Biheviorizam | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Biheviorizam". Rad ima 12 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

Nastavnički fakultet
Odsjek: Psihologija
PREDMET: Historija psihologije i psihološki pravci
TEMA: Biheviorizam (Bekhterev, Pavlov, Thorndike,
Watson, McDougall, Hull, Tolman, Skinner)
12.11.2008.g. Mostar
UVOD
Riječ biheviorizam dolazi od engl. riječi behaviour što u prevodu znači ponašanje. Biheviorizam je jedan od najutjecajnijih pravaca kojega je početkom 20. st. začetnik Johan Watson. Bihevioralni pristup ima za cilj otkrivanje zakonitosti ponašanja ljudi u određenim siutacijama. Tako usmjereni psiholozi ne zanimaju se toliko za psihičke procese (npr. mišljenje, pamćenje, emocije), već u prvom redu pokušavaju povezati podražaje iz okoline ili iskustvo ljudi sa njihovim ponašanjem.
Kao predmet biheviorizam ističe samo objektivno ponašanje, tj. ono ponašanje i učinke ponašanja koji se mogu objektivno opažati i mjeriti. Ovo stajalište moguće je prikazati shemom S-R, tj. stimulus-reakcija. Drugim riječima, to znači da je za psihologiju dovoljno poznavati podražajnu situaciju (stimulus) i opažanje i mjerenje ponašanja (reakcija).
1.1. OSNOVNE KARAKTERISTIKE BIHEVIORIZMA
- redukcionizam;
- periferizam;
- ekstremni ambijentalizam;
REDUKCIONIZAM – Osnovno nastojanjebiheviorizma bilo je naći najelementarniju (najmanju) jedinicu ponašanja. Ova se jedinica ponašanja povezuje i uklapa u složenije (nelementarno) ponašanje.
PERIFERIZAM - Biheviorizam je zainteresovan samo za ono što se zbiva na periferiji. Ono što se zbiva u središnjem živčanom sistemu (mozgu) nije predmet zanimanja biheviorizma. Dakle, biheviorizam sve fenomene proučava i objašnjava pomoću prefiernih pojava.
EKSTREMNI AMBIJENTALIZAM – Za bihevioralni pristup, okruženje (okolina) i učenje, osnovni su uzroci individulanim razlikama kod ljudi.
2. VRSTE BIHEVIORIZMA
KLASIČNI biheviorizam – osnovao ga je J.B.Watson, koji je objektivo proučavao ponašanje bez mentalnog života i unutarnjih stanja. Misao je za njega prikriven govor.
METODOLOŠKI biheviorizam – objektivno proučava ponašanje treće osobe. Psihološki podaci moraju biti međupredmetno provjerljivi bez teoretskih propisa. Postoje dva podtpia ovog pravca : NEOBIHEVIORIZAM ( Hullov i post-Hullov, teoretski, grupisanje podataka, nedinamičan, fiziološki) i PURPOZIVNI biheviorizam ( Tolmanova anticipacija kognitivne psihologije).
RADIKALNI biheviorizam – osnovao ga je Burhus Frederic Skinner. On uključuje bihevioralni pristup mentalnom životu, a unutarnja stanja nisu dozvoljena.
TELEOLOŠKI biheviorizam – post-Skonnerski, purpozivan je i blizak mikroekonomiji.
TEORETSKI biheviorizam – post-Skinnerski, prihvata unutarnja stanja i dinamičan je.
3. PREDSTAVNICI BIHEVIORIZMA
Najznačajniji predstavnici su: John Broadus Watson koji se bavio istraživanjem odnosa između podražajne situacije ( stimulusa) i reakcije, Edward Lee Thorndike koji je otkrio zakon efekta prema kojem svako djelovanje koje u određenoj situaciji izaziva zadovoljstvo biva s većom vjerovatnošću ponovljeno, Burchus Frederic Skinner koji je razvio principe instrumentalnog (operantnog uvjetovanja kojim se promjene u ponašanju mogu postići potkrepljivanjem i nagrađivanjem željenih oblika ponašanja, te Ivan Petrovič Pavlov, koji je istraživao klasično uvjetovanje. Pored njih još su se istakli Clark Leonard Hull, Edward Chace Tolman, Vladimir M. Bekhterev i William McDougall.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET