Granični poremećaj ličnosti (Borderline) | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Granični poremećaj ličnosti (Borderline)". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.


Seminarski rad
GRANIČNI POREMEĆAJ LIČNOSTI (BORDERLINE)
Granični poremećaj ličnosti je daleko najšire proučavan poremećaj i to iz brojnih razloga. Jedan od njih je taj da u populaciji osoba koje pate od poremećaja ličnosti, grupa sa graničnim poremećajem pati na verovatno najočigledniji način. Njihov osnovni način odnosa, što čini sržnu temu osoba sa ovim poremećajem, izaziva zabrinjavajuću patnju ne samo njih već i onih koji su u intimnom kontaktu sa njima.
Postoji saglasnost da ih treba shvatati kao veoma teške poremećaje ličnosti. Nije u pitanju proces koji se kreće ka psihozi, već jedno trajno stanje, koje se ne menja tokom celog života, koje nije ni neuroza, mada ima mnoge neurotične simptome, ni psihoza, iako ima mnoge osobine asocijalne psihopatske ličnosti. Od psihopatije se razlikuje težom kliničkom slikom, koja ima i psihotične elementa: afektivnu prazninu, nekad do izvesne mere disocirano mišljenje, izvestan poremećaj suda realnosti, paranoidnu nastrojenost. Zbog toga se teško razlikuje od blagih oblika shizofrenije ili drugih psihoza. Međutim prava psihoza se nikada ne razvija, stanje ostaje isto i simptomi ličnosti se kreću u oblastima u kojima se područja normalnosti, neuroza, psihopatija i psihoza natkriljuju.
Izdvajanje ove kliničke slike samo na osnovu simptomatologije nije moguće. Zbog toga je dinamička i psihogenetička analiza svakog od ovih slučajeva od izuzetnog značaja.
Kod graničnih slučajeva glavni poremećaji su na području funkcija Ega.
Granični slučaj možemo videti kao stanje ozbiljno oslabljenih funkcija Ega koje zahvata sekundarni proces mišljenja, adaptaciju prema okolini, integraciju, održavanje objektnih odnosa i odbrane od primitivnih, nesvesnih impulsa.
Poremećaj identiteta kod ovih bolesnika ima svoje poreklo još u veoma ranoj razvojnoj fazi, kada psihološke granice između sebe-subjekta i objekta-majke, još ne postoje, ili su vrlo slabe. Obrazac odnosa između subjekta i objekta, bio on dobar ili loš, biva introjektovan i postaje deo ličnosti. Ako je ovaj odnos loš ili dođe do odbacivanja deteta od strane majke, ovaj loš obrazac ostaje introjektovan kao trajna struktura Ega. Klinički se to kasnije manifestuje kao osećanje „unutrašnje rđavosti“, „praznine ili slabosti“. Takav bolesnik ne može da razume dobar ljudski odnos, jer su njegovi najraniji obrasci odnošenja sa okolinom upečatili „rđavost“ u njega, što se odražava na njegovo doživljavanje svih izvan njega.
Objektni odnosi su teško narušeni. Bolesnik žudi za bliskošću koja ne može da bude postignuta, jer istovremeno postoji stalni strah od uništenja. Objekat se opaža često u skladu sa dečijom maštom koja se odnosi na majku. To su veoma zavisne osobe, koje se istovremeno plaše svake bliskosti iz straha da je njihova ljubav destruktivna.
U vezi sa poremećajem funkcije Ega nedovoljno je razvijena sposobnost doživljavanja sopstvene realnosti i kontinuiteta sopstvene ličnosti. Stvaraju se jake narcističke odbrane u vidu osećanja grandiozne i destruktivne moći, povlačenje u svet fantazija i magijskog mišljenja, loše rasuđivanje, slab kontakt sa realnošću. Regulisanje i kontrola nagonskih impulsa je rđava, postoji potreba za neposrednom gratifikacijom, što dovodi do direktnog erotičnog ili agresivnog ispoljavanja.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET