|
Basic i Qbasic
U današnje vrijeme kada se tehnologija razvija velikom brzinom poznajemo
brojne programske jezike. Velik broj programskih jezika se više ne koristi,
jer se smatraju zastarijelima, a zamjenili su ih modernije verzije ili
dopunjena i izmjenjena izdanja. Ipak postoje brojni korisnici tih tzv.
starih programskih jezika, a to su u največem broju školarci, studenti,
ljudi kojima je to hobi, informatičari i dr. Neki od jednstavnijih alata
za izradu programske potpore su upravo BASIC i QBASIC. Korisnici koji
su apsolutni početnici izabrat će za učenje upravo takav alat za izradu
programske potpore iako je i on doživio brojna poboljšanja i verzije.
2. ŠTO JE BASIC ?
Programski jezik BASIC je jezik opće namjene, osmišljen za poduku i
obrazovanje programera, a najširu uporabu je našao kod osobnih računala.
Njegova svrha je pravljenje jednostavnih programa i simulacija, a do danas
postoji veliki broj verzija različitih proizvođača kao što su Microsoft,
Borland i dr. Raznolike verzije su implementirane gotovo na svim računalnim
sustavima,a najviše se rabi verzija Microsoft BASIC-a.
Prva osobna računala imala su BASIC u ROM memoriji, dok još nije bilo
operativnih sistema, a za trajno pohranjivanje podataka nisu se koristili
diskovi, nego audio kasete i magnetne trake. Do današnjih dana je razvijen
velik broj varijanti ovog programskog alata, razlike među njima su male,
a svode se na različitu sintaksu pojedinih naredbi te uvođenje novih instrukcija
koje ne postoje u prethodnim verzijama.
2.1 POVIJEST BASIC-a
BASIC je programski jezik nastao davne 1963. godine u SAD-u, a naziv
je skraćenica od engleske riječi Beginner`s All Purpose Symbolic Instruction
Code. Orginalna vezija BASIC programskog jezika je Darthmouth BASIC, a
naziv je dobio po Darthmouth sveučilištu, gdje je nastao kao prvi programski
jezik za interaktivnu uporabu, kao dio DTSS-a (Darthmund Time Sharing
Sistem). Dizajnirali su ga dva studenta: John George Kemeny i Thomas Eugene
Kurtz. Namjera ove dvojice studenata je bila napraviti programski jezik
koji će biti pristupačan svim studentima, a ne samo znanstveno orijentiranim.
2.2 KAKO FUNKCIONIRA BASIC?
Funkcioniranje BASIC-a se najbolje objašnjava pojmom
varijabli. Varijable su promjenjive vrijednosti i služe nam za olakšavanje
kodiranja programa, svaka varijabla ima svoje ime i vrijednost. Dakle
kada želimo upotrijebiti neku riječ više puta tijekom rada u programu,
ne moramo pisati tu riječ, već joj možemo dodjeliti ime te svaki puta
kada upotrijebimo dodjljeno ime, na ekranu će nam se ispisati riječ. U
programu razlikujemo numeričke (brojevne) i znakovne varijable.
Numerička varijabla ima brojevnu vrijednost, točnije može sadržavati
samo znakove 0,1,2,3,4,5,6,7,8,9, i točku (.) umjesto zareza (,).
U starijim verzijama BASIC-a naredbe su se označavale brojevima iz praktičnih
razloga i to na njihovom početku, jer nije bilo editora za uređivanje
teksta programa. Numeriranje naredbi je započinjalo brojem 10, 20, 30
te tako redom, a ako je bilo potrebno dodati naredbu između 20 i 30, dodali
bi je pod brojem 25, te bi ona bila uvrštena redosljedno na mjesto koje
joj pripada.
2.3 OSNOVNE NAREDBE
Osnovne naredbe u ovom programskom jeziku glase: CLS,
PRINT, INPUT, REM,
END.
• CLS je skračenica od Clear Screen, a obično ju rabimo
na početku programa te na taj način dajemo naredbu za brisanje cijelog
teksta u programu, uključujući i prije korištene programe, tako svaki
novi program počinje na početku ekrana i podaci se ispisuju sve do trenutka
kada se upotrijebi sljedeći put CLS, a tada se svi podaci ponovno izbrišu.
• PRINT je izlazna naredba, koja nam služi za ispis
teksta (znakova i brojeva) u programu. Sintaksa naredbe je PRINT varijabla.
Dakle, kako bi se zabilježila ova naredba potrebno je napisati riječ
PRINT, zatim naziv varijable, a zatim neki tekst ili broj, ali ako želimo
da nam se ispiše neka već definirana varijabla, poslije napisane riječi
PRINT unosimo ime željene varijable. Postupak je jednak pri unošenju
cijelog teksta, gdje je nakon naredbe PRINT potrebno unjeti znakove
navoda te ispisati tekst. Ukoliko želimo napisati više od jedne varijable
(teksta ili broja) u programu ćemo to učiniti tako što ćemo staviti
zarez (,) ili točku-zarez (;) iza svake unesene varijable. Hoćemo li
upotrijebiti zarez ili točku-zarez, ovisi o veličini razmaka dviju varijabli,
dakle ako je razmak veći upotrijebit ćemo zarez, a ako je nešto manji,
upotrijebit ćemo točku-zarez iza svake upisane varijable.
• INPUT je naredba koja od korisnika programa zahtjeva
unos neke numeričke varijable, njezina sintaksa je INPUT varijabla,
jednako tako je moguće nakon upisane naredbe INPUT staviti znakove navoda,
te unijeti tekst, koji će biti ispisan uz upit da se unese tražena varijabla,
a ukoliko želimo omogućiti unos tekstualnih vrijednosti, koristit ćemo
naredbu INPUT$, a njezina sintaksa je INPUT$varijabla$.
• REM je naredba koja nam služi za dodavanje komentara
pri pisanju programskog koda, taj komentar će biti vidljiv samo u programskom
kodu, a korisnik ga ne će biti u mogućnosti vidjeti tijekom izvršavanja
programa. Sintaksa ove naredbe je REM tekst i nisu potrebni navodnici
prilikom unošenja željenog teksta komentara.
• END naredbu obično stavljamo na kraj programa iako
nije obavezno, ta naredba i ne spada u pravu vrstu naredbe, iako se
stavlja na kraju programa, kako bi se potencijali čitač programa lakše
orijenirao, a i služi kod naredbe bezuvijetnog izlaska iz pod procedure,
funkcije ili IF...THEN BLOKA.
2.4 UVJETI
Uvjeti u programskom jeziku Basic služe kako bismo provjerili vrijednost
varijabli te efikasnije upravljali njima, nakon ispisanog uvjeta. Svaki
uvjet mora počinjati riječju IF (ako), a zatim se ispisuje
uvjet kojeg program mora ispitati. Taj uvjet mora sadržavati dvije postojeće
varijable i neki od relacijskih znakova koje treba upisati među njih.
Nakon uvjeta, dolazi posljedica, dakle potrebno je upisati naredbu THEN
(tada), a obje naredbe trebaju biti u istom redu. Zatim postoji još i
naredba ELSE, kojom je omogućeno izvršavanje posljedice,
ukoliko je rezultat netočan. Ako je potrebno spojiti više uvjeta, kao
bismo dobili jedinstven rezultat, koristit ćemo naredbe AND(i)
i OR(ili). U tablici istinitosti tvrdnji, AND će označavati
točno i to samo ako su svi uvjeti točni, što programu daje vrijednost
1, zatim OR će označavati točno, samo ako je jedan od uvjeta točan i to
programu daje vrijednost 1, a u suprotnom slučaju 0. Postoji još jedna
ključna riječ, a to je NOT, kojom se pravi inverzija,
svi rezultati koji su kod provjere uvjeta glasili točno, postaju netočno.
Važno je spomenuti kako postoji mogućnost višestrukog odabira, uporabom
ključne riječi SELECT CASE, na taj način smanjujemo broj
blokova za provjeru.
2.5 NAREDBA BEZUVJETNOG SKOKA
Naredba GOTO je naredba prijelaza na definirani red,
bez uvjeta. Kako bi korištenje ove naredbe bilo moguće, red u koji se
vrši skok mora biti numeriran.Dakle, programer pomoću te naredbe i numeriranog
reda, sam odlučuje koji će sljedeći red biti pročita, točnije odakle će
program nastaviti čitati programski kod.
Sintaksa ove naredbe je sljedeća: GOTO broj koda
Dakle, poslije naredbe GOTO stavljamo broj kojim smo numerirali red,
od kojega želimo da program nastavi čitati programski kod. Ova naredba
se često upotrebljava kao posljedica ne ispunjavanja uvjeta.
2.6. NAREDBA VIŠESTRUKOG PRIJELAZA
Naredba višestrukog prijelaza služi kako bi programer izbjegao korištenje
komplicirane sintakse IF/THEN uvjeta. Za tu naredbu potrebna
je brojevna varijabla, koja mora biti prirodan broj i broj linija koda
(međusobno odvojeni zarezom) kolika je vrijednost te varijable.
2.6 FOR PETLJA
FOR petlja vrši ponavljanje određeni broj puta, vrlo
česta u uporabi. Sve naredbe unutar FOR..NEXT REDA će biti ponovljene
onoliko puta, koliki je interval, točnije broj članova niza ograničen
sa n TO m. Nedostatak ove petlje je taj štose ponavljanje vrši onoliko
puta, koliko ima elemenata u nizu od m do n, što znači da unaprijed trebamo
znati koliko će biti ponavljanja.
3. POJAM QBASIC
QBASIC je akronim za Quick Beginner`s All-Purpose Symbolic Instruction
Code. Jedna od inačica BASIC-aje QBASIC, a bazira se na QuickBASICU.
Potrebno je razlikovati QBASIC od QB (QuickBASIC-a). QB ili QuickBasic
je inačica BASIC-a, kojeg je razvila tvrtka Microsoft za MS-DOS operacijski
sustav te je bila osnova za popularni VisualBASIC.
QBASIC je doživio brojna poboljšsnja i verzije od kojih je najslabija
verzija QBASIC 1.0, a najmočnija 4.5 pod nazivom QuickBASIC.
3.1 KAKO FUNKCIONIRA QBASIC?
Poput BASICA I QBASIC-ovo funkcioniranje možemo najbolje objasniti pojmom
varijable. Ime varijable može sadržavati i do 256 znakova, ali ne smije
počinjati brojem, velika i mala slova nisu važna, smije sadržavati znakove
uključujući i točku.
Postoji nekoliko tipova varijabli, poput:
• integer: cijeli broj između -32,768 i 32,767
• long: cijeli broj između -2,147,483 i 2,147,483,647
• single: decimalni broj «jednostruke preciznosti»
• double:decimalni broj «dvostruke preciznosti»
• string: znakovi koji se ne shvačaju kao brojevi
3.2 NAJČEŠĆE NAREDBE
Tri su osnovne naredbe: CLS, INPUT i PRINT. CLS je skračenica od Clear
Screen, a koristimo ju kako bismo obrisali sav prijašnji tekst s ekrana,
a zatim slijedi INPUT naredba za unos podataka te PRINT naredba ispisuje
tekst na ekran.
10
CLS
20 PRINT "Kako se zoveš?"
30 INPUT A$
40 PRINT "Drago mi je";A$
50 END
3.3 MATEMATIČKE RADNJE
Svaki BASIC jezik mora biti u mogućnosti izvoditi matematičke radnje,
a da bi napravili matematički program, moramo znati simbole radnji i naredbe.
ZAKLJUČAK
BASIC I QBASIC su dva naizgled jednostavna programska jezika, koje je
prilično lako savladati, a koje smo možda razvojem tehnologije i novih
programa prepustili zaboravu i tek pokojem školarcu, studentu ili osobi
kojoj je to samo hobi. Danas kada je teško ići s tehnologijom u korak
i kada nas na tržištu privlače novim jednostavnijim, bržim i svakako tehnološki
razvijenijim programskim jezicima, ne stignemo se osvrnuti unatrag te
se prisjetiti ili raditi u nekom od programa s kraja prošlog stoljeća.
Rad u BASICU svojevremeno je iziskivao napore, a danas kada je sve kompliciranije
ili pak jednostavnije, ovisi o kutu iz kojeg se promatra i naravno o količini
informatičkog znanja, nemamo potrebu koristiti program poput BASIC-a ili
QBASIC-a pa ipak upravo ta dva programska jezika su udarila temelje za
razvoj i širenje programskih jezika, koje danas poznajemo. Na tome možemo
zahvaliti dvojici studenata, kojima je bio cilj; učiniti kompjuter pristupačnijim
i bližim svim studentima i to im je uspjelo.
LITERATURA:
Dovedan, Zdravko, Basic programiranje, IPR, Zagreb, 1990.
Morović, Jasenka, Informatika,HINUS, Zagreb, 1998.
Reljić, Željko, Basic: kompjuterski jezik,Tehnička knjiga, Zagreb, 1986.
Skupina autora, Programski jezik Basic, Viša škola za organizaciju i
informatiku, Novi Sad, 1991.
Web izvori:
http://www.code-it.net/?q=node/42
http://en.wikipedia.org/wiki/QuickBASIC
http://bs.wikipedia.org/wiki/BASIC#Sintaksa_IF_bloka
http://www.pmfst.hr/~stankov/Programiranje_I_WWW/Ppt_prezentacije/QBASIC.PDF
PROCITAJ
/ PREUZMI I DRUGE SEMINARSKE RADOVE IZ OBLASTI:
|
|
preuzmi seminarski
rad u wordu » » »
Besplatni Seminarski
Radovi
SEMINARSKI RAD
|
|