MSI
MIS, kao i svako drugo funkcionalno područje, uključuje proces upravljanja
koji se sastoji od planiranja, organizovanja, kontrole i procjene. Proizvodi
MIS-a su podaci i informacije koji se preko organizacije prosljeđuju menadžerima
i korisnicima. Kvalitet proizvoda MIS-a zavisi od:
1. početnog mix-a resura MIS-a
2. budžeta MIS-a određenog od organizacije
3. efektivnog upravljanja resursima MIS-a i raspodjelom budžeta od strane
CIO i osoblja MIS-a.
Slika br. 1. Šeme MIS odjela
Iz šeme vidimo da je uspjeh MIS odjela dezerminisan i organizacijskim
okruženjem u kojem funkcioniše.
Ovo područje obrađuje MIS strateško planiranje, kao i ulogu i odgovornosti
CIO-a na nivou MIS-a i organizacije. Također, osvrćemo se I na razne metode
opravdanja troškova MIS-a, ulogu rizika u odabiru projekta MIS-a i metode
korištene za formiranje cijena usluga MIS-a. posebno poglavlje se odnosi
na predviđanje budžeta za MIS oblast koji je veoma važan za krajnji kvalitet
MIS proizvoda. Na kraju, dotičemo se: tema kao što su downsizing i outsorcing
koji danas postaje sve više prisutni u poslovnom svijetu.
ORGANIZACIJA MIS-A
Područje MIS-a bi trebalo biti organizovano na način koji mu omogućava
da ostvari svoje strateške ciljeve, kao i da pomogne ostvarenju ciljeva
čitave organiza-cije. MIS, kao i svako drugo funkcionalno područje organizacije,
treba da slijedi princip koji kaže da “struktura prati strategiju” što
znači da je potrebno izvršiti reorga-nizaciju strukture MIS područja ukoliko
ono ne pomaže organizaciji u ostvarenju njenih strukturnih ciljeva. Nije
rijedak slučaj da se izvrši reorganizacija cjelokupne strukture organizacije,
a sve u cilja efikasnijeg ostvarenja strateških ciljeva organiza-cije.
Mnoge firme se nalaze u centru onoga što Richard Nolan naziva “tehnološki
diskontinuitet”, u stvari predstavlja prelazni period sa obrade transakcija
pomoću ce-ntralizovanih manitrame sistema na obradu transakcija pomoću
manjih sistema.
Ovi prelazni periodi često imaju utjecaja na raspodjelu moći u okviru
MIS-a. tradicio-nalno svu pažnju imaju MIS menadžeri, posebno menadžeri
obrade podataka (eng. data precessing managres). Sada tu pažnju moraju
dijeliti sa menadžerima drugih oblasti MIS-a koja su odgovorna za pomoć
organizaciji da prihvati nove tehnologije i zadovolji potrebe za informacijama
menadžmenta i krajnjih korisnika. Svakodnevno se uviđa velika važnost
umrežavanja kompjutera u jednoj organizaciji, naročito za obradu transakcija
i prosljeđivanje informacija, što je unaprijedilo moć menadžera po-slovnih
telekomunikacija (eng. business telecommunication managers), a istovremeno
umanjilo tradicionalnu bazu moći menadžera obrade podataka.
MIS MENADŽMENT
Na vrhu kompjuterske hijerarhijske u mnogim organizacijama je podpredsje-dnik
informacionog sistema i direktor obrade podataka. Precizan naziv koji
se koristi za opis ovih poslova se razlikuje od organizacije do organizacije.
Podpredsjednik ili direktor informacionih sistema se često naziva “chief
information officer” – CIO. Važno je napomenuti da najviše rangirani MIS
izvršilac u organizaciji nema uvijek titulu CIO. U firmama u kojima informacione
tehnologije igraju ključnu ulogu u njihovoj budućnosti, CIO se često nalazi
na podpredsjedničkom nivou i na taj način učestvuje u procesu strateškog
planiranja na nivou preduzeća.
U firmama u kojima MIS vrši samo obadu transakcija, CIO je uglavnom direktor
na srednjem nivou menadžmenta.
KOME CIO DAJE IZVJEŠTAJ ?
THE CHIEF INFORMATION OFFICER (CIO)
CIO se, uglavnom, nalazi na vrhu MIS odjela.
CIO nadgleda sve srodne MIS aktivno-sti uključujući i obradu transakcija,
telekomunikaciju, upravljanje podacima i podršku krajnjim korisnicima.
Ovaj posao je težak i zahtjevan zato što se tehnologija u svijetu obrade
informacija konstantno mijenja i zato što obrada informacija zahtjeva
velika znanja u mnogim poslovnim područjima. Također, za uspjeh, odnosno
neuspjeh, MIS odjela odgovoran je CIO ukoliko sistemski analitičar pogriješi,
CIO je odgovoran
Odgovornosti CIO su:
1. proaktivno učešće u strateškom planiranju na nivou preduzeća
2. razvoj strateškog plana za MIS područje kao i praćenje da li su plan
i politika efektivno provođeni
3. alokaciju ograničenih resura budžeta između velikog broja konkurentnih
funkcija proizvoda i usluge kompjutera
4. efektivno vođenje – to mora biti osoba koja, istovremeno, može uvjeriti
mena-džment firme o povećanju važnosti MIS-a i motivirati osoblje MIS-a
5. lično nadgledavanje svih poslova obezbjeđenja – posebno praćenje
onih sa pote-ncijalnim negativnim efektom
6. upravljanje poslovima vezanim za zaposlene u MIS odjela kao što su:
visina plate, zapošljavanje, otpuštanje, unarpređenje, obuka, radna
okolina
7. održavanje jakih veza sa članovima upravnog i izvršnog odbora i odgovaranje
na njihove potrebe i želje,
8. praćenje razvoja svih novih tehnoloških otkrića koje mogu da donesu
koristi organizaciji.
Uloga CIO u organizaciji se razlikuje od organizacije do organizacije,
što zavisi od uloge MIS odjela u poslovanju organizacije. Tri važne determinante
uloge MIS-a u organizaciji su: grana industrije u kojoj se firma nalazi,
kolektivna kultura i
1.Vođenje sa pozicije CIO-a. Firme koje proizvode
informativno intenzivne proizvode, kao što su firme u bankarstvu, finansijskim
servisima i osiguravajućim društvima i osiguravajućim društvima, su tipovi
firmi koji, većinom, imaju MIS-izvršioce na podpredsjedničkom nivou. Ako
te firme ne vide informacije kao strateško oružje kojim se pozicioniraju
na tržištu, one će teško opisati u ’90 – im.
2. Vizija osobe na vrhu (to je CEO) može mnogo
uticati na učinkovitost MIS-a u firmi. Npr. CEO koji posmatra MIS isključivo
kroz troškove (karakteristično za ’80 – te). Često me vide koristi od
invenstiranja informacije kao glavno konkurentsko oružje (karakteristično
za ’90 – te).
3. Vodstvo sa pozicije CIO može uticati na ulogu
MIS-a u firmi. CIO koji samo upravlja na pritisak u organizaciji odgovora
blagom reakcijom, dok CIO koji vodi na pritisak odgovara provokativno
i postavlja strategiju za pretvaranje vlastito kreiranje vizije u stvarnost.
PLANIRANJE I MIS
Planiranje je jedno od najkritičnijih aktivnosti koje CIO izvodi I u
posljednjim godinama postaje veoma važno. Npr.
- U mnogim industrijama MIS oblast je postala ključno konkurencijsko oružje
- Rješavanje zadataka na svim nivoima i organizacijama se vrši pomoću
kompjutera i komunikativnih tehnologija.
- Nivo troškova koji su potrebni MIS-u za obavljanje zadataka raste, pa
samim tim se povećava važnost pažljivog planiranja zadataka.
Tabela br. 2 pokazuje neke od ovih, kao i druge trendove koji su doprinijeli
rastu važnosti MIS planiranja.
Dva gledišta na MIS
Prvo gledište na MIS odjel je “biznis u okviru biznisa”. Na vrhu MIS
biznisa je odbor direktora upravni odbor izvršioca visokog nivoa i predstavnika
ključnih korisničkih područja koji odobravaju dugoročne planove za MIS
razvoj i odobravaju projekte. CEO MIS biznisa, često je CIO.
Drugo gledište je da se na MIS biznis gleda kao na marketing firmu.
Tabela br. 2: MIS trendovi i njihovi utjecaji
na planiranje
STRATEŠKI IZAZOVI I MIS
Strateško planiranje je aktivnost top-menadžmenta u kojoj je određen
dugoročni kurs organizacije ili strateške poslovne jedinice. To je veoma
važno aktivnost gdje počinju sve druge akcije u organizaciji strateško
planiranje se konstantno nalazi na vrhu liste važnih pitanja s kojima
se susreću MIS izvršioci.
U ovoj grafici MIS odjel je prikazan kao marketing firma sa klijentima
unutar i van matične organizacije. Smatra se da svaki proizvod ili vještina
interno razvijena je kandidat za vanjska markentinška nastojanja.
Slika br. 2 MIS odjel kao marketing organizacija
Proizvodi ovakve firme mogu biti grupisani u tri kategorije:
I Interno planirani proizvodi
- obrada transakcija i uredski sistemi koji rezultiraju nižim operativnim
troškovima
Ova vrsta proizvoda omogućava efektivne interne operacije na nižim nivoima
organizacije i uključuje platni spisak, naplative račune i sistemske obrade
podataka.
- podrška odlučivanju, informacije i uredski sistemi koji rezultiraju
poboljšanjem u donošenju odluka ili produktivnošću – ova vrsta proizvoda
povećava efektivnost na srednjim i višim nivoima organizacije uključujući
izvršnu podršku i e-mail sisteme.
- CAD/CAM/CIM sistemi – to su ključni proizvodi koje MIS odjel nabavlja
izvan organizacije. Cilj im je da proizvode dobra višeg kvaliteta sa većom
fleksibilnošću i na više različitih načina.
II Eksterno planirani:
proizvodi: glavni proizvodi i usluge za klijente - ovdje spadaju proizvodi
i usluge koji su kroz informacionu tehnologiju uzdignuti u očima kupca
i interorganizacioni sistemi koji privlače kupce i odvlače konkurenciju.
- ostali proizvodi i usluge za klijente u okviru firmi postoje posebna
odjeljenja koja posluju kao prafizni centri i imaju drugi set kupaca nego
matični firma.
- sistemi dobavljača – ovdje spadaju međuorganizacijski sistemi koji firmu
povezuju sa sobavljačima što povlači pad troškova zaliha i mogućnost bržeg
odgovaranja na za-htjeve kupaca.
III Kombinovani proizvodi
– svi proizvodi i usluge koji nastaju bilo kojom kombinacijom navedenih
kategorija.
STRATEŠKO PLANIRANJE I MIS
CIO mora razmatrati dva nivoa strateškog planiranja:
1. strateški plan za matičnu organizaciju
2. strateški plan za MIS područje
Glavni izazovi za CIO je spajanje ova dva strateška plana.
Strateški plan korporacije (matične organizacije)
Proces strateškog planiranja počinje sa razmatranjem misije i cilja organizacije,
analize trenutnog profila organizacije, te analize trenutne i buduće vanjske
okoline. CIO i visoko rangirani MIS menadžeri trebaju pregledati strateško
– organizacioni plan (ako taj plan postoji) na regularnoj bazi zato što
pravac određen od strane MIS odjela bi trebao biti u skladu sa generalnim
pravcem u kojem se kompanija kreće. Često ključni elementi ovog plana
sadrže informaciju od vitalne važnosti za razvoj i rast MIS-a. MIS odjel
bi trebao biti agresivan u ovoj oblasti i da detaljno prouči stra-teški
plan organizacije.
Strateški plan MIS-a
Slike br. 3 Model strateškog planiranja MIS-a
Strateški plan MIS-a se razvija u kontekstu sa strategijskim planom glavne
organizacije. Neke od komponenti koje mora sadržavati ovaj plan su:
Misija i vizija: Moguća pitanja u vezi misije i vizije
su: Da bi MIS oblast mora biti uključena u pružanje informacija o proizvodima
i uslugama vanjskim klijentima.
Trenutni profil: U ovom području se postavljaju pitanja
kao što su:Koliko kompanija trošimo MIS? Šta su uobičajeni MIS proizvodi?
Koje su glavne snage i slabosti MIS područja? Koliko novca matična organizacija
troši za inforamcione tehnologije izvan budžeta MIS-a.
Vanjska okolina: Sastoji se od korisnika unutar organizacije,
vanjskih kupacva, prizvoda visoke tehnologije i takvih snaga kao što su
vlada i ekonomija, itd. Pitanja koja se postavljaju su: ko su ili ko bi
mogli biti kupci servisirani od strane MIS-a? Da bi su sadašnji kupci
zadovoljni sa uslugama koje dobivaju? Kado cijene MIS usluga utiču na
tražnju za uslugama MIS-a? kako nova tehnologija može da utiče na budućnost?
Strategije: Ovo područje uključuje pitanja kao što su:
Kako da planove za MIS oblast zajedno sa budućim planovima preduzeća?
Da bi MIS odjel treba napraviti velike pro-mjene? Moguće strategije uključuju
koncentriranje akcija razvoja MIS-a na izvršioce u organizaciji i stvaranje
i markentinški software izvan organizacije.
Dugoročni ciljevi MIS-a: Dugoročni ciljevi MIS-a moraju
podržavati strategiju kompanije. Ciljevi moraju biti jasno saopšteni uključujući
i to šta se mora uraditi. Mogući dugoroćni ciljevi MIS-a su npr. troškovi
održavanja sofwere-a će biti pretpo-stavljena u slijedećih 5 godina, itd.
Godišnji MIS ciljevi: Obuhvataju ciljeve kao što je npr.
troškovi programske podrške će se smanjiti za 20 % tokom naredne godine.
Glavni plan: Pitanja koja se tiču ovog plana su: Koji
novi sistemi će se razvijati u sljedećih 5 godina? Koliki budžet je potreban
za hardwaare, software, servisiranje i osoblje za svaku od narednih 5
godina.
Operativi plan: Pitanja koja se tiču ovog plana su: Koji
specifični dijelovi hardwere-a i sftware-a trebaju da se kupe slijedeće
godine? Koga treba angažovati slijedeće godine?
Politike: Kao i ciljevi i politike trebaju biti specifične.
Npr. politika može biti da se samo određenom osoblju uz datu šifru dozvoljava
ulazak u ured gdje se nalazi glavni računar, i sl.
Sredstva strateškog planiranja
Mnogo pristupa je kreirano da bi se pomoglo MIS menadžerima da uspješnije
razvijaju različite aspekte strateškog plana MIS-a. Pristupi koji će biti
izloženi imati će različite aspekte na MIS planiranje i pružiti će veću
podršku nekim koracima procesa planiranja u odnosu na ostale. Npr. neki
se fokusiraju na prilagođavanje informacione tehnologije u preduzeću,
drugi pomažu u definisanju informacionih po-treba, a nekima je i u interesu
kategoriziranje MIS aplikacija. Ovi pristupi obezbjeđuju MIS plamenima
sredstava koja mogu biti upotrebljavana za razvoj stražarskog MIS plana.
Razvoj paralelnog plana – Paraleleni metod se često koristi d bi bili
sigurni da se strategije i ciljevi matične organizacije i MIS odjelo podudaraju,
kao što je prikazano u tabeli br. 3.
Tabela br. 3 Razvoj MIS strategije u skladu sa
organizacijskom strategijom
Određivanje uloga:
Slika br. 4 Matrica određivanja uloga
Firme u kategoriji “podrške” me smatraju informacionu tehnologiju veoma
važnom za njene trenutne operacije ili uspjeh. Proferionalne uslužne firme
sa velikim MIS budžetima i MIS sktivnostima spadaju u ovu kategoriju.
U takvim firmama, MIS se posmatra striktno u troškovima – efektivnoj ulozi.
CIO nije dio višeg menadžme-nta.
Na drugom kraju skale se nalazi kategorija “strategija” u koju spadaju
firme kao što su banke i osiguravajuće kompanije. Ove firme imaju već
razvijene informacione tehnologije koje su ocijenjene kao najvažnija konkurentska
sredstva za buduće uspjehe.
Kategorija “fabrika” sadrži kompanije koje zavise od MIS podrške. Firma
koja spada u ovaj kvadrant ne mora biti proizvodna, niti tradicionalna
fabrika. MIS operacije se smatraju podrškom dnevnim aktivnostima. Ovakve
firme ne smatraju trenutnu informacionu tehnologiju kao konkurentno oružje
koje će imati uticaja na njihove ko-kurentske sposobnosti u bliskoj budućnosti.
Kategorija “zaokreta” sadrži firme koje ne smatraju MIS veoma važnim za
njihove svakodnevne operacije. Firme u ovom kvadrantu nisu neophodno u
situaciji zaokreta. Ovdje spadaju firme koje tek počinju realizirati strateški
potencijal MIS-a.
Cilj rada Mc Farlan-a, Mc Kemmey-a i Pyburm-a je da nakon što je firma
naspoređena u određeni kvadrant, menadžeri mogu nacrtati zaključke o prikladnim
i neprikladnim načinima tretiranja MIS funkcija od strane korporacije.
Ova tri teoretičara su identi-ficirali 6 povezanih strategija, romgiranih
od “centralog planiranja” (koji se sastoji od intenzivnog uplitanja top-menadžmenta)
do “neophodnog sla” (u kojem je preporu-čena minimalna alokacija resura
podršci aktivnostima obrade transakcija). Svaka od ovih povezanih strategija
odgovara firmama u nekim kvadrantima, ali ne i u drugim. McFarlan, McKenney
i Pyburn su, kombinujući njihovu mrežu sa strategijama, razvili vrijedan
alat za korporacijsko planiranje.
Posmatranje: Važan način za određivanje smjera kompanije
je slušati ljude koji imaju ključnu ulogu u planiranju, kao i posmatrati
način njihovog ponašanja. CIO će vjerovatno otkriti da mnoga pitanja kod
implementacije strategije se sastoje od moći i politika, mjerenja itd.
Također, kada strateški plan sadrži važne pisane izjave, vizije top menadžmenta
o smjeru kompanije, često nije formalno ustanovljen i može biti otkriven
kroz smanjeno posmatranje.
Pristup scenarija: Ljudi koriste pristup scenarija pokušavajući
identifikovati važne događaje koji se mogu pojaviti u budućnosti i onda
zamisliti (simulirati) kako bi oni drugi mogli reagovati, ako se ti događaji
ostvare.
Za MIS strateško planiranje je od velike pomoći konstruiranje scenarija
o budućoj tehnologiji i politikama korporacije, ekonomskim uslovima, itd.
Određujući koje va-rijable imaju najveći uticaj, CIO može steći više uvida
u izvodljivost određenih stra-tegija. Scenariji su često razvijeni za
najvjerojatnije, najoptimističnije (najbolji slučajevi) i najpesimističnije
(najgori slučajevi) budućnosti. Pretpostavke o okolini će se odraziti
na svaki scenario i poduzeće se određene akcije. Način na koji je scenario
razvijen može biti od striktno ručnih metoda od visoko automatizovanih.
Analize investicija: Ovaj pristup mjeri da li su fondovi
pravilno potrošeni. Ovaj pristup omogućava firmi da kontroliše da li je
potrošila manje ili više u određenim područjima.
Pristup faktora kritičnog uspjeha (CSF – Critical Success Footors):
Jedan od načina inplementiranja CSF pristupa u području strateškog planiranja
je vidjeti organizacijske faktore kritičnog uspjeha i onda odrediti koji
informacioni sistemi ili MIS strate-gije su najpogodnije CSF mogu biti
ustanovljeni za industriju i vanjsku okolinu. Neki software paketi, npr.
Intersolv-ov PC Prism, sadrže olakšice u svakodnevnom radu.
Vrijednosni lanac: Michael Porter i Victor Millar su
pomoću vrijednosnog lanca su identificirali najhitnije potrebe za informacijama
u organizaciji. Osnova ovog modela je da se svaka organizacija sadrži
lanac povezanih aktivnosti i to primarne (kao što su proizvodnja, prodaja:
servisiranje proizvoda) i aktivnosti podrške (kao što su imputi, ljudski
resursi, tehnološki razvoj) koji firmu vežu. Kada su proizvodi proizvedeni,
vrijednost je dodana kroz lanac. Da bi bili bolji od rivala, organizacija
mora preferirati aktivnosti u matrici sa nižim troškovima ili na način
da se vrijednost proizvoda poveća. Strateški plameni mogu se koristiti
matricom tako da obrade gdje je trenutno nalaze i u kojoj čeliji mogu
naći potencijalne prilike
Model kompetetivnih sila
Ovaj model ohrabruju planere da razmisle o spoljnim silama (iz okoline)
koje mogu biti izvori prilika ili problema. Kod proučavanja ovog modela,
plamer mora razmatrati kako iznformaciona tehnologija može biti iskorištena
za upravljanje sa konkurenskim silama.
Slika br. 6. Model kompetetivnih sila
Planiranje poslovnog sistema: Ovaj pristup je razvio
IBM BSPCeng. Business Syiytem Plamming) nastoji da formira pogled na poslovne
podatke sa niova preduzeća. Cilj ovog načina mišljenja je identifikovati
stabilnu informacionu infrastrukturu u firmi.
Portfolio pristup – pokušava odrediti osjetljivi mix
novih projekata balansirajući razlike potencijalnih povraza. CIO mora
tražiti razvoj portfolio projekta koji sadrži neke visoke rizične projekte
sa visokom stopom povratka kao i neke niske rizične pro-jekte sa niskom
stopom povraza. Preporcionalnost ovih tipova projekata se traba odra-ziti
na planirani nivo rizika.
Za razvoj MIS strateškog plana se može koristiti monogo pristupa, ali
nijedan metod se ne koristi samostalno u praksi. U stvari, mnoge kompaniej
kombiniraju ove pristupe zato što imaju posla sa različitim aspektima
dugoročnog MIS procesa planiranja.
PROČITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi
seminarski rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|