Aktuelni problemi upravljanja razvojem visokostručnih naučnih kadrova u Srbiji | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Aktuelni problemi upravljanja razvojem visokostručnih naučnih kadrova u Srbiji ". Rad ima 52 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Aktuelni problemi upravljanja razvojem
visokostručnih naučnih kadrova u Srbiji
S A D R Ž A J
Uvod
1. Migracija visokostručnih i naučnih kadrova u uslovima globalizacije i tranzicije
1.1.Globalizacija i problem “Brain Drain-a”
1.2 Odliv mozgova - egzodus VSKN
1.3 Komparativne karakteristike tržišta radne snage
1.3.1 Odnosi EU i SAD
1.3.2 SAD - ostatak razvijenog sveta (Japan, Kanada, Australija)
1.3.3 SAD - Nerazvijene zemlje
1.3.4 SAD zemlje - SAD zemlje
1.3.5 EU-Svet
1.4 Fleksibilnost radne snage i globalizacija
2. Problematika razvoja VSNK u Srbiji
2.1 Jugoslovenski egzodus naučnih i tehničkih kadrova
Period pre socijalističke tranzicije
Period 1980. do 1990.
Početak devedesetih godina
Struktura sistema visokog obrazovanja u Srbiji
Odliv mozgova iz Srbije tokom kasnih devedesetih
2.2. Rezultati ankete na Tehničkom fakultetu u Boru
2.3. Migracije VSKN prema našoj zemlji
2.4.Uzroci ubrzanog odlaska kadrova
2.5. Najvažnije posledice odlaska VSKN iz Srbije
3. Upravljanje razvojem VSNK u Srbiji - predlog mera za rešavanje postojećeg problema
Zaključak
Literatura
Aktuelni problemi upravljanja razvojem
visokostručnih naučnih kadrova u Srbiji
Uvod
Iako se o konceptu upravljanja znanjem intenzivno govori od 1990. godine, ova ideja nije nova. Znanjem se upravljalo i ranije, što potvrđuju brojne firme koje postoje opstaju na tržištu decenijama, i to pre svega zahvaljujući adekvatnom prenošenju znanja sa generacije na generaciju - kroz iskustva, postupke rada, tehnološke procese, itd.1
Sve veći kvantum znanja iz različitih oblasti, kao i neophodnost primene znanja u radnom procesu i aktivnostima preduzeća, uslovio je razvoj discipline upravljanja znanjem kao ključne oblasti menadžmenta u ovom i budućem periodu. Akcenat se sa informacije, kao strateškog resursa, prenosi na znanje kao osnovu konkurentnosti savremenih preduzeća.
Upravljanje znanjem se jednostavno može definisati kao disciplina koja promoviše kreiranje, raspodelu i korišćenje organizacionog znanja.²
Upravljanje znanjem se odnosi na strategiju i strukturu za maksimiranje prinosa na intelektualne i informacione resurse. S obzirom da intelektualni kapital postoji u nevidljivoj (edukacija ljudi, iskustvo i ekspertiza) i vidljivoj formi (dokumenta i podaci), upravljanje znanjem zavisi od kulturnih i tehnoloških procesa koji se odnose na kreiranje, prikupljanje, raspodelu, kombinovanje i upotrebu znanja. Cilj je kreiranje nove vrednosti putem poboljšanja efektivnosti i efikasnosti individualnog i znanja kreiranog kroz saradnju, istovremeno poboljšavajući inovativnost i brzinu donošenja odluka.
Upravljanje znanjem je praksa mobilisanja i eksploatisanja intelektualnog kapitala da bi se ostvarila konkurentska prednost i privrženost potrošača kroz efikasnost i brže i efektivnije donošenje odluka.³
Upravljanje znanjem je sistematski i organizaciono specificiran proces za prikupljanje, organizovanje i komuniciranje znanja zaposlenih tako da ga drugi zaposleni mogu koristiti da bi poboljšali efektivnost i produktivnost svog rada.¹6
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET