Pojam, struktura i značenja mita | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Pojam, struktura i značenja mita". Rad ima 9 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Seminarski rad
Tema:Pojam, struktura i znacenja mita
Podgorica, maj, 2010. godine
SADRZAJ
Mit - uzorni model………………………………………3
Struktura mita……………………………………………4
Uloga mita u zivotu………………………………………4
Mit o postanku svijeta……………………………………5
Mit – uzorni model
,, Covjeka ne cini nista srecnijim nego njegovo vlastito posteno uvjerenje da je ucinio najbolje sto je mogao! “
,, Mit je sveta prica o bogovima, herojima i slavnim precima koji su osjecali, mislili i cinili nesto nad-ljudsko, sto drugim ljudima ostaje kao uzor ili nedosegnuta mogucnost. Mit ne upucuje na svijet koji je jednom bio pa nestao, on je prije svega pogled na svijet koji nam nedostaje sada i ovdje, a ciji uzor ili praslika stoji na pocetku vremena. Mit je sveta prica, ali je ta prica upucena svijetu: mit je prica o svetosti a ne istorija svijeta! “
Pricanje neke mitske price odgovara razotkrivanju tajanstvenosti, jer mitske licnosti nisu ljudska bica, vec bogovi ili heroji prosvetitelji i covjek ih je mogao upoznati samo putem otkrovenja. Dakle, mit je, prica o onome sto se dogodilo, prica o onome sto su bogovi i bozanska bica ucinili na pocetku vremena. ,,Mit je po sadrzaju i formi slican univerzalnom ljudskom fenomenu – snu.” Ni san kao i mit ne slijedi zakone logike niti uvazava prostorno-vremenske okvire. i san je za sanjaca realnost dok sanja kao i mitska misao za mitsku svijest. Mit je simbolizacija kolektivnog iskustva , san je simbolizacija licne zelje: zajednicko im je simbolicko prikazivanje unutrasnje stvarnosti! Mit je bezlicna tvorevina, san licna: kroz mit progovara kolektivno nesvjesno, kroz san licno nesvjesno. Cinjenica je da svako pojedinacno ljudsko bice zivi u odlomcima arhajske svijesti uz naglaseno prisustvo induvidualnog i kolektivnog nesvjesnog samo komplikuje situaciju. Sam po sebi mit ima slijevita dejstva na sva ljudska bica koji se javlja kao univerzalni fenomen. Korijeni mita lezi u nesvjesnom. . Ono je licno”
,,Oba djeluju na istovjetan nacin, izazivajuci slicne posljedice, ali na razlicinim ravnima: prvi na drustvenoj a drugi na licnoj. Mit je neophodan za kulturu, san za osobu. Moguce je da licni san, ako nadje pogodnu vezu sa kolektivnim teznjama, dobije drustveni oblik (na pr. Fasisticki mit krvi i tla). Kao sto osobni san nesto govori snijevacu – pojedincu, tako i kolektivni san nesto govori snijevacu – zajednici: nesvjesno se javlja u svijesti u obliku slika. Kao i mit, san ima dva sloja: otvoreni (sadrzaj sna koga smo svjesni) i skriveni (potisnuti smisao sna).” E. Bloch kaže da je u mitu izrazeno sredstvo metafora kao najmnogoznacnija pa, prema tome, i najslobodnija alegorija.
Strukturna analiza mitova koristi se lingvistickom metodom. U sredistu analize nije sadrzaj vec nacin na koji se simboli upotrjebljeni u jednom mitu pretvaraju u drugi mit simbola koji kazuju istu pricu. Mit je govor, ali govor koji radi na visokom nivou i na kojem se smisao uspijeva odvojiti od lingvistickog temelja na kojem je nastao. ,,Kao svako lingvisticko bice mit je sazdan iz konstitutivnih jedinica koje ukljucuju prisutnost fonema, morfema i semantema. Sto se tice samog pristupa mitu, on upucuje na vaznost ne samo horizontalnog citanja vec i potrebe rasclanjivanja mitova na manje jedinice ˝miteme˝ te njihovo istovremeno citanje ˝horizontalno˝ i ˝vertikalno˝, isticuci da poruka mita nije nikad sadržana samo jednom mitu vec cjelini sastava.” Mit otkriva apsolutnu sakralnost zato sto prica stvaralacku djelatnost bogova, razotkriva sakralnost njihovih djela. Drugim rijecima, mit opisuje razlicita i dramaticna izbijanja svetoga u svijetu. ,,Otuda kod mnogih primitivnih mitova ne mogu biti pricani ravnodusno, bilo gdje i bilo kad, vec samo u razdobljima koja su obredno bogatija (jesen, zima), ili u trenucima religijoznih obreda.” Glavna uloga mita jeste da ,,fiksira” uzorne modele svih obreda i svih znacajnih ljudskih aktivnosti. ,,Ponasajuci se kao odgovorno ljudsko bice u punom smislu te rijeci, covjek podrzava uzorne cinove bogova, ponavlja njihova djela, bilo da je rijec o jednostavnoj filozoskoj funkciji, kao sto je uzimanje hrane, ili o nekoj drustvenoj, ekonomskoj, kulturnoj, vojnoj ili kakovoj drugoj djeltnosti.”
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET