TEORIJA RASTA

Ekonomskim rastom smatramo povećanje potencijalnog GDP-a ili proizvodnje neke zemlje. Srodan pojam tome je stopa rasta proizvodnje koja određuje stopu kojom raste standard življenja pučanstva neke zemlje.
Ekonomski rast poduzeća je promjena veličine kojom se mjeri taj rast u tijeku nekog razdoblja, a sama promjena mjeri se od početka tog razdoblja do njegova završetka. To razdoblje treba biti dovoljno dugačko da bi promjena mjerene veličine bila od značenja i da bi se mogao opaziti i evidentirati njezin utjecaj.
Cilj rada je prezentacija putova i izvora ekonomskog rasta, kao i ciljeva i putova rasta poduzeća.
U radu se opisuju četiri elementa ekonomskog rasta i njihov pojedinačni udio u ukupnom ekonomskom rastu. Analiziraju se uz grafičku prezentaciju neke teorije ekonomskog rasta. Identificiraju se i analiziraju činitelji rasta poduzeća, analizira snaga njihovih utjecaja te definiraju opći i posebni ciljevi rasta poduzeća.

2 ČETIRI ELEMENTA RAZVOJA

Ekonomski razvijene zemlje u povijesti nisu slijedile jednaki put ekonomskog razvoja, niti to moraju danas zemlje u razvoju. Britanija je postala svjetski ekonomski predvodnik orijentiravši se na industrijsku revoluciju, izumljujući parne strojeve, željeznice i naglašavajući slobodnu razmjenu. Japan koji se kasnije počeo intenzivnije ekonomski razvijati istaknuo se imitirajući inozemne tehnologije i štiteći domaće industrije od uvoza, te zatim razvijajući visoku stručnost u prerađivačkoj industriji i elektronici. Proučavajući ekonomski rast utvrđeno ja da se ekonomski rast bazira na četiri elemenata bez obzira na to primjenjuje li ih bogata ili siromašna zemlja.
Ti su faktori rasta:
- Sposobnost ljudi (ponuda rada, obrazovanje, disciplina, motivacija)
- Prirodna bogatstva (zemlja, minerali, goriva, kvaliteta okoliša)
- Tvorba kapitala (strojevi, tvornice, ceste)
- Tehnologija (znanost, tehnika, poduzetništvo)
Svaki od navedena četiri faktora rasta na svoj način pridonosi ukupnom ekonomskom rastu.

2.1 SPOSOBNOST LJUDI

Mnogi smatraju da je spretnost, znanje i disciplina radne snage najvažniji element ekonomskog rasta. Svaka drugu sastavnicu proizvodnje: kapitalna dobra, sirovine i tehnologiju može se kupiti ili pozajmiti u svjetskoj ekonomiji. Kapitalna dobra mogu efikasno upotrijebiti i održavati samo kvalificirani i iskusni radnici. Iz tog razloga se ulaže u poboljšanje pismenosti, zdravlja i discipline, što uveliko pridonosi kvaliteti rada.

2.2 PRIRODNA BOGATSTVA

Prirodna bogatstva su prirodni izvori koje posjeduje neka zemlja, nafta i plin, voda i mineralni izvori. Neke zemlje poput naftom bogatih zemalja bliskog istoka ostvarile su gospodarski rast isključivo na temelju njihovih rezervi naftom.
Prirodna bogatstva samo su jedan od četiri faktora rasta i nisu isključivi pokazatelj ekonomskog blagostanja neke zemlje. Mnoge zemlje kao što je Japan imaju vrlo malo prirodnih bogatstava. Japan se probio među najbogatije zemlje svijeta usredotočivši se na ostala tri faktora ekonomskog rasta.

2.3 TVORBA KAPITALA

Gomilanje kapitala zahtjeva žrtvovanje tekuće potrošnje tijekom više godina. Radnici u zemljama s višim dohotkom mogu više izdvajati u štednju. S većom štednjom moguća su veća ulaganja u nova kapitalna dobra. U nekim Evropskim zemljama i Japanu deset do dvadeset posto dohotka ulaže se u tvorbu kapitala. Za razliku od toga u SAD samo četiri do pet posto dohotka odlazi na štednju. Međutim u SAD sama poduzeća ulažu više u tvorbu kapitala izdvajajući iz vlastite dobiti.
Mnoge investicije poduzima sama država smanjujući svoju tekuću potrošnju ili povećanjem poreza svojim građanima. Država time najčešće stvara okvir za ulaganje privatnog sektora. Te se investicije nazivaju ˝opći društveni kapital˝. Primjeri takvih investicija su gradnja cesta, plinovoda, naftovoda te javno zdravstvene mjere.
Ti projekti često imaju vanjske učinke koje privatna poduzeća ne mogu uhvatiti. Iz tog razloga kao glavni investitor pojavljuje se država.

2.4 TEHNOLOŠKA PROMJENA I INOVACIJA

Tehnološki napredak je proces koji osigurava brz ekonomski rast. Najbogatije zemlje svijeta postigle su to najviše zahvaljujući neprekidnom toku investicija I tehnoloških promjena.
Tehnološka promjena predstavlja poboljšanje proizvodnje ili uvođenje novih proizvoda tako da se s istim troškovima dobije više proizvoda.
Temelj tehnoloških promjena predstavljaju tehnički izumi i inovacije. Tehnološki razvoj u drugoj polovici 20 st. bazirao se na izumima koji su nastali ili su razvijani za vrijeme II svjetskog rata:
- mlazni pogon
- atomska energija
- računalo
Na osnovi mlaznog pogona razvili su se veliki i brzi zrakoplovi, prve plinske elektrane, atomska energija udesetostručila je proizvodnju električne energije u termoelektranama, računalo je presudno u automatizaciji i robotizaciji proizvodnje. Tehnološka promjena je neprekidni proces malih i velikih unapređenja novih izuma i inovacija.
Tehnološka promjena je od velike važnosti za rast životnog standarda, međutim ona nije samo postupak pronalaženja boljih proizvoda i procesa, već svaka inovacija zahtjeva buđenje poduzetničkog duha.

3 TEORIJE EKONOMSKOG RASTA

Među ekonomistima postoje neslaganja o tome koliko poticati pojedine faktore ekonomskog rasta pri ukupnom ekonomskom rastu. Kroz povijest razvilo se više modela ekonomskog rasta.

3.1 SMITHOVA I MALTHUSOVA KLASIČNA DINAMIKA

Ova teorija razvila se u SAD u vrijeme kada je potpuno besplatno svima bila dostupna zemlja kao prirodno bogatstvo. Prisvajanjem zemlje gomilao se kapital proporcionalno povećanju broja naseljenika. U skladu s tim raste i proizvodnja. Nadnice su jednake ukupnom nacionalnom dohotku jer ne postoji odbitak za rentu ili za kamate na kapital.
U trenutku kada se podijeli sva besplatna zemlja uravnoteženi rast zemlje, rada i proizvodnje više nije moguć. Pojavljuju se rente da bi racionalizirale zemlju među različite upotrebe. Proizvodnja počinje rasti sporije od broja radnika. Razlog tome je što svaki novi radnik radi na sve manjoj površini zemlje i počinje djelovati zakon opadajućih prinosa. Više ljudi stvara veći odnos rada i zemlje što dovodi do nižih nadnica I manjih dohotka per capita. Veća oskudnost zemlje dovodi do veće rente.
Velečasni T.R. Malthus zaključio je da će pučanstvo rasti dok god su nadnice iznad egzistencijalne razine. Nakon tog povećat će se smrtnost pučanstva. Malthus je vjerovao da su radnici osuđeni na okrutan i kratak život. Po njegovim tvrdnjama ekonomija je nazvana ˝zlosretna znanost˝.
Slika 1.1 prikazuje ekonomski rast Smith-ova zlatnog doba. Iz nje se vidi kako proizvodne mogućnosti rastu koliko raste i pučanstvo. Slika 1.2 prikazuje malthusijanski slučaj. Rast pučanstva ne prati jednak rast dostupne hrane.

3.2 NEOKLASIČNI MODEL RASTA

Malthusova prognoza ekonomije kao ˝zlosretne znanosti˝ nije bila točna. Zahvaljujući tehnološkom razvoju zemlja nije postala ograničavajući faktor proizvodnje. Industrijska revolucija donosila je sve bolje strojeve koji su sve više povećavali proizvodnju, željeznice i brodove koji su povezivali udaljene točke svijeta. Nove tehnologije postale su odlučujuće za ekonomski razvoj.
Neoklasični model ekonomskog rasta predvodio je R. Solow. Neoklasični model rasta želi postići rast gospodarstva tako da omjer konstantnih koeficijenata između stope štednje i graničnog kapitalnog koeficijenta bude jednak prirodnoj stopi rasta stanovništva uvećanoj za porast proizvodnosti rada. Nove sastavnice neoklasičnog modela su kapital i tehnološka promjena.
Uz pretpostavku da se tehnologija ne mijenja ekonomski rast ovisi o rastu kapitalne opremljenosti rada (K/L) odnosno kapitala po radniku. Kapital se sastoji od trajnih dobara koje se koriste za proizvodnju drugih dobra. Ekonomski rast odvijat će se rastom kapitalne opremljenosti rada (povećanje broja strojeva, računala, autoceste, željeznice, itd.). Pri nepromijenjenom stanju tehnologije prinos na kapital u počeku brzo raste dok kasnije sve više dolazi do zasićenja. Jednom kad kompjuteriziramo sustav bez nove tehnologije daljnjim investicijama udvostručujemo već postojeće. Stopa prinosa na kasnije investicije biti će sve niža.
Kako raste kapitalna opremljenost rada tako rastu i nadnice zato jer svaki radnik radi sa većom količinom kapitala i stoga raste njegov granični proizvod. Rast se kapitalne opremljenosti rada javlja kad fond kapitala raste brže od radne snage.

Slika 2.1 prikazuje krivulju agregatne funkcije proizvodnje (APF). Ta krivulja prikazuje rast količine proizvodnje koju bi proizveo prosječan radnik u odnosu na rast količine kapitala koju ima svaki radnik. Rast proizvodnje je u početku, kao što vidimo na krivulji, vrlo intenzivan dok kasnije pri nepromijenjenoj tehnologiji dolazi do zasićenja rasta.
Standard življenja će prestati rasti kada je ekonomski rast u skladu samo s akumulacijom kapitala putem koje se obavlja zamjena postojećih tvornica i metoda proizvodnje.
Dok se kapital povećava smanjuju se prinosi na kapital. U slučaju oskudnosti kapitala imali bi visoke prinose na kapital.
Realno stanje je da se tehnologija neprestano razvija i napreduje što ističe ključnu ulogu tehnoloških promjena u ekonomskom rastu. Tehnološka promjena znači da se više proizvoda može proizvesti s istim utrošcima kapitala i rada.
Slika 2.2 prikazuje kako tehnološka promjena pomiče agregatnu funkciju proizvodnje prema gore. Taj pomak pokazuje povećanje produktivnosti. Ekonomija ne dolazi u stabilno stanje već ostvaruje rast proizvodnje po radniku, rast nadnica i rast standarda življenja. Realni se kamatnjak ne mora smanjiti zbog tehnološkog napretka. Inovacija povećava produktivnost kapitala i nadoknađuje tendenciju opadanja profitne stope.
Izumi se dijele po tome da li podupiru rad ili kapital. Radno štedni izumi, kao što su strojevi i traktori, smanjuju potrebu za radom i povećavaju potrebu za kapitalom. Povećavaju profite u odnosu na nadnicu. Izum koji više smanjuje zahtjev za kapitalom nego zahtjev za radom je kapitalno štedni izum. On povećava nadnice u odnosu na profite. Između te dvije vrste su neutralni izumi. Od industrijske revolucije prevladavaju radno štedni izumi.

4 IZVORI EKONOMSKOG RASTA

Da bismo odredili koliki je udio rada, kapitala ili tehnološke promjene u rastu napredne tržišne ekonomije moramo koristiti kvantitativnu analizu ekonomskog rasta odnosno obračun rasta. To je način odvajanja različitih elemenata koji su uzrokovali zapažene trendove rasta.
Na slici 2.2 vidimo da se proizvodnja može rastaviti na tri odvojena izvora. To su rast rada, rast kapitala i tehnološka inovacija. Tri četvrtine nacionalnog dohotka ide radu i samo jedna četvrtina kapitalu što upućuje da će rast rada pridonositi proizvodnji više nego rast kapitala. Ako rastu utrošaka dodamo tehnološku promjenu dobijemo sve izvore rasta.
 rast proizvodnje (Q) = ¾ ( rasta L) + ¼ ( rasta K) + T.C.
Gdje su :
Q = proizvodnja
L = rad
K = kapital
T.C. = tehnološka promjena

Da bismo vidjeli rast per capita iz jednadžbe eliminiramo rad (L) kao poseban izvor rasta.

 rasta Q/L = ¼ ( rasta K/L) + T.C:

Kada bi tehnološka promjena bila jednaka nuli proizvodnja bi rasla samo jednu četvrtinu isto kao i kapital po radniku, što odražava djelovanje opadajućih prinosa.
Tehnološku promjenu možemo izračunati samo kao ostatak nakon što se izračuna proizvodnja I ostale sastavnice rasta.

T.C. =  rasta Q – ¾ ( rasta L) – ¼ ( rasta K)

Ova nam jednadžba omogućuje da vidimo koji je dio proizvodnje uzrokovao rast kapitalne opremljenosti rada, a koji dio tehnološki napredak.

5 CILJEVI RASTA PODUZEĆA

Cilj rasta poduzeća trebao bi biti jačanje, povećanje i rast onih kriterija koji su definirani kao ciljevi poslovanja. Osnovni cilj poslovanja poduzeća trebao bi biti stvaranje dobiti. Ukoliko je osnovna funkcija poduzeća proizvodnja onda se rast dobiti zasniva prvenstveno na rastu proizvodnje. Tako da je rast proizvodnje također cilj rasta poduzeća.
Osnovni i neposredni cilj rasta poduzeća je rast i povećanje dobiti, a povećanje proizvodnje je posredan i indirektan cilj.
Određena stanja i veličine čine osnovicu za stvaranje dobiti, a njihove dimenzije mogu onda upućivati na veličinu dobiti. Ta stanja i veličine poduzeća su dimenzija i vrijednost poduzeća, te moć i ugled poduzeća. Rast navedenih stanja i veličina nazivamo izvedenim ciljevima rasta poduzeća.
Zaključujemo da se ciljevi rasta poduzeća sastoje od osnovnih, posrednih i izvedenih ciljeva.
Ti su ciljevi međusobno povezani, a realizacija jednog cilja zavisi od ostvarenja drugog, ali istodobno i utječe na njega. Visina i rast dobiti zavisi od rasta proizvodnje, a rast proizvodnje ovisi od investicijskih ulaganja čiji je izvor financiranja dobit. U takvim uvjetima treba odrediti glavni cilj i njega maksimalizirati, a ostale vrste ciljeva dovesti u optimalno stanje.

5.1 RAST DOBITI

Dobit je razlika između prihoda i rashoda, a rast dobiti može se ostvariti na nekoliko načina:
(1) Cijeli proizvodni sustav uvećava se za jednaki množitelj (k) :

P (1+k) – T (1+k) = D (1+k)
P = prihodi
T = troškovi
D = dobit
k = faktor rasta
Dobit raste proporcionalno rastu proizvodnje.
(2) Proizvodnja se povećava većim iskorištenjem postojećih proizvodnih kapaciteta :

P (1+k) – V (1+k) – F = D (1+l) ; (l  k)

P = prihodi
V = varijabilni troškovi
F = fiksni troškovi
D = dobit
k = faktor rasta
l = faktor rasta

Proizvodnja i varijabilni troškovi rastu za isti faktor (k). Pošto su fiksni troškovi nepromijenjeni dobit raste za faktor (l) koji je veći od faktora (k).
(3) Treći slučaj odnosi se na proizvodnju u kojoj su sniženi troškovi proizvodnje za faktor (m) :

P – T (1-m) = D + T  m

Dobit se povećava za ostvareno sniženje troškova. To je slučaj koji nastaje uvođenjem raznih racionalizacija, mjera i tehničkog napretka.
(4) Dobit se može povećati na razlici kupovnih i prodajnih cijena :

P = (1+b) – T (1-a) = D + P  b + T  a

a = kupovna cijena
b = prodajna cijena

Dobit se povećava za zbir sniženja nabavnih i povećanja prodajnih cijena.

5.2 RAST OBUJMA PROIZVODNJE

Rast proizvodnje važan je za gospodarstvo neke države stoga će ona mjerama gospodarske politike ohrabrivati, pomagati i štititi razvoj proizvodnje u postojećim poduzećima kao i osnivanje novih poduzeća. Stoga poduzeća rado ističu rast proizvodnje kao svoj doprinos općim ciljevima razvoja društva i povećanju blagostanja.
Za poduzeće rast proizvodnje nije jedini ali je vrlo važan način povećanja dobiti.
Rast proizvodnje poduzeća može se izraziti vrijednosno, u ukupnom prihodu ili naturalno, u fizičkim jedinicama. I jedan i drugi izraz sadrže teškoće i prednosti.
Razlika je u analizi rasta veličine poduzeća i analizi rasta funkcije poduzeća. Dva poduzeća mogu imati jednak prihod no prvo se bavi sastavljanjem proizvoda od gotovih dijelova, a drugo proizvodi potpuno nove proizvode. Ako prvo poduzeće prestane sklapati proizvode i počne proizvoditi vlastite ono mora učiniti znatne investicije u proizvodnji dok će prihod ostati isti. Pomoć države u takvim slučajevima je od opće društvene koristi.
Rast obujma proizvodnje može se ostvariti na dva načina. Prvo, izgradnjom i uvođenjem u proizvodnju novih kapaciteta, strojeva i radnika. U tom slučaju obujam proizvodnje se multiplicira ovisno o povećanju kapaciteta ljudi i strojeva. Drugi način povećanja obujma proizvodnje je racionalnije korištenje postojećih kapaciteta, bilo u vremenskom ili kvantitativnom smislu, ili u smislu povećanog intenziteta.
Rast obujma proizvodnje opća je gospodarska nužnost, ali i svrha postojanja poduzeća, definirana kao posredni cilj rasta poduzeća.

5.3 IZVEDENI CILJEVI RASTA PODUZEĆA

5.3.1 Rast vrijednosti poduzeća

Prosuđivanje rasta poduzeća moguće je i na osnovu promjene imovine koja je u vlasništvu poduzeća. Imovina poduzeća sistematizira se kategorije dugotrajne imovine i kratkotrajne imovine. Najjednostavniji način utvrđivanja vrijednosti imovine je ono na osnovi tzv. bilančne vrijednosti koja je iskazana u poslovnim knjigama. Knjigovodstvo evidentira dvije vrste vrijednosti imovine, nabavnu i sadašnju vrijednost. Zbog mogućnosti stvaranja tzv. tihih rezervi i latentnog gubitka ovo nije i najtočniji način utvrđivanja vrijednosti imovine. Drugi način prosuđivanja vrijednosti imovine je tržišna vrijednost. To je vrijednost imovine na tržištu ili ona vrijednost koja bi se mogla postići prodajom imovine.
Rast vrijednosti imovine je posljedica ulaganja kapitala i kvalitetnog poslovanja. Ulaganje kapitala u poduzeće samo je jedan od načina raspolaganja kapitalom i njegove uporabe, ali ako to nije cilj rasta poduzeća, rast njegove imovine samo je pokazatelj rasta poduzeća.

5.3.2 Rast dimenzija poduzeća

Rast dimenzija poduzeća može se izraziti u rastu njegove veličine: površine poduzeća, broja i snage strojeva, broja zaposlenih i slično. Međutim ti pokazatelji ne upućuju na iskorištenost raspoloživih faktora.
Danas su potpuno napuštene ideje o poduzećima divovskih dimenzija u kojima je veličina dobiti i rentabilnost zapostavljena u korist lažnog izraza snage i moći. Bitna značajka današnjih velikih poduzeća je dekomponirana proizvodna struktura sa širokom teritorijalnom disperzijom zasnovanom na načelima specijalizacije. Matična tvornica je samo nositelj razvoja, a to su razvoj kapaciteta, razvoj proizvodnih i poslovnih metoda, razvoj tržišta, razvoj kvalitete, razvoj kadrova i financiranje razvoja. Takva složena proizvodna struktura samo ako besprijekorno funkcionira može učinkovito djelovati.
U takvoj strukturi tvornica je oslobođena problema koje donosi veličina, više nije zauzeta problemima količine, riješila se golemog broja niže kvalificiranog osoblja i velikog broja jednostavnijih strojeva i postrojenja, a kapital umjesto u strojeve i hale ulaže u razvoj.

5.3.3 Rast prodaje i udjela prodaje

Rast funkcije poduzeća povećava plasmane, tim raste udio poduzeća u prodajama na određenom tržištu. Zbog toga poduzeća žele ovladati pojedinim tržištem dok država istodobno poduzima mjere zaštite protiv monopola.
Udio poduzeća na nekom tržištu (n) određuje se odnosom vlastite prodaje (r) prema ukupnim prodajama na tom tržištu ( R ).

Utjecaj poduzeća na nekom tržištu postat će znatnim tek kada udio dostigne neku kritičnu veličinu. Iz tog razloga poduzeća radije šire prodaju na već postojećim tržištima nego da raspršuju prodaju na više tržišta čime smanjuju utjecaj.

5.3.4 Rast inputa

Veličina inputa ne pokazuje niti tehničku niti ekonomsku efikasnost iskorištenja inputa, niti dobiti. Veličina inputa posredno pokazuje na veličinu proizvodnje, a kroz to I na veličinu poduzeća.
Rast bilo kojeg proizvodnog faktora rijetko će biti cilj poduzeća, ali će veličina o rast nekog faktora dobro pokazivati veličinu I rast snage I utjecaja poduzeća.

5.3.5 Rast kvalitete poslovanja

Pojam kvalitete je teško definirati, a njegovu veličinu još teže izmjeriti. Da bi to bilo moguće potrebno je postaviti kriterije kvalitete.

Kvaliteta poduzeća može se izmjeriti u značajkama kao što su:
- kvaliteta proizvoda
- kvaliteta usluge koju daje proizvođač potrošaču u tijeku procesa potrošnje njegova proizvoda
- korektnost u odnosima prema partnerima, kupcima, dobavljačima, kreditorima u smislu pravodobnosti i točnosti u izvršavanju svojih obaveza
- korektnost u odnosu prema zaposlenima
- pošten odnos prema vlasti, posebno u provođenju gospodarske politike
- poštivanje zakona morala i običaja
- zaštita okoliša, opća sigurnost u procesu proizvodnje i u procesu potrošnje proizvedenog proizvoda i slično

Posebno obilježje ocjene kvalitete je u tome što neko poduzeće može imati visoku kvalitetu brojnih značajki, ali dovoljno je da ima jednu važnu osobinu negativno ocijenjenu pa da opća ocjena kvalitete bude nepovoljna.
Kvaliteta poduzeća ima utjecaja na njegov opći položaj na tržištu i na materijalno stanje. Najvidljiviji utjecaj kvalitete poduzeća je rast njegova goodwill-a.

5.3.6 Rast moći i snage poduzeća

Moć i snaga poduzeća mogla bi se označiti kao utjecaj poduzeća na tržište i ekonomske partnere, zatim na društvo, njegove institucije, na politiku i na instrumente te politike.
Izvor te moći je snaga i veličina poduzeća, značenje poduzeća i utjecaj ljudi koji vode poduzeće.
Veličina moći se ne može izmjeriti ali utjecaj te moći se može procijeniti.

6 PUTEVI RASTA PODUZEĆA

Putove rasta poduzeća možemo podijeliti na unutarnje, kao što je poboljšano iskorištenje postojećih faktora proizvodnje i vanjske kao što je kvantitativno povećanje proizvodnih faktora. Zajedničko je za sve navedene putove da donose povećanje dobiti I tako ostvaruju temeljni cilj poduzeća.

6.1 VANJSKI PUTEVI RASTA

Vanjskim putovima rasta smatraju se oni poticaji rasta koji dolaze izvan poduzeća. To su snage i faktori koji dolaze izvana da bi pojačali i povećali postojeće kapacitete. Među njih se ubrajaju investicijska ulaganja u povećanje postojećih kapaciteta i objedinjavanja kojima se prihvaćaju tuđi kapaciteti da bi se povećali vlastiti.
Proširenje kapaciteta vlastitog poduzeća ostvaruje se nabavom i uvođenjem novih postrojenja za proizvodnju. Takav se rast može podijeliti na multiplikacijski i diversifikacijski.
Multiplikacijski rast predstavlja povećanje već postojećih kapaciteta.
Diversifikacijski rast se zasniva na uvođenju do sada nepostojećih vrsta proizvodnje i na do sada nepostojećim postrojenjima u okviru poduzeća. To je rast na drukčijoj tehnološkoj osnovi.

6.1.1 Investicijska ulaganja u razvoj

Investicije su po mnogima najvažniji izvor rasta poduzeća. Opće značenje investicija ogleda se u rastu i promjenama u ukupnoj strukturi gospodarstva.
Svrha investiranja može biti povećanje proizvodnje, povećanje racionalizacije proizvodnog i poslovnog procesa kao i povećanje učinkovitosti u zadovoljavanju suvremenih zahtjeva kao što je kvaliteta proizvoda, zaštita okoliša i slično. Osim toga svrha investiranja može biti zamjena dotrajalih, uništenih ili onesposobljenih strojeva. U tom slučaju neće se povećati proizvodnja nego osigurati jednaka razina normalne funkcije poduzeća.
Obično se investicijama postiže povećanje ekonomičnosti i obujma proizvodnje.
Izvori financiranja investicija mogu biti tuđi i vlastiti. Od tuđih izvora najvažniji su bankarski krediti, krediti poslovnih partnera te emisija vlastitih vrijednosnih papira čija je vrijednost namijenjena financiranju rasta. Poduzeća obično prihvaćaju vanjske izvore financiranja jedino u oskudici vlastitog kapitala jer uvjeti kreditiranja mogu biti teški.

6.1.2 Strateški savezi

Strateški savezi predstavljaju na razne načine provedeno poslovno i pravno povezivanje već postojećih poduzeća kao samostalnih pravnih subjekata. To se čini pod pretpostavkom da će nakon objedinjavanja zajednički gospodarski rezultati biti veći od jednostavnog zbroja pojedinačnih rezultata onih koji su se objedinili.
S poslovnog gledišta objedinjavanje pretpostavlja za poduzeće absorbanta osnovu za ostvarivanje rasta koja ima velikih prednosti pred rastom ostvarenim investicijskim ulaganjem. Poduzeća koja će se ujediniti već postoje, njihovi kapaciteti su u funkciji i treba ih samo uključiti u program stvoren objedinjavanjem.
Objedinjavanjem se ne povećava samo proizvodna moć, nego se povećava i opća racionalnost što se odražava u povećanju dobiti.
Sigurnost na tržištu veliki je poticaj objedinjavanju. Veliko je poduzeće sigurnije od malog. U spašavanju velikih poduzeća uključit će se državna uprava i još mnogi čimbenici kao što su radnički sindikati i slično.
Stvaranje moći također je poticaj objedinjavanju. Moć je zasnovana na veličini, na visokoj dobiti, na velikom broju radnika, na velikim kupnjama i velikim prodajama.
Posebni razlog objedinjavanju može biti sporazumni nastup na tržištu pa se umjesto konkurentnih odnosa uspostavljaju odnosi suradnje. Takvi sporazumi karakteristični su za oligipolna tržišta.

6.2 UNUTARNJI POTOVI RASTA

U unutarnje putove rasta poduzeća uključeno je bolje, racionalnije, učinkovitije i ekonomičnije iskorištenje vlastitih i već postojećih resursa u poduzeću. Takav rast zasniva se na poboljšanom iskorištenju onoga što je već uključeno u proces proizvodnje. Glavni putovi unutarnjeg rasta su poboljšano iskorištenje osnovnih skupina proizvodnih faktora, materijala, strojeva i ljudskog rada.

6.2.1 Iskorištenje proizvodnih faktora

Iskorištenje proizvodnih faktora proizvodnje definirano je pojmom konverzije pod kojim se podrazumijeva sposobnost proizvodnog faktora da se preobrazi u gotov proizvod. Tehnička sposobnost konverzije mjeri se koeficijentom konverzije koji pokazuje koliko je proizvodnog faktora potrebno utrošiti da bi se on mogao preobraziti u jedinicu gotovog proizvoda. Ostvarenje toga naziva se iskorištenje () koje pokazuje koliko se stvarno utrošilo nekog proizvodnog faktora u jedinicu proizvoda.

X = utrošena količina proizvodnog faktora
Q = ostvarena količina proizvodnje

Materijal je kao i oprema ona vrsta proizvodnih faktora koji se mogu iskorištavati do optimalne granice ekonomičnosti. Količinsko iskorištenje materijala kao oblik konverzije određuje se odnosom ulazne količine materijala u procesu proizvodnje prema količini tog materijala sadržanog u gotovom proizvodu.
Iskorištenje kapaciteta po količini je najjednostavniji i najpotpuniji kvantitativni izraz iskorištenosti strojeva. Činjenica je da obujam proizvodnje raste sa stupnjem iskorištenja kapaciteta, a time se onda ostvaruje i rast poduzeća. Samim tim što određuje količinu proizvodnje, iskorištenje kapaciteta utječe na opću ekonomičnost proizvodnje jer se povećava prinos uz jednaku količinu troškova postrojenja.
Važnost ljudskog rada kao proizvodnog faktora razvojem tehnike sve se više smanjuje. Uvođenjem stroja u proizvodnju ljudski rod gubi prvotnu važnost, odnos rad i kapitala se mijenja u korist kapitala, broj radnika u suvremenoj tvornici se smanjuje, a broj i vrijednost strojeva raste. Međutim kako se smanjuje količina rada za jedinicu proizvoda, raste važnost ljudskog faktora kao stvaraoca, inovatora, racionalizatora, projektanta i konstruktora, organizatora, analitičara i upravljača.

6.2.2 Autonomni izvori rasta

Pod autonomnim putovima rasta poduzeća podrazumijevamo one izvore rasta ekonomičnosti ili obujma proizvodnje koji djeluju a da u njih nije uložen niti posebni ljudski napor niti dodatni kapital. U te izvore ubrajamo fenomen krivulje učenja i zamor, fenomen rastućeg prinosa i inovaciju proizvoda.
Uočeno je da će radnik obavljati svoj posao brže i kvalitetnije ako je uvježban, odnosno ako ima iskustva, a to znači da će u procesu rada u kojem se ponavljaju iste operacije ili u kojemu se ponavljaju isti proizvodi, za proizvodnju svakog sljedećeg jednakog proizvoda ili za obavljanje svake sljedeće jednake proizvodne operacije utrošiti sve manje i manje vremena, a da će kvaliteta biti sve viša i viša. Taj se fenomen može nazvati krivulja učenja ili uvježbavanja.
Međutim, također je uočeno da će kod takvih poslova u kojem radnik nebrojeno puta izvodi iste operacije dovesti kod njega do dosade, monotonije i zamora. Radniku opada interes za taj posao, a to djeluje na pad njegove proizvodnosti.
Rastući prinos se manifestira tako da na povećanom obujmu uz jednaki input output raste ili da je za jednaki output potreban sve manji input. Manifestacije rastućih prinosa su u praksi rijetke, a njihov utjecaj na povećanje obujma proizvodnje nema velikog značenja.
Inovacija proizvoda može biti inovacija već postojećeg proizvoda odnosno proizvoda koji se već nalazi u proizvodnom programu ili inovacija noviteta s dotad nepoznatim svojstvima.
Opće je iskustvo da novi proizvodi povećavaju plasman i da povećavaju dobit.

6.2.3 Tehnički progres

Sa stajališta poduzeća tehnički progres bi se mogao definirati kao povećana ekonomičnost u procesu proizvodnje nastala na osnovu tehničkog napretka izraženog u povećanoj proizvodnosti materijalnih faktora proizvodnje. On se manifestira kao povećana proizvodnost materijalnih proizvodnih faktora, što znači sa se u uvjetima tehničkog progresa ostvaruje za jedinicu inputa veći output. Tehnički progres je manifestacija samo na strani inputa i ne uključuje promjene na novim proizvodima, što znači da rekonstrukcija i razvoj novog proizvoda nije obuhvaćena pojmom tehničkog progresa.
Tehnički napredak i tehnički progres u teoriji razvoja poduzeća imaju različit smisao. Neki tehnički napredak dobit će svojstvo tehničkog progresa u slučaju :

(1) kada je tehnički napredak uveden u proces proizvodnje kao proizvodni faktor
(2) ako taj tehnički napredak daje veće proizvodne učinke u obliku povećane proizvodnosti ili povećanog koeficijenta konverzije
(3) ako je primjena tog tehničkog napretka povećala ekonomičnost

Tehnički progres kao i svaki tehnički razvoj temelji se na općim rezultatima znanosti i tehnologije, na tuđim zaštićenim patentima i licencama, kao i na vlastitim unapređenjima.

ZAKLJUČAK

Ekonomski rast je temelj svake ekonomske politike. Važnost ekonomskog rasta neke zemlje, a zatim i rasta poduzeća očituje se prvenstveno na rastu proizvodnje odnosno broja i količine roba kojom se opskrbljuje tržište, na rastu dobiti odnosno bogatstvu društva i pojedinaca, te na rastu zaposlenosti odnosno broju potrošača.
Najprimjetniji ekonomski rast je pri primjeni tehnoloških inovacija. One daju poticaj investicijama pa se na osnovu tih ulaganja stvaraju uvjeti za proizvodnju i primjenu tih inovacija. Osim toga u većoj mjeri ovisi o povećanju učinkovitosti: o boljem kombiniranju rada i kapitala, smanjenju troškova i gubitaka, te o pronalaženju novih tržišta.
Ekonomski razvoj nije automatski proces već svjesna akcija aktera koji donosi odluku, a ekonomski rast je posljedica tih akcija.

LITERATURA

Samuelson, A.P. i W.D. Nordhaus (2000.)
Ekonomija
IV izdanje, Mate, d.o.o., Zagreb

Gašparović,V (1996.)
Teorija rasta i upravljanje rastom poduzeća
Školska knjiga, d.d., Zagreb

POPIS TABLICA
POPIS GRAFIKONA
Smithovo zlatno doba (slika 1.1)
Malthusova zlosretna znanost (slika 1.2)
Ekonomski rast pomoću kapitalne opremljenosti rada (slika 2.1)
Funkcija proizvodnje s utjecajem tehnološkog napretka (slika 2.2)

PROČITAJ / PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:

ASTRONOMIJA | BANKARSTVO I MONETARNA EKONOMIJA | BIOLOGIJA | EKONOMIJA | ELEKTRONIKA | ELEKTRONSKO POSLOVANJE | EKOLOGIJA - EKOLOŠKI MENADŽMENT | FILOZOFIJA | FINANSIJE |  FINANSIJSKA TRŽIŠTA I BERZANSKI    MENADŽMENT | FINANSIJSKI MENADŽMENT | FISKALNA EKONOMIJA | FIZIKA | GEOGRAFIJA | INFORMACIONI SISTEMI | INFORMATIKA | INTERNET - WEB | ISTORIJA | JAVNE FINANSIJE | KOMUNIKOLOGIJA - KOMUNIKACIJE | KRIMINOLOGIJA | KNJIŽEVNOST I JEZIK | LOGISTIKA | LOGOPEDIJA | LJUDSKI RESURSI | MAKROEKONOMIJA | MARKETING | MATEMATIKA | MEDICINA | MEDJUNARODNA EKONOMIJA | MENADŽMENT | MIKROEKONOMIJA | MULTIMEDIJA | ODNOSI SA JAVNOŠĆU |  OPERATIVNI I STRATEGIJSKI    MENADŽMENT | OSNOVI MENADŽMENTA | OSNOVI EKONOMIJE | OSIGURANJE | PARAPSIHOLOGIJA | PEDAGOGIJA | POLITIČKE NAUKE | POLJOPRIVREDA | POSLOVNA EKONOMIJA | POSLOVNA ETIKA | PRAVO | PRAVO EVROPSKE UNIJE | PREDUZETNIŠTVO | PRIVREDNI SISTEMI | PROIZVODNI I USLUŽNI MENADŽMENT | PROGRAMIRANJE | PSIHOLOGIJA | PSIHIJATRIJA / PSIHOPATOLOGIJA | RAČUNOVODSTVO | RELIGIJA | SOCIOLOGIJA |  SPOLJNOTRGOVINSKO I DEVIZNO POSLOVANJE | SPORT - MENADŽMENT U SPORTU | STATISTIKA | TEHNOLOŠKI SISTEMI | TURIZMOLOGIJA | UPRAVLJANJE KVALITETOM | UPRAVLJANJE PROMENAMA | VETERINA | ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO

 

preuzmi seminarski rad u wordu » » »    

Besplatni Seminarski Radovi

SEMINARSKI RAD