NEGUJTE KREATIVNU VIZIJU
Tendencije koje su zahvatile savremeni svijet, a iskazuju se u globalizaciji,
liberalizaciji i privatizaciji svih oblasti ivota, a posebno privrede,
snano su potakle potrebu za reininjeringom i novim pristupima
u strateškom menadmentu i odlucivanju, te investiranju i reinvestiranju.
Pored toga što su menadment i odlucivanje postali "sine
qua non" poslovnog uspjeha javljaju se i novi teorijski pristupi koji
nalaze svoju primjenu u praksi kako bi ista bila u skladu sa pomenutim tendencijama.
Odlucivanje kao pojam u vrlo je širokoj upotrebi. S tim pojmom se
oznacava odlucivanje u osobnom ili porodicnom ivotu. Odlucivanje
u svim drugim situacijama moe se oznaciti kao poslovno odlucivanje,
bez obzira radi li se o odlucivanju u preduzecu, banci, školi, vladi
itd.
Cjelokupan proces odlucivanja obuhvata upravljacke, rukovoditeljske i
izvršne odluke.
Upravljanje je funkcija vlasništva i bazira se na pravu vlasništva
nad kapitalom, odnosno sredstvima za proizvodnju.
U stranoj literaturi menadment se odnosi na ono što mi najcešce
podrazumijevamo pod rukovodenjem. Osnovne funkcije menadmenta planiranje,
organiziranje, kadrovsko popunjavanje, vodenje i kontrolu proces odlucivanja
povezuje i predstavlja samu suštinu menaderskog posla. Donošenje
odluka je najznacajniji posao svih razina menadmenta s tim što
postoje razlike u pogledu vrste odluka koje se donose na pojedinoj razini
menadmenta.
Cilj ovog rada je da se prikae vanost grupnog odlucivanja
kod donošenja strateških odluka.
U prvom dijelu rada tematizirati ce se sama priroda menagerskog odlucivanja.
Ovdje cemo staviti akcenat na elemente odlucivanja te nacine uz pomoc
kojih se moe vršiti podizanje kvaliteta odlucivanja. U prvom
redu bit ce govora o koracima pri donošenju odluka kao prvoj mogucnosti
i primjeni grupnog donošenja odluka kao drugoj mogucnosti. O posljednjoj
mogucnosti (grupno donošenje odluka) biti ce posebnog govora u trecem
dijelu ovoga rada.
Drugi dio rada nosi naziv donošenje kreativnih odluka. Pokušaj
ovog dijela rada je bio da ukae na veliku znacajnost kreativnosti
u donošenju odluka (kako osobne tako i kolektivne) te na koji nacin
potaknuti kako osobnu tako i kolektivnu kreativnost tj. kreativnost same
organizacije. Obradene su neke od prepreka organizacijskoj kreativnosti.
Treci dio rada odnosi se na danas aktuelnu tematiku grupnog odlucivanja.
Eminentni svjetski autori iz oblasti menagamenta kao što je Isak
Adies naglašavaju potrebu stvaranja komplementarnog tima umjesto
individualnog nacina odlucivanja. Dotakli smo se vrste grupa koje postoje
u organizaciji kao vanog faktora djelovanja preduzeca uopce. Obradili
smo neke od najpoznatijih tehnika grupnog donošenja odluka, te ustanovili
odredene prednosti i nedostatke ovakvog nacina donošenja odluka.
Cetvrti dio ovoga rada predstavlja na neki nacin sklop teorije i prakse.
Obradili smo jedan konkretan primjer grupnog donošenja odluka za
koji smo mislili da bi mogao biti dovoljno reprezentativan citaocu ovoga
rada.
1. PRIRODA MENADZERSKOG ODLUCIVANJA
Osnovna razlika izmedu managera i ostalih zaposlenih je razina i tip
odluka koje oni donose. Manager mora stalno imati na umu kako njegove/njezine
odluke utjecu na podredene i organizaciju u cjelini. Za razliku od toga,
"one koji rade" (zaposlene) zanima samo kako neka odluka managera
utjece na njih.
Odluke koje manageri svakodnevno moraju donositi dvojake su prirode; mogu
biti ocekivane i neocekivane:
PRIMJERI OCEKIVANIH I NEOCEKIVANIH ODLUKA
Ocekivane (anticipirane) odluke
1. Preporuke za zapošljavanje novog kandidata
2. Odluke o nagradivanju
3. Preporuke za promaknuce
4. Odobravanje zahtjeva za godišnjim odmorom
5. Dodijeljivanje zadataka podredenima
6. Razlicite odluke na sastancima...
Neocekivane (neanticipirane) odluke:
1. Iznenadni zahtjevi zaposlenih za slobodne dane
2. Zahtjevi za premještajem onih zaposlenih koji se ne slau
s nekime u organizacijskoj jedinici u kojoj rade
3. Iznenadni kvarovi opreme koja se koristi u procesu proizvodnje ili
sl.
4. Odluke vezane uz suzbijanje straha zaposlenih od novih tehnologija,
novih strojeva i sl. (opcenito straha od promjena)
5. Iznenadna bolest kljucnih radnika...
Na koji nacin konkretni manager odlucuje definira njegov uspjeh. Na primjer,
iako se cini da manageri lakše donose ocekivane odluke jer imaju
više vremena razmisliti o njima, to ne znaci da svi manageri njih
lakše donose. Tako je na primjer odluka koga zaposliti, iako ocekivana,
za mnoge managere vrlo teška.
1.1. Elementi odlucivanja
Da bi odlucivanje bilo kvalitetno potrebno je spoznati potrebu za donošenjem
odluke i biti svjestan vremenskog limita koji postoji pri odlucivanju.
Navedeni elementi su prirodni preduvjeti za donošenje kvalitetnih
odluka.
Tako, na primjer, neki manageri odlucuju na licu mjesta, drugi beskonacno
dugo razmišljaju cak i kada se radi o sasvim jednostavim stvarima,
a neki bjee od donošenja odluka. Manager koji misli da je brzo
donošenja odluka odraz njegove efikasnosti nije svjestan posljedica
nepromišljenih odluka. Za podredene isto tako porazno kao i brzopleto
donošenje odluka je i obecanje managera da ce razmisliti o necemu
i onda donijeti odluku. Mnogi manageri obecavaju svašta, a kasnije
zaborave na potrebu donošenja odluke. Osim nabrojanih tipova managera
pri odlucivanju postoje i oni koji uvijek misle da nemaju adekvatan broj
informacija za donošenje odluke, oni koji se nepotrebno zabrinjavaju
svaki puta kada moraju donijeti odluku, oni koji kompliciraju cak i kada
su najjednostavnije odluke u pitanju, te oni manageri koji sve odluke
prepuštaju svojim nadredenima.
Svi navedeni tipovi managera su ili previše ili premalo zabrinuti
za donošenje odluka, nisu svjesni vanosti donošenja odluke
i pokazuju malu zainteresiranost za vrijeme donošenja odluke, pogotovo
kada su odluke teške. Da bi odlucivanje bilo kvalitetno manageri
moraju biti zainteresirani za donošenje odluka i za njihove vremenske
limite.
Uspješni manageri osjecaju i znaju kada situacija zahtijeva donošenje
odluka. Isto tako, uspješni manageri razvili su osjecaj za pravovremeno
donošenje odluka. Oni znaju kvalitetno odlucivati.
1.2. Nacini podizanja kvalitete odlucivanja
Managerima stoje na raspolaganju dva nacina uz pomoc kojih mogu poboljšati
kvalitetu donesenih odluka:
1. Korištenje koraka pri odlucivanju
2. Grupno donošenje odluka.
1.2.1. Primjena koraka pri donošenju odluka
Da bi odluke bile kvalitetne uspješni manageri imaju razraden pristup
donošenja odluka koji je sistematican i logican. Manageri imaju razradene
korake koje slijede pri donošenju odluka.
Koraci u donošenju odluka:
1. Identifikacija problema
2. Identifikacija mogucih rješenja problema
3. Prikupljanje i obradivanje cinjenica
4. Evaluacija mogucih rješenja
5. Odabir i implementacija najboljeg rješenja
6. Feedback radi poboljšanja odlucivanja
1.2.2. Primjena grupnog donošenja odluka
Svjetski je poznata izreka da su dvije glave pametnije od jedne. Doista,
mnoge su prednosti ukljucivanja grupe u donošenje odluka. Isto tako
grupno odlucivanje ima i svojih mana:
POZITIVNI I NEGATIVNI ASPEKTI GRUPNOG DONOŠENJA ODLUKA
Pozitivni aspekti grupnog donošenja odluka
1. Ukupno znanje grupe je vece od onoga pojedinca
2. Grupa obicno generira veci broj rješenja problema
3. Participacija u odlucivanju povecava prihvacanje odluke od strane
clanova grupe
4. Grupa bolje razumije zašto postoji potreba za donošenjem
odluke
Negativni aspekti grupnog donošenja odluka
1. Dulje traje
2. Opasnost od grupnog mišljenja
3. Opasnost od dominacije od strane jednog clana grupe
4. Pritisci za slaganjem obuzdavaju clanove grupe
5. Konkurencija izmedu clanova grupe postaje vanija od samog problema
6. Tendencija prihvacanja prvog prihvatljivog rješenja
1. O koracima donošenja odluka u ovom seminaru nece biti rijeci
iz razloga što je to fundamentalni dio gradiva kolegija “Poslovno
odlucivanje”.
2. Grupno odlucivanje osim što utjece na kvalitetu odluka utjece
i na kreativnost odluka. Naime, više ljudi sposobno je razviti više
raznolikih rješenja.
3. Naime, grupa bolje razumije prednosti i nedostatke mogucih rješenja.
4. Clanovi grupe odaniji su odluci koju su zajednicki donijeli nego onoj
koja im je nametnuta odozgo.
5. O grupnom mišljenju govorimo u situacijama kada elja za
konsenzusom unutar grupe postaje jaca od potrebe za donošenjem kvalitetne
odluke. Kao rezultat grupnog mišljenja svaka kritika se suzbija,
a konfliktna odnosno razlicita mišljenja se uopce ne uzimaju u obzir.
2. DONOŠENJE KREATIVNIH ODLUKA
Biti kreativan ne znaci uvijek imati revolucionarne ideje. To jednostavno
znaci imati svje i nesputan pristup donošenju odluka. Pri tome
treba imati na umu da se kreativnim managerima nazivaju oni koji ne samo
da imaju nove ideje, vec i poticu inovativnost i kreativnost podredenih.
Upravo su manageri ti koji izgraduju organizacijsku kulturu koja cijeni
inovativnosti i kreativnost, a zaposleni tu kulturu i managera kao njenog
predstavnika prepoznaju i sukladno tome reagiraju.
Da bi odluke koje manageri i ostali zaposleni donose bile kreativne potrebno
je:
1. da su svi zaposleni u organizaciji kreativni
2. konstantno poboljšavati i razvijati kreativnost
3. poticati kreativnost unutar poduzeca
4. savladavati prepreke organizacijskoj kreativnosti.
2.1. Kreativne osobe
Ljudi jednostavno misle da su kreativni ili nisu, ali biti kreativan
nije crno-bijela kategorija. Svatko moe biti kreativan u nekoj mjeri.
Kreativnost nije misteriozna karakteristika šacice. Osoba koja misli
da nije kreativna je zapravo osoba koja ne koristi svoje kreativne potencijale.
Vrlo cesto definiraju se karakteristike ljudi koji se isticu kreativnošcu.
Neke od njih su slijedece:
Karakteristike kreativnih ljudi:
1. Kreativni ljudi su prije nadareni nego inteligentni. Natprosjecna inteligencije
nije uvjet kreativnosti.
2. Kreativni ljudi imaju pozitivnu sliku sami o sebi: dobro se osjecaju
u vlastitoj koi.
3. Kreativni ljudi su emocionalni, osjetljivi su na svijet oko sebe i
na osjecaje drugih ljudi.
4. Kreativni ljudi su originalni u svojim razmišljanjima.
5. Kreativni ljudi su zainteresirani za prirodu problema. Izazovni problemi
iz motiviraju, stimuliraju.
6. Kreativni ljudi suzdravaju se od iznošenja mišljenja
dok ne sakupe sve informacije o problemu. Oni su prije skloni razmišljanju
nego impulzivnosti.
7. Kreativni ljudi su cesto nekonformisti. Oni cijene svoju samostalnost
i nemaju izraenu potrebu biti pohvaljeni od grupe.
8. Kreativni ljudi vode bogat, skoro bizaran i fantastican ivot.
Oni su zapravo "ludi", jer tako zadovoljavaju svoje kreativne
potrebe.
9. Kreativni ljudi su fleksibilni i nisu skloni autoritetu. Kada su suoceni
s problemom odbacuju crno-bijela (kategoricka) rješenja, trae
ona siva.
10. Kreativni ljudi su zainteresirani za znacenje i utjecaj a ne za male
detalje.
11. Kreativni ljudi toleriraju dvosmislenost i kompleksnost, te ne vole
predvidljivost i red.
12. Kreativni ljudi imaju znatielju mladih cak i kada predu 70-te.
2.2. Povecanje osobne kreativnosti
Naalost, ljudi gube vecinu svoje kreativnosti odrastajuci. Studije
pokazuje kako do 40-te godine ljudi zadravaju samo oko 2 posto kreativnosti
koje su imali s 5 godina. Kljuc za poboljšanje vlastite kreativnosti
je dopustiti kreativnim potencijalima da se razvijaju kroz citav ivot,
nikada ih ne "zakljucavati".
Jedan nacin kako postati kreativan je koncentrirati se, razmišljati
odjednom samo o jednom problemu i pokušati osmisliti što više
razlicitih nacina za rješavanje odredenog problema. Pri tome nije
uopce bitno jesu li sva rješenja do kojih dodemo prakticna. Naime,
prvi korak sastoji se u generiranju što veceg broja ideja. Evaluacija
svake ideje obavlja se kasnije. U proces generiranja ideja, da bi one
bile kreativne, treba ukljuciti i vlastitu podsvjest. Podsvjest se ukljucuje
u proces donošenja odluka na nacin da se osoba potpuno opuštena
prepusti vlastitim razmišljanjima, odnosno da pusti "mozak na
pašu". Pri tome se ne treba obeshrabrivati što vec prva
ideja nije revolucionarna. Uobicajeno je da covjeku padne na pamet mnogo
ideja prije nego što se dosjeti one prave, one koja odgovara situaciji.
Nakon što se dosjetimo najboljeg rješenja treba ga implementirati.
Implementacija je ujedno i najtei korak pri odlucivanju.
2.3. Poticanje kreativnosti u organizaciji
Kako uopce manageri razvijaju kreativnu okolinu u poduzecu ? Kao prvo,
upravo manageri moraju svojim primjerom pokazati da se kreativnost u nekim
poduzecima vrednuje. Obicno manageri naklapaju o kreativnosti a u isto
vrijeme ne implementiraju, a niti ne prihvacaju, neke ili cak mnoge kreativne
ideje. Zaposleni procjenjuju managere prema tome što oni rade, a
ne prema tome što govore. Oni manageri koji kreativne ideje od strane
podredenih iz dana u dan ignoriraju na kraju dobivaju od zaposlenih niti
jedan prijedlog za poboljšanje. Za razliku od njih, oni manageri
koji poticu i nagraduju kreativnost konstantno dobijaju nove, bolje i
originalnije ideje od svojih ljudi. Mnoge su karakteristike kreativnih
organizacija, a neke od njih su slijedece:
Karakteristike kreativnih organizacija:
1. Manageri vjeruju svojim ljudima i ne kontroliraju ih striktno.
2. Komunikacije izmedu clanova organizacije su slobodne.
3. Poprilicne komunikacije i kontakti s okolinom organizacije. (Otvorenost
prema okolini.)
4. Velika raznolikost tipova licnosti.
5. Sklonost promjenama, ali ne promjene zbog promjena.
6. Uivanje u eksperimentiranju s novim idejama.
7. Poticanje ljudi razlicite obrazovne razine i razlicitih podrucja da
pridonose novim idejama.
8. Tenja zadravanju kreativnih ljudi u kompaniji usprkos financijskim
teškocama.
9. Ne boje se posljedica pogrešaka.
10. Selekcija i promocija ljudi primarno je bazirana na doprinosu organizaciji.
11. Koriste tehnike za poticanje kreativnosti kao što su brainstorming,
brainwriting, sinektika i sl.
12. Imaju dovoljne financijske, managerske, ljudske i vremenske resurse
da ostvare svoje ciljeve.
2.4. Prepreke za organizacijsku kreativnost
Mnoge organizacije i njeni manageri postavili su prepreke koje sputavaju
organizacijsku kreativnost. Doduše, obicno su te prepreke postavljene
nenamjerno. Najcešce spominjane prepreke organizacijskoj kreativnosti
su:
1. Strah od promašaja - Strah od pogreške sputava mnoge ljude
da uopce pokušaju biti kreativni.
2. Kritike unaprijed - Kritike pri samom razvoju novih ideja brzo zatamljavaju
potrebu ljudi da smišljaju nove stvari.
3. Organizacijska klima koja ne potice kreativnost - Vrlo cesto manageri
vole kada zaposleni razmišljaju kao i oni i nagraduju samo one “poslušne”
odnosno istomišljenike. To sputava individualnu kreativnost.
4. Rastresenost i neprestane upadice - Kreativno razmišljanje moguce
je jedino u mirnom okruenju i kada nema nepotrebnih upadica iz
okoline.
5. Zaštita statusa quo - Kreativne ideje ugroavaju status quo,
a one koji narušavaju status quo stalno se kritizira, ne daje im
se podrška, te postoji mogucnost da oni prestanu vjerovati sami
u sebe i biti kreativni.
6. Hijerarhijski filter za ideje - Što više hijerarhijskih razina
neka ideja treba prijeci da bi bila implementirana, vece su šanse
da se ona uništi i izgubi.
7. "Posudivanje" ideja - Neki manageri vole preuzimati tude
zasluge. To naravno obeshrabruje zaposlene pri generiranju novih ideja.
8. Izoliranje kreativnosti - Kreativnost u poduzecu se potice jedino na
nacin da manageri i zaposleni komuniciraju, a ne da se one koji su drugaciji
- kreativni izolira.
9. Pretjerano zajedništvo – elja za zajedništvom
unutar poduzeca oslabljuje individualnost i promovira konsenzus. Ideje
donesene konsenzusom obicno su manje kreativne.
2.5. Koje zamke odlucivanja treba prebroditi kako bi odlucivanje bilo
kreativno
Mnogi manageri upadaju u zamke pri donošenju odluka. One zamke koje
najviše utjecu na kvalitetu i kreativnost odluka su:
1) Neprepoznavanje prioriteta
Nije cest slucaj da manager satima odlucuje hoce li naruciti jednu ili
dvije kutije neke boje ili sl. Takav pristup troši managerovo vrijeme,
te zbunjuje zaposlene - teško im je spoznati što je vano,
a što manje vano. Kao rezultat ovakvog ponašanja nije
rijetko da se problemima velike vanosti ne posveti dovoljna panja
zbog toga što se manager bavi nevanim pitanjima. Manageri koji
upadaju u zamku velike vanosti svih problema trebaju nauciti postavljati
prioritete.
2) Kreiranje kriznih situacija
Neki manageri vole kada izgleda da su sve situacije i svi problemi kriticni
jer se tada osjecaju vanima i potrebnima u organizaciji. No, uspješni
manageri znaju ostati mirni i jasno razmišljati i kada je stvarna
kriza u pitanju.
3) Nekonzultiranje drugih
Neki manageri jednostavno ne ele savjet drugih ljudi. Oni misle
da ako zatrae pomoc ili savjet ispadaju nesposobni i glupi. Mnogi
manageri, pogotovo oni stariji koji cijene protestantsku radnu etiku,
misle da trebaju znati sve odgovore i nikada ne pitaju druge za savjet
jer misle da tako otvoreno pokazuju svoje neznanje. Uspješni manageri
su sposobni pretpostaviti zdrav razum vlastitom egu.
4) Nepriznavanje pogreške
Nitko od nas nije u stanju donijeti uvijek najbolju odluku. Ako manager
napravi pogrešku najbolje je da je prizna i da ucini sve kako bi
je ispravio. Najgore je kada manageri forsiraju svoju lošu odluku
i svima objašnjavaju kako je ona zapravo dobra. Pri svemu tome treba
imati na umu da samo mali broj ljudi uvijek priznaje vlastite pogreške.
5) aljenje za donosenim odlukama
Upravo suprotno cetvrtoj zamci, neki manageri uvijek ale za odlukama
koje su donijeli, pa cak i za onima koje su dobre. Oni gube vrijeme na
razmišljanje “što bi bilo da...” umjesto da se bave
provodenjem odluka.
6) Nekorištenje iskustva prethodnika
Zašto bi svatko trebao izumiti kotac? Ako je slicna situacija odlucivanja
postojala u prošlosti, manageri bi se trebali posluiti tim
iskustvom, kako vlastitim tako i tudim.
7) Neprikupljanje i neprovjeravanje podataka koji su podloga za odlucivanje
Manageri cesto ne koriste dostupne informacije pri odlucivanju. Jedan
razlog za to je što je obicno potrebno uloiti nešto energije
kako bi se podaci prikupili i analizirali. Naime, puno je lakše pri
odlucivanju koristiti samo one podatke koji su nam pri ruci.
Drugi problem je korištenje glasina i pricica kao podloge za donošenje
odluka. Problem je zapravo u tome da su ljudi skloniji vjerovati stvarima
koje su u skladu s njihovim vjerovanjima i ivotnim stavovima nego
razmatrati cinjenice.
8) Obecavanje nemogucega
Manageri cesto daju obecanja koja nisu u stanju ispuniti. Manageri to
rade iz manipulativnih razloga razlicite prirode, no treba imati na umu
da takovo ponašanje ima i svoje posljedice. Najbolji praksa je ne
davati prazna obecanja.
3. GRUPNO ODLUCIVANJE
Grupno odlucivanje predstavlja nacin poslovnog odlucivanja, u kojem odluke
donose grupe ljudi struktuirane po razlicitim osnovama. Osnova za formiranje
grupa moe biti vlasništvo, menaderske funkcije, zajednicki
rad na nekom poslu i slicno.
Veliki broj odluka u preduzecu donosi se po nacelu grupnog odlucivanja.
Grupnu odluku donosi veci broj pojedinaca koji zajednicki rade na rješavanju
nekog problema. O grupnom odlucivanju moemo govoriti kao o odlucivanju
skupštine dionicara, upravnog odbora, neke vece ili manje skupine
menadera.
Grupno odlucivanje ne bi trebalo miješati sa participacijom radnika
u odlucivanju. Grupno odlucivanje podrazumijeva ukljucivanje manjeg ili
veceg broja clanova organizacije, najcešce menadera razlicitih
razina u proces odlucivanja. Dok radnicke participacije podrazumijevaju
ukljucivanje radnika u proces donošenja odluka.
3.1. Karakteristike grupnog odlucivanja
Osnovna karakteristika grupnog odlucivanja je ta što odluke donose
dvije ili više osoba odnosno manja ili veca grupa. "Grupu karakterizira
sledece: povezuju ih zajednicki interesi, clanovi grupe moraju medusobno
komunicirati, svaka grupa je u pravilu podgrupa neke vece grupe, a isto
tako sama moe imati podgrupe; radi uspjeha odlucivanja u grupi clanovi
grupe moraju se pridravati utvrdenih normi ponašanja u grupi".
Da bi clanovi grupe mogli uspješno odlucivati, moraju biti informisani
o problemu o kojem se odlucuje. Koliko ce grupa biti uspješna u odlucivanju,
zavisi od ponašanja njenih clanova, a posebno vode, koji mora biti
sposoban da integriše njihove pojedinacne snage u jednu zajednicku
snagu, kako bi se mogao uspješno realizovati zajednicki cilj grupe.
Grupno odlucivanje je obicno sporiji i sloeniji nacin odlucivanja
od individualnog odlucivanja, jer u njemu sudjeluje veci broj clanova,
zbog cega i proces odlucivanja traje due vrijeme. Ipak moe
se reci da na odredeni nacin grupno odlucivanje je lakše za donositelja
odluke, jer odgovornost za odluku preuzima grupa, a ne pojedinac.
Hoce li odlucivanje u grupi biti bre ili sporije, zavisi od znanja
i sposobnosti clanova grupe, ali i o tome jesu li njihova znanja komplementarna,
konkurentna ili istovrsna. U grupnom odlucivanju postici ce se najbolji
rezultati, ako su znanja clanova grupe komplementarna, a najslabiji ako
su ona konkurentna odnosno istovrsna. Kod konkurentnih znanja clanova
grupe homogenost grupe ce biti slaba ili nikakva, odlucivanje ce trajati
due, a pitanje je i kakva ce odluka biti donesena. Kod istovrsnih
znanja clanova grupe odlucivanje ce biti relativno brzo, ali je pitanje
hoce li biti donesena najbolja odluka, s obzirom na manju mogucnost generiranja
razlicitih alternativa rješenja problema.
Karakteristike grupnog odlucivanja zavisit ce i od tipova ljudi koji
cine grupu, s obzirom na to jesu li isti po karakteru odnosno stilu odlucivanja
i nacinu gledanja na problem. Isti ili slican tip ljudi olakšava
odlucivanje, dok razliciti tipovi ljudi u grupi usporavaju proces odlucivanja,
ali zato generiraju veci broj alternativnih rješenja problema i donose,
u pravilu bolje odluke.
Na grupno odlucivanje uticat ce i status i moc pojedinih clanova grupe.
Tako da ce cesto ostali clanovi grupe podrati mišljenje vodeceg
clana grupe. Mišljenje clana sa najvecim autoritetom ne mora uvijek
biti i najbolje u pogledu izbora najbolje alternative rješenja problema
i samim time predstavlja jednu od opasnosti grupnog odlucivanja.
Problem odlucivanja u grupi postaje još sloeniji ako grupa
ima dva podjednako jaka clana nasuprot ostalim clanovima, s dijametralno
suprotnim gledanjima na rješavanje problema o kome se odlucuje. Stoga
se preporucuje da se kod formiranje grupe vodi racuna o tome imaju li
svi clanovi grupe podjednak status, autoritet i moc u organizaciji.
Grupe ce odlucivati o onim pitanjima i problemima cije rješenje
zahtijeva znanje veceg broja ljudi. "Grupno odlucivanje se razlikuje
od individualnog i po tome što u grupi postoji veca spremnost za
donošenje riskantnih odluka, zbog grupne odgovornosti."
3.2. Vrste grupa
U grupnom odlucivanju sudjeluju razlicite grupe, koje moemo klasificirati
u sljedece vrste: a) formalne i neformalne, b) privremene i trajne, c)
homogene i heterogene i d) velike i male.
Formalne i neformalne grupe su u najblioj vezi s formalnom i neformalnom
organizacijskom strukturom preduzeca. Formalne grupe su propisane organizacijskom
strukturom preduzeca. Kao primjer formalnih grupa koje donose odluke moe
se navesti upravni odbor, uprava preduzeca, kolegij menadera, kao
i menaderski timovi. Unutar svake formalne organizacije u pravilu
postoje neformalne grupe, koje se s obzirom na motive formiranja dijele
na dva osnovna tipa: a) interesne grupe i b) prijateljske grupe.
Interesne grupe su one koje nastaju kao rezultat prirode posla koji obavljaju
clanovi grupe. Dok su prijateljske grupe najcešce rezultat zajednickog
druenja clanova organizacije izvan preduzeca. Za razliku od formalnih
grupa neformalne nastaju spontano i one mogu biti vrlo vane u procesu
odlucivanja, cak mogu biti stvarni nosioci odlucivanja kojima formalne
grupe slue samo kao pokrice.
Podjela grupa na trajne i privremene su u najuoj vezi sa podjelom
na formalne i neformalne grupe. Trajne grupe su ujedno i formalne grupe,
za razliku od privremenih grupa koje su najcešce formalne, ali mogu
biti i neformalne grupe. Trajne grupe su one koje su trajno postavljene
u organizacijskoj strukturi preduzeca, dok se privremene grupe formiraju
po potrebi za realizaciju nekog zadatka.
Homogene i heterogene grupe predstavljaju klasifikaciju grupa odlucivanja
sa aspekta karakteristika njihovih clanova. Homogene grupe predstavljaju
takve grupe donosioca odluka, koji su po mnogim svojim karakteristikama
isti ili slicni. A heterogene grupe sastoje se od razlicitih clanova po
pitanju interesa, znanja, stavovima, formalnom obrazovanju i drugim osobnim
karakteristikama. U homogenim grupama lakše se komunicira i ona mnogo
lakše postie konsenzus u donošenju odluke."Nasuprot
tome heterogene grupe imaju prednost pred homogenim grupama u tome što
generiraju veliki broj ideja, planova i informacija pa ce odlucivanje
u takvim uslovima biti kvalitetnije."
Postoji i podjela na velike i male grupe, i to sa aspekta broja clanova.
Grupe koje broje od 5-7 clanova mogu se smatrati najpoeljnijim grupama
za odlucivanje, dok grupe izmedu 4 i 10 clanova mogu se smatrati prihvatljivim
grupama za odlucivanje. "Svaka grupa koja broji manje od 4 clana,
a više od 10 Clanova nije poeljna za odlucivanje."
3.3. Problemi grupnog odlucivanja
Postoje tri osnovna odnosno kljucna problema grupnog odlucivanja i to:
a) polarizacija izmedu clanova grupe, b) grupno mišljenje i c) participacija
u procesu odlucivanja.
a) Prvi problem grupnog odlucivanja je polarizacija izmedu clanova grupe.
U procesu odlucivanja clanovi grupe moraju zastupati razlicita pa i ekstremna
stajališta, u odnosu na druge clanove grupe. Do polarizacije odnosno
podjele izmedu clanova grupe dolazi:
1) ako mišljenje nekog clana grupe dijele i drugi clanovi grupe,
tada taj pojedinac još jace zastupa svoje mišljenje, bez obzira
na to je li to mišljenje ispravno;
2) ako neki clan grupe nema svoje jasno izraeno mišljenje,
a neki drugi clan vrlo sugestivno i uvjerljivo obrazlae svoje mišljenje,
moe se desiti da se njemu priklone oni koji su do tada bili u dilemi;
3) ako se neki jaki pojedinac pasivira u odlucivanju u grupi, zato što
nije dovoljno motiviran, znajuci pri tome da za sve odluke odgovara grupa,
a on bi kao pojedinac da sam odlucuje sasvim sigurno donio drugu odluku.
b) Drugi problem grupnog odlucivanja je grupno mišljenje, što
podrazumijeva jedinstveno mišljenje svih clanova grupe, koje se javlja
kao antipod polarizacije izmedu clanova grupe. Do grupnog mišljenja
dolazi iz dva osnovna razloga i to nacina mišljenja u grupi, a drugi
je medusobna povezanost clanova grupe. Treba reci da se grupno mišljenje
bazira na tenji grupe da postigne sporazum gotovo pod svaku cijenu,
a to ponekad dovodi preduzece do katastrofalnih posljedica. Na grupno
mišljenje moe imati veliki uticaj lider, odnosno voda grupe,
posebno ako je rijec o autoritetu koji je nedodirljiv.
Na pojavu grupnog mišljenja uticu sljedeci razlozi: jaka povezanost
clanova grupe; veliki optimizam koji vlada medu clanovima grupe; odbacivanje
informacija koje mogu dovesti u pitanje ranije donesene odluke; minimiziranje
protuargumenta za neku odluku kako bi odluka koju predlae vecina
izgledala što bolje; fokusiranje grupe na jednu alternativu i odbacivanje
ostalih; odbacivanje meritornog mišljenja strucnjaka, ako je ono
u suprotnosti sa onim što je grupa odlucila.
Da bi se oslobodili grupnog mišljenja kao jedne od slabosti u procesu
grupnog odlucivanja treba: dati slobodu svim clanovima grupe da slobodno
kritiziraju odluke koje se nude, a po potrebi, s vremena na vrijeme, mišljenje
grupe treba dati na provjeru strucnjacima izvan preduzeca; formirati više
paralelnih grupa koje bi odlucivale o istom problemu; i ohrabriti pojedince,
clanove grupa, da u procesu odlucivanja budu kriticni, a ne poslušni.
c) Treci problem grupnog odlucivanja je participacija radnika u procesu
odlucivanja. Participacijom radnika u odlucivanju proces odlucivanja se
produava, što ponekad moe ugroziti i sam proces odlucivanja,
kad se odluka mora donijeti u kratkom roku. Hoce li i u kojoj mjeri radnici
participirati u procesu odlucivanja zavisi od toga prakticira li menadment
preduzeca demokratski ili autokratski stil odlucivanja, kao i o tome da
li je organizacijska struktura preduzeca centralizirana ili decentralizirana.
3.4. Tehnike grupnog odlucivanja
Medu brojnim tehnikama grupnog odlucivanja najpoznatije su: a) "Oluja
mozgova" (Brainstorming), b) Nominalna grupna tehnika i c) Delphi
tehnika.
a) Brainstorming ili kako bismo to u slobodnom prijevodu
mogli nazvati "oluja mozgova", predstavlja tehniku odlucivanja
koja se temelji na intenzivnoj diskusiji odnosno raspravi medu clanovima
grupe. Kod ove tehnike odlucivanja svaka ideja je dobro došla pa
cak i one koje su moda besmislene, jer je to znak da se grupa potpuno
oslobodila kompleksa, "šta ce reci drugi", ako je necija
ideja besmislena. Grupa se mora osloboditi autocenzure, straha i nelagode,
kako ce reagirati drugi na neciji prijedlog. Jedan clan grupe zapisuje
sve ideje clanova grupe, a poslije toga one idu na vrednovanje, kako bi
se mogla izabrati najbolja odluka. Grupa se sastoji od 6 do 12 clanova
priblino iste razine.
Da bi se mogla primijeniti ova tehnika potrebno je poštovati odredene
korake u pripremi sastanka. Ti koraci su primijenjeni na primjeru u cetvrtom
poglavlju.
Ova tehnika nudi odredene prednosti koje se mogu izraziti kroz cinjenicu
da je bolja i veca kreativnost u grupi poticana idejama clanova grupe
nego samostalnim razmišljanjem i traenjem rješenja. Još
jedna prednost ove metode je u velikom broju ideja prezentiranim u vrlo
kratkom vremenu.
Osim pomenutih prednosti tehnika ima citav niz nedostataka. Buduci da
je teško kontrolisati slobodu mišljenja i iznošenje ideja
pojedinaca, moguca su skretanja sa osnovne problematike zbog koje je sastanak
i sazvan. Sljedeca teškoca ogleda se u sklonosti nekih ljudi da se
slau sa vecinom ostalih ucesnika a ne sa pojedinacnim mišljenjem.
Jedna od cestih pojava je i monopoliziranje sastanka od nekih ucesnika
o cemu voditelj sastanka mora voditi racuna.
Ova tehnika se moe koristiti u bilo kojoj fazi procesa odlucivanja,
a najkorisnija je na samom pocetku tog procesa. Narocito je korisna kada
se eli generirati puno razlicitih ideja, za rješavanje problema
i posebno je vana kod donošenja strateških odluka.
b) Nominalna grupna tehnika ima odredenu prednost, u
odnosu na Brainstorming zbog toga što je pogodna u svim fazama procesa
odlucivanja, dok je Brainstorming najkorisnija tehnika odlucivanja u fazi
generiranja ideja.
Naziv nominalna proizilazi iz toga što clanovi grupe djeluju nezavisno,
cak ni ne moraju biti zajedno na istom mjestu, a grupe formiraju samo
imenom.
Odlucivanje nominalnom grupnom tehnikom odvija se kroz nekoliko faza:
a) prva faza je objašnjavanje problema koji treba riješiti a
to opisuje voda grupe; b) u drugoj fazi svaki clan generira vlastite ideje
za rješenje problema koje se zapisuju; c) u trecoj fazi svaki clan
grupe iznosi svoje ideje grupi; d) u cetvrtoj fazi sve se ideje popisuju;
e) u petoj fazi rasprava o idejama; f) u šestoj fazi svaki clan grupe
glasa o idejama i vrši rangiranje nekoliko ideja prema vlastitom
videnju; i g) u sedmoj fazi rasprava o tako revidiranoj listi ideja, a
ukoliko se ne donese odluka f) i g) faze se ponavljaju toliko puta dok
se ne donese odluka. Ona ideja koja ima najveci rang se usvaja i predstavlja
konacnu odluku.
c) Delphi tehnika je tehnika grupnog odlucivanja koja
se temelji na postizanju konsenzusa izmedu donositelja odluka. Delphi
tehnike su slicne nominalnim grupnim tehnikama s tom razlikom što
se clanovi grupe ne susrecu licem u lice na jednom mjestu, a idealno je
kad medusobno i ne znaju koje sve ukljucen u proces odlucivanja.
Najcešce se koristi u ovim situacijama:
Kada se u rješavanju nekog problema ne koriste specijalne analiticke
tehnike; kad u donošenju odluke treba ispitati više osoba nego
što ih moe komunicirati licem u lice; kad vrijeme i troškovi
odlucivanja onemogucuju ceste sastanke grupe; i kad se eli u odlucivanju
izbjeci dominantan uticaj jedne osobe.
Delphi tehnika je skupa i dugotrajna metoda i koristi se kad se odlucuje
o najvanijim pitanjima.
Odlucivanje Delphi tehnikom odvija se kroz nekoliko faza:
a) U prvoj fazi se dostavljaju upitnici odabranim strucnjacima u
kojima se prezentira problem koji se eli riješiti.
b) U drugoj fazi strucnjaci ispunjavaju upitnik i vracaju preduzecu.
c) U trecoj fazi vrši se obrada prispjelih upitnika s rezultatima
i formiranje novog izmijenjenog upitnika koji se opet dostavlja svim
strucnjacima.
d) U cetvrtoj fazi strucnjaci odgovaraju i na drugi upitnik. Ovaj postupak
se ponavlja toliko puta dok se ne postigne konsenzus.
3.5. Prednosti i nedostaci grupnog odlucivanja
Jedna od najvanijih prednosti je to što grupa u pravilu donosi
bolje odluke od pojedinaca." Velika prednost grupnog odlucivanja
je i ta što veci broj clanova grupe kao donositelja odluka, znaci
i veci broj onih koji tu odluku prihvacaju, i samim time je lakše
tu odluku sprovesti u djelo"
Prednosti grupnog odlucivanja ogledaju se i u sljedecem: tei i
sloeniji problemi se mogu rašclaniti i dodijeliti pojedinim
clanovima na rješavanje u skladu sa njihovim sposobnostima; grupa
generira više ideja; veci broj clanova moe bolje prouciti i
istraiti alternativna rješenja problema; grupa posjeduje vece
znanje kao i veci broj informacija potrebnih za odlucivanje; odnos izmedu
clanova grupe je ravnopravan, i slobodan, nesputan i bez isticanja nekog
pojedinca.
Pored prednosti grupnog odlucivanja postoje slabosti, a kao najvanija
se navodi sporost procesa odlucivanja, mada ponekad situacije namecu brzo
donošenje odluke u najkracem mogucem vremenu.
Jedna od vecih slabosti je i opasnost od grupnog mišljenja u procesu
odlucivanja, a kao posljedica nametanja odluke od strane pojedinog clana
grupe koji uiva veliki autoritet i moc u organizaciji.
Neslaganje medu clanovima grupe moe dovesti do prolongiranja odluke,
pa cak i do onemogucavanja rješenja nekog problema.
Kao nedostatak se pojavljuje i donošenje riskantnih odluka od strane
grupe, jer ona tei riskantnim odlukama, koje mogu za preduzece znaciti
i renesansu, kao i pocetak i kraj preduzeca, narocito ako se radi o strateškim
odlukama.
"Obicno se grupno odlucivanje koristi za rješavanje sloenih
problema, a individualno za rješavanje lakših problema."
4. PRIMJENA TEHNIKE GRUPNOG ODLUCIVANJA (BRAINSTORMING-A) U D.D. "KONJUH"
IVINICE
4.1. Opis problema
"Konjuh" preduzece za proizvodnju i promet namještaja
d.d. sa p.o. ivinice namjerava da izvrši investiciona ulaganja
u nabavku novog informacionog sistema MAX.
Pri realizaciji namjeravanih investicionih aktivnosti preduzece ce koristiti
vlastita raspoloiva sredstva i kreditna sredstva. Preduzece vec
raspolae odredenim brojem racunara u koje ce instalirati novi informacioni
sistem MAX a vlastitim sredstvima ce finansirati kupovinu 10 racunara,
zbog toga što su zaposleni novi radnici u ovo preduzece.
Osnovni razlog investiranja jeste uvodenje savremenog informacionog sistema
MAX, koji bi olakšao planiranje i upravljanje proizvodnjom, kao i
troškovima. Takoder, moe se reci da se javila i potreba za
ujedinjenjem materijalnog i finansijskog knjigovodstva, koji su do sada
bili odvojeni u dva informaciona sistema.
Sve to imalo bi za posljedicu dosta bolji pregled stanja na zalihama,
efikasnije nabavke a samim time i kontrolu procesa proizvodnje, racionalnije
korištenje materijala, kontrolu troškova i mogucnost alokacije
troškova sa mjesta na nosioce, aurnost u knjigovodstvu, donošenje
kvalitetnih planova a plan postaje mehanizam regulisanja citavog poslovanja.
Najviši nivo menadmenta (Top Management), odnosno upravu društva
u preduzecu cine:
1. Generalni direktor (direktor društva)
2. Izvršni direktor za proizvodnju (tehnicki direktor)
3. Izvršni direktor za marketing
4. Izvršni direktor za kadrove
5. Izvršni direktor za finansije.
Od najvišeg nivoa menadmenta nadzorni odbor trai da
podnese izvještaj o dosadašnjem planiranju i upravljanju proizvodnjom
kao i troškovima, kako bi se moglo utvrditi gdje se nalaze najveci
nedostaci nastali primjenom dosadašnjeg informacionog sistema. Takoder,
nadzorni odbor zatraio je sve informacije u vezi informacionog sistema
MAX koji su strucnjaci predloili za nabavku.
4.2. Priprema odluke
Identifikacija problema je prvo što treba uraditi u procesu donošenja
odluka u ovom slucaju pri donošenju investicijske odluke.
Nadzorni odbor broji 9 clanova. Da bi se donijela bilo kakva odluka potrebno
je da za prijedlog glasa vecina clanova nadzornog odbora.
Na osnovu prikupljenih izvještaja o dosadašnjem planiranju
i upravljanju proizvodnjom, kao i troškovima, nadzorni odbor je uocio
da postoji veliki broj problema sa kojima se suocavaju razliciti nivoi
menadmenta u preduzecu.
Od strane nadzornog odbora odluceno je da se formira komisija koja treba
da odluci da li treba uvesti novi informacioni sistem MAX ili ne treba.
Ako se donese odluka za nabavku, onda ce komisija nakon zahtjeva za ponudu
i odgovora na zahtjeve za ponudu, ponovo pristupiti odlucivanju, tj. odlucivat
ce od kojeg ponudaca da nabavi informacioni sistem MAX. Komisija je sastavljena
od strucnjaka koji su najkompetentniji da iznesu veliki broj ideja i da
izvrše njihovu evaluaciju, kako bi se izabrala najbolja odluka.
Komisija broji 7 clanova i rijec je o privremenoj grupi koja je formirana
po potrebi i raspušta se poslije izvršenog zadatka.
Moe se reci da je komisija homogena, jer je sastavljena od clanova
koji imaju slicna znanja, sposobnosti, formalno obrazovanje i poloaj
u organizacionoj strukturi preduzeca.
Grupe od 5 do 7 clanova se smatraju najpoeljnijim, a komisija po
ovom kriteriju ima optimalan broj clanova.
Definisanje zadatka podrazumijeva ono što komisija eli postici
procesom odlucivanja. Cilj komisije je da donese odluku da li treba nabaviti
informacioni sistem MAX ili ne treba.
Snimanje i analiza postojeceg stanja u preduzecu je sljedeca aktivnost
komisije.
Preduzece raspolae sa potrebim kadrovima, odredenim brojem racunara
kao i odredenim finansijskim sredstvima. Visina finansijskih sredstava,
koja bi se mogla izdvojiti za nabavku informacionog sistema MAX, su ogranicena
i potrebno je i to uzeti u obzir prilikom donošenja odluke.
U radu komisije primijenjena je tehnika grupnog odlucivanja Brainstorming
ili kako bismo to u slobodnom prijevodu mogli nazvati "oluja mozgova".
Nacin komuniciranja svodi se na prikupljanje ideja od strane voditelja
sastanka. Voditelj sastanka je bio generalni direktor.
Kod Brainstorming tehnike, grupa treba da se sastoji od 6 do 12 clanova,
a komisija i po ovom kriteriju ima optimalan broj clanova.
Da bi komisija mogla primijeniti ovu tehniku, morala je ispoštovati
odredene korake u pripremi samog sastanka.
Koraci u pripremi sastanka su bili sljedeci:
- Prvi korak u pripremi sastanka podrazumijeva upoznavanje clanova komisije
sa problemom i utvrdivanje koja sredstva su raspoloiva za rješenje
postavljenog problema, a to su vec navedene aktivnosti komisije. U pismenoj
formi je problem jasno i nedvosmisleno predocen svim clanovima komisije
kao potencijalnim ucesnicima sastanka, kao i prednosti koje bi se dobile
uvodenjem informacionog sistema MAX.
- Vrlo vano je napomenuti da su svi clanovi komisije dobili obavještenje
o problemu koji ce se raspravljati 7 dana prije sastanka. Obavještenje
je sadravalo i cijenu za rješavanje ovog problema koja se po
mišljenu strucnjaka iz ove oblasti krece izmedu 230.000 i 250.000
KM.
- Generalni direktor preduzeca je zakazao orijentacioni sastanak sa clanovima
komisije, koji se organizovao neposredno prije samog glavnog sastanka.
Cilj odravanja orijentacionog sastanka je bio da se sve moguce nejasnoce
ili nepotpuno sagledane dimenzije problema razriješe. Time se postie
da svi ucesnici jednoznacno tretiraju problem, te se tako osiguravaju
najbolji efekti samog sastanka.
- Definicija problema ispisana je prije pocetka sastanka na plocu, kako
bi svi ucesnici neprestano imali problem koji se rješava, vizuelno
predstavljen, te se time smanjilo skretanje od osnovne teme sastanka.
- Prije iznošenja ideja voditelj sastanka je upozorio sve ucesnike
na pravila i principe koji ce se koristiti, a ucesnici su se duni
tih pravila pridravati tokom cijelog sastanka.
U aktivnostima generiranja i vrednovanja alternativa problema, primijenjeni
su ostali koraci u pripremi sastanka, s tim da treba uzeti u obzir da
se na kraju sastanka vec donosi neformalna odluka od strane komisije.
- Prilikom iznošenja ideja svaki clan komisije je imao pravo iznijeti
samo jednu ideju odjednom, s tim da ima mogucnost tu ideju da obrazloi.
Time se postie neprekinut asocijativni mehanizam kod ostalih clanova
komisije koji mogu spomenutu ideju razraditi i dograditi svojim prijedlozima.
Tako ostali clanovi komisije ulaze u raspravu i tako dolazi do kvalitativnog
vrednovanja ideja. Ne smijemo zaboraviti da se ovaj metod i temelji na
intenzivnoj diskusiji, odnosno raspravi medu clanovima komisije.
Izlaganje je pocelo od generalnog direktora koji se zalae za uvodenje
informacionog sistema MAX, jer ce po njegovom mišljenju preduzece
osjetiti velike pozitivne promjene samom primjenom ovog informacionog
sistema u blioj buducnosti. Na prvom mjestu istice velicinu firme
i trenutacna kretanja informaticke tehnologije u svijetu i ujedno upucuje
na zahtjeve izvršnih direktora koji imaju odredene probleme u poslovanju
zbog loše baze podataka.
On, takoder, napominje vrijednost validne informacije kao i nacina komuniciranja
sa kupcima, jer mnoge razvijene zemlje danas komuniciraju sa kupcima preko
Internet sistema.
Generalni direktor je istakao da efikasno usmjerena sredstva ka razvoju
i boljitku mogu samo doprinijeti boljitku, kako našem društvu
tako i citavoj zajednici, te da svaka tehnologija, bilo za obradu drveta,
bilo informaticka tehnologija, moe biti samo veliki poticaj za razvoj.
I na kraju istice, da ukoliko se eli da poslovanje bude uspješno
u buducnosti, treba teiti i boljim informacionim sistemima.
Jedan clan komisije obrazlae svoj prijedlog za nabavku informacionog
sistema MAX, time da bi ovaj informacioni sistem po njegovom mišljenju
bio jedno optimalno rješenje za probleme koji postoje u nabavci.
On dalje navodi da cesto ima odredenih materijala koji su u višku
a postoje i odredeni materijali i alati kojih nema dovoljno, odnosno,
moe se reci, koji i zaustave proizvodnju dok se ne nabave.
Ovaj bi sistem, kako on istice, preko kvalitetne sastavnice materijala
i dobrog plana omogucio kvalitetniju podršku u nabavci, tako bi se
nabavljalo samo ono što bi bilo potrebno u proizvodnji, uvaavajuci
minimalne zalihe (signalne zalihe).
Drugi clan komisije istice kako je informacioni sistem MAX prema mišljenju
strucnjaka iz te oblasti dosta skup, pa da bi u ovoj finansijskoj situaciji,
u kakvoj se društvo nalazi, trebalo dobro razmisliti za taj poduhvat.
Treci clan komisije obrazlae svoj prijedlog time da je od kolega
iz drvne struke u Njemackoj dobio validne informacije o pracenju procesa
proizvodnje u njihovim fabrikama. On dalje navodi kako je rad u tim preduzecima
nezamisliv bez dobrog informacionog sistema za pracenje procesa proizvodnje,
jer takvi informacioni sistemi raspolau sastavnicama materijala,
omogucavaju pracenje troškova, vremena izrade, a samim time i pracenje
poboljšanja proizvodnosti.
Sljedeci clan komisije je rekao kako se dosad vodilo planiranje i upravljanje
proizvodnjom kao i troškovi, te da moe i od sada, jer bi po
njegovom mišljenju uvodenjem ovog informacionog sistema došlo
do viška ljudi u administraciji.
Bilo je i drugih rasprava medu clanovima komisije za rješenje problema
nabavke a prethodno su navedene samo neke od njih.
- Sve izrecene ideje ispisane su na plocu u originalu ili donekle modificirane.
Cilj modifikacije ideje je u poticanju ucesnika sastanka na kvalitetniju
dogradnju ideja ili razvoja u predlaganju novih ideja.
Nakon što su sve ideje bile iznesene, odnosno napisane, clanovi
komisije su pristupili njihovom vrednovanju. Voditelj sastanka je rekao
da ce se za svaku ideju napisanu na ploci glasati podizanjem ruke, i to
tako što ce svaki clan komisije glasati, samo za ideju koja je po
njegovom mišljenju najbolja.
Nakon što je izvršeno vrednovanje, najviše glasova, odnosno
6 glasova dobila je ideja za uvodenje informacionog sistema MAX, tako
da je donesena odluka za nabavku i nije potrebna dalja rasprava.
U slucaju da se nije donijela odluka, u dalje razmatranje uzela bi se
dva prijedloga koja su imala najviše glasova.
Vremenski period trajanja sastanka bio je 60 minuta.
Da bismo bolje razumjeli najviši i srednji nivo menadmenta
u ovom preduzecu na slici 4.1. prikazana je organizaciona šema preduzeca.
Nakon što je donijeta odluka da treba nabaviti informacioni sistem
MAX, komisija je zaduila izvršnog direktora za kadrove i sektor
za informatiku, da urade zahtjeve za ponudu i da ih proslijede svim potencijalnim
ponudacima informacionog sistema MAX.
Nakon što su ponude bile prikupljene, ponovo je došlo do formiranja
komisije, da bi se donijela odluka od kojeg ponudaca nabaviti informacioni
sistem MAX. Komisija je pri tom odlucivanju za ponudaca izabrala IBS.
d.o.o. iz Sarajeva.
4.3. Donošenje odluke
U procesu odlucivanja poslije faze pripreme odluke, dolazi faza donošenja
odluke. U ovom prezentiranom primjeru grupnog odlucivanja, moe se
slobodno reci da je vec donesena odluka, ali zbog poštovanja procedure
donošenja odluka za vece investicije, tu odluku formalno mora odobriti
nadzorni odbor.
Komisija je vec donijela odluku za nabavku informacionog sistema MAX,
kao i za izbor najpovoljnijeg ponudaca. Takoder, te odluke je usvojio
i nadzorni odbor. Za tu odluku su glasali svi clanovi nadzornog odbora
jednoglasno, a vrijednost nabavke informacionog sistema MAX je 230.000
KM.
Najznacajniji izdaci koji su vezani za nabavku informacionog sistema
MAX su:
1. Softversko licencno pravo i softverska podrška 71.033 KM
2. Instalacija i implementacija MAX-a 21.990 KM
3. Isporuka i instalacija mrene opreme 68.394 KM
4. Server 14.892 KM
5. Radne stanice 14.770 KM
Ukupno 191.080 KM
Ovdje nisu uzeti u obzir troškovi kupovine 10 racunara, kao i mnogi
drugi troškovi.
Odluka koju je donio nadzorni odbor stupa na snagu danom donošenja,
a za realizaciju je zaduen sektor nabavke. Za realizaciju planirane
investicije ne ocekuju se posebne tehnicke teškoce.
4.4. Provodenje odluke i kontrola provodenja odluke
Proces odlucivanja se ne završava s fazom donošenja odluke.
Uspješni menaderi moraju voditi brigu o pravilnom provodenju
odluka, a tu brigu naravno mora voditi i preduzece, jer bez provodenja
odluke i od najbolje donesene odluke nece biti ništa. Takoder, paralelno
s provodenjem odluke tece i proces kontrole, kao posljednja faza u procesu
odlucivanja.
Za nabavku informacionog sistema MAX je zaduen sektor nabave.
Kako bi uspješno bila implementirana donesena odluka za nabavku
informacionog sistema MAX, od strane nadzornog odbora zaduen je
izvršni direktor za kadrove, da organizuje sve poslove oko instaliranja
i funkcionisanja sistema.
Te poslove on treba da uradi u saradnji sa svojim saradnicima, na prvom
mjestu se misli na direktora informatike.
Nakon što je donijeta odluka da treba nabaviti informacioni sistem
MAX, komisija je zaduila izvršnog direktora za kadrove i sektor
za informatiku, da urade zahtjeve za ponudu i da ih proslijede svim potencijalnim
ponudacima informacionog sistema MAX.
Nakon što su ponude bile prikupljene, ponovo je došlo do formiranja
komisije, da bi se donijela odluka od kojeg ponudaca nabaviti informacioni
sistem MAX.
Komisija je pri tom odlucivanju za ponudaca izabrala IBS. d.o.o. iz Sarajeva.
ZAKLJUCAK
Istraivanje veza izmedu odlucivanja i menadmenta, s jedne
strane, i razvoja i investiranja, s druge strane ukazalo je na neophodnost
strateškog odlucivanja. Strateško odlucivanje predstavlja proces
donošenja strateških odluka koje menaderi provode s ciljem
dovodenja preduzeca u eljenu poziciju. Strateške odluke su
krucijalne odluke i usko su povezane sa najvecim nivoom menadmenta,
tj. top menadmentom preduzeca. Dokazano je da top menadment
odreduje put firme u buducnosti i ima sve atribute njenog vodenja.
U procesu donošenja investicijske odluke za nabavku informacionog
sistema MAX u preduzecu "Konjuh" ucestvuju menaderi na
najvecim nivoima, kao i strucnjaci za informatiku. Procedura donošenja
odluke ove vrste zahtijeva da odluku donese nadzorni odbor. Donošenje
odluke zahtijeva od clanova nadzornog odbora da poznaju probleme sa kojima
se preduzece suocava, kao i tehnicke karakteristike informacionog sistema
MAX od strane proizvodaca i ponudaca. Kako clanovi nadzornog odbora ne
raspolau dovoljno tim znanjima, dolazi do formiranja komisije koja
je odlucivala o nabavci informacionog sistema MAX kao i o izboru najbolje
ponude. Komisija je privremenog karaktera i raspušta se poslije donošenja
odluke. Grupe od 5 do 7 clanova se smatraju najpoeljnijim, dok grupe
od 4 do 10 clanova se smatraju prihvatljivim grupama za odlucivanje. Nadzorni
odbor preduzeca "Konjuh" broji 9 clanova, a privremeno formirana
strucna komisija 7 clanova, što ukazuje na to da se u preduzecu posvecuje
panja optimalnom broju clanova.
Kao poruka managerima iz ovog osvrta proizlazi da manageri ako ele
biti uspješni moraju posvetiti punu panju kreativnosti i nacinu
donošenja odluka. Nacin donošenja odluke osnova su uspješnog
poslovanja poduzeca, a kreativne omogucavaju poduzecu konstantni rast
i razvoj. Upotreba informaticke tehnologije danas u uslovima neprestanih
promjena tj. u današnjem izuzetno turbulentno okruenju od izuzetne
je vanosti te više ne predstavlja nikakav hir nego jednu od
konkurentskih prednosti. Ovo bi moralo posebno zanimati menagere koji
još uvijek misle da mogu drati sve podatke u glavi i odluke
donositi cisto na osnovu svoje intuicije. Prošlo je vrijeme donošenja
odluka onako “od oka”, dans je najvaniji resurs informacija
i onaj tko je na njenom izvoru ima znatno vece šanse da uspije. Danas
informacije strašno brzo mijenjaju svoje oblike i jedina šansa
da ih mi prvi saznamo je informaticka tehnologija. Menageri koji su odlucivali
onako po svom vlastitom nahodenju mogli su to raditi kada su se promjene
dešavale jako sporo, za razliku od danas kada moemo reci da
o uspijehu odnosno bankrotu odlucujemo u sekundama (ako uzmemo za primjer
trište kapitala).
LITERATURA
1. Sikavica P., Skoko H., Tipuric D., Dalic M.: Poslovno odlucivanje,
Informator, Zagreb 1999.
2. Internet
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi seminarski
rad
u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|