Esej o introspekciji | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Esej o introspekciji". Rad ima 11 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Univerzitet u Istočnom Sarajevu
Filozofski fakultet
Katedra za pedagogiju
ESEJ:
INTROSPEKCIJA
Pale, oktobar 2009
INTROSPEKCIJA
Introspekcija je posmatranje vlastitih misli i osjećaja, tehnika samoposmatranja.
Ponekad se govori o introspekciji kao o osnovnoj metodi psihologije.
Ističe se da je to specifična psihološka metoda koju druge naučne dicipline ne mogu koristiti. Psihologija je može koristiti zato što se bavi proučavanjem doživljaja, a o njima ljudi mogu da izjveste na osnovu neposrednog posmatranja, na osnovu samoposmatranja.
Ali introspekcija je prije svega način dobijanja podataka. Može i eksperimentalno istraživanje da počiva na podacima dobivenih introspektivnim putem. U tom slučaju govorimo o introspektivnom eksperimentu. Koristeći metodu sistematskog neeksperimentalnog istraživanja, možemo takođe obrađivati podatke dobivene introspekcijom.
Iako introspektivnim putem dobivenih podataka nisu jedini i uvijek sigurni podaci koji se koriste u psihološkom istraživanju, oni su ipak veoma korisni, a često i neophodni.
Nepotpun je jer nas nikada kad proučavamo psihički život ljudi ne interesuje samo što ljudi doživljavaju nego nas zanima i kako stvarno postupaju i kakve ciljeve ostvaruju. Introspekcija je često i nesiguran izvor podataka, jer ljudi o mnogim svojim doživljajima ili ne umeju da izveste ili neće da iskreno obavjeste.
Na primjer, neki mladić ili neka djevojka koji često dolaze u sukob sa svojim roditeljima ili nastavnicima ili drugovima neće ni sebi ni drugima priznati, a redovno i sami ne znaju, da je mnogo puta uzrok takvoga njihovog ponašanja osjećanje nesigurnosti i sopstvene manje vrijednosti.
Polazeći upravo od toga da su podaci na kojima počiva samoposmatranje nepotpuni i nedovoljno sigurni, početkom ovog vijeka grupa psihologa, koje nazivamo bihevioristima, odlučno je zastupala mišljenje da se introspekcija uopšte ne može koristiti u psihološkom istraživanju. Introspektivnim putem možemo dobiti podatke, u najboljem slučaju, o doživljajima pojedinaca, a tačnost takvih izvještaja o sopstvenim doživljajima nije moguće provjeravati.
Gdje nema provjeravanja, nema ni nauke- naglašavali su bihevioristi.
Zato introspekcija ne može biti izvor naučnih podataka. Votson, osnivač biheviorističkog pravca, pisao je: „Psihologija kako je posmatra biheviorista je potpuno objektivna, eksperimentalna grana prirodnih nauka, koja isto tako može koristiti introspekciju kao hemiju i fiziku“.
Bihevioristi su zbog toga i definisali psihologiju kao nauku o ponašanju, podrazumjevajući pod ponašanjem samo objektivne manifestacije, a pre svega pokrete. Psihologija po njima, treba da proučava spoljnje ponašanje čovjeka (engleski behavior) a ne doživljaje.
Samoposmatranje je tehnika koja se sastoji u istaživačkom procesu posmatranja „samog sebe“, odnosno svojih psihičkih doživljaja i analizi svog iskustva.
INTROSPEKTIVNE METODE
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET