Mesto konceptualne umetnosti između moderne i postmoderne paradigme | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Mesto konceptualne umetnosti između moderne i postmoderne paradigme". Rad ima 10 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Mesto konceptualne umetnosti između moderne i postmoderne paradigme
Uvod:
Mesto konceptualne umetnosti između moderne i postmoderne paradigme
U istoriji moderne umetnosti, od njenog početka, vidljiv je trend ka sve većoj autonomnosti u definisanju i umetničkim praksama. Sredinom XIX veka u Francuskoj, u vreme uspostavljanja stabilnog kulturno političkog sistema buržoaskog društva i institucija koje su omogućavale postojanje i delovanje autonomnih umetničkih praksi, pesnici simbolisti (Bodler, Gotije) iznose estetsku koncepciju umetnosti podstičući umetnika da stvara delo sa svešću larpurlartizma, odnosno koncepta umetnosti radi umetnosti, gde se umetnost stvara kao nešto što deluje bez interesa, kao lepo, kao umetničko i estetsko. Ova ideja autonomije umetničkog stvaranja slobodnog i tajanstvenog genija će biti jedna od temeljnih odrednica modernizma uspostavljena u avangardi. U razvijenom buržoaskom društvu umetnik, oslobođen od višečasovnog napornog rada, nije više samo zanatlija, već i akter svakodnevnog društvenog života. Avangardna linija društveno aktivna i kritička u slikarstvu vidljiva je od Kurbea. Njoj je ideja autonomije umetnosti omogućila vreme i prostor da slobodno misli i govori o svom društveno političkom kontekstu. Sa druge strane, sa impresionistima i Sezanom, i pronalaskom fotografije autonomija umetnosti je autonomija umetničke forme oslobođene od prikazivačkog iluzionizma. Kod njih se pojavljuju kritike formalnih struktura umetničkog dela realističkog i naturalističkog slikarstva, a sa težnjom ka sve većoj apstrakciji vizuelne forme.
Užas Prvog svetskog rata je u Evropi doveo do velike krize racionalnosti i drugih temeljnih modernističkih vrednosti. U takvom okruženju se našao avangardni pokret dada koji je odredio svoje delovanje kao suprotstavljanje normama buržoaskog građanskog društva angažovanošću umetnika izvan visokih kulturalnih institucija, izmišljajući nove jezike i koristeći medij časopisa kao neposredan uvid u umetničke stavove. Neoavangarde posle Drugog svetskog rata, pedesetih i polovinom šezdesetih kao što su pop-art, neodada, fluksus, neokonstruktivaizam i minimalizam odbacivale su ekspresiju, spontanost, intuiciju i druge koncepte visokog modernizma, posmatrajući ih kao posledice ideološko političke organizacije društva, kulture i sveta umetnosti, a ne kao izraze individualnih umetničkih sloboda. Konceptualna umetnost je bila deo tog procesa problematizacije modernističke dogme autonomije umetnosti, umetničkog dela i umetnika.
Odrediti mesto konceptualne umetnosti moguće je na dva načina; ako se kao kriterijum uzme vreme onda ona zauzima mesto od sredine šezdesetih pa do kraja sedamdesetih godina XX veka, a u prostornom smislu se pre može govoriti o mestima konceptualne umetnosti, jer ona na različitim tačkama pojavljivanja nije značila isto. Termin istorijska konceptualna umetnost se u užem smislu odnosi na anglosaksonsku, lingvističku granu, ali konceptualna umetnost je bila i širi internacionalni pravac, doduše vrlo heterogen, koji se dešavao, negde tajno, negde javno širom SAD- a, Evrope, pa i u Južnoj Americi; Argentini, Brazilu, Čileu (gde je poprimio tipični avangardni karakter: manifesti, širenje javnih dezinformacija, borba protiv totalitarnih režima). Prvi talas konceptualizma se ipak odigrao u SAD-u i Velikoj Britaniji. Za njujoršku konceptualnu umetnost je karakteristična recepcija pozitivizma i analitičke filozofije A.J.Ayera, a naročito Ludviga Wittgeinsteina, kao i upotreba Dišanovog koncepta ready madea. Strategija njihovog delovanja je bila subverzija tržišnog sistema umetnosti poznog modernizma. Na zapadnoj obali, u Kaliforniji umetnici rade sa medijskim slikama (fotografija, film), je su u takvoj kulturi i živeli (Holywood, razvijena televizijska mreža). U Velikoj Britaniji grupa Art&Language je sprovela kritiku modernističkih umetničkih škola razotkrivajući mehanizme njihovih diskurzivnih paradigmi.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET