PRIKAZ ELEKTROENERGETSKOG SEKTORA

SEKTORSKI PRIORITETI - ENERGETIKA

Potpunu ocjenu potencijalnih vrijednosti prirodnih komponenti prostora Bosne i Hercegovine objektivno nije moguće realno procijeniti, zato što nisu detaljno i do kraja istraženi svi prostorni sadržaji i što su do sada izvršena istraživanja rezervi nekih prostornih komponenti nedovoljna i nepotpuna.
To je razlog zašto ne možemo pretendirati na apsolutnu cjelovitost i sveobuhvatnost u ocjenjivanju svih vrijednosti BiH.
Imajući ove momente u vidu, ipak se može, sa dosta realnosti, prihvatiti opća ocjena koja govori da je BiH «bogata siromašnim resursima». To znači da je BiH sa stanovišta vrste i obima prirodnih komponenti prostora, veoma bogata, ali i znatno siromašna, kada je u pitanju kvalitet tih sadržaja.
Po bogatstvu uglja, željezne rude, boksita, nekih nemetalnih minerala, šume, vode, rijetke, flore i faune BiH je bila vodeća u bivšoj Jugoslaviji, a u nekim od ovih resursa i u Evropi. Međutim, u strukturi velikog broja prirodnih komponenti prostora dominiraju manje kvalitetne vrste i sa manjim ekonomskim značajem.
U okviru fizičko-geografskog prostora, od veoma velikog značaja za razvoj BiH je i njen povoljan geografski i geoprometni položaj na Balkanu, Evropi, pa i u svijetu. Izlazak na Sredozemlje obezbjeđuje joj neposredne veze sa južnom i jugoistočnom Evropom, Bliskim i Srednjim Istokom i dalje, a na kontinentalnom dijelu veze sa Srednjom i Zapadnom Evropom. Ovakav položaj predstavlja značajnu komparativnu prostornu prednost u odnosu na šira područja koja je okružuju, kako u domaćoj, tako i u međunarodnoj podjeli rada, što je od velikog značaja za uključivanje u međunarodne privredne tokove.

Treba istaći da tu prednost, u dosadašnjem privrednom razvoju, BiH nije adekvatno koristila, što je imalo odgovarajuće refleksije na ukupan razvoj. Analizirajući pomenute kompomente nadmeće se logičan zaključak da BiH posjeduje ogromne prirodne resurse i bogatstva. Ali zašto je situacija u zemlji takva kakva jeste? Zašto se sa postojećom radnom snagom ne može doprinijeti povećavanju efikasnosti i produktivnosti? Da bi smo lakše došli do odgovora na ova i mnoga druga pitanja potrebno je sagledati kako se sve ove komponente iskorištavaju u procesima proizvodnje i kako su raspoređena po primarnim sektorima. S toga smo se odlučila da vam ovim seminarskim radom predočimo, na jedan realan i objektivan način, kakvo stanje vlada u primarnom sektoru - energetike/elektroenergetika i koje je strategije razvoja potrebno primijeniti da bi se unaprijedila produktivnost. DA BI NAŠ EPOHALNI CILJ, A TO JE INTEGRACIJA BiH U EU, A ŠTO JE OPET OPĆEPRIHVAĆENO OD STRANE SVIH VLADA I SEGMENATA DRUŠTVA , BIO OSTVAREN, BOSANSKOHERCEGOVAČKO DRUŠTVO TREBA POKAZATI DA POSJEDUJE VRIJEDNOSTI KOJE NJEGUJE EU!!!

2. STANJE U ENERGETICI U BIH

Jedan od značajnih pokazatelja standarda je potrošnja energije. Prosječna potrošnja energije po stanovniku u svijetu 2000. godine kretala se oko 70 GJ/capita. U razvijenim zemljama ona je iznosila oko 236 GJ/capita. Posmatrajući samo BiH, za koju mnogi govore da je zemlja u razvoju jer prolazi kroz veoma veliki broj različitih razvojnih faza, pokazatelj potrošnje energije je dosta nizak i iznosi oko 45GJ/capita. Posmatrajući ovaj podatak, uočavamo da je znatno niži od svjetskog prosjeka .
Prije rata, nivo korištenja energije u Bosni i Hercegovini (podaci se odnose na1991.godinu) iznosio je oko 73 GJ po stanovniku godišnje, što je bilo iznad svjetskog prosjeka (oko 69 GJ/capita).
Jedan od pokazatelja efikasnosti korištenja energije u zemlji je energetski intenzitet, koji predstavlja odnos utrošene energije i GDP-a. U svijetu je 2000. godine u prosjeku korišteno 10,14 GJ za osiguranje 1000 US$ GDP-a. Zemlje u razvoju su, iste godine, koristile 22,57 GJ za 1000 US$, a u Bosni i Hercegovini za isti prihod je utrošeno 30,1 GJ.
Na osnovu ovih podataka moguće je zaključiti da se u BiH, s postojećim energetskim intenzitetom, u sektoru energetike utroši i više od 20 procenata GDP-a. Ovako veliki udio energetike u ukupnom GDP-u jasno ukazuje da se u ovome sektoru u BiH mora posvetiti znatno više pažnje.

Osnovni utvrđeni izvori primarne energije u Bosni i Hercegovini su ugalj i hidroenergija. Godišnja proizvodnja energije iz ovih izvora BiH ju u 2001. godini iznosila oko 62% ukupno utrošene primarne energije, što ukazuje da BiH zavisi i od uvoza energenata, jer se neki energenti, za sada, ne mogu zamijeniti domaćim izvorima energije. Ukupne bilansne rezerve uglja u BiH se procjenjuju na 3.856 miliona tona (bez rezervi Ugljevika, Gacka i Duvna), od čega su 1.330 miliona tona rezerve mrkog uglja, a 2.562 miliona tona lignita.
Vanbilansne rezerve procjenjuju se na 905 miliona tona (224 miliona tona mrkog uglja i 678 miliona tona lignita). Ukupni hidroenergetski potencijal se procjenjuje na 22,050 GWh godišnje, odnosno na mogućnost instalisanih kapaciteta snage 6,126 MW.

Preliminarna istraživanja nafte i plina, prekinuta ratom, ukazuju na postojanje perspektivnih ležišta na više lokacija u nekim dijelovima BiH. Informacije o ovim istraživanjima nisu javno dostupne (iako se vanbilansne rezerve procjenjuju na 50 miliona tona nafte, a istraženost potencijalnih ležišta na manje od 10 procenata). Nije poznato kakvi su dalji planovi u istraživanju nalazišta nafte.
Mogućnosti korištenja geotermalne energije, energije vjetra, solarne energije i energije biomasa nisu dovoljno istražene, ali je izvjesno da će udio ovih energenata u ukupnoj potrošnji ostati skroman, kao što je to i u svijetu, gdje se predviđa da će 2020. godine udio svih obnovljivih izvora (uključujući i hidroenergiju, koja ima najveći udio u tome) iznositi oko 7,7%. Međutim, porast korištenja obnovljivih izvora energije u svijetu je značajan i trebalo bi započeti sa analizama na utvrđivanju tih potencijala i mogućnosti njihovog korištenja.

Najveći dio uglja, oko 78% u 2001.godini, koristi se za proizvodnju električne energije. S obzirom na ekonomičnost eksploatacije uglja, kao i na sadašnju efikasnost transformacije energije uglja u druge oblike energije, udio uglja u proizvodnji električne energije bi se mogao početi smanjivati u odnosu na sadašnje stanje. Potrošnja nafte i plina značajno je opala u poređenju sa potrošnjom prije rata. S pokretanjem privrede, potrošnja nafte i plina bi trebala da poraste. Uvoz nafte će biti nastavljen i narednih godina. Uvoz naftnih derivata i prerada nafte će zavisiti od rješavanja političkih pitanja u BiH, jer su prerađivački kapaciteti u zemlji dovoljni praktično za cjelokupnu potrošnju naftnih derivata u zemlji.
Sadašnja potrošnja plina znatno je manja nego 1990.godine, opet zbog stanja u industrijskom sektoru. Zbog nepovoljne strukture potrošnje prirodnog plina dinamika potrošnje je nepovoljna (potrošnja je znatno veća tokom zime), što povećava cijenu tog energenta.

Skladištenje rezervi nafte i prirodnog plina nije riješeno, mada neki prijedlozi za rješavanje postoje. U zemljama Evropske unije vrše se pripreme za povećavanje rezervi nafte iznad obaveznih 90-dnevnih rezervi.
Iako je zadovoljenje osnovnih energetskih potreba u BiH na dosta visokom nivou, siromašni imaju osjetno ograničeni pristup. Većina domaćinstava u BiH ima priključak za električnu energiju, ali je to znatno rjeđi slučaj kada se radi o prirodnom gasu ili centralnom grijanju. Kategorije građana s nižim prihodima troše značajno veće iznose za osiguranje osnovnih energetskih potreba. Uz to, u BiH je dosta rasprostranjeno grijanje na drva, u čemu prednjače siromaštva domaćinstva.

3. PROBLEMI U SEKTORU

- Nepostojanje energetske strategije.
- Neizgrađen zakonodavni i institucionalni okvir na nivou BiH,
- Tehnološka zaostalost,
- Administrativno određivnaje cijene električne energije,
- Kašnjenje u reformama oko rekonstruktuiranja rudnika,
- Nedovoljna transparentnost u radu javnih preduzeća (elektroprivreda),
- Neracionalnost u trošenju energije,
- Visoki transportni troškovi,
- Nepostojanje pouzdanih statističkih podataka

4. GENERALNI PRIORITETI ZA DALJI RAZVOJ SEKTORA

4.1. Uspostaviti, razvijati primijeniti jasnu, dobro projektovanu energetsku politiku i odgovarajuće planove aktivnosti

Izraditi i usvojiti Strategiju razvoja energetike BiH, u skladu sa dogovorom MVTEO BiH i resornih ministarstava FBiH i RS. Nepostojanje koherentne strategije razvoja energetike BiH u okviru koje bi se definirali pristupi problemima kao što su diverzifikacija, ekonomičnost u potrošnji električne energije, osiguranje ponude, zaštita okoliša i druge međunarodne obaveze prepoznato je kao problem i u Studiji izvodljivosti EC .

Pored ovoga, potrebno je:

- Ojačati odjel za energetiku u MVTEO i
- Razviti metodologiju prikupljanja statističkih podataka u energetici.

4.2. Poticati na štednju energije u domaćinstvima i industriji

Osnovni potrošači finalnih oblika energije su domaćinstva i komercijalni sektori, industrija i transport. Udio pojedinih potrošača je različit i zavisi od više faktora, od kojih je klimatski faktor jedan od najznačajnijih.
Prema procijeni za 2000. godinu, u BiH je za domaćinstava i komercijalni sektor utrošeno 50%, industriju 25%, i transport 25 % finalne energije. Utrošena energija u domaćinstvima i komercijalnom sektoru se koristi za zagrijavanje prostora, dobijanje toplote i sanitarne vode, kuhanje, osvjetljenje, rad uređaja i opreme.
Smanjenje potrošnje energije u ovom segmentu se jednim dijelom može realizovati primjenom centralnog grijanja. Većina postojećih sistema ne postiže zadovoljavajuće efekte, dijelom zbog neadekvatnog održavanja, a i dijelom zbog nepostojanja mjerenja utroška topline.
Ako se uzme u obzir da se veći dio energije koristi za zagrijavanje, a da je specifična potrošnja energije za zagrijavanje u BiH značajno veća nego u zemljama EU, očigledno je da u ovoj oblasti postoje znatne mogućnosti za smanjenje potrošnje energije. Metodologije koje se koriste u BiH za projektovanje energetski performansi zgrada, uglavnom su zastarjele i njihova izmjena je pomogla u štednji utrošene energije u zgradama i u smanjivanju investicija za energetsku infrastrukturu u novim zgradama. Ovo bi moglo imati značaja i pri obnovi, odnosno renoviranju zgrada.
Cijene energije trebaju podsticati na štednju. To znači da cijene trebaju biti ekonomske i i uključivati i troškove za zaštitu okoline, zbog šteta koju energetika nanosi okolini. Neke mjere privremene subvencije potrošača iz kategorije najsiromašnijih slojeva društva mogu biti opravdane.
U transportu su potrebne veće izmjene kada je u pitanju potreba za energijom, posebno jer se kao izvor energije najviše koristi uvozna nafta, odnosno derivati nafte.
U industriji postoje značajne mogućnosti za štednju energije. Većina industrijskih pogona energiju tretira kao materijalni trošak i uračunava je u cijenu proizvoda, što ne doprinosi racionalizaciji potrošnje. Troškove za potrošnju energije bi trebalo posebno registrovati, uspoređivati sa troškovima u istim djelatnostima u razvijenim zemljama i poduzimati akcije da se potrošnja smanji.
Energetska efikasnost u BiH je niska u proizvodnji, transformaciji i potrošnji, u poređenju s razvijenim zemljama. U proizvodnji električne energije u BiH se koriste tehnologije od prije tridesetak godina, kada je građen jedan broj blokova u termoelektranama. Pri gradnji novih i značajnijim rekonstrukcijana postojećih postrojenja treba primjenjivati nove tehnologije.

4.3. Poticati primjenu obnovljivih i alternativnih izvora energije, istraživanje i primjenu novih energetskih tehnologija i drugih tehnologija koje povećavaju energetsku efikasnost

Energetski objekti imaju veliki značaj na okoliš. Da se ovakvo djelovanje na okoliš smanji, značajni efekti se mogu postići povećavanjem efikasnosti, primjenom novih tehnologija, većim korištenjem obnovljivih izvora energije.
Obnovljivi izvori (izuzev hidroenergije), na sadašnjem nivou razvoja i sa sadašnjim udjelom u ukupnoj potrošnji energije, mogu biti samo dopuna, a ne zamjena većim postrojenjima. Međutim, zbog malog utjecaja na okolinu, ove tehnologije se brzo razvijaju i njihova primjena raste.
Ministarstva zadužena za energetiku, trebalo bi da pripreme programe obrazovanja stanovništva. Treba podizati svijest stanovništva o značaju energije, troškovima, efikasnosti, mogućnostima štednje i utjecaja na okolinu.

5. ELEKTROENERGETIKA

5.1. Stanje

Oblast električne energije je jedna od svijetlih tačaka u razvoju BiH imajući u vidu da se radi o sektoru koji je izvozno orijentisan, da zemlje Jugoistočne Evrope imaju značajne probleme sa nedostatkom električne energije, te da postoje neiskorišteni značajni prirodni resursi u zemlji.
Reforme elektroenergetskog sektora koje će osigurati samoodrživost, efikasnost i konkurentnost elektroindustrije u BiH implementiraju se u okviru projekta Power III, kojim se ujedno predviđa ulaganje od oko 250 miliona USD u rekonstrukciju postojećih elektroenergetskih objekata u narednih nekoliko godina.
Električna energija se proizvodi u BiH u elektro i hidroelektranama. U ovom trenutku proizvodni kapaciteti prevazilaze domaće potrebe, tako da se ona izvozi u Hrvatsku, Sloveniju i Srbiju i Crnu Goru. Kada su u pitanju prirodni resursi, BiH ima značajne rezerve mrkog uglja i lignita, koje se koriste kao gorivo za termoelektrane, te veliki i neiskorišteni hidro potencijal.
Trenutno postoje tri vertikalno integrisana elektroenergetska monopola u BiH, u čijoj nadležnosti su proizvodnja, prijenos i distribucija:

- Elektroprivreda Bosne i Hercegovine (EPBiH);
- Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (EPHZHB); i
- Elektroprivreda Republike Srpske (EPRS).

Proizvodni kapaciteti EP BiH iznose 1.839 MW, od čega na termoelektrane otpada 73 a na hidroelektrane 27 odsto. Proizvodni kapaciteti EP HZHB iznos 762 MW i odnose se samo na hidroelektrane. Proizvodni kapaciteti Elektroprivrede RS iznose 1.375 MW.

Ukupno ostvarena proizvodnja u BiH u 2002. godini iznosila je 10,8 TWh. Šezdeset odsto proizvodnje daju termoelektrane, a 40 odsto hidroelektrane. Ostvarena je bruto potrošnja (distributivan, direktna i gubici) u iznosu od 9,7 TWh, tako da je neto saldo višak od 1,1 TWh. Ukupni gubici u prijenosnoj i distributivnoj mreži iznosili su 1,6TWh, što je više od 15 procenata proizvedene električne energije.

Svaka elektroprivreda (EP) je odgovorna za raspoređivanje i dispečing sopstvenih elektrana, te za kontrolu frekvencije i napona na svojoj teritoriji.
Međutim, u novembru 1998. godine uspostavljen je Zajednički elektroenergetski koordinacioni centar (ZEKC), u zajedničkom vlasništvu i sa upravljanjem sve tri EP, s ciljem da koordinira dispečing i osigurava integritet sistema unutar zemlje.
Glavna funkcija ZEKC-a je da koordinira upravljanje elektroenergetskim sistemom na bezbjedan, efektivan i efikasan način i da obezbijedi prijenos energije do domaćih i stranih potrošača.
Proces privatizacije u sektoru elektroenergetike već je počeo, privatizacijom 10 procenata Elektroprivrede BiH i Elektroprivrede HB - Mostar (iz čega je izuzet kapital elektroprijenosa) u javnoj ponudi dionica u FBiH, kao i 20 odsto Holding preduzeća Elektroprivreda RS, u vaučerskoj ponudi.

5.2. Pravni i institucionalni okvir

Polazne osnove za reformu elektroenergetskog sektora u BiH pozivaju se na sljedeće međunarodne dokumente i domaće akte:

1. Ustav Bosne i Hercegovine;
2. Dejtonski sporazum;
3. Bijelu knjigu (White Paper) EU;
4. Evropsku energetsku povelju (ECT)
5. Direktive EU 92/96;
- Izjavu o elektroenergetskoj politici Vlade Federacije BiH/Republike Srpske;
- Amandmane na Izjavu o elektroenergestskoj politici Vlade Federacije BiH/ Republike Srpske;

- Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u Bosni i Hercegovini;
- Zakone o električnoj energiji Federacije BiH i Republike Srpske;
- Studiju „Analiza i akcioni plan rekonstruktuiranja i privatizacije elektroenergetskog sektora u Bosni i Hercegovini“.

Zakon o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije u BiH stupio je na snagu 18. aprila 2002. godine i predstavlja početni korak u realizaciji ciljeva reforme energetskog sektora. Namjera ovoga Zakona i zakona o električnoj energiji entiteta je da omoguće u ubrzaju stvaranje tržišta električne energije u BiH, uključivanje u regionalno tržište, uvođenje konkurencije i jačanje zaštite kupca.

Zakonom o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije definisane su institucije BiH, nadležne za elektroprijenosnu djelatnost:

• Državna regulatorna komisija za električnu energiju (DERK), koja ima jurisdikciju i odgovornost nad prijenosom električne energije, operacijama prijenosnog sistema i međunarodnom trgovinom električnom energijom. DERK će biti nezavisna i neprofitabilna institucija, koja će djelovati u skladu s principima objektivnosti, transparentnosti i ravnopravnosti.
• Neovisni operator sistema (NOS), nadležan za upravljanje pogonom i dispečiranjem prijenosne mreže u BiH i rukovođenje, planiranje i koordiniranje održavanja, izgradnje i širenja mreže sa kompanijom za prijenos električne energije. NOS će biti neprofitabilno tijelo, nezavisno od bilo kojeg pojedinačnog učesnika na tržištu i od aktivnosti proizvodnje, distribucije i snadbijevanja električnom energijom. Ova institucija se neće upuštati u trgovinu električnom energijom, čuvajući svoju nezavisnost i autoritet, a vlasnici kompanije za prijenos električne energije će na NOS prenijeti sve relevantne odgovornosti upravljanja sistemom.
• Jedinstvena kompanija za prijenos električne energije je nadležna za prijenos, održavanje, izgradnju, proširenje i rukovođenje elektroprijenosne mreže. Jedinstvena kompanija za prijenos električne energije BiH će obuhvatiti sredstva sadašnjih elektroprivrednih preduzeća.
• Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je nadležno za kreiranje politike i za međunarodnu politiku BiH u oblasti električne energije.

Stupanjem na snagu Zakona o prijenosu, regulatoru i operatoru sistema električne energije, počeo je proces reforme elektroenergetskog sektora u BiH, što podrazumijeva uspostavljanje transparentnog regulatornog okvira, liberalizaciju i otvaranje tržišta.

Privlačenje investicija je jedan od glavnih preduslova za uspješan razvoj tržišta električne energije BiH. Transparentni procesi, politički neutralno donošenje odluka na bazi ekonomskih principa, uz formiranje nezavisne regulatorne komisije, operatora sistema i jedinstvene prijenosne kompanije, atraktivni su elementi za strane investitore i međunarodne finansijske institucije.

Glavni cilj novog institucionalnog okvira je stvaranje konkurencije u proizvodnji. Da bi se privukle strane i domaće investicije, osnovno je da proizvodne kompanije djeluju u konkurentnom okruženju, sa jasnim pravilima.
Elektroenergetski sektor će omogućiti proizvođačima da prodaju proizvedenu energiju na bazi slobodnih bilateralnih ugovora kvalifikovanim potrošačima i nezavisnim trgovcima električne energije. Distributivne kompanije će biti odgovorne za izgradnju, širenje razvoj, upravljanje i održavanje distributivnih mreža.

Da bi se postepeno otvorilo tržište i uvela konkurencija, sloboda izbora isporučioca električne energije bit će ograničena na kvalifikovane potrošače i nezavisne trgovce električne energije koji će moći kupovati električnu energiju direktno od proizvodnih ili trgovinskih kompanija. Kvalifikovani potrošači će biti podijeljeni u tri kategorije:

• Kvalifikovani potrošači (KP): u početku to će biti veliki industrijski potrošači, kojima će biti omogućeno da biraju svog isporučioca električne energije. Dok kvalifikovani korisnici nabavljaju električnu energiju direktno od proizvođača, uloge prijenosa i distribucije će uključivati samo isporuku električne energije (QC);
• Područni trgovci električnom energijom (PTEE): PTEE-i su u potpunosti odvojena trgovinska poslovanja distributivnih kompanija, kojima će se omogučiti da kupuju električnu energiju od bilo koga. PTEE će moći nabavljati energiju od proizvodne kompanije ili ugovarati isporuku od strane drugog PTEE-a ili nezavisnog trgovca.
• Nezavisni trgovci na malo će biti kompanije čija je jedina funkcija da kupuju električnu energiju i da je prodaju kvalifikovanim potrošačima i ostalim trgovcima električne energije.

5.3. Problemi

Funkcioniranje elektroenergetskog sistema, a posebno prijenosnih kapaciteta, u cijeloj zemlji nije dovoljno efikasno niti je čitav sistem u potpunosti uvezan, te još uvijek postoje uska grla u prijenosnim mrežama. Elektroenergetski sistem je u velikoj mjeri obnovljen, ali rekonstrukcija nije još uvijek završena.

Osnovni problemi u sektoru elektroenergetike su: nezadovoljavajuća komercijalna disciplina, neadekvatan rad nadzornih organa u elektroprivredama, visoki gubici u sistemu, slaba koordinacija investicija zbog podjeljenosti sistema, te pretijesna uvezanost sa proizvodnjom uglja.

5.4. Prioriteti

5.4.1. Provesti entitetske akcione planove za reformu elektroenergetskog sektora

Centralno pitanje u programu rekonstrukcije i privatizacije je razdvajanje tri vertikalno integrirane energetske kompanije u BiH na prijenos, proizvodnju i distribuciju. Smisao prijenosa će ostati u nadležnosti BiH (kompanija za prijenos će biti u zajedničkom vlasništvu dva entiteta) dok će proizvodnja i distribucija biti privatizirani, s ciljem da se u BiH dovedu investicije, osigura bolje rukovođenje i stvori efikasan konkurencija.

- Izvršiti realokaciju sredstava i imovine (Faza I)

Tokom ove faze potrebno je da elektroprivrede razdvoje sredstava i obaveze različitih sektora - proizvodnje, distribucije, prijenosa i upravljanja sistemom i alociraju osoblje u nove organizacije. Također je potrebno formirati prijenosnu kompaniju, u koju će imovina i osoblje biti alocirani iz elektroprivreda. Konačno, potrebno je transformirati Zajednički elektroenergetski koordinacioni centar (ZEKC) u NOS, gdje treba alocirati imovinu i osoblje elektroprivreda.

Pored ovoga, potrebno je:

• Uspostaviti četiri odvojene termo-energetske korporacije, oko pojedinih termoelektrana,
• Prestruktuirati rudnike uglja, uporedo sa prestruktuiranjem proizvodnih kompanija, da bi se unaprijedila efikasnost i ekonomičnost rudnika i omogućila njihova privatizacija, zajedno sa termoelektranama ili zasebno,
• Uspostaviti tri do četiri odvojene hidro-energetske korporacije, organizovane na pojedinačnom riječnom sistemu,
• Uspostaviti jedinstvenog nezavisnog operatora sistema (NOS) sa odgovornošću za planiranje sistema i dispečerske aktivnosti,
• Uspostaviti jedinstvenu državnu prijenosnu kompaniju, koja će biti vlasnik svih visokonaponskih prijenosnih sredstava i koja će biti odgovorna za održavanje i pogon sistema, u skladu sa instrukcijama koje daje NOS
• Izvršiti prestruktuiranje distributivnih područja radi formiranja distributivnih regija u cilju uspješne privatizacije,
• Osnovati nove dioničarske kompanije za proizvodnju i distribuciju,
• Uspostaviti veleprodajno tržište za električnu energiju, koristeći ugovore između proizvođača i prodavaca, i pored tog ugovornog tržišta, balansno tržište koje će kreirati NOS,
• Uspostaviti operatora tržišta za upravljanje balansnim tržištem,
• Komercijalizirati novoformirane proizvodne i distributivne kompanije, kako bi uspješnije atraktirale potencijalne strateške investitore,
• Sudjelovati u formiranju regionalnog tržišta električne energije.

- Izvršiti korporatizaciju (Faza II)

U ovoj fazi, potrebno je:

• Da proizvodne i distributivne kompanije počnu djelovati kao posebne organizacije. Za sve nove oraganizacije treba izraditi nove statute. U novim kompanijama će biti uvedeni standardi za računovodstvo i finansijske sisteme. Sve kompanije će imati iste IT sisteme za računovodstvo, naplatu i komunikaciju,
• Regulatorne komisije izdaju privremene dozvole za nove organizacije,
• Implementiratni nove tarifne metodologije za prijenos tarife, NOS tarife (Državna regulatorna komisija), te distributivne i proizvodne tarife (entitetske regulatorne komisije),
• U okviru NOS-a izraditi nacrte početnih ugovora za pomoćne usluge sa proizvodnim organizacijama, radi definiranja količina i uslova pod kojim će svaki proizvođač pružati specifične pomoćne usluge,
• Da na snagu stupe Tržišna pravila, a Operator tržišta će biti formiran u okviru NOS-a.

- Izvršiti komercijalizaciju (Faza III)

Bit će potrebno da nova proizvodna i distributivna preduzeća rade kao komercijalna društva, kako bi kreirala pozitivan izvještaj o poslovanju, radi davanja na uvid potencijalnim strateškim investitorima. Ona će sačiniti svoje planove smanjenja troškova za naredne godine, uključujući reduciranje gubitka i povećavanje naplate, pipremat će financijske izvještaje i za svoje investitore, pregledati i ažurirati investicijske potrebe i planove. Komercijalizacije će se nastaviti sve do privatizacije.

5.4.2. Dovršiti realizaciju projekta rekonstrukcije >>Power III<<

Osnovni cilj projekta „Power III“ je nastavak Programa poslijeratne obnove elektroenergetskog sektora BiH, omogućiti kontinuirano snadbijevanje električnom energijom po nižim cijenama, uz smanjenje utjecaja na okolinu, kao i cjelovita reforma elektroenergetskog sektora.
Projekat se realizira uz pomoć međunarodnih financijskih institucija i bilateralnih kreditora i donatora kao što su: Svjetska banka, Evropska banka za obnovu i razvoj, Evropska investiciona banka, vlade Sjedinjenih Američkih Država, Švicarske, Njemačke, Norveške i Španije, DFID-a i Evropske komisije, a obuhvata sljedeće projekte:
- Rekonstrukcija visokonaponskih dalekovoda;
- Rekonstrukcija visokonaponskih trafika;
- Projekat SCADA/EMS telekomunikacije;
- Ekološki projekti za termoelektrane;
- Rekonstrukcija hidroelektrana;
- Rekonstrukcija distributivne mreže.

Obnova 400 kV i 220 kV prijenosne mreže, uključujući i sistemske objekte na 110 kV naponu, a posebno rekonstrukcija oštećenih transformatorskih stanica, omogućit će ponovno povezivanje i reintegraciju elektroenergetskog sektora BiH, kao i rekonstrukciju sa sistemima UCTR, Balkana i Jugoistočne Evrope.
Projektom „Sistem nadzora, kontrole i prikupljanja podataka“ (SCADA) osigurat će se funkcioniranje elektroenergetskog sistema BiH na integriranoj osnovi. Realizacija projekta SCADA i rekonstrukcija visokonaponske prijenosne mreže će omogućiti da BiH funkcioniše kao jedinstvena oblast kontrole prema UCTE pravilima, pri čemu će UCTE kontrolni blok pokrivati Sloveniju, Hrvatsku i BiH.
Reforma elektroenergetskog sektora će imati značajan utjecaj na socijalne prilike u zemlji. Sam proces rekonstrukcije sektora bi trebao da ima značajne pozitivne efekte, jer će u implementaciji projekta veliki dio aktivnosti biti povjeren domaćim firmama. S druge strane, izgradnja distributivne mreže, posebno na područjima povratka izbjeglih i raseljenih lica, imat će ogroman utjecaj na poboljšavanje njihovog socijalnog položaja, odnosno, stvorit će se preduslovi za pokretanje malog biznisa, što je jedan od prioriteta ekonomske politike u BiH.
U toku procesa rekonstrukcije kompanija, koji podrazumijeva razdvajanje na oblasti prijenosa, distribucije i proizvodnje, bit će definisani viškovi radne snage. Zbog toga već u pripremnoj fazi ovih aktivnosti treba razmotriti različite modalitete zbrinjavanja onih koji ostaju bez posla. Tu se na prvom mjestu razmišlja o pokretanju malih pogona za proizvodnju opreme iz elektroindustrije, za koje bi sredstva bila obezbijeđena iz vlastitih izvora, uz podršku međunarodne zajednice i entitetskih fondova.

TABELA 1. INDIKATOR ZA POVEĆANJE REFORMI U SEKTORU ENERGETIKE

ZAKLJUČAK

Na samom početku izlaganja uspostavili smo konstataciju da naša zemlja obiluje veoma značajnim prirodnim bogatstvima i resursima. Međutim, taj potencijal nije adekvatno iskorišten što implicira da nisu u dovoljnoj mjeri zadovoljene potrebe privrede i stanovništva električnom energijom, što se negativno odražava na njen razvoj. S obzirom na to da se potrebe stanovništva nikada u potpunosti ne mogu zadovoljiti jer ih je ogroman broj i stalno se pojavljuju nove, onda se kao neophodna nameće potreba da se znatno više nego do sada unaprijedi djelatnost društva na stalnom istraživanju novih rezervi prirodnih bogatstava.
Ova istraživanja su posebno značajna za neobnovljiva prirodna bogatstva kod kojih je stupanj eksploatacije više istražen. Pored kontinuiranog istraživanja resursa, veoma je važno i njihovo čuvanje i racionalno korištenje koje se ne smije prepustiti stihijskom djelovanju tržišta i nekontroliranom odnosu i regulaciji na kratak rok. Brojne su i velike posljedice nekontroliranog korištenja prirodnih bogatstava, izražene, kako kroz fizičko narušavanje prostora, tako i trajno gubljenje njihove vrijednosti. Razmatrajući ove okolnosti, neophodno je konstanto unapređivanje i razvoj postojećih komponenti.
Uspostavljanje modernih institucija osnovni su zadatak u sektoru energetike. Bit će izvršeno razdvajanje tri vertikalno integrirane elektroenergetske kompanije u BiH na: prijenos, proizvodnju i distribuciju, pri čemu će sistem prijenosa ostati u nadležnosti BiH, dok će proizvodnja i distribucija biti privatizirane.
Proces razvoja će teći kroz tri faze: realokaciju sredstava i imovine, korporatizacija i komercijalizacija.
S obzirom na orijentaciju liberalizacije tržišta električne energije i ulogu uglja u energetici BiH, nužno je izvršiti rekonstrukciju i dokapitalizaciju rudnika uglja, nakon čega će uslijediti njihova privatizacija. Sistem utvrđivanja cijena energije će se zasnivati na ekonomskim kriterijima i uključit će i troškove zaštite okoline. Poticat će se i štednja energije i primjena obnovljivih i alternativnih izvora energije.
Ostaje nam, za nadati se, da će ove reforme i savjesnost građana pomoći unapređenje i razvoj ekonomije u BiH kao i doprinjeti u formiranju jedne relativno jake i nezavisne države koja će svoju integraciju u EU doživjeti u skorije vrijeme!

LITERATURA

1. Srednjoročna razvojna strategija BiH – PRSP (2004-2007), april 2004.
2. Tržišna struktura i ekonomska efikasnost, prof. Kasim Tatić

www.energetika-net.
www.balkanenergy.com

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » »    

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD