Agresivnost mladih | seminarski diplomski

Ovo je pregled DELA TEKSTA rada na temu "Agresivnost mladih". Rad ima 8 strana. Ovde je prikazano oko 500 reči izdvojenih iz rada.
Napomena: Rad koji dobjate na e-mail ne izgleda ovako, ovo je samo DEO TEKSTA izvučen iz rada, da bi se video stil pisanja. Radovi koje dobijate na e-mail su uređeni (formatirani) po svim standardima. U tekstu ispod su namerno izostavljeni pojedini segmenti.
Uputstvo o načinu preuzimanja rada možete pročitati OVDE.

AGRESIVNOST MLADIH
Agresivno ponašanje se stiče u porodici, mada je značajan i uticaj šire okoline, medija i celokupnog društva. Ako dete odrasta u porodici u kojoj je agresivno ponašanje uobičajeno i samo će odrasti u agresivnu osobu. U porodicama gde se deci ne postavljaju granice u ponašanju, zato što su roditelji jako popustljivi, ono može postati razdražljivo i agresivno čim se susretne i s najmanjim zabranama. Na agresivnost utiče i konstitucija deteta, kao i prekomerno gledanje nasilnih filmova i igranje takvih kompjuterskih igara.
Ključne reči: dete, porodica, agresivnost, mediji
__________________________________________________________________________
Agresivnost je deo ljudske prirode. To nije emocija već način izražavanja gneva. U razvoju se javlja tokom drugih šest meseci bebinog života i ako se vaspitanjem ne prevaziđe, u zrastu od četiri godine agresivnost se stabilizuje kao crta ličnosti.
   Dugo vremena se smatralo da je doba ranog djetinjstva lišeno agresivnosti, međutim to je pogrešno jer su agresivna ispoljavanja u ljudskoj vrsti očigledna od prvih dana života te se njihov razvoj može pratiti s vremenom.
Istraživači navode da beba ispoljava pozitivne reakcije prema majci kada ona zadovoljava njene potrebe za sisanjem, ali ako su njene potrebe nezadovoljene beba će početi gristi majčine grudi.
Razvoj agresivnosti može se pratiti analizom pojedinih faza detetovog života.Ono svoju prvu agresivnost ispoljava u obliku psihomotornih rasterećenja sa heteroagresivnim obeležjima (lupanje nogama,udaranje osoba oko sebe, bacanje predmeta) i autoagresivnim (čupanje, griženje, štipanje, lupanje glavom o zid) .
Uslovi ispoljavanja agresije i njihovog izazivanja kod deteta i mladih menjaju se u toku razvoja.
Od malih nogu detetu treba ukazivati da agresivno ponašanje nije dobro. Kada je malo dete nasilno prema drugom detetu, pažnju i nežnu brigu treba pokloniti žrtvi, tako da dete ne može da dobije negativnu pažnju. Ne treba fizički kažnjavati dete, vređati ga niti omalovažavati, jer ako se to čini detetu se daje model koji će kopirati. Učite ga da verbalno izbacuje agresiju iz sebe.
Najveći broj neprijateljskih osećanja zbog društvenih teškoća i neslaganja s vršnjacima koji postepeno prelaze u ljutnju zbog sprečenosti u svojim planovima javlja se oko četvrte godine. Sazrevanjem i razvojem dete postepeno sve više uči kako da upravlja svojom agresijom. Agresivna ponašanja prisutna su i kod dece i kod omladine, a ispoljavaju se u svakodnevnim aktivnostima i u igri. Devočice i dečaci su često, ako ne i stalno, u sporu, jedni protiv drugih. Ovdje se postavlja pitanje da li je takav stav dečaka i devojčica prirodan ili smo mi krivi za takav stav zbog razlike koju osećamo između njih? Mi svakako zahtevamo od dečaka da budu “muškarci”, što bi navodno trebalo biti izraženo kroz njihovu agresivnost i snagu, dok od devojčica zahtevamo da budu nežne i poslušne jer to smatramo ženstvenim.
Kada govorimo o razvoju agresivnosti kod dece, nalazimo se pred dilemom kako da razlikujemo agresivno ponašanje u ranom uzrastu od manifestacija u emocionalnoj sferi. Nivoi agresivnog ponašanja u manifestnom obliku možemo jasno zapažati tek u razdoblju predškolskog uzrasta. Na primer trganje papira kod jednogodišnjeg deteta ne možemo klasifikovati kao agresivnost, jer je to jedna vrsta eksperimentisanja deteta i upoznavanja okoline, ali kod starije dece predškolskog uzrasta to može predstavljati jednu vrstu agresije prema stvarima. Po tome problem prilagođavanja, odnosno nesposobnosti male dece da se prilagode deci iste dobi, postaje stvaran problem tek kad su ona na tom razvojnom stupnju da mogu ostvariti istinske i stvarne socijalne kontakte sa drugom decom. Početna nesposobnost uspostavljanja saradnje s drugom decom nije agresivnost. O agresivnosti počinjemo govoriti onda kada je dete već sposobno da bar delimično oceni posledice svog postupka, ili kad namerno čini zlo i raduje se tuđoj šteti ili bolu.
...

CEO RAD MOŽETE PREUZETI NA SAJTU: WWW.MATURSKIRADOVI.NET