SEMINARSKI RAD IZ ŽURNALISTIKE
OSTALI SEMINARSKI RADOVI
ŽURNALISTIKA - NOVINARSTVO
- MEDIJI |
||||||||||||
|
||||||||||||
Britanski televizijski sustav
Kada se govori o televizijskim sustavima u Europi, Velika Britanija zasigurno ima primat. Osim što je prva uopće imala televiziju i prva osnovala televizijsku kuću, jedan od njenih stanovnika, John Logie Braid1, u velikom je dijelu zaslužan za ostvarivanje sustava za prenošenje slike na daljinu. Put razvoja britanske televizije kreće se od Stukey Billa, preko Television limited pa sve do magnata kao što je BBC. Svaki od ovih koraka, na putu do danas najjače javne televizije u Europi, zanimljiv je i univerzalan način nastajanja jedne televizije s jakom tradicijom. Može se reći da je ovakav sustav prototip velike većine svih sustava u Europi. Kao prvi, poslužio je uzorno ostalim zemljama. Danas se, stoga, razlikuju dva osnovna tipa televizija: američki (tvoren prema američkom uzoru) i europski (tvoren prema britanskom uzoru).
Stabilnost sustava, visoka kvaliteta programa, neovisnost novinara u odnosu na vlast, skladan odnos javnog i privatnog sektora, sve su to odlike britanske televizije danas. Kao prva i najstarija javna televizijska ustanova na svijetu, Velika Britanija je 1955. prva uvela i privatnu televiziju.
Da bi se razjasnio današnji britanski televizijski sustav, potrebno je ukratko razmotriti kako je on uopće nastao, zatim kako danas funkcioniraju pojedini njeni dijelovi. Pod dijelovima se podrazumjevaju javni i privatni sektor, te zasebno, struktura mreže privatne televizije i odnos televizije prema reklami.
2. Razvoj
2.1. Braidov začetakKao još jedan u nizu izumitelja, Braid je bio čovijek koji se upuštao u sve i svašta, ali mu je «problem televizije» ipak najviše zaokupio pažnju 20-ih godina prošlog stoljeća. Kao uporni podržavatelj mehaničkog skaniranja slike, nasuprot sve boljem elektronskom, upravo je on, početkom 1923., ugledao prvu televizijsku sliku. Nakon financijske borbe, uspio je 1926. osnovati prvu televizijsku kompaniju na svijetu, Television Limited. Britancima je kao simbol tog njegovog izuma ostala lutka Stukey Bill kojom se služio za pokuse u laboratoriju, budući da mu nitko nije htio pozirati satima čekajući da se pojavi na ekranu.2 Uskoro je njegova kompanija postala iznimno uspješna. Godine 1928. uspio je i u prenošenju slike preko Atlantika, nakon čega je doživio i svjetsku slavu. No krajnji mu je cilj bio BBC 3, iz čijeg je studija htio emitirati. To je i mogao od 1929. Naravno, uskoro je dobio prve suparnike sa znatno suvremenijom opremom. Bila je to kompanija Marconi – EMI s kojom je od 1934. dijelio BBCevu licencu u prvom tv-studiju. Funkciju toga vršila je viktorijanska građevina Alexandra Palace u sjevernom dijelu Londona. S iste je lokacije počelo emitiranje BBCevog redovnog programa, 2. studenog 1936., kada je Braid već bio zasjenjen novim i suvremenijim izumima koji su po cijenama bili mnogo pristupačniji, a i jednostavniji za uporabu.
2.2. Nagli napredakMarconi – EMI sustav koristio se u Velikoj Britaniji gotovo četrdeset godina. Tijekom tridesetih, televizija je postala masovno korištena, a do 1939. prodano je više od 40 000 primjeraka. Najveći broj vlasnika živio je u okrugu od 40 kilometara oko studija Alexandra Palace. Prijamnici su bili izrazito skupi, no ipak je njihova prodaja rasla, osobito nakon pospješivanja izravnih prijenosa. Na primjer, 1937. BBC je prenosio krunidbu kralja Georgea VI., a godinu kasnije povratak premijera Chamberlaina s legendarne Munchenske konferencije. Program je u to doba u Britaniji bio znatno kvalitetniji od američkog. Stvorene su prve emisije magazinskog tipa, s gledateljima se razgovaralo putem telefona, izravno su prenošene kazališne predstave i sportski događaji poput teniskog turnira Wimbledon i finala nogometnog kupa. U program su pozivani glazbenici, izvođene su razne točke, a uvrštene su i tv-igre. Od 1937. postoje i terenske ekipe. Dakle, već na samom početku dostignuta je visoka umjetnička i stvaralačka razina, za program britanske televizije karakteristična i danas.
1.rujna 1939., program se prestao emitirati sve do kraja Drugog svjetskog rata. Emitiranje je prekinuto bez ikakve odjave i to nakon filma o Mickeyju Mouseu.
Sustav ustanovljen početkom pedesetih godina nije se mijenjao sve do 1990. za vrijeme konzervativne vlade Margareth Thatcher. Glavna promjena je deregulacija cijelog sustava, a umanjena je i uloga administrativnih nadzornih tijela. Sve je prepušteno zakonima tržišta.
3. Kako to izgleda danas?
3.1. Javna televizija
3.1.1. Sticanje popularnosti
BBC je ponovno počeo emitirati program 7. lipnja 1946. Zbog pokrića troškova uvedena je i obvezna pretplata.4 Ipak, kako je radio tijekom rata stekao veliku popularnost, trebalo je neko vrijeme da televizija ponovno počne privlačiti pažnju. Tek 1953., za vrijeme prijenosa krunjenja kraljice Elizabete II., prvi je puta privučeno više publike (čak 20 milijuna). Godine 1954. već je svako peto kućanstvo plaćalo tv – pretplatu, a do 1957. odašiljačem je pokrivano 80% teritorija Britanskog otočja.
Pedesetih , BBC je emitirao tjedno 32 sata programa. Uskoro je počeo djelovati i BBC 2 sa samo 4 sata programa na dan i to u večernjim satima, ali je on prvi emitirao program u boji 1967., i to PAL sustavom.53.1.2. Ustroj i financiranje
Kao državno radiotelevizijsko poduzeće, BBC zapošljava oko 18 200 ljudi, te proizvodi i emitira radijski i tv – program za britanski teritorij i inozemstvo. Sastoji se od četiri nacionalne radijske mreže, lokalne, regionalne i međunarodne radijske mreže (BBC Overseas) te dva televizijska kanala: BBC 1, pretežito zabavno – informativni, i BBC 2, s više kulturnih, sportskih i obrazovnih programa. Posjeduje i posebnu tehničku službu te poduzeće BBC Enterprises, zaduženu za komercijalizaciju programa.
Kuća temelji svoj ugled na visokoj kvaliteti programa i nezavisnosti od bilo kojeg autoriteta. Jamstvo toga je Vijeće guvernera (Board of Governors). Sastoji se od 12 članova s mandatom od pet godina, a imenuje ih kraljica na prijedlog premijera.Ono se brine za objektivnost informacija, poštivanje statuta i stabilnost institucije.
Političari i državni vrh nikad se nisu miješali u rad kuće, jedina iznimka je Margaret Thatcher koja je 1990. inicirala reformu televizije.3.1.3. Pravni temelj
Funkcioniranje BBC-a uređeno je s dva dokumenta, Kraljevskom poveljom (Royal Chart) i Licencom za emitiranje, koje se izdaju na 15 godina. Povelja utvrđuje zadaće, potvrđuje statut, način unutrašnjeg funkcioniranja, te utvrđuje ulogu Vijeća guvernera i nacionalnih i pokrajinskih savjetničkih vijeća (National Broadcasting Councils i Regional B. C.). Licencu izdaje ministarstvo komunikacija (Postmaster General). Ona uređuje tehničke pojedinosti kao što je način financiranja: pretplata i prihodi BBC Enterprisea isključivo. Ministarstvo ima pravo veta na emitiranje programa, ali ga još nikada nije koristilo. Propisuje i određen broj obveza poput nepristranog izvještavanja o radu Donjeg doma i Doma Lordova. O Licenci brine Upravni odbor. Za televiziju je u Velikoj Britaniji nadležno više ministarstava (komunikacije, industrije, unutrašnjih poslova...).
3.1.4.Vijeće guvernera
Ono se neprekidno djelomično obnavlja jer članovima mandati ne počinju istovremeno. Jedino predsjednik ima bitniji utjecaj na BBC. Članovi su osobe mlađe od 50 godina koje se prvi puta susreću sa svijetom televizije.6 Vijeće predlaže i postavlja direktora BBC-a i članove Upravnog odbora te nadzire proizvodnju programa. U biti djeluje kao posrednik između vlasti i upravljačke ekipe BBC-a.
Upravni odbor čine direktori najvažnijih sektora.
Savjetničko vijeće djeluje u regijama prikupljajući konstruktivne kritike i prijedloge o aktivnostima BBC-a, a postoji ih šezdesetak.Članovi su volonteri.3.1.5. Izvori financiranja
Glavni je izvor prihoda pretplata koju utvrđuje ministarstvo financija na temelju prijedloga Vijeća guvernera i ministarstva komunikacija. Time se ostvaruje oko 90% prihoda. Ostalo se pokriva prodajom programa, videokazeta i raznih publikacija, te autorskim pravima. O svemu po tom pitanju brine BBC Enterprise.7 Najviše se dobiva na prodaji tjednika TV-Times, koji objavljuje tv-program, ali u tom nema monopol. Dio troškova podmiruje država. Zanimljiva je činjenica da je britanska pretplata među nižima u Zapadnoj Europi. BBC-u je strogo zabranjeno emitiranje reklama.
3.2. Privatna televizija
3.2.1. ITV – Independent TelevisionITV je prva privatna televizija uopće, a s djelatnošću počinje 1955. U početku je program moglo pratiti samo 3% kućanstava, a mreža je imala tri kompanije. Za samo nekoliko godina, po gledanosti je znatno nadmašila BBC. Danas obje imaju podjednaku gledanost. Ustroj ITV-a je poprilično složen. Na čelu je Independent Television Comission (ITC) kome je povjeren nadzor. Slijedi 15 nezavisnih regionalnih tv – kompanija međusobno povezanih ugovorima o razmjeni programa. ITN (Independent Television News) proizvodi informativni program za čitavu mrežu, dok Sunrise Television čini isto s jutarnjim programom. Drugi kanal mreže je Channel 4. ITV-ovo profesionalno udruženje od 15 velikih kompanija naziva se ITVA (Independent Television Association), a Independent Television Publicatian (ITP) tiska časopis TV-Times. Postoji i zajednički tehnički odjel.
3.2.2. IBA
Treba napomenuti da je današnju funkciju ITC-a do 1990. vršio IBA (Independent. Broadcasting Authorothy) čije je članove birao ministar unutarnjih poslova. ITC danas ima nešto smanjene ovlasti u odnosu na IBA-a. On je utvrđivao i listu zadaća za dodjelu koncesije,koje su se dodjeljivale na osam godina, a na odluke se nije mogla uložiti žalba. IBA je utvrđivao i programsku shemu, i to vrlo strogo, te je vršio nadzor nad reklamama. IBA (ITC) izgradio je i nadzire odašiljačku mrežu i vlasnik je studija, odašiljača i repetitora.
3.2.3. Struktura mreže ITV
Mreža ITV organizirana je na regionalnom i federalnom načelu. Svaka od 15 kompanija pokriva samo jedno područje (osim Londona koji pokrivaju dvije), a sve su povezane ugovorima o razmjeni programa, što omogućuje istu globalnu shemu u svim dijelovima Velike Britanije. Svaka regionalna kompanija ima vlastiti upravni odbor, vlastite studije i odjele za proizvodnju programa. Kako se kompanije razlikuju po veličini i prihodima, regulacijsko tijelo pazi na veze između njih kako slabije ne bi bile zakinute. Najvažniji izvor novca su prihodi od reklamiranja, na čemu ova mreža godišnje zarađuje oko 1,5 milijardi funti. Svaka kompanija ima i vlastitu marketinšku službu i sve kompanije financijski jako dobro stoje.
U sklopu ITVA određuje se programska politika, shema, dijeli se proizvodnja programa, odlučuje o kupnji programa (Odbor ITVA) i utvrđuje financijski udio svake kompanije. Prema tome, 70% ukupnog programa proizvodi se unutar mreže ITV-a.
ITN nije član mreže, ali je sastavni dio sustava ITV i neprofitna je organizacija. Kompanije nad njom imaju zajedničko vlasništvo. Proizvođenje triju tv-dnevnika je glavna ITN-ova zadaća (13, 17:45, 22 sata), a proizvodi i dnevnik za jutarnji program, dok lokalne vijesti proizvode regionalne kompanije. ITN proizvodi i neke posebne emisije. U posljednjem desetljeću postao je jedna od najznačajnijih međunarodnih kompanija za proizvodnju tv-vijesti.
ITC ima potpuni nadzor nad čitavim privatnim sektorom radiodifuzije te u njenu nadležnost spadaju privatne radijske, televizijske, kabelske i satelitske postaje. Ima 10 članova koje imenuje vlada. Prvi veliki posao ITC-a 1990., bila je dodjela 16 desetogodišnjih koncesija mreže ITVA. Dugo vremena je Thames TV bio najveća i najvažnija postaja mreže ITV, ali ga je nedavno zamijenio Carlton TV.
Inače, Velika Britanija je jedina zemlja lanica Europske unije koja nije ograničila sudjelovanje stranog kapitala u svojim televizijskim postajama.
Channel 4 je drugi kanal mreže osnovan 1982. pri čemu mu je Parlament utvrdio obvezu da mora gledateljima ponuditi emisije koje ne mogu vidjeti na drugim kanalima. Ima vrlo mali broj zaposlenih jer ne posjeduje ni studio ni snimateljsku ekipu, a zadaća im je jedino skalpanje ugovora za nabavu programa. S preko 30% strane proizvodnje (većinom dugometrežnih filmova), Channel 4 je najkozmopolitskiji britanski kanal.Literatura:
MATAKOVIĆ D., Televizija: igračka našeg stoljeća, AGM, Zagreb, 1995.
