Humanistička teorija ličnosti Abrahama Maslowa | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Humanistička teorija ličnosti Abrahama Maslowa". Rad ima 10 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

SADRŽAJ:
1. UVOD...............................................................................................................................3.
2. TEORIJSKI PRAVCI KOJI SU IMALI UTJECAJ NA MASLOWA.............................4.
2.1.Utjecaj psihoanalize............................................................................................4.
2.2.Utjecaj biheviorizma...........................................................................................4.
2.3.Utjecaj egzistencijalističke i fenomenalističke filozofije...................................5.
3. TEMELJNE POSTAVKE HUMANISTIČKE PSIHOLOGIJE......................................5.
3.1.Samoaktualizacija..............................................................................................5.
3.2.Integriranost i kreativnost..................................................................................6.
4. TEORIJA O HIJERARHIJI MOTIVA............................................................................6.
5. MOTIVI NEDOSTATKA I MOTIVI RASTA................................................................8.
6. OBILJEŽJA AKTUALIZIRANIH ILI OSTVARENIH LIČNOSTI.................................9.
7. ZNANSTVENA VERIFIKACIJA MASLOWLJEVE TEORIJE..................................10.
8. ZAKLJUČAK.................................................................................................................11.
1. UVOD
Abraham Maslow (1908. - 1970.) osnivač je jednog od dominantnih smjerova u suvremenoj psihologiji, koja se zove humanistička psihologija, a obzirom da njezin temelj čini upravo njegova teorija ličnosti, ta škola se može nazvati humanističkom teorijom ličnosti. Humanistička teorija predstavlja „treću silu“ jer se javlja kao reakcija na Freudeovu pesimističku psihoanalizu i mehanicističko tumačenje ljudskog ponašanja biheviorista. Dok psihoanalitičari naglašavaju nesvjesne urođene nagone koji određuju ljudsko ponašanje i modificiraju ga u smjeru izbjegavanja boli i neugode, a bihevioristi nalaze objašnjenje ljudskog ponašanja isključivo u naučenom odgovoru pojedinca na podražaje koji se pojavljuju u njegovoj neposrednoj okolini, Maslow sa druge strane, smatra da se znanost ne treba odreći pozitivnih ljudskih osobinama poput vrijednosti, ciljeva, želja, ideala, ljubavi, sreće, radosti, kreativnosti, koje između ostalog i diferenciraju ljude od ostalih živih bića. Humanistička psihologija dijeli neke aspekte sa dva značajna filozofska pravca, egzistencijalizmom i fenomenalizmom. Osnovne postavke humanističke psihologije: ljudi su bića sposobna da slobodno odlučuju i biraju između više mogućnosti; odgovorna za svoj vlastit razvoj i svoju sudbinu; svaki čovjek ima svoj unutarnji svijet i svoje doživljaje te teži ispunjenju svojih želja i ciljeva, pri čemu se on stalno mijenja; čovjek je cjelovito i kreativno biće čije se ponašanje i priroda može razumjeti tek kad se zauzme holistički pristup te ga se promatra u okviru njegove cjelokupne ličnosti. Velika Maslowljeva zasluga je Teorija o hijerarhiji potreba koja pretpostavlja da čovjek teži ostvarenju viših motiva tek nakon što zadovolji one niže i na taj način dolazi do samoostvarenja, a sve je motive podjelo u dvije kategorije: motive nedostatka i motive rasta. Poput svake nauke u psihologiji i humanistička psihologija mora biti podvrgnuta objektivnoj verifikaciji kako bi bila priznata od strane znanstvene zajednice. Maslow je bio svjestan te nužnosti stoga je proveo istraživanje svoje teorije, međutim ono nije bilo metodološki zadovoljeno, ali je na temelju njega uspostavio karakteristike aktualiziranih ličnosti. Veliki problem u provjeri njegove teorije predstavlja nedostatak mjernih instrumenta i na žalost se općenito, vrlo mali broj istraživanja provodi na tom području. Ipak, ona koja su provedena potvrđuju Maslowljevu teoriju ličnosti.
2. TEORIJSKI PRAVCI KOJI SU IMALI UTJECAJ NA MASLOWA
2.1. Utjecaj psihoanalize
Psihoanaliza je teorijski pravac koji se javlja početkom 20. stoljeća, a njen glavni predstavnik je Sigmund Freud. Prema njegovoj teoriji čovjek je nesvjesno biće čije je ponašanje determinirano urođenim nagonima ili instinktima te konfliktima koje ti nagoni izazivaju. Čovjekove temeljne pokretačke snage su negativne i destruktivne te je on po svojoj prirodi zlo biće. Ta zla priroda čovjeka prisiljava ga na borbu sa samim sobom i zbog toga on nema kontrole nad vlastitim ponašanjem. Na svjesnoj razini ljudsko djelovanje nije svrhovito jer je diktirano kontradiktornim željama. Tek pod utjecajem društvenih normi i pravila čovjek uspijeva savladati svoju zlu prirodu. Ovih unutarnjih procesa čovjek nije svjestan stoga se on nimalo ne razlikuje od životinje. Takvo pesimističko gledište na čovjeka stvorilo je vrlo mračnu sliku čovjeka. Humanistička psihologija odbacuje takvu tamnu ljudsku prirodu i okreće se ljudskoj dobroti, vrlinama, vrijednostima i pozitivnim karakteristikama ličnosti. Ona na čovjeka gleda kao odgovorno biće sposobno slobodno odlučivati i birati između raznih mogućnosti koje mu se pružaju. Ljudska priroda je jedinstvena i specifična te se nikako ne može uspoređivati sa životinjskom. Za razliku od Freuda koji je svoju teoriju utemeljio na opažanju patoloških ličnosti, ljudi koji su bolovali od nekog psihičkog poremećaja, Maslow se usredotočio na proučavanje zdravih ličnosti i pozitivne aspekte ponašanja poput zadovoljstva, radosti, ljubavi, kreativnosti, zanosa…..
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET