Koreni emaptije | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Koreni emaptije". Rad ima 13 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Fakultet organizacionih nauka Univerzitet u Beogradu
SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA PSIHOLOGIJA ORGANIZACIJE
TEMA: KORENI EMPATIJE
SADRŽAJ
Šta je empatija?.............................................................................................3 Koreni empatije.............................................................................................4 Kako empatija razotkriva................................................................................5 Cena prilagoĊenosti.......................................................................................6 Neurologija empatije......................................................................................7 Empatija i etika: koreni altruizma....................................................................9 Ograniĉenja empatije.....................................................................................9 Ţivot bez empatije: um siledţije, moral sociopate...........................................10 Umesto zakljuĉka.........................................................................................12 Literatura....................................................................................................13
2
KORENI EMPATIJE
Šta je empatija?
3
empatiju zahvaljujući fiziĉkim karakteristikama reĉi, koje postaju uslovljavajuće draţi (zvuk reĉi karcinom moţe da izazove strah kod dece, koja ne znaju šta ta reĉ znaĉi ali asociraju zvuk reĉi s uplašenim izrazima lica odraslih). 5. Peti naĉin izazivanja empatije zahteva veliki stepen kognitivne obrade: stavljanje sebe na tuĊe mesto i zamišljanje kako se on ili ona osećaju. To moţe biti: (a) preuzimanje uloga usmereno na sebe, kada ljudi, posmatrajući osobu u nevolji, mogu zamisliti kako bi se sami osećali u istoj situaciji; (b) preuzimanje uloga usmereno na druge, kada ljudi, saznavši za tuĊu nesreću, mogu da se direktno usmere na ţrtvu i da zamisle kako se ona oseća, te na taj naĉin osete emocije koje oseća i ţrtva, i (c) kombinacija prva dva tipa, kada se posmatraĉi prebacuju s jedne na drugu vrstu preuzimanja uloga ili ih doţivljavaju kao istovremene paralelne procese. Znaĉaj mnogobrojnih mehanizama za izazivanje empatijske uznemirenosti je u tome što oni omogućavaju posmatraĉu da reaguje empatijom na razliĉite postojeće znake koji ukazuju da druga osoba pati, a u većini sluĉajeva, izazivaju identiĉnu empatiju. Svakako, empatijska uznemirenost je višestruko odreĊena i zbog toga pouzdana ljudska reakcija. Tri neverbalna mehanizma su od krucijalne vaţnosti u detinjstvu, posebno u situacijama licem u lice, ali oni nastavljaju da funkcionišu i kod odraslih osoba i pruţaju vaţnu, nevoljnu dimenziju empatiji tokom celog ţivota. Oni ne samo da omogućavaju osobi da reaguje na sve prisutne signale, već je takoĊe nagone da tako reaguje odmah, automatski i bez svesnosti o tome. Primer za to je situacija izbegavanja empatije: ako osoba pokušava da izbegne da oseća empatiju, izbegavajući kontakt oĉima sa ţrtvom ili izbegavajući da sluša opis ţrtvine ţivotne situacije, moţda će još uvek biti osetljiva na empatiju zahvaljujući uslovljavanju ili asociranju. Dva naprednija, kognitivna mehanizma, verbalno posredovanje i preuzimanje uloga, mogu biti podvrgnuti voljnoj kontroli, ali ako osoba obraća paţnju na ţrtvu, oni takoĊe mogu biti brzi, nevoljni i automatski izazvani ţrtvinom situacijom. Ono ĉime oni doprinose jeste širenje raspona empatijske sposobnosti osobe i takoĊe omogućavaju da se empatiše s drugima koji nisu prisutni u situaciji. I, ukoliko je osnovno pitanje u vezi s empatijom: zašto razliĉiti mehanizmi za izazivanje empatije funkcionišu, to jest, zašto izazivaju osećanja kod posmatraĉa koja su sliĉna osećanjima posmatranih, odgovor proizilazi iz gore navedenog. To je pre svega zbog toga što postoje strukturalne sliĉnosti u ljudskim fiziološkim i kognitivnim sistemima reagovanja, pri ĉemu sliĉni doţivljaji izazivaju sliĉna osećanja. Sliĉna, ali ne identiĉna. Bilo kako bilo, stepen strukturalne sliĉnosti, a u skladu s tim, sposobnost da se empatiše s drugom osobom, trebalo bi da bude veći izmeĊu ljudi iste kulture, koji ţive u sliĉnim uslovima, a posebno izmeĊu onih koji ĉesto meĊusobno komuniciraju, za razliku od ljudi koji dolaze iz razliĉitih kultura i koji retko meĊusobno kontaktiraju.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET