasno i efektivno komunicirali
sa ciljnom grupom. Planiranje komunikacije sa medijima omogućava
da poruke koje organizacija emituje pronađu put upravo do one grupe
ljudi koji su od važnosti za pokrenutu kampanju, iskorišćavajući maksimalno
raspoložive resurse. Planiranje komunikacije s medijima omogućava nam
da, pošto smo ustanovili šta od njih očekujemo, u svakom momentu treba
da znamo da li se ta naša očekivanja i ispunjavaju. Planovima , koji
treba da sadrže precizno utvrđene ciljeve, raspoređuju se ljudi, sredstva
i vrijeme.
Ponekad čak i kad damo sve od sebe i obavimo sav posao, ipak nećemo dobiti
pokrivenost koju zaslužujemo. Bez obzira na sve moramo planirati naše
medijske nastupe, to nas čini inovatorima i proaktivnim, umjesto samo
pukog reagovanja na stvarnost oko nas. Plan sadrži nekoliko komponenti
uključujući sve, od identifikacije i odabira novinara,do press klipinga.
Koordiniran plan komunikacije s medijima povećaće šanse za uspjeh širenja
poruke i njene medijske pokrivenosti.
Elementi planiranja komunikacije s medijima
Da bi plan komunikacije s medijima bio kompletan on mora da sadrži neke
elemente koji su od ključne važnosti za njegov uspjeh:
- Identifikovati polje djelovanja akcije.
- Utvrditi ciljeve; prije započinjanja medijske kampanje jasno
odrediti željene ciljeve.Ciljevi diktiraju medijske napore, a
ne obrnuto. Sve što radimo u medijima treba da je kreirano da doprinese
ciljevima, a ti ciljevi moraju biti realni.
- Odrediti ciljnu grupu; za svaku aktivnost odnosa s
javnošću neophodno je odrediti ciljnu grupu. Možemo imati nekoliko ciljnih
grupa koje treba da prime našu poruku, ili to može biti jedna specifična
publika. Ciljna grupa će pomoći da odredimo obim djelovanja plana komunikacije
odnosa s medijima. Prije nego što započnemo medijsku kampanju treba razmisliti
o publici kojoj se obraćamo.
- Staviti akciju u neki širi kontekst; ako želimo da
obezbjedimo maksimalnu medijsku pokrivenost moramo pogledati izvan granica
našeg projekta. Vijest nije samo o našoj organizaciji ili izvještaju,
već o nečemu mnogo većem, sa više drame koja će uticati na više ljudi
u tom momentu. Da bi stvarno zadobili pažnju medija, naša priča mora biti
vrijedna kao vijest. Postoje razni načini koji se mogu iskoristiti da
bi se zadobila pažnja novinara (dramatična ljudska pitanja, tragedije,
avanture, anegdote, itd.)
- Kreirati ključne poruke; svesti svoje djelovanje na
dvije ili tri glavne poruke koje će izazvati pažnju i pokazati značaj.
Porukom se može kampanja maksimalno iskoristiti, ali i izazvati efekat
suprotan željenom.
- Pripremiti press materijal; ovaj materijal mora podržavati
našu akciju, treba utvrditi šta je od materijala prigodno pokloniti novinarima
i u kom trenutku.
- Sastaviti bazu podataka o medijima, novinarima; o važnosti
posjedovanja podataka o novinarima je izlišno pričati. Ovi podaci se prikupljaju
ranije, mnogo vremena prije započinjanja bilo koje kampanje i predstavljaju
jednu od baza za izradu plana komunikacija s medijima. Prijateljske odnose
sa novinarima treba njegovati konstantno, bez obzira da li je neka akcija
u toku.
Navedeni elementi predstavljaju ono što treba uraditi prije nego kontaktiramo
novinara ili medijsku kuću. Nakon toga vrijeme je da se posvetimo ostalim
komponentama plana:
- Pisanje i distribucija za medije i press materijala.
- Sprovođenje „medija brifinga“ sa novinarima sa kojima ćemo sarađivati.
- Raspoređivanje, kojim novinarima dati priče i izvještaje.
- Organizacija medijskog događaja,.
- Obezbijediti pokrivenost naših riječi dokumentima i slikama.
- Rezervacija radio i TV emisija, utvrditi termine gostovanja.
- Voditi računa o Web sajtu i interenetu, izvući najbolju korist.
- Sakupljati povratne informacije, pres kliping, kako bi obezbijedili
rezultate i podatke o vođenju kampanje u vidu izvještaja za direktora
i upravni odbor.
Istraživanje medija
.Medije je neophodno istraživati kako bi imali potrebne podatke pri kreiranju
plana komunikacije s medijima. Istraživanjima se mjeri publika, iz razloga
kupovine komercijalnog prostora u medijima. Mediji na kojima se zakupljuje
prostor za reklamiranje ili poruku mogu biti: TV, radio, novine, magazini,
bilbordi, itd. Parametri kojima se određuje rejting određenog medija su
brojni. Oni pomažu da saznamo koliko će ljudi primiti našu poruku ako
je emitujemo preko tog medija i time omogućavaju efikasnije planiranje,
odnosno tako je moguće odrediti pravi odnos cijene i ostvarenih efekata.
Najčešće korišteni pokazatelji su:
RATING- Odnosi se na TV&RADIO i pokazuje % date populacije
koja konzumira određeni medij u datom trenutku.
HUT- Homes Using TV- % domaćinstava koja koriste TV u
posmatranom trenutku.
TIRAŽ- Koristi se kao parametar za MAGAZINE&NOVINE,
pokazuje broj prodatih primjeraka i nije pouzdan.
Mnogo pouzdanije je mjeriti rejting preko parametara:
-READERSHIP (Novine)-tiraž x broj čitalaca po kopiji.
-COVERAGE (Magazini)-procenat populacije koji čita određenu
publikaciju.
-FREQUENCY- prosječan broj (puta) izloženosti publike
reklami, mjera ponavljanja izloženosti
publike reklami.
Osim brojčanih pokazatelja o rejtingu nekog medija postoje i neki drugi
faktori na koje treba obratiti pažnju pri izboru. Svaki medij ima niz
pozitivnih i negativnih efekata koji utiču na poruku koju želimo da pošaljemo:
TV- pozitivni efekti su : pokret, zvuk, slika, najveća
pokrivenost, mogućnost demonstriranja.
Negativni efekti: trenutni efekat- ko je vidio?, visoki ukupni troškovi,
ne može doprijeti do nekih uskih ciljnih grupa.
RADIO- pozitivni efekti su: niski ukupni troškovi emitovanja,
lokalna pokrivenost, niski troškovi produkcije.
Negativni efekti: ima malu publiku-puno stanica, trenutni efekat..
DNEVNE NOVINE-pozitivni efekti: detaljne informacije,
reklame se opažaju kao vijesti..
Negativan efekat: samo vizuelno, loš kvalitet štampe..
BILBORDI- pozitivni efekti: najbolji medij za stvaranje
brand imidža, dopire do svih, čak i do onih do kojih drugi mediji ne mogu
doprijeti.
Negativni efekti: visoki troškovi rentiranja/produkcije, samo vizuelno.
ODNOSI S MEDIJIMA
O svijetu u kome živimo vrlo malo znamo iz vlastitog iskustva. Nešto
smo ga bliže upoznali iz priče bliskih osoba i znanaca, a ponajviše smo
saznali iz MEDIJA.
Saradnja s medijima važna je zbog:
-prenošenja naših poruka,
-mogućnosti da se čuje naš glas,
-informisanja i jačanja svijesti javnosti/ciljne grupe o pomenutim pitanjima,
-popularnosti/imidža,
-„reklamiranja“ projekta,
-mogućnost uticaja na državne organe(političare, institucije...)
-mogućnost poziva građana na akciju i pojašnjenja kako oni mogu da učestvuju.
Upravljanje odnosima s medijima
Svaka organizacija upravljanje odnosa s medijima mora da prilagodi svojim
potrebama. Rukovodstvo organizacije može da se odluči da sve zadatke iz
oblasti odnosa s medijima preuzme na sebe ili da ih prepusti pojedincu,
odjeljenju ili službi čiji je primarni posao nešto drugo, a može da osnuje
odjeljenje ili službu koja će se baviti isključivo ili pretežno upravljanjem
odnosa s medijima. Takođe može da većinu poslova prenese na nekoga spolja,
na agenciju specijalizovanu za to, s tim da je organizaciji potreban neko
„iznutra“ ko će povezivati unutrašnji život organizacije sa spoljnim saradnicima.
Minimum koji svaka organizacija mora da obezbijedi jeste pravovremeno
i pravilno odgovaranje na novinarska pitanja. Svi, počev od telefoniste
na recepciji , pa nadalje moraju da znaju kome da proslijede novinarske
pozive i ko može da odgovori na koju vrstu pitanja.
Ključni ljudi u organizaciji moraju da budu upoznati sa najvažnijim informacijama
i da budu sposobni da daju intervjue i da javno nastupaju,moraju biti
u stanju da po imenu prepoznaju najvažnije novinare koji „pokrivaju“ njihovu
organizaciju ili djelatnost posla. Pored toga svaka organizacija bi morala,
barem elementarno, da upravlja i ovlada odnosima s medijima u kriznim
situacijama. Za krizu je karakteristično da nastupa nenajavljeno i često
pogađa veliki broj ljudi. U takvoj situaciji organizacije su dužne da
pravilno i pravovremeno obavijeste zainteresovane o onome što se događa.
Da bi se valjano upravljalo odnosima s medijima važno je da se razumije
priroda novinarskog posla i dvojaka uloga novinara prema nekij organizaciji.
Jedan put novinari nastupaju kao prenosioci informacija o nama i o drugima,
putem medija., a drugi put za sopstveni račun – kao stejkholderi i javnost.
Novinari se samo trude da rade svoj posao, baš kao što to i svi učesnici
u odnosima s medijima isto čine.
Medije treba upoznati
Savremeni svijet je toliko zavisan od medija da rješavanje globalnih problema
interesuje sve ljude na planeti, što i jeste cilj informativnog poretka.
Svaki medij posjeduje svoje posebnosti, metode, karakteristike i funkcije,
pomoću kojih gradi sistem usmjeren na pridobijanje javnosti.
Danas mali broj ljudi koncentracijom kapitala u medijima vlada svijetom,
što potvrđuje činjenica da 90 % međunarodnih vijesti stiže iz četiri velike
novinske agencije- UPI (United Press International), AP (Assoccieted
Press), Rojter (Reuter) i AFP (Ažans Frans Pres).
Da bi mediji vršili selekciju informacija i istovremeno kontrolisali ogroman
svjetski auditorijum, neophodna je uloga komunikacijskih čuvara informativnih
kapija- gatekeepera. Ovaj termin prvi je uveo Dejvid Vajt ukazujući na
povlašćeni sloj ljudi koji preuzima ulogu "vratara" odlučujući
tako šta će se od vijesti propustiti medijskim kanalima.
Veoma je važno da se poruke i informacije, koje se šalju putem medija,
oblikuju tako da budu prilagođene obrazovanju, kulturi i političkim stavovima
ciljne grupe kojoj su namijenjeni, jer se u suprotnom može desiti da izostane
željeni efekat, odnosno da poruka ne bude primjećena.
Prilikom medijske konstrukcije nekog događaja uočavamo sljedeće:
1) važna ili ekskluzivna informacija podrazumeva širenje,
2) dobija medijsko predstavljanje (dobija udarno mesto u medijima širom
sveta),
3) mediji postaju sredstvo pokazivanja, vršeći rekonstrukciju događaja,
4) mediji uvrštaju i spektakularnost da bi se povećala znatiželja publike,
5) svaki medij započinje sopstvene istrage tragajući za detaljima,
6) mediji ukazuju na dalji razvoj situacije i očekuju pomoć javnosti pri
istraživanju,
7) jedan medijski predstavljen događaj "baca" u sijenku sve
druge događaje.
Osnovni cilj svakog medija je da se publici u što kraćem roku i na što
većem prostoru dostavi što više informacija, te da se osvoji njena pažnja
što je duže moguće. Nije baš uvijek jednostavno doći do medija. To se
postiže na razne načine, npr. organizovati neko istraživanje, publikovati
rezultate, organizovati specijalni događaj i upoznati javnost sa tim,
organizovati stručni skup, u nečemu biti prvi/najbolji/najkvalitetniji.
„Plivanje medijima“ predstavlja popularan pojam koji se odnosi na to,
kako od svog poslovanja napraviti zanimljivu medijsku vijest i kako se
ponašati kada se dobije šansa za gostovanje u medijima.
U odnosima s medijima polazna stavka predstavlja identifikacija medija,
preko kojeg medija se obraćati javnosti, koja je glavna oblast interesovanja
tog medija, kao i karakteristike javnosti koja prati taj medij. Sljedeći
korak je upoznavanje sa redakcijom sa kojom ćemo sarađivati, da li su
to vijesti, da li je to obrazovna, kulturna ili neka druga redakcija.
Postoje veoma važna pitanja kao što su: „Ko će nas gledati, slušati ili
čitati?“, kao i: „Koja su njihova interesovanja i problemi?“, na koja
se mora odgovoriti vezano za identifikaciju publike, kako bi utvrdili
pogodan medij za prenos poruke.
Definisanje medija; različiti tipovi i kategorije mas medija:
• tematsko polje: zabavni, informacioni, obrazovni
• vlasništvo: privatni, državni, javni
• vrsta: štampa i magazini, radio, TV, agencije
• pokrivenost: internacionalna, regionalna, nacionalna,
lokalna.
Kako bi se pripremili za odnose s medijima moramo razlikovati njihove
mogućnosti i način funkcionisanja.
Forme javnog nastupa u mas medijima:
1. NOVINE
Novine su skup medij, jer kako bismo saznali informacije koje donosi moramo
platiti određeni iznos novaca. Za taj iznos, međutim, dobijamo uglavnom
opsežno i analitično štivo, te nam ostaje mogućnost da novine čitamo kada
želimo ili kada za to imamo vremena.
2 . RADIO
Radio je sveprisutan medij, možemo ga slušati paralelno radeći bilo koji
drugi posao.To je najbrži medij jer nam u trenutku bez posebnih priprema
voditelj može javiti šta se dogodilo. Radio je na koncu najjeftiniji medij
i dostupan je i neobrazovanom stanovništvu.
3. TELEVIZIJA
Televizija je najutjecajniji medij, jer pored riječi pruža i sliku, a
ljudi najviše vjeruju onome što vide.Zaokuplja nam cjelokupnu pažnju i
ne možemo je pratiti tek uz put.Televizija je ujedno i najpovršniji medij
jer naj prodaje uglavnom utisak, a dok gledamo sliku obično nemamo vremena
za sve relevantne informacije.
4. FOTOGRAFIJA
Fotografija je važnija od 1000 riječi, s tim da mora biti prikladna.
5. SAOPŠTENJA ZA MEDIJE
Saopštenje za medije je sažet opis, namjenjen medijima, koji sadrži informacije
o određenom stavu, događaju ili određenoj temi.
Saopštenja se mogu razvrstati u nekoliko kategorija:
Pripremna: obavještavaju o događajima, projektima ili
programima koji treba da se dogode ili sprovedu.
Aktuelna: daju podatke o događajima koji se odigravaju
u vrijeme izdavanja saopštenja. Ova saopštenja treba da budu odmah objavljena.
Lokalna: dolaze iz određenih oblasti i u vezi su sa lokalnim
vijestima.
Ekskluzivna: dostavljena jednoj agenciji, novini, ili
jednoj radijskoj ili TV stanici sa pravom da ga objavi isključivo ta agencija,
novina, radijska, odnosno TV stanica.
6. INTERNET
Internet konvergira sve medijske
komunikacije, tekst, sliku, zvuk, i živu sliku uz trenutnu mogućnost inerakcije.
Internet omogućava široku i dvosmjernu komunikaciju sa kupcima. Sa pravom
se kaže da ovaj medij koriste najviše obrazovane osobe, ali je činjenica
da intrenet postaje sve dostupniji i „širim masama“.
7. SPOLJNO OGLAŠAVANJE
To je oglašavanje na bilbordima, oglasnim mjestima na autobuskim stajalištima
i svim mjestima pored kojih ciljna populacija prolazi. Ovaj vid oglašavanja
ima ponavljajući efekat, efikasan je za one informacije, proizvode, koji
ulaze na novo tržište i žele da se što prije sazna za njih. Smatra se
skupim medijem, teško je kontrolisati „rasipanje“ poruke na ne-pripadnike
ciljne grupe.
Mediji imaju svoja pravila i zakonitosti i jednostavno im se trebamo
prilagoditi. Mediji često traže kontroverze i emocije, stajalište dvije
strane o problemu.
Ponekad traže pozitivnost i zanimljivost, pa i glamur. Često traže ekskluzivnu
informaciju.To je način njihovog opstanka na tržištu, na taj način se
bore za čitanost i gledanost.
Prema tome, najpraktičnije je prilagoditi se njihovom svijetu i pokušati
pružiti ono što traže, ukoliko ih već ne možemo mijenjati.
Informaciju koju im šaljemo prilagodimo medijskim standardima. Ponekad
će to značiti da ćemo je morati dobro „upakovati“ da bi smo je „prodali“(od
saopštenja, do press konferencije ili događaja). Iako to pomalo grubo
zvuči treba da znamo da su i mediji dio tržišta koje kupuje i prodaje.
Njihova roba je informacija!
ZAKLJUČAK
Dvadeset prvi vijek je doba znanja, u kome ljudi tragaju za kvalitetnim
informacijama, a mediji kao sredstva masovne komunikacije predstavljaju
glavna obilježja savremenog svijeta. Oni su u funkciji prenošenja znanja,
bilo da se radi o štampi, radiju, televiziji, knjigama, filmu, internetu
ili interaktivnim oblicima povezivanja.
Međutim, danas se u svijetu sve češće postavlja pitanje šta medije čini
dobrim ili kvalitetnim. Zagovornici modela medija u javnoj službi, smatraju
da je kvalitet sposobnost medija da povezuju različite i rascepkane publike
u zajednicu pojedinaca, gde će jedni druge smatrati ravnopravnima. Drugi,
kvalitet medija tumače kao sposobnost da se na najbolji način izraze tehnički
kvaliteti same proizvodnje, kao što su vrhunsko snimanje i osvetljenje,
profesionalna režija, te razumljive i jasne ideje. Postoje i oni koji
smatraju da su medijski proizvodi visokokvalitetni ukoliko izdrže probu
vremena, kao što su pojedine knjige, filmovi, televizijske emisije koje
su stekle veliki ugled i kod kasnijih publika i generacija.
Odnosi s medijima predstavljaju dio posla koji se odnosi na saradnju sa
novinarima, novinskim kućama, štampanim medijima, radio i TV stanicama
kao distributivnim kanalima vijesti i događaja. Neophodno je obezbijediti
odnos koji se zasniva na tačnim i vjerodostojnim informacijama i materijalima.
Sa novinarima treba imati odnos baziran na zajedničkoj saradnji, poštenju
i uvažavanju.
Među izobiljima sadržaja koji svakodnevno privlače pažnju javnosti, medijskom
pismenošću, istraživačkom metodom i kritičkom analizom sadržaja, kvalitetni
odnosi s medijima uputiće nas na suštinu poruke kao krajnjeg cilja komunikacijskog
efekta.
LITERATURA:
1. Skoko,Božo ” Priručnik za RAZUMIJEVANJE ODNOSA S JAVNOŠĆU”, MPR,
Zagreb, 2006.
2. Filipović,V.,Kostić,M.,Prohaska, S., “Odnosi s javnošću”,Fakultet
organizacionih nauka, Institutu za menadžment, Beograd, 2001.
3. Verčič, Dejan i dr., „Odnosi s medijima“, Medija centar i Pristop,
Beograd, 2004.
4. M. Radojković, B. Stojković, „Informaciono komunikacioni sistemi“,Beograd:Clio,
2004., str.
5.Wrrag, David, „Odnosi sa medijia“,Clio, Beograd,1996.
6.Katlim,Sempter,Brum, „Uspješni odnosi s javnošću“,Službeni glasnik
RS,Beograd,2006.
7.Blek,Sam, „Odnosi s javnošću“, Clio,Beograd,1977.
Internet adrese:
1.www.serbianfurniture.org/siepa/promocija brenda
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi seminarski
rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|