Svadbeni običaji u Srbiji u Crnoj Gori | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Svadbeni običaji u Srbiji u Crnoj Gori". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Tema: “Svadbeni običaji u Srbiji i Crnoj Gori“
SADRŽAJ
◘ Uvod
◘Svadbeni običaji u Srbiji
Veridba
Svadba
◘Svadbeni običaji u Crnoj Gori
- Veridba
- Svadba
◘Svadbeni rituali
◘Recepti starih Slovena za srećno venčanje i brak
U V O D
Svadbeni običaji podrazumevali su u narodu  sve one radnje koje se obavljaju za srećan i plodan brak, njegovo objavljivanje u javnosti, stvaranje nove bračne zajednice i uvodjenje supružnika u krug punopravnih članova zajednice. Zato kompleksu svadbenih običaja ne pripada samo čin venčanja i svadbeno veselje, nego i sve pripreme, radnje i obredi koji prethode venčanju, kao i obredi neposredno posle svadbe. Zato se i period momaštva i devojaštva, kao i izbor bračnog partnera, proševina, prsten, veridba smatraju svadbenim običajima.
Prosidba je obavezna faza, koja prethodi sklapanju braka.  U prosidbu po pravilu ide mladoženja, mladoženjini roditelji ili drugi bliži stariji rodjaci. Pregovori izmedju prosioca i porodice prošene devojke imaju različite karakteristike, ali gotovo svuda postoje znaci ili reči kojima se daje do znanja da li se prosidba prihvata ili odbija. Takvi znaci su prihvatanje ili odbijanje darova, davanje ili nedavanje nekog jela ili pića, nekada je odgovor otvoren, a nekada se pucanjem iz vatrenog oružja daje znak da je devojka isprošena. Nakon uspešno obavljene prosidbe, sledi zaruka. Isprošena devojka dobija obeležje, to je najčešće burma, prsten, marama ili novac.
Po narodnom shvatanju, glavna svrha braka su deca. Preko njih se dobijala odmena, osobe koje će prihvatiti i obavljati običaje, a sa druge strane ženidbom se dobijala nova radna snaga. Skoro poslednji razlog za ženidbu je bio taj što žena služi za zadovoljenje čovekovih fizioloških potreba. Žena je čoveku bila potrebna prvenstveno zato što je od nje imao višestruku, a posebno ekonomsku pomoć. Zato su kod nas u prošlosti često vršene rane ženidbe, a deca su ženjena još u ranom detinjstvu. Ovo je naročito imalo svoju osnovu pod turskom upravom jer je oženjena osoba bila na izvestan način zaštićena pred turskim zakonom, a tako su roditelji i štitili decu od ’’danka u krvi’’. Opet, u drugim krajevima ženidbom maloletnika se dobijala nova radna snaga što je bila preka potreba dok se živelo u porodičnim zadrugama. Nekada su se činom ranih brakova utvrdjivala stara ili uspostavljala nova prijateljstva, kao što su to uostalom, činili i naši srednjovekovni vladari. U prošlosti je kod nas bio poznat i jedan nesvakidašnji običaj poznat kao veridba u kolevci ili čak veridba u trbuhu. Očevi su se sporazumevali da im deca, ako su im žene istovremeno trudne, kad odrastu stupe u bračnu zajednicu. Ovakve veridbe su teško smele da se ne realizuju, jer se roditeljska reč u patrijarhalnom društvu nije smela pogaziti..
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET