Pamćenje i zaboravljanje | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Pamćenje i zaboravljanje". Rad ima 27 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Univerzitet u Nišu
Učiteljski fakultet u Vranju
PAMĆENJE I ZABORAVLJANJE
 
SEMINARSKI RAD IZ PEDAGOŠKE PSIHOLOGIJE
 
 
 
 
 
Vranje, 2012. god.
1. UVOD
U društvu je rasprosranjeno mišljenje da je zaboravljanje nešto štetno, nešto što treba sprečiti. Ljudima se, na temelju selektivnog pamćenja, u dugoročnom pamćenju ističu tuđi i lični neuspesi pamćenja, dok se hiljade uspešnih prisećanja samo u jednom danu ne opažaju. Normalno je da pamćenje mora funkcionisati savršeno, a kada “zakaže” onda se javlja problem. Uprkos tome što nas zaboravljanje ponekad zaista “živcira”, takav način razmišljanja je uglavnom pogrešan. Sva neugodna sećanja, svi naši neuspesi, sve pogrešno naučeno gradivo, sve što bismo hteli da zaboravimo vrtelo bi nam se po glavi i dovodilo nas do ludila.
Na pitanja koja su u praksi najzanimljivija psihologija uglavnom ne daje odgovore. To su pitanja kao: “Zašto neki ljude pamte bolje od drugih?”, “Zašto se ne mogu setiti njenog imena, a rekla mi ga je pre nepunih par minuta?” i slična....Ovakvih pitanja ima mnogo, a psihologijska istraživanja većinom su provođena u laboratorijima, u strogo kontroliranim uslovima, te njihovi rezultati ne pokazuju kako pamćenje funkcioniše u stvarnom životu; kod kuće, u školi, na poslu i sličnim situacijama u kojima se svakodnevno nalazimo. Zato se javila potreba da se procesi pamćenja počnu istraživati u prirodnim uslovima, čemu je najviše pridoneo članak Ulrica Neissera “Pamćenje: Što su važna pitanja?” (1978.). On govori kako takva istraživanja mogu biti produktivnija od laboratorijskih. Ipak smatra da je i u laboratorijskim istraživanjima došlo do napretka: sve je manje besmislenih slogova, a sve više rečenica i priča, ali to je još uvijek vrlo daleko od onoga što pamtimo u svakodnevnom životu.
Laboratorijska i praktična istraživanja imaju na neki način različite ciljeve proučavanja; laboratorijska traže opšte zakonitosti, a praktična se vezuju uz specifične zadatke i situacije.
Počeci razvoja eksperimentalne psihologije, ponajviše kroz radove Ebbinghausa krajem 19. veka, značili su i početak eksperimentalnog rada na području pamćenja kao složenog procesa, koji se sastoji od učenja, zadržavanja i prisećanja (tzv. Kognitivističko shvatanje pamćenja). S napretkom fiziologije, biohemije i ostalih prirodnih nauka razvija se neurofiziološko istraživanje osnova pamćenja. Veliki broj tih istraživanja bavio se izolovanim problemima, odvojeno od ispitivanja procesa pažnje i percepcije, a zanemareni su bili i ponašajni aspekti pamćenja, što je osnovni pristup psihologije pamćenju. Početkom šezdesetih godina ovog veka javlja se shvatanje o pamćenju kao delu ukupnog procesa obrade informacija (tzv. “human information processing”), što danas predstavlja dominantan pristup psihologije fenomenu pamćenja. Treba spomenuti da je veliki uticaj na teorije o pamćenju imala matematička psihologija kao i teorija detekcije signala.
Kao zaključak uvoda treba objasniti da su fenomeni pamćenja i zaboravljanja čak i teorijski nerazdvojivi, te da nema zaboravljanja informacija ako one nisu prvobitno bile zapamćene.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET